Komentari

pjaceta.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • .

    !

    avatar

    29.03.2016. (12:20)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Jedina osoba koja će cijeli tvoj život biti s tobom si - ti.
    Ali to nije dovoljno društvo. To nije dovoljno za sreću.
    Svima nama trebaju drugi ljudi, kao ljubav, kao prijatelji,
    kao naši nastavci, da ne kažem, nasljednici.

    avatar

    29.03.2016. (12:21)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    draga moja pročitah na dah... moram još dočitavati... sjetih se poglavlja u mojoj knjizi Umijeće svakodnevnog pokreta... ja, moj utjelovljeni um i svijet u kojem živim... trojstvo trenutka... jedno bez drugog ne ide...
    monolozi se slijevaju u kreativne dijaloge... usrećuju...
    oplemenjuju... prijatelji, naše bogatstvo...
    razgovori... divno je
    tu si draga... čitam i uživam... :)

    avatar

    29.03.2016. (12:36)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Ti si prekrasna!

    avatar

    29.03.2016. (13:23)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Maleni ljudi, prepuni povjerenja, nada...
    Da li imamo pravo prevariti te nežne ručice, oči širom otvorene koje žude za dobrim??
    Ako neko se vrati sa putovanja, ma i do placa, bez doživljaja, to je siromašan čovjek...
    Ne mora biti sve dobro, dapače, ona loša iskustva vrjemenom postaju interesantnija za priču i smjeh...ja sam ih puna :))

    avatar

    29.03.2016. (13:49)    -   -   -   -  

  • zen zi

    Uvijek tvrdim da se poput djece moramo radovati prvoj tratinčici na livadi,
    oblaku što premješta svoje pamučne rubove i tvori likove samo za nas,
    toploj kavi ili čaju ....i stotinama sitnica koje život znače.
    Što duže održavamo to dijete u sebi ( pa makar i na infuziji ) duže opstajemo,
    i jedino tako živimo u potpunosti, bez kalkulacija, iskreno, djetinje.
    Ma kako nekad teško bilo bilo kojem pojedincu biti sam, ako smo iskreni
    prema sebi, nekako ipak pronađemo put...prema srcu...prema djetetu u sebi,
    koje tvrdoglavo odbija odrasti, ako ga bolje poslušamo.

    avatar

    29.03.2016. (14:07)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Višnja - :-))) Tako nekako ;-)

    @Lasto - odlično si ovo rekla "ali to nije dovoljno, svima nama trebaju i " drugi ljudi. Jer tek zbog njihi uz njih, mi možemo postajati, rasti i imati do koga i za koga biti dobri. :-)

    @Dinaja - 'monolozi se lijevaju u dijaloge', uvijek vješto, kao mađioničar iz rukava, izvučeš te neke riječi koje me 'bude'. Hvala na tome! :-*

    @Nisa - Hvala! Nisam uvijek ponosna na sebe, nisam uvijek ni u pravu, nisam ni tako krasna, ... ali nekako se trudim i to zna biti sizifosvki naporan posao, izgraditi sebe.
    Meni si krasna ti, sa svojim slikama, sa onim nečim što znaš uloviti svojim posebnim okom izoštrenim za detalje :-*

    @meca - nije do putovanja i doživljaja, već do onoga što ljudi u mojim godinama tako često radimo svojim najbližima - jer su nam blizu, mislimo da im ne trebamo posvetiti pažnju, pa nam se čini nepotrebno pričati sve to što oni itako znaju. Čini mi se da smo po pitanju komunikacije postali malo lijeni, bar ja to tako doživljavam u svojoj okolini. A djeca, ona su uvijek pričljiva, njima je i stoput ispričana priča uvijek nova. Toliko su puni radoznalosti, radoznalosti za svijet oko sebe, a mi se sa godina počnemo ponašati, kao da sve znamo i da svi oko nas znaju sve, pa ne osjećamo tu potrebu toliko govoriti. Moja prijateljica uvijek kad je pitam - kako si, odgovara - isto-isto. A meni postane naporno stalno ispočetka počinjem sa ispitivanjem što je to točno mislila, da bih dobila odgovor o njenom emotivnom stanju.
    Ala ga ja izdužih sa ovim odgovorom. :-))
    Meni se to "ona loša iskustva vrjemenom postaju interesantnija za priču i smjeh...ja sam ih puna" jako, jako sviđa kod tebe i zato volim doći u tvoj kutak i od srca se nasmijati ;-) :-*

