Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing

  • Lastavica

    Zagrljaj

    Nježan i topao
    snažan, pun strasti
    onaj koji tjera strahove
    i sve utvare

    Kad ga imamo
    mislimo da će uvijek trajati
    da nam pripada
    da je naš

    Tražimo riječi
    da dopune zagrljaj
    da budu jače
    od njega

    A njemu riječi
    nisu potrebne.

    Kad ga izgubimo
    tek onda shvatimo
    šta znači jedan
    zagrljaj.

    (iz knjige "Tango")

    avatar

    14.04.2016. (07:28)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica... hvala ti draga na pjesmi... usrećila si me do suza....da bezriječje zagrljaja je
    najtankoćutniji govor ljubavi... govor duše... ritam srca...
    kada ga izgubimo... ne izgubimo ga uistinu... koža
    pamti dodire... a srce osjećaj... zauvjek...
    tada je pamćenje bolno... ili tek sjetno... :)

    avatar

    14.04.2016. (07:41)    -   -   -   -  

  • Euro

    zagrljaj i poljubac fotka za 10

    avatar

    14.04.2016. (07:41)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Zagrljaj se pamti duže nego drugi načini iskazivanja ljubavi,
    Dinaja. Za pravi zagrljaj što bismo sve dali...

    avatar

    14.04.2016. (07:42)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Euro... prva fotka je ljubičasti san, a druga zrcalo našeg srebrenog pira... :)

    avatar

    14.04.2016. (07:43)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...zagrljaj je govor tijela... na dlanovima ostaju
    sjećanja... na usnama okus prisnosti...i onda se pitam osjećam li ja
    njegovu kožu ili svoju, njegove usne ili svoje... ili je to allkemijsko
    vjenčanje... vrhunac osjećanja osjećaja ljubav... istost
    nestajanja i nastajanja... :)

    avatar

    14.04.2016. (07:49)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Pa sve je to vaše, u zagrljaju dvoje zaista postaje jedno :)
    Šuti i zagrli, jednostavan je recept za prisnost.

    avatar

    14.04.2016. (07:53)    -   -   -   -  

  • Gurmanka

    Zagrljajem govorimo toliko toga, riječi nam nisu potrebne :)

    avatar

    14.04.2016. (09:34)    -   -   -   -  

  • zen zi

    Zagrljaj dovoljno užaren da se može stopiti u Suncu :-)
    Lijepo, vatrene vibracije :-)

    avatar

    14.04.2016. (10:27)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...da, najednostavniji recept... tišina zagrljaja...
    ognjilo ljubavi... :)

    avatar

    14.04.2016. (11:04)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Grumanka...u zagrljaju riječi šute... govore srca... :)

    avatar

    14.04.2016. (11:05)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @zen zi...zagrljajem dotaknuti sunce... sjediniti se s njim...
    tada razumijemo govor Heraklitove vatre... i nastanak svijeta... :)

    avatar

    14.04.2016. (11:07)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Divno!

    avatar

    14.04.2016. (11:18)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Mendula... mila moja prijateljice... hvala ti... divno je,
    tu si... iako je danas golublje sivilo zagrlilo naš grad
    uživaj u svom nutarnjem suncu... :)

    avatar

    14.04.2016. (11:38)    -   -   -   -  

  • stara teta

    arhitektura starih katedrala, nepomućena, samo ponekad zatomljena svetost neminovnosti, onoga što nam je zapis u tkivu, odsjaj onog istog dalekog nedotaknutog svemira, zrcalo, višestruko zrcalo koje zaboravljamo pogledati u dubinu, ma koliko god bilo teško i mračno... u dnu ćemo vidjeti jednog gotovo istog sebe, onog drugoga, i onda ništa više nije teško, niti baciti se u vlastitu istinu i dotaknuti onoga na drugoj strani.

