Komentari

anitabrezovic.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing


  • Anita

    I moje donekle, suprotno razmišljanje o uskrsnuću, od onog crkvenog, a do kojeg sam došla u četrdesetima, čin je uskrsnuća. Valjda...

    avatar

    31.03.2016. (11:06)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Tvoj tekst je pun prepun spoznaja kojima tako analitički pristupaš.
    PS: malo te teško pratiti, da znaš

    avatar

    31.03.2016. (12:03)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Ivan je bio ispod križa, Marko slušao pripovijedanje Petra a Luka i Matej su bili suvremenici Isusovi iako ga osobno nisu poznavali! Ali su poznavali apostole, koji su svi bili mučeni, a jedanaest njih i ubijeno zbog vjere u Isusa, kojega su sretali nakon uskrsnuća. A ljudi daju život za svoje MIŠLJENJE ali ne za izmišljeni doživljaj.Lako bi priznali pod mukama da su sve izmislili.
    Nitko ne tvrdi da nešto zna ali VJERUJEMO svjedocima Isusovim.

    avatar

    31.03.2016. (12:32)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    I još, otkud prazan grob, kao da su kukavece (ohrabreni nakon uskrsnuća) mogli ukrasti tijelo. Ovo nema veze s drugim religijama.

    avatar

    31.03.2016. (12:35)    -   -   -   -  

  • Anita

    Ne znam. Teorije o uskrsnuću uvijek me zbunjuju i priznajem da način "crkvenog"objašnjenja, meni nije u potpunosti prihvatljiv. Meni je jedino prihvatljivo Reginovo tumačenje "Jao onome tko ne uskrsne svakog dana". Osim toga, Biblija je pisana tri i više stoljeća nakon Isusa. Zapisivane su priče koje su se prenosile iz naraštaja u naraštaj, a pisana je od strane onih privilegiranih, koji su znali pisti (u samostanima i crkvama). Ne želim umanjiti značenje i svetost Uskrsa, samo želim pronaći odgovor na pitanje:" jesmo li doista dostojni slaviti Uskrs, dičiti se njime, kad sami nismo uskrsnuli? I čemu se klanjamo pojmu ili činu? Jel možemo slaviti Uskrs i nositi mržnju, zavist i ljutnju u sebi? Isusvo učenje temeljilo se na životu a ne na smrti, pa samim se time pobija teorija da je za uskrsnuće potrebna prethodna smrt.

    Anaboni pokušat ću biti jednostavnija, međutim, u većini slučajeva sama sebe teško pratim.

    Sjećanja i osvrti: Ako ljudi daju život za svoje mišljenje a ne za izmišljeni doživljaj, kako onda tumačiti samoubojice koji ubijaju i sebe i druge, diljem svijeta u ime Alaha? Jeli to stvar njihovog mišljenja ili izmišljenog događaja? Ili možda nečeg što se zove vjerski fanatizam.

    avatar

    31.03.2016. (13:35)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Upravo ta "Evanđelja" koja su pisana poslije prvog stoljeća su APOKRIFI, tj.nisu kanon nego su priznata samo ona napisana do kraja prvog stoljeća, a od njih je najmlađe Ivanovo, koji je bio očevidac većeg dijela opisanog.
    A ovo o samoubojicama se slaže s mojom tvrdnjom: Oni ne umiru za tvrdnju da su napr. vidili Muhameda nego za svoje mišljenje.
    Da su apostoli umrli samo zbog vjerovanja u Isusov nauk to bi bilo kao što su napr. komunisti vjerovali u besklasno društvo.
    Ali apostoli su se uplašili i sakrili jer i nisu baš vjerovali dok se Isus nije pojavio.Dakle oni su ohrabreni time što su s njim, Uskrslim bili i to su potvrdili mučeništvom., Zar bi ih ohrabrila vlastita izmišljotina! I opet: prazan grob!
    MIŠLJENJE se ne može dokazati ni demantirati, ali DOGAĐAJ može a
    to je za učenike bio susret s Isusom i prazan grob. Za ostale to nije dovoljno, međutim svakako više od pukog, nedokazivog mišljen ja.

    avatar

    31.03.2016. (14:27)    -   -   -   -  

  • Anita

    Sjećanja i osvrti: Možda ste u pravu. Međutim, kako ste naveli, samoubojice umiru za svoje poimanje vjere, a ne za vjeru samu. Znači za izmišljeni doživljaj. Kojim dokazom se može potkrijepiti Isusovo ustajanje, u doslovnom smislu, iz groba, osim individualnim doživljajem vjere? Ne znam pa pitam?
    Prazan grob se tumači (povijesni podatci) da su sljedbenici preselili tijelo kako b ukopali Isusa dostojanstveno, prema tadašnjim običajima, te da spriječe oskvrnuće groba.

    avatar

    31.03.2016. (14:37)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Ispustila sam da je i Matej bio Isusov apostol, jedan od dvanaestorice.
    Ovi samoubojice umiru za svoje ideje, svoj neki unutrašnji doživljaj a drugo je umrijeti ms tvrdnjom da ste nekoga vidjeli i s njim se družili. Tih očevidaca bilo je puno više od dvanaest najbližih. Kažem, nije to dokazano eksperimentalno ali bilo je puno svjedoka kojima se nije vjerovalo.Radije se pričalo ( to spominje neki povjesničar, zaboravila sam...) da su Isusa ukrali učenici dok je straža spavala ili da je Isus prež
    ivio razapinjanje pa negdje otputovao...
    Dakle to je ipak pitanje vjere, pa ako su uvjereni da uskrsnuće nije ni Bogu moguće ne pomažu nikakvi dokazi.

