Jes vidla kad klinci pišu ljubav ona je nekako crvena, kao polja makova, pomalo stidljiva i nimalo bludna, tugu crtaju nekim mekim plavim tonovima, a tek sreću, nekako mi se čini da odrastemo kad više nismo u stanju pisati sreću
04.03.2016. (14:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Samo bez gorčine. Dati ljubavi da slobodno ode. I žudnji dati da proplamsa. Ne sramiti se vrištati od sreće. Cviliti od tuge. Volim učiti od djece. Ponovno učiti promatranjem.
04.03.2016. (21:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Frescajg je tim mocnim komentarom zacrtao smjer 'rasprave' pa cu se i ja drzati te struje, iako sam mislio istaknuti jedan drugi motiv. No da: svi imamo tu nostalgiju za nama-djetetom koje je, barem u dobrim trenucima, lakocom dozivljavalo i u sebe usisavalo tu istinsku srecu i jos lakse tu istu srecu 'nosilo' kao kaputic. I svi se mucimo na pasja kola kako bismo nesto od toga ponovo dozvali i naucili, a ne ide, barem ne onako kako treba, ne ide do kraja. Jer 'zatocenici' smo dviju stvari zbog kojih nema vise natrag. Jedna je seksualnost (bilo direktna bilo maskirana u sto drugih stvari), a druga je logika. Malo dijete slobodno je od te prisile da u svijesti ne smiju supostojati jedna do druge dvije kontradiktorne stvari. Mislim da bi odrasli majstor srece morao istovremeno biti i majstor bacanja logickih zahtjeva preko palube. Majstor trenutka za to.
05.03.2016. (10:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drevni vanzemaljac
Jes vidla kad klinci pišu ljubav ona je nekako crvena, kao polja makova, pomalo stidljiva i nimalo bludna, tugu crtaju nekim mekim plavim tonovima, a tek sreću, nekako mi se čini da odrastemo kad više nismo u stanju pisati sreću
04.03.2016. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Htjela sam reći nešto drugo, a ostala pred gornjim komentarom
zatečena... potpisujem.
04.03.2016. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
Divno rečeno. Tužna istina. Strategija: zadržati to dijete u sebi. Kako god znamo.
04.03.2016. (18:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SarahB.
Samo bez gorčine. Dati ljubavi da slobodno ode. I žudnji dati da proplamsa. Ne sramiti se vrištati od sreće. Cviliti od tuge.
Volim učiti od djece. Ponovno učiti promatranjem.
04.03.2016. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bromberg
Frescajg je tim mocnim komentarom zacrtao smjer 'rasprave' pa cu se i ja drzati te struje, iako sam mislio istaknuti jedan drugi motiv. No da: svi imamo tu nostalgiju za nama-djetetom koje je, barem u dobrim trenucima, lakocom dozivljavalo i u sebe usisavalo tu istinsku srecu i jos lakse tu istu srecu 'nosilo' kao kaputic. I svi se mucimo na pasja kola kako bismo nesto od toga ponovo dozvali i naucili, a ne ide, barem ne onako kako treba, ne ide do kraja.
Jer 'zatocenici' smo dviju stvari zbog kojih nema vise natrag. Jedna je seksualnost (bilo direktna bilo maskirana u sto drugih stvari), a druga je logika. Malo dijete slobodno je od te prisile da u svijesti ne smiju supostojati jedna do druge dvije kontradiktorne stvari. Mislim da bi odrasli majstor srece morao istovremeno biti i majstor bacanja logickih zahtjeva preko palube. Majstor trenutka za to.
05.03.2016. (10:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
exRegina
Uopće ne patim za djetetom u sebi. Iskreno, to djete je bilo mnogo zbunjujće nego što sam danas ja, a ni danas nisam baš "normalna" :)
05.03.2016. (21:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evezmajevska
Da.
09.03.2016. (18:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...