Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing


  • Lastavica

    Hvala ti, draga Dinaja. Dok nas ne zaboli, nismo ni svjesni
    postojanja mnogih organa. A onda od stotina želja postaje
    samo jedna, da nas prestane boljeti.

    avatar

    29.03.2016. (07:43)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica... dok se ne pronađe uzrok boli teško je djelovati
    na nju... dijagnostika boli je težak posao ... a tijelo je, kao što je Tin ujević napisao...

    "O moje tijelo! U tebi otkrih iskonsko trojstvo:
    tvoju visinu, dužinu i širinu,
    u tebi nađoh duh i dušu, moje svojstvo, mojstvo,
    i u dnu njega nespokojstvo vječito,
    virovitu dubinu."


    uron u tu virovitu dubinu je lijek... salutogenesa... liječenje zdravlja, a ne bolesti... trebali bi nastojati da se bol nikada ne pojavi... to je u konačnici i cilj moje davno napisane knjige... liječimo zdravlje... naravno govorim o boli koja nema veze sa itiološkim promjenama i genetskim naslijeđem... :)

    avatar

    29.03.2016. (07:51)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Da, dobar dio svog medicinskog rada posvetila sam
    baš nalaženju uzroka boli. Nije nimalo jednostavno.

    avatar

    29.03.2016. (07:54)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica... dijagnostika je umijeće... teško je pronaći iglu u plastu sijena... a dobar dijagnostičar je osjeti... jer zvanje Doktor je njemu poslanje... ljubav prema čovjeku zvjezda vodilja... :)

    avatar

    29.03.2016. (07:58)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Naravno. Najvažniji dio posla je naći uzrok boli, a onda, otkloniti
    uzrok, a ne samo bol. Mada to ponekad nije koguće, pa smatramo
    dovoljnim da bol bar prestane.

    avatar

    29.03.2016. (08:01)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Fizičke boli prepoznajemo, ali one unutra nataložene vremenom držimo u sebi pomažući si svakojako u svijetu, koje i nema razumijevanja ili se samo oglušuje

    avatar

    29.03.2016. (08:02)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...nažalost postoje bolesti za Koje uzrok još nije otkriven... a bol se nemilosrdno širi... opijati kao zadnja opcija... pomoć da pacijen dostojanstveno završi svoj ovozemaljski put... :)

    avatar

    29.03.2016. (08:05)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @annaboni... da draga... duševne boli... zato stavih sliku Picassooeve Guernike... na njoj je skoro nevidljiva, ali postojeća njegova Dora Maar sa svjetiljkom u ruci... kako pronaći to nutarnje svjetlo Koje nas provodi kroz koridore mraka... kroz duševni labirint do njegova središta... kako ubiti Minotaurusa u nutrini, tu zvjer koja nam guta sreću... :)

    avatar

    29.03.2016. (08:09)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Mama me je uspavljivala s tom pjesmom,
    pa sam znala da mi život neće biti med i mljeko :))

    avatar

    29.03.2016. (08:58)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Postoje duševne boli, teške, skrivene, što bi lastavica rekla, oni koji nose masku, najbolje ih poznaju.

    Postoje i prenemaganja i kukumavčenje nad nekim glupostima... Naravno, ti su najglasniji...

    avatar

    29.03.2016. (09:00)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @mecabg... Gaudeamus... da, draga inicirala te već onda
    u više sfere postojanja... u zrelost vremena... :)

    avatar

    29.03.2016. (09:04)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @mecabg... različita je visina praga boli...
    neki podnose užasno mnogo, a neki već
    kod dodira osjećaju bol... a iza Maske
    se mnogo toga može sakriti...
    postoji hercegovačko pitanje za one koji samo kukaju...

    koju si ti kukačku školi završio?... samosažaljivost...
    hipohondrija... žao mi je takvih... jer oni uistinu osjećaju bol...
    vjerujem im... zato postoji i dijagnoza... sindrom boli nepoznatog uzroka...

    njih treba znati slušati... ponekad im i to pomaže... :)

    avatar

    29.03.2016. (09:10)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Život mi je pokazao, kad je teško, čuje se,
    ali kad je najteže, nema bol, skriva se duboko u sebi...

    avatar

    29.03.2016. (09:23)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @mecabg...da draga kada otupimo na bol životarimo na
    rubu bezdana ... opasnost da nam bezdan uzvrati pogled je ogromna...
    bol nas oživljuje... poziva na promjene... a promjene se dogaaju u
    nutrini u žiži vulkana... u bžanskoj iskri... u zrnu srca... :)

    avatar

    29.03.2016. (09:28)    -   -   -   -  

  • sewen

    Starost?! Što je to?

