Oslobodimo se žalopojki i tugovanja nad samim sobom. Pogledajmo mecino kupatilo i vidjećemo, ništa nije strašno u životu kao imati Nijagarine vodopade u stanu :))
15.04.2016. (09:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@mecabg...nasmijala si me jutros... tvoja kupaona... naša vertikala... Zdenko kaže... imaš problema, stavi kamenćić u cipelu pa hodaj... problemi nestaju... ali ipak... ma nema veze... danas je divan sunčan dan... :)
15.04.2016. (09:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zakoračimo u ovo veliko ništa koje nas proždire... ne možemo se sukobiti sa cijelim svijetom... možemo se sukobiti sa osobnim greškama... svi ih skrivamo u sebi...
trebalo bi biti tako, ali.....dogadja se na žalost-------suprotno
15.04.2016. (10:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Je li moguće u ovom vremenu napisati pjesmu utjehe onima koji gladuju, je li moguće iscrtati poetski putokaz onima koji tumaraju stazama mračnih slutnji, je li moguće biti tješitelj ucviljenih prijatelja bez mogućnosti da mjenjamo svijet…"
Nije.
15.04.2016. (14:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica...da draga tek kada u sebi doživimo proces promjena... kada si oprostimo grijehe... kada shvatimo gdje i kada smo griješili, tek tada osjećamo...
U glavi mi je panoptikum želja, kao u muzeju voštanih figura cijeli se svijet sakrio u orahovu ljusku dok Rimbaud- ova pijana lađa jedri pučinom velikog oceana sna. Čujem jauk vječito progonjenog ljudskog rebra i olujno tužno zvono dok nad morem svjetle tri sunca, čudna trodimenzionalnost čovjekove sudbine, ljudska nemogućnost uzdizanja ka beskraju sna. Ljubav zgusnuta u ništa postaje svijesna svoje tragične ekliptike.Iznenada iza tame horizonta izranja četvrta svjetlost, svijetlost etičkog postojanja, svijetlost nad svijetlima. Orahova ljuska raste ka tom svjetlu spasenja, ispunja prostor sjedinjuje sve svjetlosti u sunčevu elipsu, u život tako jednostavan i lijep...
ovo je djelić mog davno napisanog teksta ... završava ovako...
U "Pobratimstvo lica u svemiru", Tin nam je stihom dočarao taj zadnji krik duše kada se shvaća gola istina i kada se svi sa svima u panici uhvate za ruke. Zašto samo u panici, zašto tek onda kada netko počne tonuti? Možda se odgovor krije u stihu, iz zbirke soneta Vesne Parun "Salto mortale"
A kad na vrijeme padne rđa, i zidine se ispod Srđa utvarna nasite sjaja….." i evo ja osjetih pod zamišljenom dugom apstraktno vrijeme, sat u sunčevom sjaju, minute u povjetarcu, sekunde u kapljicama kiše.
Klatno sunčanog sata nad nama kaplje sreću treptajima te čudesne energije, duginim bojama i vremenom prijateljstva. Pod klatnom tog sunčanog sata spoznah da budućnost ne postoji, ona je tek neprestana opomena o promašenom trenutku, ne proživljenom treptaju oka, ne pruženoj ruci, ne saslušanoj boli u neizovorenoj riječi utjehe PRIJATELJA PRIJATELJU.
15.04.2016. (15:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Je li moguće u ovom vremenu napisati pjesmu utjehe onima koji gladuju, je li moguće iscrtati poetski putokaz onima koji tumaraju stazama mračnih slutnji, je li moguće biti tješitelj ucviljenih prijatelja bez mogućnosti da mjenjamo svijet…" Gle, i ja sam izabrao isti odlomak kao Lastavica?! Ona rece 'nije moguce', a ja pitanje zelim ostaviti neodgovorenim kao i ti: postavljanje pitanja je jedno od resenja...