    samo jedna sitna opaska, ne zamjeri: u antičkoj mitologiji eros je po nekim legendama bio jedan od esencijalnih bogova, rezultat organiziranja kaosa, onaj koji je sve nakane tjerao strašću, poletom i konstruktivnom snagom. a po druogj priči bio je sin afrodite, a za oca se, khm, ne zna pouzdano, možda je to bio Ares, bog rata, ili onaj zakoniti šepavi hefest, tko bi ga znao. kasnije se eros blesavo zaljubio u psyhe, kad je na nagovor majke afrodite trebalo djevojku "kazniti" zbog pretjerane ljepote. ali ta je priča sretno završila. dakle, nikako afrodita nije imala incestuoznih primisli s obzirom na svojeg sinčića erosa. a ova ljubav o kojoj govori tvoja proezija nema natruha majčinske, nego prave partnerske ljubavi. (barem bi tako danas to nazivali da ne zvuči pretenciozno ljubavnički, erotski, iako je to zapravo pravi smisao).

    avatar

    14.04.2016. (11:52)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @stara teta...da katedrale su građene na modelu ljudskog srca... oduvjek... divno osjećanje... sveti Gral u nama...

    i ne zamjeram ti... odgovaram ti djelićem mog davno napisanog teksta...

    Zaboravimo da je Platon Erosa, boga ljubavi opisao kao tuđega demona koji se uvlači u ljudsku svijest, zaboravimo njegovu gozbu, ali sjetimo se Sokrata koji služeći se mislima Diotime, svećenice ljubavi, govori o ljubavi.
    Pozivajući se na njeno iskustvo, Sokrat nam priča da Eros po prirodi nije bog, ali niti smrtno biće. On je nešto između smrtnog i besmrtnog, konačnog i beskonačnog. Njegova sudbina vezana je za njegovo porijeklo. Kao sin Pora, viška i izobilja i Pepeije, oskudice koja čezne za izobiljem, on je čas bogat i lijep, čas ubog, čas cvijeta, čas vene.
    Njegova priroda je izraz žudnje koja počinje u sferi čulnog i uspinje se preko duševnog do najvišeg, umnog saznanja.

    "Ljubiti znači stvarati nezaboravne misli, znači te misli pretvarati u govore koji ostaju svjedok trenutka u kojem su izgovoreni." kaže Sokrat u svom govoru.

    "Dođi, pripitomi me, ti koja si pomirila nebo i zemlju, ti strasti nebeskih muza, kaosu vremena i ljepoto mog sna." osjetih misao u sebi
    Kada i kako se rodila ljubav?
    Je li to uistinu bilo duplo biće koje se jednoga dana raspuklo i izgubilo osobnost ili je to samo vječna težnja ka ponovnom sjedinjenju?

    Kako u ovoj današnjoj dvojnosti osjetiti drugu polovicu sebe samoga, kako spoznati svoju istinu u drugome?...

    eto malo Platonove gozbe... malo antike... malo početaka ovoga što smo danas... :)

    avatar

    14.04.2016. (12:05)    -   -   -   -  

  • stara teta

    da onda završimo tu etapu besmrtnom aristotelovom Nikomahovom etikom, posvemašnjom apologijom apsolutne Ljubavi, bez ograničenja, bez prizivanja, bez svojatanja, umom, duhom, tijelom, znanjem, osjetilima, osjećajima...završnim činom onoga što su kasnije vjerski dogmatici odvojili od čovjeka i prilijepili nečemu što su kasnije nazivali Bogom.

    obrana sokratova je vrhunski čin osvjedočene pravednosti, no je li gledana i upućena od izvorne sokratove misli, misli čovjeka koji je iskusio pravu ratnu dramu, kao vrlo sposoban ratnik i poznaje život u najmučnijim trenucima, gdje je kasnije učenje od diotime samo potvda opće mudrosti (diotima ne gleda ljubav nimalo s erotskog aspekta današnjice, nego upravo kao daimona, pokretačku snagu), ili je samo paravan za utvrđenje platonove nadogradnje o pojavnosti zemaljskoga i svepojavnosti nadnaravnoga? nitko nam to ne može detaljno protumačiti!

    a ono što smo danas, daleko je od ideala izlaska iz špilje, mi smo vani već odavno, čini mi se, no i dalje se guramo u udobnu toplinu mraka, dodira i tuđih mirisa, želeći se vratitti u uljuljkujuću sigurnost, tako daleko od sokratovog žuđenog izlaska iz utrobe.

    i ne, samo je stavio u usta sokratova ono što je mislio sam, sakupivši krasne zamisli o tomu što eros zapravo jest. ne tko jest, nego što jest. nezavršena polemika dok su se nizale slasne jestvine. nikako početak, nego više nastavak historijata od okamenjenih stopa dvoje ljudi u zagrljaju, između kojih je cupkalo djetešce.

    avatar

    14.04.2016. (13:31)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @stara teta... hvala ti na divnom komentaaru... odgovaram ti mojom pjesmom...

