Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing


  • annaboni

    Da nije volio Mariu, A. Roquentin se nikad ne bi oslobodio nihilizma i shvato, da je RAD jedino čemu čovjek duguje svoje postojanje.

    avatar

    12.02.2016. (13:39)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Annaboni...da draga, trenutak pripadanja sebi...
    jer tek osjećajući sebe osjetimo sve
    dubine i vidine ljepote svijeta... tek ljubav budi u nama
    tu čudesnu dimenziju bliskosti... naj začudniju
    od svih dimenzija... trenutak u kojem istovremeno
    nestajemo i rađamo se drugačiji, a isti... :)

    avatar

    12.02.2016. (13:53)    -   -   -   -  

  • Evora

    Naše bivstvovanje je autentično čak i onda kada robuje konformizmu, a mučnina se osjeti u onom trenutku kada se nedorečeni osjećaji (nedefinisanost, ispraznost i besmislenost) upletu u čvor.
    Energija traži protok, u kretanju se lako održava ravnoteža i može pronaći smislenost. Sa druge strane sve što stoji, truli i propada...a čvorovi su takvi...
    Međutim, mučnina je jedno a gađenje nešto sasvim drugo ...
    Od mučnine se ne može pobjeći ali se ona može kontrolirati, radom, ali gađenje neće prestati kroćenjem jastva, pripitomljavanjem divljakinje u sebi, jer ... mučnina je opšte stanje svijesti iz doživljaja života, a gađenje pojedinačni odgovor njemu...
    PS
    Mislim da hrabrost ne može biti lažna jer je uvjetovana odlukom (promišljenom ili ne, ispravnom ili ne, ali odlukom koja eliminira strah)...
    samo razmišljam ...?

    avatar

    12.02.2016. (18:45)    -   -   -   -  

  • Euro

    Ugodan vikend.
    Ibricu dugo ne cuh.

    avatar

    12.02.2016. (18:54)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Pozdrav...

    avatar

    12.02.2016. (19:11)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Moram ponoviti gradivo i vratiti se na Mučninu, često se vraćam,
    na srednjoškolsku lektiru.
    Ibricu rado slušam pa ću sačekati trenutak samoće, pozdravljam te:))

    avatar

    12.02.2016. (20:00)    -   -   -   -  

  • Enkelkind

    Ovdje uvijek nešto novog ali lijepog za pročitati.
    Sve najbolje želim!

    avatar

    12.02.2016. (22:46)    -   -   -   -  

  • sewen

    Kako umjetnost može biti "visoka" i "na dohvat ruke"....

    avatar

    13.02.2016. (08:37)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Evora... hvala ti na razmišljanju o napisanom...
    jedna misao velikog Sartrea ...

    Čovjek se rađa sam i sam umire, samo se samoobmanom može uvjeriti da između tih trenutaka, toliko presudnih, nije sam...

    samobragan od gađenja... da to je ono kada ne dozvoliš bezdanu da ti uzvrati pogled... kada preživiš mučninu bez utapljanja u samosažaljenju...
    da bi na koncu osjetio slobodu... ljepotu i lakoću života... a ljubav je moćnica kojabdije nad mučninom, i ne dozvoljava potonućeu bezdan... :)

    avatar

    13.02.2016. (08:40)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Euro... i tebi ugodan vikend... :)

    avatar

    13.02.2016. (08:41)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @mecabg... carpe diem... :)

    avatar

    13.02.2016. (08:42)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @malo ti malo ja... da draga dobro je obnoviti lektiru...
    prolutati bibliotekom... sjetiti se davno napisanog...
    moje vrijeme osamdesetih godina je bilo
    vrijeme mučnine, do trenutka, 1986
    kada začuh glas bezimenog pjesnika... da je znao Clown stari...

    mučnina se pretočila u lahorastu milinu... :)

    avatar

    13.02.2016. (08:45)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Enkelkind... carpe diem... :)

    avatar

    13.02.2016. (08:46)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @sewen...da dragi prijatelju... umjetnost je
    na dohvat ruke... izlječuje... ona je odmor
    umornom srcu... spasiteljica od
    mučnine... :)

    avatar

    13.02.2016. (08:49)    -   -   -   -  

  • Evora

    Mučnina je uvijek više ili manje prisutna u životu. Nije ona problem. Problem je njegovo suštinsko gubljenje, u nedostatku ljubav?i ... :)

    avatar

    13.02.2016. (11:08)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Evora...iz nedostatka ljubavi izranjaju zlo, zloćestoća,
    osvetnićki pohodi, ratovi... sjetih se i Camusa i njegoe metaore Sizifa...

    Za Sizifove muke nema kraja na vidiku, niti su im kraj bogovi predvidjeli. Također, u tom mučnom konstantnom guranju kamena ne pronalazi se niti smisao, niti značenje. Upravo je to metafora koju Camus koristi za čovječanstvo. Ako na trenutak uklonimo pojmove bogova, raja i pakla, tada smo ostavljeni sami sa doživotnom borbom koju ćemo na kraju ipak zasigurno izgubiti. Smrt ne dolazi kao oslobođenje od naših borbi, već kao negacija svega što smo postigli vlastitim trudom. Bez obzira na to sve, svjestan smrti i toga da je svaki čovjek poražen i prije nego što započne borbu, Camus ipak pita: možemo li biti sretni?

    Možemo, jer kako sam poručuje na nekoliko mjesta u tekstu – život nije apsurd. Apsurd je život.


    to je mučnina draga prijateljice... a kada je ljubav tu, kada svjesni živimo apsurde, pronalazimo smisao... svatko svoj... moj je ljubav... :)

    avatar

    13.02.2016. (11:27)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...