Komentari

zadihana.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Drevni vanzemaljac

    Jednom sam maestralno odigrao ulogu samoga sebe, a onda sam kako su reprize postajale sve maestralnije, demonstrativno odbio stidljivo priznati da mi se kavijar ne sviđa, i da jagode volim sa šlagom ili bez, iako su mi najdraže onako bez ičega svježe ubrane

    avatar

    24.03.2016. (06:11)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Koliko mi je samo puta došlo da glasno zavrištim...Trenuci su to u kojima promatram kako život leluja u nekom svom ritmu, po nekim svojim zakonitostima, a ja kao ukočena stojim sa strane i buljim u te slike koje se vrte jedna za drugom, uz snažan osjećaj da je sve to jedna velika zabuna, u koju ja, jednostavno ne pripadam. Snažan ti je tekst...podsjetio me na ta neka stanja (koja zatomljena čuče u dubinama).

    avatar

    24.03.2016. (08:12)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    FreshCaYg: mogu zamisliti takav scenarij :) sve su te uloge maestralne ako si daš truda. još je maestralnije kad ti se ne da pa jednostavno odlučiš ne ići tim pravcem. i za takve stvari isto treba truda i motivacije ili goriva, poticaja, ne znam. znam da nismo perpetuum mobile, većina nas.
    što me sad podsjetilo, uz kavijar i jagode, da sam trebala uz naslov posta definitivno staviti pjesmu hungry eyes :)

    dnevnikjednerazvedenice: e to je to. pa se probudiš... i sve sjedne na svoje mjesto. (i saniraš štetu)

    avatar

    24.03.2016. (18:00)    -   -   -   -  

  • na_kauču

    Za svladavanje nepoznanica, potreban je dobar učitelj ili sama veština spoznaje, meni se čini da je oduvek lakše kad sami sve to prođemo.
    Bez da se pojedemo, molim lepo :)

    avatar

    24.03.2016. (21:07)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    I ja to činim ponekad, tako se promatram. Nije tako lako kako se čini.

    avatar

    24.03.2016. (22:03)    -   -   -   -  

  • bromberg

    Ono kad mi je tekst apsolutno pretezak da ista kazem, a opet mi se jedan broj izricaja iz njega urezao u pamcenje, i to najvjerojatnije forever.

    avatar

    24.03.2016. (22:13)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Potpisujem @bromberga!
    Iznenadila si me duljinom teksta i dala misliti, gdje li to sve skrivamo nezavršene početke

    avatar

    24.03.2016. (23:22)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    na_kauču: sami, da, ne može to nitko napraviti umjesto nas onako kako mi možemo za sebe. eventualno je dobro imati podršku kad stvari postanu škakljive i zatrebaš predah nakon takvih buđenja. da se ne pojedemo, jel :)

    Lucida: teško je, slažem se. i samo naizgled teže od rizika alternativnog rješenja.

    bromberg: i meni je, ozbiljan, mučan i težak i neću ga više ni čitati, nek ide u klinac. jedna ooogromna vremenska dionica završena. sad ćemo pisati o nečem drugom, tko to uostalom više i zna :)

    annaboni: iznenadila sam i sebe tim kopanjem iznutra, ali morala sam napraviti finalni rezime, obilježiti kraj jednog dugog i mučnog procesa i pretočiti ga u riječi. katarzična strategija, nužna s vremena na vrijeme. zapravo je već dugo sve poprilično i jasno i mirno i čak dobro, gotovo da sam ponosna na Zadihanu ponekad ;)

    avatar

    25.03.2016. (12:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...