    @zenzi - "Što duže održavamo to dijete u sebi ( pa makar i na infuziji ) duže opstajemo." ovo me je nasmijalo, oraspoložilo i kao da sam se srela sa drugaricom iz vrtića :-*

    avatar

    29.03.2016. (14:47)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Prelepo...to si enostavno Ti....slika je prelepa...kako se imenuje cvet?

    avatar

    29.03.2016. (15:29)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @modrina - Hvala! Cvet na drevesu Magnolije. :-)

    avatar

    29.03.2016. (21:31)    -   -   -   -  

  • marionetta

    zapravo nam je, malenima, vrlo teško shvatiti svijet i pomiriti se s njegovim nesavršenostima, prihvatiti ih. a uspije li nam, tada možda i prestajemo biti djecom.
    slike iz vrtića su tako tople, kao da sam ulovila tu scenu u prolazu, gledajući vas sa strane, izbliza.
    ma djeca su velika, sto put veća od nas jer vole "do kraja svemira", do beskraja...

    avatar

    29.03.2016. (21:40)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Ti i ja , kad smo se srele i upoznale, bile smo dvogodišnjaci, smijuljile smo se, prepričavale si živote i gledale nebo kako prolazi. Zbog tog tvog djeteta u tebi, prepoznala sam te i zavoljela. Nema nista ruzno nama djeci, samo lijepo. I ne postoji zlo, jer nas ne moze dotaknuti ni promijeniti. Ja sam možda razlijevajuća rijeka, stalno poplavljenih obala. Ti si mirno, zrelo more tajnih dubina, nekad zapjenjenih valova. Al kad stanu vjetrovi, u nama se i dalje ogledaju oblaci, u nama čuči sloboda, nebesa nam se otvaraju za nova putovanja, drage dvogodišnjake koje ćemo upoznavati i
    voljeti....:-*

    avatar

    30.03.2016. (07:48)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Neću te puno hvaliti, ali sam sa zadovoljstvom pročitala tekst. Nisi sama sa sobom ; unutra još uvijek obitava dobar čovjek!

    avatar

    30.03.2016. (08:02)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @marjoneta - ćerce draga, ovo si najljepše rekla, "djeca su velika jer vole do kraja svemira i više" :-*

    @Luce - ti i ja, smo tu, postojane kao trovremenski taft, ponekad nam se frizura pokvari, polomi nokat, štikla otpadne, ali hodamo i dalje, tražeći svoje oblake, smiješeći se, pa čak i kad plačemo na ramenu, opet se znamo nasmijati same sebi. U srcu smo nepopravljive dvogodišnjakinje pa čak i kad iz vanka izgleda sa smo počele odrastati. :-)) :-*

    @Ane - ;-))) Hvala!

    avatar

    30.03.2016. (10:06)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    "Bog se skriva u ljudskim srcima" ,lijepo si to napisala.
    Čovjek živi u tebi, dijete koje doživljava, promatra i mijenja svijet. Promjena uvijek kreće od nas samih.
    Naslov me asocira na "jutarnje stranice", prvi zapisi nakon buđenja koji se ne čitaju određeno vrijeme, a ispis su naše nesvjesne podsvijesti.
    Nisam toliko disciplinirana, ali tko je, odlična je stvar za bolje upoznavanje sebe.

    avatar

    30.03.2016. (13:22)    -   -   -   -  

  • stara teta

    znaš, mogu sad lijepo sjesti i slušati kako pričaš.
    bit ću tiha, obećajem. samo ću tu i tamo klimnuti glavom da ne misliš da spavam. ni slučajno!
    slušam!

    avatar

    30.03.2016. (14:35)    -   -   -   -  

  • j.

    Osjećajno, smisleno, pomaknuto. Lijepo!
    Kako bismo znali cijeniti sreću kada nesreće ne bi bilo?:)

    avatar

    30.03.2016. (20:23)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @O-da: promjena, istina, kreče od nas, ali ponekad nas 'poguraju' da brže mijenjamo brzine :-))

    @tetec- ma, tetec draga, sam si ti sedi i odmori ;-)

    @J. - Hvala! Teško, jer jedno nikako bez drugoga :-)

    avatar

    31.03.2016. (10:59)    -   -   -   -  

  • Anita

    I reče Isus: " Pustite malene k meni...Njihovo je kraljevstvo nebesko..."
    I sve ono što smo dobili svojim dolaskom na ovaj svijet, svu tu ljepotu u srcu, svu iskrenu ljubav, čuđenje, sreću, iskrenost.. Sve to smo odrastanjem ubili u sebi samima i prozvali se "čovjekom".

    avatar

    31.03.2016. (14:03)    -   -   -   -  

  • Potok

    Bog je mrtav. (Nietzsche- Also sprach Zarathustra)

    avatar

    01.04.2016. (18:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...