Komentari

paola-gr.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Valentina Ujcic

    Imajući u vidu da su rizična ponašanja među djecom i mladima sve više u ekspanziji, potreba za određenim načinima suzbijanja tih ponašanja je prijeko potrebna.
    Prevencija kao proces omogućava pozitivan socijalni razvoj ličnosti, te sprečava javljanje i ponavljanje rizičnih ponašanja. U našoj zemlji malo se pažnje daje preveniranju različitih rizičnih ponašanja. Dopušta se da se problem ponašanja javi, pa tek onda se primjenjuju različite strategije prevencije. A ono što najnovija kretanja u znanosti o prevenciji zastupaju, jest da se napravi pomak fokusa od problema djece, mladih i njihovih odraslih na rizične i zaštitne faktore značajne za njihov pozitivan razvoj u socijalnim okruženjima. Dakle, potrebno je prepoznati pozitivne vrijednosti osobe u društvu, a ne njene negativne strane koje vode ka marginalizaciji. U svemu tome trebali bi sudjelovati različiti resursi u zajednici, što znači da pri preventivnom djelovanju treba sudjelovati uprava i samouprava, zdravstvo, odgoj i obrazovanje, kultura, šport, policija, mediji kao i ostali resursi zajednice.
    I na kraju što možemo zaključiti je da se uspješno preventivno djelovanje jedino može ostvariti, ako u tom procesu sudjeluje cjelokupna zajednica koja počiva na uvjerenju da je problemu potrebno prići znatno ranije nego se problem javi, i to
    unapređenjem kvaliteta života u socijalnim zajednicama.

    avatar

    31.01.2017. (16:19)    -   -   -   -  

  • rana-iskustva

    najvažnije je pratiti individualni napredak svakog djeteta, zapisivati, dokumentirati, pitati sve što mu je bitno, konzultirati se o pitanjima koja ga se tiču, uvažavati njegova mišljenja i osjećaje, slušati ga i uvažavati (kako je istaknuto u Konvenciji za dječja prava) koje će na taj način izgrađivati samopouzdanje, razvijati kompetencije, kao i osnaživati svoje slabije strane. Na taj se način naglasak stavlja na pozitivne oblike ponašanja, dijete se osjeća kompetentno kao ravnopravni partner u donošenju odluka o svom životu

    avatar

    31.01.2017. (18:35)    -   -   -   -  

  • BlogRi

    Kako bi se pojedincu - djetetu/učeniku omogućio adekvatan i potpun razvoj ličnosti koji podrazumijeva osvješćivanje, prepoznavanje i pravilno reagiranje na svoje i tuđe emocije, najvažnije je pružiti dobar primjer. Poznato je kako pojedinci, od toga u najvećoj mjeri djeca rane životne dobi, najučinkovitije uče imitirajući primjere iz okoline. Govoreći o osobama koje pružaju primjer, to se u prvom redu odnosi na roditelje, a potom i na odgojno-obrazovne djelatnike tj. odgojitelje i nastavnike.
    Upravo navedene skupine pojedinaca od najranije dobi djeteta/učenika, oblikuju i utječu na djetetovu/učenikovu svakodnevicu i uče ga obrascima ponašanja i interakcija s ostalima.
    Dakle, pružanje dobroga primjera i praktično iskustvo uz teorijsku podlogu, najvažniji su oblici prevencije neadekvatnog emocionalnog razvoja pojedinca koji može dovesti do različitih oblika agresivnih ponašanja. Ukoliko prevencija izostane i dođe do manifestiranja agresivnog oblika ponašanja, važno je da netko od subjekata pravovremeno reagira i nakon reakcije nastavi raditi na uklanjanju neadekvatnih obrazaca ponašanja. Važno je osvijestiti kako je pravilan emocionalni razvoj upravo to što naziv i govori - razvoj, odnosno proces, koji je pravovremenim reagiranjem moguće pozitivno usmjeriti.

