Biti "samo" žena je veliko kao planina i nikako nije samo! Biti dobra majka je veliko kao Himalaja! Nemati posao, danas je svakodnevica i nikako nas ne određuje i ne kvalificira kao manje vrijedne! To što neki to ne uočavaju, ne razumiju i ne cijene je samo znak ogromnog dioptrijskog minusa na njihovim sivim stanicama. Nadam se da će ti vrijeme donijeti posao i neki tajanstveni doručak u Toscani (evo ja se dobrovoljno javljam čuvati bebaća za to vrijeme) :-)
08.03.2016. (13:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prije svega žena... i u ovom običnom danu... proglašenom danom žena... velika je tvoja izreka... samo žena... da... želim ti sreću... ne samo danas... a parole... bilo ih je bit će ih... :)
08.03.2016. (13:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Raznježila si me opisom braka tvojih roditelja, a onda si me vratila u realnost. Da, razmišljam itekako kako odgajam sinove i moji sinovi itekako poštuju ženu. To je ono što ih mogu i MORAM naučiti. Bar dvojica takvih... a sigurna sam da još ima valjanih majki sa valjanim sinovima i neka svaki od njih bar jednoj ženi danas priredi radost, pa će ovaj praznik biti zaista praznik. Inače, naravno, glumimo da vjerujemo u njega.
08.03.2016. (15:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prošla sam svoj put "same" žene...sve ovo što ti delaš s jednim, ja radila na kvadrat i znaš kaj? Sve je zapravo onak kak si sam napraviš i posložiš stvari u glavi, jer u svoj toj težini leži i ogromna ljepote. Zrcali se ona u mnogim spoznajama koje pokupiš usput. Nekako sam tijekom žiže događaja bila svjesna da će mi ti klinci prebrzo odrasti, kao što i jesu pa sam halapljivo udisala te naše zajedničke trenutke i pokušavala ih bilježiti što snažnije. Pritom sam si tu i tamo ukrala pokoji trenutak i za sebe (pa makar to bilo ležanje u mraku deset minuta prije nesvijesti (spavanja) i slušanja dobre glazbe). Iako, moram priznati da se danas s nevjericom znam upitati kak sam sve to stizala i hendlala...posao, njihova škola, treninzi, informacije, doktori, zubari, nabavke, čišćenje, kuhanje, spremanje, pubertet...Ponekad sam se znala naći u bunilu, vozeći se s posla i pokušavajući rezimirat u glavi kaj sad prvo moram, po koga, gdje, kud, kada...ALi, eto sve je to prošlo...dečki odrasli (sad od mene trebaju samo još blagu savjetodavnu i financijsku logistiku), a ja još dovoljno mlada (u glavi i srcu) da stignem furati po tom nekom, opuštenijem i samo "svom" kolosjeku. Znaš, upravo to iskustvo samohrane majke (a neke su takve iako imaju muževe uz sebe) dalo mi je jednu posebnu čvrstinu, ali i zaljubljenost u život.
08.03.2016. (16:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Obilježavanje jednog dana je jedno, a život žene sasvim nešto drugo. Da bi život makar jedne žene u četiri zida bio bolji, da bi se ona u sve dane osjećala čovjekom, pokušala sam odgojem djelovati na svog sina, a ona kaže: "ne, meni ne treba ničija pomoć (misleći na majke), ja imam najboljeg muža na svijetu. Ako je dio toga istinit, mislim da sam napravila dobar "posao", a sada, u svojoj dobi, na sva ta prava i obespravlja mogu se samo ironično smijati. Bila bih puno sretnija da poštovanje kreće iz kuće, jer oni što poštuju ženu u kući isto će poštovati i onu kojoj je nadređeni ili podređeni na poslu. Tvoja priča mi nešto nije ulila nadu:))
08.03.2016. (16:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
btw...zaboravih ti reći...progutala tvoj post i osjetila ga... onak..svojim...jednako kao što će se vjerojatno u njemu pronaći i mnoge druge samohrane majke. ali i mnoge koje uz sebe imaju (neupotrebljive) muškarce. No, to je tak,,,to je naša ženska zadatost...Pozitivno u cijeloj toj "ženskoj" priči jest što zaista možemo pomicati svjetove...Jednostavno smo satkane od takvog čvrstog materijala :-)
08.03.2016. (16:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@zen zi – Hvala! :* Kad dobijem posao, moći ćemo i sami u Toskanu, pa ćemo povesti i tebe, jer netko mora Juniora čuvati i okolo slikavati :-)) Žene smo velike, ali rijetko to čujemo i još gore, same smo toga tako rijetko svjesne. Kad bi same znale to naglašavati, onda bi možda i društvo znalo uvažiti. Što je više napretka, strojeva, pomagala, to više posla imamo. Paradox napretka.
