Mi odrasli razumijemo da su to samo beživotne figure. Djeca to ne razumiiju i garantirano će nositi traume iz djetinjstva, zbog susreta s njima, koji im nitko u toj dobi ne može objasniti. Kad sam bila tako mala, tata me tako na ramenima nosio gledati paljenje pusta. Tamo se pustu održavalo pravo suđenje, ljudi su vikali na obješeno strašilo, žene su za njim naricale u žalosti, na kraju su ga zapalili, a ja sam dugo, dugo godina mislila kako je to bio obješen i zapaljen čovjek i kako su one žene u crnini zbilja za njim naricale.
28.03.2016. (18:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljivo, maloprije sam se, dok sam objavljivao fotku, pitao skoro isto pitanje... ali odgovor mi je bio: današnja su djeca toliko "impregnirana" fiktivnim situacijama s tim nekim monstrumima (ta pogledaj samo neke filmove na TV) da ih, vjerujem, više uopće ne šljive pet posto. Eventualno neugodniji dojam prije ostavljaju na mene nego na njih.
28.03.2016. (18:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da si se dobro pitao, jer unatoč crtićima i tome na čemu djeca odrastaju, treba biti oprezan. Nedavno sam gledala slične fotke iz svoje obitelji, vodili su djecu na slično događanje i fotkali ih s takvim figurama, a na dječjim licima nije se ocrtavalo oduševljenje ili osmijesi, kao na roditeljskim, već mi se učinilo da se ogledao strah. Kad sam to spočitnula, roditelji su mi rekli da nije baš tako, da su djeca to htjela vidjeti...nisam dalje forsirala, ali hmmm
28.03.2016. (19:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek pročitam komentare pa je ovaj puta moj skroz minoran; htela sam od prve napisati: Nama su bili dovoljni crtići TomiDžeri, a i to su kritizirali onomad da je grubo. Suprotni su tvrdili - neko im (nama, tada djeci) mora reći... Dakle, ipak, nama su to rekli na način da danas imamo sjećanja i uz smeh znamo reći - pa to je bilo strašno. Lion Queen je u pravu, onak na najjače. Al u kom vremenu živimo valjda je i ovo neka vizija tomaidžerija....
30.03.2016. (19:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Mi odrasli razumijemo da su to samo beživotne figure. Djeca to ne razumiiju i garantirano će nositi traume iz djetinjstva, zbog susreta s njima, koji im nitko u toj dobi ne može objasniti. Kad sam bila tako mala, tata me tako na ramenima nosio gledati paljenje pusta. Tamo se pustu održavalo pravo suđenje, ljudi su vikali na obješeno strašilo, žene su za njim naricale u žalosti, na kraju su ga zapalili, a ja sam dugo, dugo godina mislila kako je to bio obješen i zapaljen čovjek i kako su one žene u crnini zbilja za njim naricale.
28.03.2016. (18:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bergaz
Zanimljivo, maloprije sam se, dok sam objavljivao fotku, pitao skoro isto pitanje... ali odgovor mi je bio: današnja su djeca toliko "impregnirana" fiktivnim situacijama s tim nekim monstrumima (ta pogledaj samo neke filmove na TV) da ih, vjerujem, više uopće ne šljive pet posto. Eventualno neugodniji dojam prije ostavljaju na mene nego na njih.
28.03.2016. (18:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mekon
Ha..ja sam si zabral onu visoku.. ljučibastu z štiklama...
28.03.2016. (18:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mela
Mislim da bi se djeca školske dobi rado fotografirala s njim. Gdje je smješten ? Kad odemo u Zagreb rado bi ga pogledali.
28.03.2016. (19:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Mislim da si se dobro pitao, jer unatoč crtićima i tome na čemu djeca odrastaju, treba biti oprezan. Nedavno sam gledala slične fotke iz svoje obitelji, vodili su djecu na slično događanje i fotkali ih s takvim figurama, a na dječjim licima nije se ocrtavalo oduševljenje ili osmijesi, kao na roditeljskim, već mi se učinilo da se ogledao strah. Kad sam to spočitnula, roditelji su mi rekli da nije baš tako, da su djeca to htjela vidjeti...nisam dalje forsirala, ali hmmm
28.03.2016. (19:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bergaz
Izvoli, Mela, link na lokaciju...
I malo "mesa".
29.03.2016. (09:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samo za vranju
Šteta što će biti samo mjesec dana. Djeca bi se jako radovala. Hvala na linku.
29.03.2016. (15:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sekasmith
Uvijek pročitam komentare pa je ovaj puta moj skroz minoran; htela sam od prve napisati: Nama su bili dovoljni crtići TomiDžeri, a i to su kritizirali onomad da je grubo. Suprotni su tvrdili - neko im (nama, tada djeci) mora reći... Dakle, ipak, nama su to rekli na način da danas imamo sjećanja i uz smeh znamo reći - pa to je bilo strašno. Lion Queen je u pravu, onak na najjače. Al u kom vremenu živimo valjda je i ovo neka vizija tomaidžerija....
30.03.2016. (19:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...