Tako smo i mi u "naše susjedstvo" dobili još jednog malog anđela.. na samo par koraka od moje Stelice odnedavno je mali grobić djevojčice.. a on je preplavljen figuricama anđela, medeka, srčeka.. svega.. a ja samo šutim dok to gledam i sjećam se tih prvih tjedana i mjeseci.. kad ne znaš kako se zoveš od boli i tuge.. i kad ne znaš što bi sam sa sobom.. i samo se pitaš zašto? zašto ti, zašto ja.. zašto zašto zašto.. i što se to zapravo dogodilo.. samo ti se vrati sve i počnu klecati koljena.. i onda baš kao što kažeš.. kreneš brže dalje.. da ne misliš.. jer više nemaš snage slomiti se.. za to više nitko nema razumijevanja..
18.02.2016. (22:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taj komadić sreće, taj ugođaj, iako umjetni, bez snijega, leda ali bijel i čist bio je doista nešto posebno. Užas kojega dožive roditelji kad se desi ovakva tragedija (nebitno je li u pitanju nesreća ili bolest, uvijek je neočekivano i uvijek je tragično) je gotovo, pa nemjerljiv sa bile čime što postoji na svijetu, s druge strane želiš još samo malo zadržati onakav život kakav je bio prije tragedije i oni su samo za nju priredili božićni ugođaj. Kažem, taj bor je stršao, a onda kad shvatiš, sve se posloži i sve razumiješ. Doista, nema se snage za daljnja slamanja, evo, ova će godina biti 10-ta i Uni i Steli i svijet, okolina, je taj događaj stavio u prošlost očekujući i od nas odmak, a nema ga. Zato neki (iskusniji) kažu da je sve gore kako je sve dalje.
18.02.2016. (22:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikol
Čitam Vaš blog godinama i duboko suosjećam sa Vama. Puno puta sam poželjela nešto napisati, ali svaki put mi suze zamagle sve i izgubim hrabrost. U međuvremenu sam i sama postala mama, te je sva bol koja izvire iz Vaših riječi postala još opipljivija, stvarnija. Često sam u mislima sa Vama i Unom.
25.02.2016. (14:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drago mi je Nikol da si se oglasila, naime, ovo što je mene kao i mnoge druge pogodilo jest stvar lutrije života, nitko nije imun i svakome se može desiti. I ne mora. U svakom slučaju ništa nećemo izbjeći budemo li od toga okrenuli glavu. Stoga je važno da si smogla hrabrosti i javila se iako sam mišljenja da je hrabrost proizašla iz roditeljstva. Puno sreće tebi i tvojoj obitelji. Hvala ti.
25.02.2016. (18:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Jedan okvir i komad stakla bio je cijeli moj svemir samo rukom si me takla i od tada moj si nemir
Da poklonis najljepsi cvijet i dragog kamena sjaj ja bih ga mijenjao za tvoj zagrljaj
Kad poklonis otrovni trn iz ruke ga uzimam ja samo da osjetim tebe prije sna
Negdje tamo na onoj kuci negdje do ceste prozor treci tamo vjeciti je izvor mojoj zalosti i sreci
Oliver - Prije sna.
03.03.2016. (22:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Tako smo i mi u "naše susjedstvo" dobili još jednog malog anđela.. na samo par koraka od moje Stelice odnedavno je mali grobić djevojčice.. a on je preplavljen figuricama anđela, medeka, srčeka.. svega.. a ja samo šutim dok to gledam i sjećam se tih prvih tjedana i mjeseci.. kad ne znaš kako se zoveš od boli i tuge.. i kad ne znaš što bi sam sa sobom.. i samo se pitaš zašto? zašto ti, zašto ja.. zašto zašto zašto.. i što se to zapravo dogodilo.. samo ti se vrati sve i počnu klecati koljena.. i onda baš kao što kažeš.. kreneš brže dalje.. da ne misliš.. jer više nemaš snage slomiti se.. za to više nitko nema razumijevanja..
18.02.2016. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Taj komadić sreće, taj ugođaj, iako umjetni, bez snijega, leda ali bijel i čist bio je doista nešto posebno. Užas kojega dožive roditelji kad se desi ovakva tragedija (nebitno je li u pitanju nesreća ili bolest, uvijek je neočekivano i uvijek je tragično) je gotovo, pa nemjerljiv sa bile čime što postoji na svijetu, s druge strane želiš još samo malo zadržati onakav život kakav je bio prije tragedije i oni su samo za nju priredili božićni ugođaj. Kažem, taj bor je stršao, a onda kad shvatiš, sve se posloži i sve razumiješ.
Doista, nema se snage za daljnja slamanja, evo, ova će godina biti 10-ta i Uni i Steli i svijet, okolina, je taj događaj stavio u prošlost očekujući i od nas odmak, a nema ga. Zato neki (iskusniji) kažu da je sve gore kako je sve dalje.
18.02.2016. (22:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikol
Čitam Vaš blog godinama i duboko suosjećam sa Vama. Puno puta sam poželjela nešto napisati, ali svaki put mi suze zamagle sve i izgubim hrabrost. U međuvremenu sam i sama postala mama, te je sva bol koja izvire iz Vaših riječi postala još opipljivija, stvarnija. Često sam u mislima sa Vama i Unom.
25.02.2016. (14:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Drago mi je Nikol da si se oglasila, naime, ovo što je mene kao i mnoge druge pogodilo jest stvar lutrije života, nitko nije imun i svakome se može desiti. I ne mora. U svakom slučaju ništa nećemo izbjeći budemo li od toga okrenuli glavu. Stoga je važno da si smogla hrabrosti i javila se iako sam mišljenja da je hrabrost proizašla iz roditeljstva. Puno sreće tebi i tvojoj obitelji. Hvala ti.
25.02.2016. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Jedan okvir i komad stakla
bio je cijeli moj svemir
samo rukom si me takla
i od tada moj si nemir
Da poklonis najljepsi cvijet
i dragog kamena sjaj
ja bih ga mijenjao
za tvoj zagrljaj
Kad poklonis otrovni trn
iz ruke ga uzimam ja
samo da osjetim
tebe prije sna
Negdje tamo na onoj kuci
negdje do ceste prozor treci
tamo vjeciti je izvor
mojoj zalosti i sreci
Oliver - Prije sna.
03.03.2016. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...