    Apologija ljubavi…

    Ljubav je tražila riječi,
    obranu u nanosima zla,
    u sazvučjima bijesa i mržnje,
    u pitanjima bez odgovora.

    Ljubav u
    izvanjezičnom prostoru,
    u vrisku neobuzdane nevjere.

    Iznošene su činjenice
    bez pokrića.
    Jednočlana porota,
    bez lica,
    je odlučivala.

    Zar je sve bila zabluda?
    Istina gurnuta u zaborav?

    Riječi su lebdjele u zraku i
    kao izbezumljene ptice
    tražile gnjezdo spokoja,
    uzaludno pokušavale
    razbuktati
    vjerovanje u san.
    Titrala je punoća praznine,
    gušila uzdahe,
    zrak je bio narazumljiv.

    Uzaludno bi bilo
    poricanje grijeha,
    uzaludno je opijelo
    nečemu čega nema.

    Ljubav na stupu srama,
    čeka da brezovina plane.
    Tišina joj je jedina obrana,
    Šutnja braniteljica.
    Bijeg iz okrutnosti urlika.
    Neizgovorene riječi,
    kao ptice,
    bjegunce iz stvarnosti,
    njima je sve događaj vječnosti,
    provlačenje kroz tjeskobu patnje, .
    do prastare čistoće.

    Tišina poniženja,
    želja da osjećanje
    ostane bezimeno,
    da buknu uspomene
    prizorom stare priče.

    Dvoboj bezdana i srca,
    bezdušna dubina izdaje
    i san u kojem vjekuje istina.

    Dijana Jelčić

    avatar

    14.04.2016. (15:36)    -   -   -   -  

  • Leptirica

    kada se oslobodimo okova predrasuda svijet postaje veći, ljepši, a život tek tada nastaje i postaje u svojoj punini pa tako i naša osjećanja prate.. procvjetale emocije i svi osjećaji koje tek otkrijemo :) Kada se dvoje ljudi iskreno voli, zagrljeni mogu odmaknuti tamu, dotaknuti sunce, zvijezde i sve ono što zamisle svojim okicama ljubavi ;)

    avatar

    14.04.2016. (16:07)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Leptirica...da izlet i uzlet ka slobodi... kidanje okova predrasuda, zabrana i prijetnji... osjaćnje osjećaja punine... otkrivanje izvorišta ljepote...
    jer sloboda je apsolutna iako je apsolutnost prostora i vremena pobijena...
    u zrnu srca božanska iskra... to je TO... :)

    avatar

    14.04.2016. (16:14)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ovdje bi divno pristajao Šibenski memento.... poslušaj!, ima tu i poznatih dragih blogera.

    avatar

    14.04.2016. (16:34)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica... hvala ti draga... odlušah... divno... evo potržih još malo ljepote...

    Klapa Maslina , gitara i čaša vina

    poveznica izmeu tvog i mog posta... virtualni zagrljaj... :)

    avatar

    14.04.2016. (16:44)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Jesi otvorila link na mom blogu i pogledala promociju? Pusa, L+B+G

    avatar

    14.04.2016. (19:48)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    ljubav je istina....i ja kažem
    Ljubav se događa u rasponu između dva obzora, između svijesti i podsvjesti,.....izdvajam

    avatar

    14.04.2016. (22:13)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Ovo je livada kojom se ne trči, na kojoj se izležava. Ne znam jesi li svjesna koliko je tvoj stil bogat i težak i pun i svaka rečenica zapravo otvara jedan cijeli svijet za sebe? Vraćam se često. Zapravo mi je ovaj prostor jedno veliko otkriće, odmor i proputovanje i vraćanje. Tako nekako. I ostanem bez teksta. Ja, najblebetavije stvorenje koje znam.

    avatar

    14.04.2016. (22:39)    -   -   -   -  

učitavam...