    avatar

    31.03.2016. (14:51)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Ne samo da je uskrsnuo tada, Isus se i kasnije pojavljivao na vidokrugu svojim apostolima, o čemu postoje svjedočanstva, koja se već 2000 godina prenose s koljena na koljeno. Baš kao i svjedočanstva o čudima, koja je Isus činio, kad je ozdravljao bolesne i oživljavao mrtve. Kako je to moguće? Isusu je sve bilo moguće, jer je bio Božji sin. Ta čuda se i danas događaju, samo zatvaramo oči pred njima. Koliko bi se to još čuda moralo dogoditi pa da čovjek povjeruje? Koliko?
    A uskrsnuće samo po sebi nije ništa neobično. Postoji tijelo u kojem tinja život. Onog trena kad taj život napusti tijelo, tada tijelo postaje mrtvo, a njegov život uskrsava. Odvajanje uma/života, što god to bilo, događalo se mnogima i prije same smrti. Osobno sam iskusila to iskustvo i svakako znam da je to moguće, tako da me zapravo i nije strah same smrti kao takve, već možda eventualno bola ili nečega što bi to moglo pratiti, ovisno o tome kako već tko odlazi na onu stranu. A ta ona strana postoji, jer tamo odlazi život čovjeka. Ne treba tu puno filozofije, jer zato imamo vjeru. Mnogi nisu vjerovali pa su povjerovali, a oni koji su povjerovali više nisu bili nevjernici. Naime, to je jednosmjerna cesta, kad jednom spoznaš, nema natrag. A sam taj čin Uskrsa zapravo se može primijeniti i na čitav naš život, posebice onaj griješni dio, jer je svaki grijeh mala smrt, a uskrsnuće je odricanje odnosno odbacivanje tog grijeha. Zato i imamo svake nedjelje podsjetnik na uskrsnuće Kristovo. To nam je putokaz.

    p.s. dobrodošla na blog. mali savjet: ovdje, a i uglavnom u internetskoj komunikaciji, uobičajeno si govorimo "ti", a ne "vi", što znači kad ti se netko obrati s "ti" da nije nekulturan, već kulturan :) drugo, postovi bi možda trebali biti nešto kraći, jer mnogi ljudi neće ni čitati nešto što im se učini predugačko. ako baš treba biti dulji, onda napravi neke pasuse, odijeli jedan dio teksta od drugog, ubaci poneku sličicu (gore lijevo u editoru imaš alat za ubacivanje sličica, jednostavno i brzo). i tako. zanimljivo pišeš, a malo navrati i kod nas. mene si razveselila svojim doprinosom na ekonomskoj temi.

    avatar

    31.03.2016. (15:36)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Isus je bio dostojno pokopan i ispred groba straža...
    Nešto MOŽDA znači i torinsko platno za koje se vjeruje da je Isus u nj bio umotan. Time se bave znanstvenici, istražuju otiskke tijela, tragove peludi...Bila je tvrdnja na osnovu pokusa s ugljenom da je platno novijeg datuma, pa onda opet da je bio neki propust u istraživanju...Nađeni tragovi peludi trnja iz područja Palestine i sl. Međutim bilo kakav dokaz da se nađe netko će vjerovatri a netko ne. Meni je najveći dokaz svjedočanstvo mučenika koji su ga susreli, a najviše prvotni progonitelj pa obraćenik Pavao.

    avatar

    31.03.2016. (15:47)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    uskrsnuće i smrt stvar su izbora i svode se na banalnu jednostavnost –a da se iz lošeg čini bolje........izdvajam

    avatar

    31.03.2016. (16:33)    -   -   -   -  

  • Anita

    Lion queen, hvala na savjetima

    avatar

    31.03.2016. (20:01)    -   -   -   -  

  • Anita

    Sjećanja i osvrti; Slažem se s tobom u mnogim dijelovima, jer ih ne mogu pobiti. Činjenica jeste da je Isus ostao zagonetka, tisućama znanstvenika kroz povijest. Možemo ga doživjeti s više razina; kao povijesnu ličnost, kao mistika i meni najdraže - kao učitelja, avatara. Torinsko platno ne dokazuje ništa više od onog da je Isusovo tijelo bilo umotano u njega. Mene, kao što sam navela, zbunjuje i neprihvatljivo mi je tumačenje uskrsnuća tek nakon tjelesne smrti, Samim time što kršćanstvo, za razliku od budizma ne priznaje reinkranaciju ni u kojem smislu. Meni jedna crkvena teza pobija drugu. Možda jesam, a možda nisam u pravu, ali radije vjerujem da je uskrsnuće neophodan čin za života, uključujući i uskrsnuće u vjeri, u ljubavi, u međuljudskim odnosima, u toleranciji, u životu općenito. I baš zbog te vlastite težnje ka "životnom uskrsnuću", koju nije lako sprovesti u današnjim uvjetima života, klanjam se pred Isusom.

    avatar

    31.03.2016. (20:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...