Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing


  • mecabg

    Oslobodimo se žalopojki i tugovanja nad samim sobom.
    Pogledajmo mecino kupatilo i vidjećemo,
    ništa nije strašno u životu kao imati Nijagarine vodopade u stanu :))

    avatar

    15.04.2016. (09:05)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @mecabg...nasmijala si me jutros... tvoja kupaona...
    naša vertikala... Zdenko kaže... imaš problema,
    stavi kamenćić u cipelu pa hodaj... problemi
    nestaju... ali ipak... ma nema veze...
    danas je divan sunčan dan... :)

    avatar

    15.04.2016. (09:18)    -   -   -   -  

  • annaboni

    zakoračimo u ovo veliko ništa koje nas proždire... ne možemo se sukobiti sa cijelim svijetom... možemo se sukobiti sa osobnim greškama... svi ih skrivamo u sebi...

    trebalo bi biti tako, ali.....dogadja se na žalost-------suprotno

    avatar

    15.04.2016. (10:03)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @annaboni... eh draga moja, zaboravljeno ono
    Kristovo... neka baci kamen onaj koji nije griješio...
    svi su odustali od kamenovanja Magdalene... :)

    avatar

    15.04.2016. (10:14)    -   -   -   -  

  • Euro

    lijep vikend vam zelim

    avatar

    15.04.2016. (11:41)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Euro...neka i tebi bude lijep... :)

    avatar

    15.04.2016. (12:38)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    "Je li moguće u ovom vremenu napisati pjesmu utjehe
    onima koji gladuju, je li moguće iscrtati poetski putokaz
    onima koji tumaraju stazama mračnih slutnji, je li moguće
    biti tješitelj ucviljenih prijatelja bez mogućnosti da
    mjenjamo svijet…"

    Nije.

    avatar

    15.04.2016. (14:54)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...da draga tek kada u sebi doživimo
    proces promjena... kada si oprostimo grijehe...
    kada shvatimo gdje i kada smo griješili,
    tek tada osjećamo...

    U glavi mi je panoptikum želja, kao u muzeju voštanih figura cijeli se svijet sakrio u orahovu ljusku dok Rimbaud- ova pijana lađa jedri pučinom velikog oceana sna. Čujem jauk vječito progonjenog ljudskog rebra i olujno tužno zvono dok nad morem svjetle tri sunca, čudna trodimenzionalnost čovjekove sudbine, ljudska nemogućnost uzdizanja ka beskraju sna. Ljubav zgusnuta u ništa postaje svijesna svoje tragične ekliptike.Iznenada iza tame horizonta izranja četvrta svjetlost, svijetlost etičkog postojanja, svijetlost nad svijetlima. Orahova ljuska raste ka tom svjetlu spasenja, ispunja prostor sjedinjuje sve svjetlosti u sunčevu elipsu, u život tako jednostavan i lijep...

    ovo je djelić mog davno napisanog teksta ... završava ovako...

    U "Pobratimstvo lica u svemiru", Tin nam je stihom dočarao taj zadnji krik duše kada se shvaća gola istina i kada se svi sa svima u panici uhvate za ruke. Zašto samo u panici, zašto tek onda kada netko počne tonuti? Možda se odgovor krije u stihu, iz zbirke soneta Vesne Parun "Salto mortale"

    A kad na vrijeme padne rđa, i zidine se ispod Srđa utvarna nasite sjaja….." i evo ja osjetih pod zamišljenom dugom apstraktno vrijeme, sat u sunčevom sjaju, minute u povjetarcu, sekunde u kapljicama kiše.