    avatar

    29.03.2016. (09:47)    -   -   -   -  

  • Gurmanka

    Danas je predivan dan, starost i bol nas neće mimoići, ali pokušaću uživati u trenutku :)

    avatar

    29.03.2016. (10:02)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @sewen... za tebe dragi moj još uvijek nepoznanica... :)

    avatar

    29.03.2016. (10:40)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Gurmanka...da draga izaimo na Sunce... sreća kapa s neba...
    živimo trenutak kao da sljedeći neće doći... :)

    avatar

    29.03.2016. (10:41)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    danima već razmišljam o tim pojmovima - starosti i boli. Kad i gdje počinju te završavaju. Ovaj tvoj tekst mi je kao kaži put, kao otkrivenje jednog drukčijeg svijeta. Čak i "nezvana", ona gostuje.

    avatar

    29.03.2016. (13:50)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Pjaceta... o tim pitanjima razmišljam veä destljećima...
    što zbog posla kojim sam se bavila što zbog pjesama i
    štiva koja pisah i pišem...

    Ne okrećem se više,
    u tragovima prošlosti
    samoća i nenapisane pjesme.

    Zavoli dan u kojem se budiš,
    osluhni rapsodiju
    modrih jutenja,
    mladi dan i
    neka ožive uzbuđenja
    prvih pripadanja,
    tiha vatra
    u uglovima sjećanja.

    Prošlost na granici zbilje,
    okus previranja,
    energija, emocija sreće...


    bila sam jako mlada kada napisah ove stihove... Starost i bol...
    tada je to bila tuga...a danas znam... starenje počinje odmah poslije poroda... zato uživajmo u danu, u svakom trenutku kao da sljedeći neće doći... proces starenja je kap vode sa izvora ljepote za kojim tragah godinama izvan sebe... :)

    avatar

    29.03.2016. (15:08)    -   -   -   -  

  • Petra

    Pade mi na pamet jedan haiku što ga je Issa napisao:
    OKO OGNJIŠTA –
    OSMJEH KOJI NAM NUDI DOBRODOŠLICU
    JE I OPROŠTAJ, TAKOĐE!

    On kaže da je početak isto što i kraj, susret je i rastanak, takođe. Čovjek treba da shvati tu protivrječnost, tu pradoksalnu prirodu egzistencije. Osmjeh dobrodošlice je i oproštajni pozdrav.
    Rođenje je dakle neutralna tačka u kojoj smo svi isti i prosjak i kralj, život i smrt, dan i noć .... i niko nije ni protiv koga ...i to je početak kraja ...
    Na kraju se isto događa, opet smo svi isti...

    Jedino smo između početka kraja i kraja kraja različiti.
    A razlikujemo se po odgovoru koji dajemo životu i mislim da nismo počeli stariti dok god adekvatan odgovor možemo dati, dok smo korak ispred njega, dok mu ne dopuštamo da nas pretekne ...

    avatar

    29.03.2016. (20:00)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Allura... Divan Haiku... hvala ti... da draga, razlikujemo se po odgovoru koji dajemo životu... divna je tvoja rečenica na kraju... oplemenjuje, ohrabruje... nismo počeli stariti dok imamo odgovore...
    izazov na razmišljanje... i pitanje... dopuštamo li odgovoru da nas pretekne... ostanimo korak ispred njega... slušajmo titraje srca...
    ono ne laže... i ostaje mlado ... slijedimo njegove titraje...
    budimo... a proces starosti... dok srce mjenja ritam,
    dok zaboravja odkucaje... ostajemo mladi...
    hvala ti... kao da čujem riječi moje
    majke... sa 92 godine još
    uvijek me poziva na ljepotu
    trajanja u trenutku...
    šapuće...
    zavoli dan u kojem se budiš...
    nemoj zaboraviti tvoj davni stih...
    zavoli misli i sjećanja... dozvoli srcu da diše...
    i ja joj vjerujem... i dozvoljavam srcu da diše ritmom
    zbilje u kojoj osjećam istinu... život je jednostavno ljubav... :)

    avatar

    29.03.2016. (20:33)    -   -   -   -  

  • NF

    kad me hodajući zaboli, a puno hodam, zadnje vrijeme se stalno sjetim našeg blogera miška, koji je i zadnji vikend, bolima usprkos, otrčao polumaraton.

    avatar

    29.03.2016. (22:16)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Bol je zeznuta, i ima svoje razloge, i svrhu,
    ali tako je dobro cijeniti trenutke kada je nema ;)
    P.S. Ne znam što muči Lastavicu, ali želim joj sve najbolje.

    avatar

    30.03.2016. (00:26)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @NF...da, Miško je svjedočanstvo ratnika... kroz bol do pobjede... :)

    avatar

    30.03.2016. (06:35)    -   -   -   -  

učitavam...