@šadov – da, sve se promijenilo i to tako brzo i još se uvijek mijenja, a mi se ne stižemo toj brzini promjene prilagoditi. I dakako, i muškarce je ta promjena zatekla, pa smo nekako svi izgubljeni u tom novom kaosu. ;-)
@Dijana – hvala ti puno! :* Toliko toga u životu proživimo, preživimo, pobijedimo, izborimo, pa i izgubimo, a oni nam govore 'samo žena'. Na ovom blogu sam pročitala toliko puno velikih Žena, njihova iskustva, putovi, zebnje, životi, to su priče za roman o životu žena. Svaka žena je posebna, a takva bi morala biti i svakom čovjeku, ne samo muškarcu, već i ženi. Zato se blogericama, ženama koje pišu, slikaju, izrađuju, putuju, … još više divim, jer su spremne svoje priče o životu podijeliti. :-) A parole, bit će ih i to je dobro jer u svijetu raspršenosti, samo one mogu sažetu i simplificirano poruku prenijeti dalje i duže.
@Anne – Hvala! Bravo i tebi! Jako su mi se svidile ljubičice i tekst. :-)
@Lasto – Ono sa odgojem sinova je bila tako malo šala, jer i ja odgajam jednog. Moje svekrve su predivne žene, svaka je posebna i u životu su se stvarno namučile sa dečkima, volim ih kao i svoju mamu. No, prije godinu dana sam pročitala negdje na blogu jedan post, ustvari priču, o jednoj majci, kako je doživljava njen sin i tad sam se kao majka zamislila nad našom ulogom. Kolikog nam bilo teško i kroz sve što moramo prolaziti, odricati se i boriti, biti same, dati im dobar odgoj, možda oni u jednom trenutku to drugačije gledaju, jer su još mladi, jer su zaslijepljeni društvom, … toliko je tih nekih vanjskih faktora da nikad ne možeš biti siguran u svoj rezultat, … Tad sam shvatila da našu djecu ne odgajamo samo mi, već i društvo, okolina, pa i okolnosti. A na te faktore ne mogu utjecati, i to me kao roditelja frustrira jer svaki roditelj želi da mu je dijete dobro, ne zbog drugih, već prvenstveno zbog sebe. Jer ako je dobar do mene, takav će biti i do drugih. :-)
@geomire … hahaha. Prvo sam mislila koji vulkan, i koja to žena bljuje lavu, a onda san vidila da je stvarno daleko i veliko :-))
@djr – da, istina neke su i uz muža samohrane. Možda je to čak i gore, jer tad imaju dva djeteta :D Čestitam ti na 'preživljenom', upravo to – kad pogledaš nazad i skužiš, 'kako sam to uspijevala' – tek tad čovjek može vidjeti što je sve sposoban i kako je u biti velik. Sve ono što se u društvu smatra pod 'normalnim' zahtjeva ogromno odricanja i truda, nadljudskog napora kojeg nitko ne vidi. I dakako da takav napor može isklesati jednu čvrstu ženu koja voli život, jer 'što ne ubija jača' :D Svako naporno iskustvo, kad ga proživimo u nama samima ostavlja jedan osjećaj divljenja i spoznaje kako smo jake, samosvjesne i sposobne, a takve se možemo veseli puno više životu jer znamo da ćemo i svaku drugu tešku situaciju pobijediti. ;-)