    Klatno sunčanog sata nad nama kaplje sreću treptajima te čudesne energije, duginim bojama i vremenom prijateljstva. Pod klatnom tog sunčanog sata spoznah da budućnost ne postoji, ona je tek neprestana opomena o promašenom trenutku, ne proživljenom treptaju oka, ne pruženoj ruci, ne saslušanoj boli u neizovorenoj riječi utjehe PRIJATELJA PRIJATELJU.

    avatar

    15.04.2016. (15:08)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Baš mi je trebalo danas pročitati ovu pozitivu! Hvala Ti na tome, draga Dinaja. I hvala na lijepim riječima za promociju. Ljub, L+B+G

    avatar

    15.04.2016. (16:11)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @luki 2... hvala tebi draga... i ja uživam u tvojoj knjizi... i
    drago mi je što si imala tako divnu promociju... i veselim se
    sljedećem susretu... :)

    avatar

    15.04.2016. (16:14)    -   -   -   -  

  • easy

    ne bih se složila da je lako jecati, zaista ima ljudi koji vole mučiti sebe,no ipak je to manjina..:)

    avatar

    15.04.2016. (20:19)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Nije li dovoljno živjeti ;)
    P.S. Naravno, začkoljica je u definiciji života.

    avatar

    15.04.2016. (21:10)    -   -   -   -  

  • VladKrvoglad

    "Je li moguće u ovom vremenu napisati pjesmu utjehe onima koji gladuju, je li moguće iscrtati poetski putokaz onima koji tumaraju stazama mračnih slutnji, je li moguće biti tješitelj ucviljenih prijatelja bez mogućnosti da mjenjamo svijet…"
    Gle, i ja sam izabrao isti odlomak kao Lastavica?!
    Ona rece 'nije moguce', a ja pitanje zelim ostaviti neodgovorenim kao i ti: postavljanje pitanja je jedno od resenja...

    avatar

    15.04.2016. (23:24)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @između...i tišina je prepuna jecaja... to je ona ubitačna tišina koja zaglušuje... jecaji se.čuju srcem...
    a duša osjeti bol srodne duše... u pogledu... :)

    avatar

    16.04.2016. (06:30)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @...dražeN ;)... o da, dovoljno je živjeti... a definicja?...
    kada proemo vrijeme tihog umiranja... kada stojimo
    na vratima smrti... ŽIVI!... impretaiv izgovoren
    jecajem straha... zbog neizgovorljivosti tog osjećaja
    napisah pjesmu...

    Preživjeli smo…

    U sadašnjem trenutku
    osjećam
    sve propuštene,
    sve zaboravljene.

    Čujem sva kajanja
    utkana u molitvu
    jutra.

    Preživjeli smo kraj vremena i ljudi.
    Obnavljam samo
    dane slavlja,
    svetkovinu osjetila,
    gozbu trenutaka,
    ushit ljubavi.
    Uramljeni ubitačnom
    tišinom
    stajasmo na vratima smrti.

    Preživjeli smo.


    Dijana Jelčić ... „Nestvarno stvarni“ Zagreb, KULTura sNOVA, 2014.

    avatar

    16.04.2016. (06:50)    -   -   -   -  

  • sewen

    Nekako su i kod mene posljednjih dana osjećaju kao vožnja toboganom....

    avatar

    16.04.2016. (06:52)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @VladKrvoglad... dobro jutro... da, u pitanjima se kriju odgovori...

    Vrijednosti su nevidljive,
    kriju se u osjećajima,
    u nemjerljivosti
    srčanih otkucaja,
    u osmijesima,
    u očima.
    Uzaludno je tragati
    za znacima.

    Utkani su
    u gorštačkoj
    plemenitosti,
    u porijeklu,
    u zrnima grožđa,
    u kapima
    zelene rijeke.
    u tišinu
    samo meni
    vidljivu.


    Dijana Jelčić ... „Nestvarno stvarni“ Zagreb, KULTura sNOVA, 2014.

    avatar

    16.04.2016. (06:55)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @sewen...odlična poetska slika osjećanja osjećaja... Sizif...
    apsurd koji svjesno živimo... usponi i padovi... život... :)

    avatar

    16.04.2016. (07:00)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...