Komentari

zadihana.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • Lastavica

    Travanjski zapisi, pedantno, razvoj razmišljanja i sjećanja,
    "I kao da je još jedino moguće pospremiti nekoga u
    pjesmu, razriješiti grijeha, pokopati,
    sažvakati i ovu tek jednu od svakodnevica".
    Ima li razrješenja? Najlakše je sačuvati nekoga u pjesmi.
    Ne pospremiti, nego pedantno sačuvati od zaborava,
    našeg i svakog drugog. Svaka je pjesma jedno
    trajno čuvanje nečeg što mislimo da trebamo zaboraviti,
    a ipak ne želimo predati rijeci zaborava.

    avatar

    18.04.2016. (18:03)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    anatomija tvoga izričaja... treba prolutati
    kroz tvoja razmišljanja i osjetiti... da, osjetiti...
    dubinu govora tvojih uspomena... :)

    avatar

    18.04.2016. (18:25)    -   -   -   -  

  • Livia Less

    Sjajno si to poslagala. Radiš u sebi preslagivanje, pretpostavljam. Divan, ugođajni izričaj, krkost, oporost stvarnosti, čežnja za jednim dubljim ja ispod kože, tiha, nenametljiva korespodencija s njim/ njom u sebi. Preporađanje koje uvijek vraća stvari na početak, stagnaciju unatoč tvojim lutanjima. Filmovi, knjige, pjesme, sve što si tako uredno poslagala u sebe, pa izdvojila važno i potcrtala da se možeš podsjetiti. I sve se to odvija godinama, a kao u jednom, jedinom danu, u novom zapisu. Opaziš sve to u novotkrivenoj pjesmi, okačiš je o blog, sve svoje kockice. I sve to si ti. Zadihana....

    avatar

    18.04.2016. (20:14)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Lastavice, mislim da sam u svim tim pjesmama sačuvala jednu te istu sebe. Ovo me samo podsjetilo na to. I razljutilo, a to je dobar osjećaj ponekad.

    Dinaja, poezija je za uspomene i prisjećanje opasnija i otrovnija od bilo kakvih dnevničkih zapisa, spremljenih fotografija, čega god. Tko to ne prakticira/ne konzumira, neće razumjeti tvoj komentar. Hvala ti na čitanju :)

    Livia Less, osobo koju znam i privatno... Marina ti maše. Prepoznatljivo preslagivanje, i divno si prepoznala strategiju. Suočavam se s tim ja s kojim, evo, ponekad ne znam što bih. Plaše me te situacijske (emotivne) paralele i vrijeme koje kao da stoji kada se usudim dublje zagledati iza. I, da, to jesmo mi, iskopaš svoj identitet čak i kada si uporno govoriš da nemaš pojma o sebi. Pa eto, radiš poslije s tim što već možeš i znaš. Hvala poeziji, hvala tebi :*

    avatar

    18.04.2016. (22:14)    -   -   -   -  

  • zen zi

    Moćno ti je ovo, snažno...al zabada se do kosti, pa vjerujem i da je bolno.
    Inače ja volim pisati s odmakom kad se stvari slegnu... pišem dakako i kad stvari još uvijek jako bole~ali imam ritual...takve zapise ne čuvam, nego ih čitam do iznemoglosti, a potom spalim....Tako ne mogu napraviti ovakvu usporedbu kao ti... no otkrila sam da me ono trnje koje zapisah manje boli, kad odbolujem i uništim...pa tek sa sigurne udaljenosti nakon dosta vremena ponovno zapišem...bez vrelog trnja i smrznutih siga.

    avatar

    18.04.2016. (22:24)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    zen zi, da, moj je način često nepodnošljiv. Mislim da je to kako ti pišeš/proživljavaš napisano puno korisnije i konstruktivnije. Hvala što si to podijelila sa mnom, pokušat ću to upregnuti u svakodnevicu.

    Inače, ako si ovako blesava kao ja, dogodi ti se ovo:
    https://www.youtube.com/watch?v=wQ1CJYxQFcY

    Dakle, vrijeme za pauzu. Do čitanja.

    avatar

    18.04.2016. (23:15)    -   -   -   -  

  • .

    A možda ga destabilizirati povremenim ignoriranjem?

    avatar

    19.04.2016. (11:55)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    O da, imam svoje načine ;)

    avatar

    19.04.2016. (13:57)    -   -   -   -  

  • bromberg

    Literarna grafologija ne bi imala prevelikih teskoca da zakljuci da je to u svim tim travnjevima taj tvoj isti ludi rukopis!
    Nekako prelijepo lud.

    avatar

    20.04.2016. (12:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...