15.04.2016. (23:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@između...i tišina je prepuna jecaja... to je ona ubitačna tišina koja zaglušuje... jecaji se.čuju srcem... a duša osjeti bol srodne duše... u pogledu... :)
16.04.2016. (06:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@...dražeN ;)... o da, dovoljno je živjeti... a definicja?... kada proemo vrijeme tihog umiranja... kada stojimo na vratima smrti... ŽIVI!... impretaiv izgovoren jecajem straha... zbog neizgovorljivosti tog osjećaja napisah pjesmu...
Preživjeli smo…
U sadašnjem trenutku osjećam sve propuštene, sve zaboravljene.
Čujem sva kajanja utkana u molitvu jutra.
Preživjeli smo kraj vremena i ljudi. Obnavljam samo dane slavlja, svetkovinu osjetila, gozbu trenutaka, ushit ljubavi. Uramljeni ubitačnom tišinom stajasmo na vratima smrti.
Preživjeli smo.
Dijana Jelčić ... „Nestvarno stvarni“ Zagreb, KULTura sNOVA, 2014.
16.04.2016. (06:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Oslobodimo se žalopojki i tugovanja nad samim sobom.
Pogledajmo mecino kupatilo i vidjećemo,
ništa nije strašno u životu kao imati Nijagarine vodopade u stanu :))
15.04.2016. (09:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@mecabg...nasmijala si me jutros... tvoja kupaona...
naša vertikala... Zdenko kaže... imaš problema,
stavi kamenćić u cipelu pa hodaj... problemi
nestaju... ali ipak... ma nema veze...
danas je divan sunčan dan... :)
15.04.2016. (09:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
zakoračimo u ovo veliko ništa koje nas proždire... ne možemo se sukobiti sa cijelim svijetom... možemo se sukobiti sa osobnim greškama... svi ih skrivamo u sebi...
trebalo bi biti tako, ali.....dogadja se na žalost-------suprotno
15.04.2016. (10:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@annaboni... eh draga moja, zaboravljeno ono
Kristovo... neka baci kamen onaj koji nije griješio...
svi su odustali od kamenovanja Magdalene... :)
15.04.2016. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
lijep vikend vam zelim
15.04.2016. (11:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Euro...neka i tebi bude lijep... :)
15.04.2016. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
"Je li moguće u ovom vremenu napisati pjesmu utjehe
onima koji gladuju, je li moguće iscrtati poetski putokaz
onima koji tumaraju stazama mračnih slutnji, je li moguće
biti tješitelj ucviljenih prijatelja bez mogućnosti da
mjenjamo svijet…"
Nije.
15.04.2016. (14:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica...da draga tek kada u sebi doživimo
proces promjena... kada si oprostimo grijehe...
kada shvatimo gdje i kada smo griješili,
tek tada osjećamo...
U glavi mi je panoptikum želja, kao u muzeju voštanih figura cijeli se svijet sakrio u orahovu ljusku dok Rimbaud- ova pijana lađa jedri pučinom velikog oceana sna. Čujem jauk vječito progonjenog ljudskog rebra i olujno tužno zvono dok nad morem svjetle tri sunca, čudna trodimenzionalnost čovjekove sudbine, ljudska nemogućnost uzdizanja ka beskraju sna. Ljubav zgusnuta u ništa postaje svijesna svoje tragične ekliptike.Iznenada iza tame horizonta izranja četvrta svjetlost, svijetlost etičkog postojanja, svijetlost nad svijetlima. Orahova ljuska raste ka tom svjetlu spasenja, ispunja prostor sjedinjuje sve svjetlosti u sunčevu elipsu, u život tako jednostavan i lijep...
ovo je djelić mog davno napisanog teksta ... završava ovako...
U "Pobratimstvo lica u svemiru", Tin nam je stihom dočarao taj zadnji krik duše kada se shvaća gola istina i kada se svi sa svima u panici uhvate za ruke. Zašto samo u panici, zašto tek onda kada netko počne tonuti? Možda se odgovor krije u stihu, iz zbirke soneta Vesne Parun "Salto mortale"
A kad na vrijeme padne rđa, i zidine se ispod Srđa utvarna nasite sjaja….." i evo ja osjetih pod zamišljenom dugom apstraktno vrijeme, sat u sunčevom sjaju, minute u povjetarcu, sekunde u kapljicama kiše.
