Ovo nije statičnost. Upravo suprotno. Ako osobnost znači sebičnost, tada kaskada emocija ostala bi u ponoru vlastite afirmacije. Sujeta bi nadjačala ton glasa i vika, koja bi se posljedično stvorila, godila bi vlastitom uhu. Čuđenje i preispitivanje označeni su slabošću, a predstavljaju intuitivan pomak rasta slobodne volje. Nivelirano drveće ne bi trebalo smetati krošnji koja ima tendenciju nadrasti ih. Jest, jednaki smo mogućnostima, ali nismo prema dohvatu potencijala njih. Ako je rast mogućnost, zašto mu proturječiti limitom? Kontrasti stvarnosti koji su ovdje stavljeni, sinkopirani su vlastitim pitanjima, koja su naizgled protivna njima, a osoban su čin poniranja u njih s ciljem dekodiranja i vrlo lijepo se čuju, s ugodom. Matrica života ne mora svima biti ultimatum. Zašto ne bi bila kondicional?
09.04.2016. (17:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
''nema plavetnila, a ptice će
opet pjevati
zašto ta tišina oko mojih
ruku''
(jesi li zaboravila, da moraš sebi dati prvi komentar?) :)
09.04.2016. (12:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
drveće se opire krošnji
između sebičnosti i poezije
uvijek biram statičnost.... tako ja osjećam poeziju.
09.04.2016. (16:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Ovo nije statičnost. Upravo suprotno. Ako osobnost znači sebičnost, tada kaskada emocija ostala bi u ponoru vlastite afirmacije. Sujeta bi nadjačala ton glasa i vika, koja bi se posljedično stvorila, godila bi vlastitom uhu.
Čuđenje i preispitivanje označeni su slabošću, a predstavljaju intuitivan pomak rasta slobodne volje. Nivelirano drveće ne bi trebalo smetati krošnji koja ima tendenciju nadrasti ih. Jest, jednaki smo mogućnostima, ali nismo prema dohvatu potencijala njih. Ako je rast mogućnost, zašto mu proturječiti limitom?
Kontrasti stvarnosti koji su ovdje stavljeni, sinkopirani su vlastitim pitanjima, koja su naizgled protivna njima, a osoban su čin poniranja u njih s ciljem dekodiranja i vrlo lijepo se čuju, s ugodom. Matrica života ne mora svima biti ultimatum. Zašto ne bi bila kondicional?
09.04.2016. (17:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anandam
Ta tišina oko ruku upravo je poezija koja se iz ruku izlijeva... :)
09.04.2016. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...