@malo ti /ja – da, život žene je sasvim nešto drugo. Možda tek taj jedan dan kad obilježavamo, me je tako 'trgnuo' – ono, što to mi slavimo?! Baš sam ga trebala da me malo trgne iz svakodnevice, pa da napišem post, da i sama sagledam kako smo se kao društvo promijenili, jako puno u jako kratkom vremenu. »Ona« je sritna žena. Danas ima i žena koje su i uz sasvim dobrog muškarca nezadovoljne. Čak i dobro odgojen muškarac im nije dovoljno jer ne nije ovakav/onakav, društveno statusiran, donosi dovoljno para, ... (nove vrijednosti). I onda shvatiš da nije sve u odgoju muškarca, da je i u odgoju žene, i da nije sve u tome kako roditelji odgajamo, već i kako 'život odgoji'. A tek društvo, i ono ima svoje 'odgojne momente', a ti su oni koji meni ne ulijevaju nadu :-)))
@djr – upravo sam ga i zato napisala, jer jako je puno samohranih majki, onih koji su za sve same, koje si zbog stresa i obaveza uz sve to još nakopaju i neku boleštinu, a društvo se do njih ponaša kao do trećerazrednih bića. Ponekad se osjećam kao da su mi sva vrata zatvorena, jer društvo priznaje samo ono što oni žele vidjeti. I kao što si već gore rekla – sve te stvari nas čine još jačima. ;-)
@lejdi – haha. I ja tebe iz istog tog razloga. Žene samo jedna drugoj najbolja potpora ;-)
09.03.2016. (11:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zen zi
Biti "samo" žena je veliko kao planina i nikako nije samo! Biti dobra majka je veliko kao Himalaja! Nemati posao, danas je svakodnevica i nikako nas ne određuje i ne kvalificira kao manje vrijedne! To što neki to ne uočavaju, ne razumiju i ne cijene je samo znak ogromnog dioptrijskog minusa na njihovim sivim stanicama.
Nadam se da će ti vrijeme donijeti posao i neki tajanstveni doručak u Toscani (evo ja se dobrovoljno javljam čuvati bebaća za to vrijeme) :-)
08.03.2016. (13:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
o, da... svijet se promijenio - ne samo za žene, već i za muškarce, sve je drugačije od onih parola uz koje smo odrastali
08.03.2016. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
prije svega žena... i u ovom običnom danu... proglašenom danom žena...
velika je tvoja izreka... samo žena... da... želim ti sreću...
ne samo danas... a parole... bilo ih je bit će ih... :)
08.03.2016. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
Ma...bravo ženo jedna!
08.03.2016. (15:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Raznježila si me opisom braka tvojih roditelja, a onda si me
vratila u realnost. Da, razmišljam itekako kako odgajam sinove
i moji sinovi itekako poštuju ženu. To je ono što ih mogu i
MORAM naučiti. Bar dvojica takvih... a sigurna sam da još ima
valjanih majki sa valjanim sinovima i neka svaki od njih bar
jednoj ženi danas priredi radost, pa će ovaj praznik biti zaista
praznik. Inače, naravno, glumimo da vjerujemo u njega.
08.03.2016. (15:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
geomir
Ništa van to ne vridi dok van ja ne rečen:
Velike ste kao "vulkan" !!