    avatar

    01.02.2017. (13:35)    -   -   -   -  

  • Valentina Gorse

    S obzirom na široku pojavnost problematičnih ponašanja kod djece, te brojne čimbenike koji u međusobnoj interakciji doprinose pojavi takvih ponašanja, preventivne intervencije trebalo bi usmjeriti upravo na jačanje zaštitnih, a slabljenje rizičnih čimbenika koji doprinose njihovoj pojavi. Kako bi preventivne intervencije bile učinkovite, one bi trebale biti usmjerene, ne samo na pojedinca (dijete/učenika), već bi u iste trebala biti uključena obitelj, škola, te šira zajednica, s obzirom da rizični, ali i zaštitni čimbenici proizlaze iz svih njih.
    S obzirom da sam još uvijek studentica i nisam se s ovakvim problemima susretala do sada u praksi, preporučila bih knjigu autorice Bašić, Teorije prevencije, u kojoj mnogo korisnih informacija možeš doznati o ovoj problematici. :)

    avatar

    01.02.2017. (21:12)    -   -   -   -  

  • Bubi

    Svako dijete prvotno usvaja obrasce ponašanja u svojoj obitelji. Roditelji su primarni i prvi "modeli" prema kojima dijete uči kako se ponašati, kako reagirati u određenim situacijama i slično. Prema tome, nije neobično kada se kaže "sve kreće od obitelji". Dijete se ne rodi s agresivnim ponašanjem, ono ga nauči. Bilo prvo od roditelja, a kasnije i u okolini. Navedene činjenice ukazuju na potrebu, ne samo za radom s djecom već i s roditeljima.
    U slučaju da dijete već pokazuje neke naznake problema u ponašanju, svakako treba djelovati i prevenirati. Uz pravu pomoć i usmjeravanje, dijete/učenik može savladati tehnike samokontrole.
    Nadalje, brojni autori danas ističu kako IQ (kvocijent inteligencije) više nije toliki pokazatelj je li netko "pametniji" ili "sposobniji" u životu ili nekom području. Uspješnost u životu i socijalnim interakcijama uvjetuje razina EQ ili emocionalne inteligencije. EQ se vrlo često veže i za uspjeh učenika u školi.
    Više informacija možeš pronaći u knjigama koje ti preproučujem:
    - Chabot (2009) Emocionalna pedagogija
    - Goleman, D. (2013) Emocionalna inteligencija

    avatar

    01.02.2017. (22:16)    -   -   -   -  

  • Martina Ilic

    Socio- emocionalna kompetencija u smislu adekvatnih oblika ponašanja i sprječavanja onih agresivnih razvija se već od ranog djetinjstva. Ona je primarni zadatak obitelji dok je kasnije preuzimaju odgojno- obrazovne ustanove. Kako bi djeca odrasla u emocionalno kompetentne osobe koje uspješno primjenjuju samokontrolu važna je suradnja i partnerstvo svih osoba, ustanova, organizacija, medija i drugih subjekata koji dolaze u doticaj s djecom. Nerijetko se odgovornost za prevenciju agresivnog i problematičnog ponašanja prebacuje s osoba na ustanove i obrnuto što u konačnici otežava proces ispravljanja neprihvatljivih ponašanja koja su se već pojavila.
    Iz perspektive trenutne studentice i buduće stručne suradnice pedagoginje, zasigurno ću inzistirati na izradi školskih preventivnih programa, poticati sustavnu suradnju i partnerstvo obitelji i škole/ vrtića te biti aktivni subjekt u rješavanju aktualnih neprimjerenih ponašanja. Riječ je o ponašanjima i izazovima s kojima ću se vjerujem često susretati, ali nikako ne namjeravam biti pasivni promatrač koji će prebacivati odgovornost na obitelj i ništa ne poduzimati po tom pitanju.

    avatar

    01.02.2017. (22:26)    -   -   -   -  

  • mateja

    Kao novi učitelj izbornog predmeta - informatike našla sam se u za mene novoj situaciji.
    u 6. razredu dočekao me dječak, izgledom kao ostali no...
    Dječak ne može zadržati pažnju na stvarima koje mu nisu zanimljive te se često ne pridržava pravila. Pošto mu je diagnosticirana disleksija i disgrafija počela sam mu izrađivati rukom pisane pripreme te ne želim postati jedna od onih učitelja koje takve učenike jednostavno otpisuje i daje im manje složene zadatke. Ukoliko radim s njim učenik zna i više od svojih vršnjaka.Ukoliko radimo neko teoretsko gradivo često ga pozovem na ploču kako bi pokazivao laserom stvari o kojima pričam.

    Najljepše mi je kada mi nakon svih priprema i pokušaja dobivanja njegove pažnje čuti Hvala učiteljice! E onda mi stvarno nitko ne može više pokvarit dan :)

    Kao što u tekstu navodiš- nastavni sadržaj učitelji bi trebali početi predavati na inovativniji način. Na internetu postoje razni Web 2.0 alati koji uvelike pospješuju učenikovu pažnju te ukoliko se pravilno koriste mogu doprinijeti do povećanja motiviranosti.

    avatar

    01.02.2017. (23:32)    -   -   -   -  

  • mateja

    fgadfgasdf

    avatar

    01.02.2017. (23:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...