Komentari

zadihana.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing


  • Lastavica

    Pamtim: "da je ovo prvi put da me zapanjuje nečiji glas, zvuk i
    vibracija riječi, frekvencija kojom dišeš". Pamti se različiti dah, način,
    mirisi...

    avatar

    12.04.2016. (19:23)    -   -   -   -  

  • bromberg

    What a music!

    avatar

    12.04.2016. (21:01)    -   -   -   -  

  • marionetta

    ti si glazba.
    jedini je bed što ne smijem sklopiti oči dok te čitam.

    avatar

    12.04.2016. (21:43)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    čitam i čujem glazbu... ritam uranja u svijest... širi se... divno mi je... :)

    avatar

    12.04.2016. (21:45)    -   -   -   -  

  • Livia Less

    Sjajna si! Zadihana moja...

    avatar

    12.04.2016. (21:51)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Da, netko me nedavno pitao...
    Balašević je pokušao u "Provincijalki", Mile odustao u "Pitala si me". Ne usuđujem se nikako uspoređivati s njima, ali probala sam na svoj način u ovoj.
    Utoliko su mi vaše pohvale barem duplo draže nego inače. Hvala vam :)

    avatar

    12.04.2016. (23:19)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    Za razliku od tebe ni Đole ni Mile me ne impresioniraju, Đole je stari manipulator, koji samo trguje starim već stoput viđenim trikovima, Mile je lažnjak, a ti si pjesnikinja

    avatar

    13.04.2016. (00:03)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Onaj jako dobar osjećaj kada mi netko čije pisanje cijenim kaže da sam pjesnikinja. Hvala ti na njemu :)
    Mile i Đole i riječi, ha? Pa što bi narod rekao da vidi da si me stavio iznad njih? :)
    Nego, "Provincijalku" baš jako volim, pogotovo mi je jasan dio:
    napiši mi pesmu, mazila se je. nisam znao da li ću umeti. reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa i svaki put mi druga slika u očima kad zažmurim, ali postoje u nama neke neprevodive dubine. postoje u nama neke stvari neprevodive u reči.

    Pa eto, s posvetama uopće nije lako. A ni sa sadašnjim trenutkom, valjda to zato gotovo nikada i ne radim. Ljudi koje poznajem u stvarnom životu ne čitaju moje pjesme, još manje one u kojima bi se prepoznali.

    avatar

    13.04.2016. (01:32)    -   -   -   -  

  • .

    Ja se nikada ne bih zadovoljila (jednom) pjesmom.
    Pjesme su kao fotografije: tek jedan ulovljeni trenutak, misao koja, onog trena kad ju napišeš, već traži drugi list papira...
    Žene si nikada ne bi smjele dopustiti biti 'ulovljene' s nekoliko rečenica....njih treba stalno ispisivati :)

    avatar

    13.04.2016. (06:37)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Tvoje pisanje je poput vibracija...Neulovljive su, neopipljive, ali ih snažno osjetiš.

    avatar

    13.04.2016. (07:02)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    "Ne postoji to što ne mogu." - kažeš

    Naravno da ne postoji - kažem ja :)

    avatar

    13.04.2016. (09:28)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Mi stalno pokušavamo uloviti te neprevodive dubine
    na svega par trenutaka u svega par ( ne) prevodivih riječi.
    Pa ti se ježe potkoljenice od čitanja, ili obrazi žare.
    Poželiš zaplesati...otputovati bez pozdrava.
    Pa kad ovako uspijemo, cijeli nam se svemir nasmiješi.

    avatar

    13.04.2016. (12:04)    -   -   -   -  

  • stara teta

    moram se nadovezati na marionettu: naprosto imaš otvorene oči da pročitaš, a onda... onda slušaš napisano, namirišeš, dotičeš, vibriraš napisanim...i nija ti jasno kako te mogu tako obgrliti riječi da ih čuješ...

    avatar

    13.04.2016. (15:48)    -   -   -   -  

  • zen zi

    Odlična melodija!

    avatar

    13.04.2016. (19:28)    -   -   -   -  

  • na_kauču

    A ako izuzmemo razum, vidjet cemo da se to moze dogoditi i vise puta :)

    avatar

    13.04.2016. (21:50)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Vau! Začuđujuće lijepo. Za ostati bez daha. I kompleksno. Čovjek pročita strofu, osjeti da tu svakako ima nečega, ali nije točno shvatio čega, jer ni jedna riječ nije napisana tek tako da samo statira, nego kao da svaka nešto znači. Pa ga onda stihovi vuku da se vrati na početak i pažljivije ih pročita ponovo. Eto, to je za mene talent, zainteresirati čitatelja i pokrenuti nešto u njemu (ali i u sebi). Bravo!

    avatar

    14.04.2016. (06:42)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    V: Slažem se. Utoliko pozdravljam ona bića koje me inspiriraju u mjeri da se neki trenuci vrijede zabilježiti više od ostalih, izdvojiti, potražiti i taj drugi list papira.

    dnevnikjednerazvedenice: E to mi je drago, hvala ti :)

    Mi. Ljudi s rupama: Ne postoji!

    SarahB.: Ako sam uspjela to što kažeš, onda sam dosegnula onaj osjećaj, znaš dobro koji. A ako jesam, sad se ja crvenim :)

    stara teta: Magija riječi. Magija uvijek, ništa me manje od toga ne zanima, o čemu god pričali. Hvala :)

    zen zi: Zaključujem da vam je ovo moja najdraža stvarca u puno zadnjeg vremena. I drago mi je da baš ova. Hvala ti.

    na_kauču: Vidjet ćemo. I uvijek izuzmimo razum, molim lijepo, Ed Sheeran je to fino podebljao u svojoj pjesmi :)

    izvorni život: Hvala na posjetu. I na ohrabrenju, vjetru u leđa. Do čitanja :)

    avatar

    14.04.2016. (12:32)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Sada pišem ono što mi je palo na pamet nekoliko puta nakon što sam pročitao tvoje stihove: Volio bih popiti kavu s osobom koja ovako piše i razmišlja, ne zanima me koliko je stara, ne zanima me kako izgleda, ništa od tih stvari. Ako si nekim slučajem iz pgž ili okolice i poželiš se vidjeti sa svojim novim fanom , moj mail je na raspolaganju.
    Eto, bilo bi mi žao da sam ovo samo pomislio, a ne i napisao.... :)
    Ne očekujem da se javiš, naravno. lp

    avatar

    15.04.2016. (11:12)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Sad sam ovo tek vidjela :))) E pa mozda bi se to i moglo, nije preko svijeta.

    avatar

    17.04.2016. (20:29)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...