Klatno sunčanog sata nad nama kaplje sreću treptajima te čudesne energije, duginim bojama i vremenom prijateljstva. Pod klatnom tog sunčanog sata spoznah da budućnost ne postoji, ona je tek neprestana opomena o promašenom trenutku, ne proživljenom treptaju oka, ne pruženoj ruci, ne saslušanoj boli u neizovorenoj riječi utjehe PRIJATELJA PRIJATELJU.
15.04.2016. (15:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Baš mi je trebalo danas pročitati ovu pozitivu! Hvala Ti na tome, draga Dinaja. I hvala na lijepim riječima za promociju. Ljub, L+B+G
15.04.2016. (16:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@luki 2... hvala tebi draga... i ja uživam u tvojoj knjizi... i
drago mi je što si imala tako divnu promociju... i veselim se
sljedećem susretu... :)
15.04.2016. (16:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
ne bih se složila da je lako jecati, zaista ima ljudi koji vole mučiti sebe,no ipak je to manjina..:)
15.04.2016. (20:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN ;)
Nije li dovoljno živjeti ;)
P.S. Naravno, začkoljica je u definiciji života.
15.04.2016. (21:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
VladKrvoglad
"Je li moguće u ovom vremenu napisati pjesmu utjehe onima koji gladuju, je li moguće iscrtati poetski putokaz onima koji tumaraju stazama mračnih slutnji, je li moguće biti tješitelj ucviljenih prijatelja bez mogućnosti da mjenjamo svijet…"
Gle, i ja sam izabrao isti odlomak kao Lastavica?!
Ona rece 'nije moguce', a ja pitanje zelim ostaviti neodgovorenim kao i ti: postavljanje pitanja je jedno od resenja...
15.04.2016. (23:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@između...i tišina je prepuna jecaja... to je ona ubitačna tišina koja zaglušuje... jecaji se.čuju srcem...
a duša osjeti bol srodne duše... u pogledu... :)
16.04.2016. (06:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@...dražeN ;)... o da, dovoljno je živjeti... a definicja?...
kada proemo vrijeme tihog umiranja... kada stojimo
na vratima smrti... ŽIVI!... impretaiv izgovoren
jecajem straha... zbog neizgovorljivosti tog osjećaja
napisah pjesmu...
Preživjeli smo…
U sadašnjem trenutku
osjećam
sve propuštene,
sve zaboravljene.
Čujem sva kajanja
utkana u molitvu
jutra.
Preživjeli smo kraj vremena i ljudi.
Obnavljam samo
dane slavlja,
svetkovinu osjetila,
gozbu trenutaka,
ushit ljubavi.
Uramljeni ubitačnom
tišinom
stajasmo na vratima smrti.
Preživjeli smo.
Dijana Jelčić ... „Nestvarno stvarni“ Zagreb, KULTura sNOVA, 2014.
16.04.2016. (06:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Nekako su i kod mene posljednjih dana osjećaju kao vožnja toboganom....
16.04.2016. (06:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@VladKrvoglad... dobro jutro... da, u pitanjima se kriju odgovori...
Vrijednosti su nevidljive,
kriju se u osjećajima,
u nemjerljivosti
srčanih otkucaja,
u osmijesima,
u očima.
Uzaludno je tragati
za znacima.
Utkani su
u gorštačkoj
plemenitosti,
u porijeklu,
u zrnima grožđa,
u kapima
zelene rijeke.
u tišinu
samo meni
vidljivu.
Dijana Jelčić ... „Nestvarno stvarni“ Zagreb, KULTura sNOVA, 2014.
16.04.2016. (06:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@sewen...odlična poetska slika osjećanja osjećaja... Sizif...
apsurd koji svjesno živimo... usponi i padovi... život... :)
16.04.2016. (07:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...