08.03.2016. (16:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dnevnikJR
Prošla sam svoj put "same" žene...sve ovo što ti delaš s jednim, ja radila na kvadrat i znaš kaj? Sve je zapravo onak kak si sam napraviš i posložiš stvari u glavi, jer u svoj toj težini leži i ogromna ljepote. Zrcali se ona u mnogim spoznajama koje pokupiš usput. Nekako sam tijekom žiže događaja bila svjesna da će mi ti klinci prebrzo odrasti, kao što i jesu pa sam halapljivo udisala te naše zajedničke trenutke i pokušavala ih bilježiti što snažnije. Pritom sam si tu i tamo ukrala pokoji trenutak i za sebe (pa makar to bilo ležanje u mraku deset minuta prije nesvijesti (spavanja) i slušanja dobre glazbe). Iako, moram priznati da se danas s nevjericom znam upitati kak sam sve to stizala i hendlala...posao, njihova škola, treninzi, informacije, doktori, zubari, nabavke, čišćenje, kuhanje, spremanje, pubertet...Ponekad sam se znala naći u bunilu, vozeći se s posla i pokušavajući rezimirat u glavi kaj sad prvo moram, po koga, gdje, kud, kada...ALi, eto sve je to prošlo...dečki odrasli (sad od mene trebaju samo još blagu savjetodavnu i financijsku logistiku), a ja još dovoljno mlada (u glavi i srcu) da stignem furati po tom nekom, opuštenijem i samo "svom" kolosjeku. Znaš, upravo to iskustvo samohrane majke (a neke su takve iako imaju muževe uz sebe) dalo mi je jednu posebnu čvrstinu, ali i zaljubljenost u život.
08.03.2016. (16:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Obilježavanje jednog dana je jedno, a život žene sasvim nešto drugo.
Da bi život makar jedne žene u četiri zida bio bolji, da bi se ona u sve
dane osjećala čovjekom, pokušala sam odgojem djelovati na svog
sina, a ona kaže: "ne, meni ne treba ničija pomoć (misleći na majke),
ja imam najboljeg muža na svijetu. Ako je dio toga istinit, mislim da
sam napravila dobar "posao", a sada, u svojoj dobi, na sva ta prava
i obespravlja mogu se samo ironično smijati. Bila bih puno sretnija
da poštovanje kreće iz kuće, jer oni što poštuju ženu u kući isto će
poštovati i onu kojoj je nadređeni ili podređeni na poslu.
Tvoja priča mi nešto nije ulila nadu:))
08.03.2016. (16:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dnevnikJR
btw...zaboravih ti reći...progutala tvoj post i osjetila ga... onak..svojim...jednako kao što će se vjerojatno u njemu pronaći i mnoge druge samohrane majke. ali i mnoge koje uz sebe imaju (neupotrebljive) muškarce. No, to je tak,,,to je naša ženska zadatost...Pozitivno u cijeloj toj "ženskoj" priči jest što zaista možemo pomicati svjetove...Jednostavno smo satkane od takvog čvrstog materijala :-)
08.03.2016. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lady rugalica
Pjaceta volim te jer si žena!
09.03.2016. (10:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pjaceta
@zen zi – Hvala! :* Kad dobijem posao, moći ćemo i sami u Toskanu, pa ćemo povesti i tebe, jer netko mora Juniora čuvati i okolo slikavati :-))
Žene smo velike, ali rijetko to čujemo i još gore, same smo toga tako rijetko svjesne. Kad bi same znale to naglašavati, onda bi možda i društvo znalo uvažiti. Što je više napretka, strojeva, pomagala, to više posla imamo. Paradox napretka.
@šadov – da, sve se promijenilo i to tako brzo i još se uvijek mijenja, a mi se ne stižemo toj brzini promjene prilagoditi. I dakako, i muškarce je ta promjena zatekla, pa smo nekako svi izgubljeni u tom novom kaosu. ;-)
@Dijana – hvala ti puno! :* Toliko toga u životu proživimo, preživimo, pobijedimo, izborimo, pa i izgubimo, a oni nam govore 'samo žena'. Na ovom blogu sam pročitala toliko puno velikih Žena, njihova iskustva, putovi, zebnje, životi, to su priče za roman o životu žena. Svaka žena je posebna, a takva bi morala biti i svakom čovjeku, ne samo muškarcu, već i ženi. Zato se blogericama, ženama koje pišu, slikaju, izrađuju, putuju, … još više divim, jer su spremne svoje priče o životu podijeliti. :-)
A parole, bit će ih i to je dobro jer u svijetu raspršenosti, samo one mogu sažetu i simplificirano poruku prenijeti dalje i duže.
@Anne – Hvala! Bravo i tebi! Jako su mi se svidile ljubičice i tekst. :-)
@Lasto – Ono sa odgojem sinova je bila tako malo šala, jer i ja odgajam jednog. Moje svekrve su predivne žene, svaka je posebna i u životu su se stvarno namučile sa dečkima, volim ih kao i svoju mamu. No, prije godinu dana sam pročitala negdje na blogu jedan post, ustvari priču, o jednoj majci, kako je doživljava njen sin i tad sam se kao majka zamislila nad našom ulogom. Kolikog nam bilo teško i kroz sve što moramo prolaziti, odricati se i boriti, biti same, dati im dobar odgoj, možda oni u jednom trenutku to drugačije gledaju, jer su još mladi, jer su zaslijepljeni društvom, … toliko je tih nekih vanjskih faktora da nikad ne možeš biti siguran u svoj rezultat, … Tad sam shvatila da našu djecu ne odgajamo samo mi, već i društvo, okolina, pa i okolnosti. A na te faktore ne mogu utjecati, i to me kao roditelja frustrira jer svaki roditelj želi da mu je dijete dobro, ne zbog drugih, već prvenstveno zbog sebe. Jer ako je dobar do mene, takav će biti i do drugih. :-)
@geomire … hahaha. Prvo sam mislila koji vulkan, i koja to žena bljuje lavu, a onda san vidila da je stvarno daleko i veliko :-))
@djr – da, istina neke su i uz muža samohrane. Možda je to čak i gore, jer tad imaju dva djeteta :D Čestitam ti na 'preživljenom', upravo to – kad pogledaš nazad i skužiš, 'kako sam to uspijevala' – tek tad čovjek može vidjeti što je sve sposoban i kako je u biti velik. Sve ono što se u društvu smatra pod 'normalnim' zahtjeva ogromno odricanja i truda, nadljudskog napora kojeg nitko ne vidi. I dakako da takav napor može isklesati jednu čvrstu ženu koja voli život, jer 'što ne ubija jača' :D Svako naporno iskustvo, kad ga proživimo u nama samima ostavlja jedan osjećaj divljenja i spoznaje kako smo jake, samosvjesne i sposobne, a takve se možemo veseli puno više životu jer znamo da ćemo i svaku drugu tešku situaciju pobijediti. ;-)
@malo ti /ja – da, život žene je sasvim nešto drugo. Možda tek taj jedan dan kad obilježavamo, me je tako 'trgnuo' – ono, što to mi slavimo?! Baš sam ga trebala da me malo trgne iz svakodnevice, pa da napišem post, da i sama sagledam kako smo se kao društvo promijenili, jako puno u jako kratkom vremenu.
»Ona« je sritna žena. Danas ima i žena koje su i uz sasvim dobrog muškarca nezadovoljne. Čak i dobro odgojen muškarac im nije dovoljno jer ne nije ovakav/onakav, društveno statusiran, donosi dovoljno para, ... (nove vrijednosti). I onda shvatiš da nije sve u odgoju muškarca, da je i u odgoju žene, i da nije sve u tome kako roditelji odgajamo, već i kako 'život odgoji'. A tek društvo, i ono ima svoje 'odgojne momente', a ti su oni koji meni ne ulijevaju nadu :-)))
@djr – upravo sam ga i zato napisala, jer jako je puno samohranih majki, onih koji su za sve same, koje si zbog stresa i obaveza uz sve to još nakopaju i neku boleštinu, a društvo se do njih ponaša kao do trećerazrednih bića. Ponekad se osjećam kao da su mi sva vrata zatvorena, jer društvo priznaje samo ono što oni žele vidjeti. I kao što si već gore rekla – sve te stvari nas čine još jačima. ;-)
@lejdi – haha. I ja tebe iz istog tog razloga. Žene samo jedna drugoj najbolja potpora ;-)
09.03.2016. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fein genug
S blagoslovom!
09.03.2016. (16:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
geomir
I više ne riga vatru!! :-))))
10.03.2016. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
i eto, tvoj komentar po mojim tekstom vrednuje Blog News...
divan osjećaj... duga plovidba... zrcali se u našim trenucima... :)
10.03.2016. (12:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
U korak s vremenom....nazad!
12.03.2016. (07:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...