Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • Lastavica

    Bio je to izazov u stilu "pomenulo se, ne povratilo se", i da te više
    nitko ne pita: "Što li te je tako ranil,o tajanstvena ženo koja svoju
    dušu umataš tišinom prohujalog vremena?"

    avatar

    25.01.2016. (08:14)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Impresivno, to je sve što mogu reći, jer svatko na svoj osebujan način proživljava teške trenutke kojih ima više no što mislimo. Hrabra si ti žena, čuvaš ga svojom snagom kako bi i dalje uzajamno se snažili. Pozdrav veliki.

    avatar

    25.01.2016. (08:17)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...hvala ti mila... da, ne ponovilo se...
    ali sjećanje na te trenutke je tu... sumrak svijesti...
    i bljesam svitanja... :)

    avatar

    25.01.2016. (08:20)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Demetra...draga prijateljice... tužno je što i takvi trenuci
    bude nadahnuće... a bilo ih je... danas ih nazivam cvjetovima
    tuge... kada se osjećanjem vratim u to vrijeme živim ga
    drugaćije... svjesnije... zrelije... onda sam strahovala,
    bila neukroćena goropadnica... danas sam sretna,
    prohujalo je... da , čuvam ga... i on čuva meine
    od nestajanja u prohujalim tugama... :)

    avatar

    25.01.2016. (08:28)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Nekim dogadjajima zaborava nema.
    Potisnemo ih u potsvijest, misleći da su zauvijek nestali, a oni se vrate snažni, bolni, teški.
    Možda nam to daje snagu za borbu sa novim izazovima...

    avatar

    25.01.2016. (09:01)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @mecabg...da, zaborava nema... pa i onda kada
    pomislimo nestalo je...bljesak u pamćenju nas vrati
    u trenutke boli... to je dobro... kada ostanu u lednici
    podsvjesti postaju more... ovako utjelovljene
    su doista moć za borbu s dolazećim,
    drugaćijim izazovima...

    ono što nas ne ubije, ojača nas... :)

    avatar

    25.01.2016. (09:17)    -   -   -   -  

  • GMD

    Ovo me posebno dojmilo:"Moja ljubav je izdržala hladnoću sudbine i nije nestala u ledenom moru zlih slutnji. " Fantastično...

    avatar

    25.01.2016. (09:27)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @GMD...hvala ti dragi prijatelju... i hvala ti na mirisu Wiene
    i jutarnje kave... :)

    avatar

    25.01.2016. (10:23)    -   -   -   -  

  • sewen

    Fantasticna Si...

    avatar

    25.01.2016. (11:09)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @sewen... hvala ti dragi prijatelju... :)

    avatar

    25.01.2016. (11:36)    -   -   -   -  

  • Euro

    ne ponovilo se..

    avatar

    25.01.2016. (12:00)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Euro...hvala ti dragi prijatelju... kada sam ovaj tekst pisala, davne 2008 godine i 2009 ga pretakala u stihove

    davna 2008 i moja tuga

    u misaonom režnju je titralo to... ne ponovilo se... do danas nam je sudbina bila naklonjena... sretni smo... i nadam se... tuga viüe neće biti izvorište mojih nadahnuća... :)

    avatar

    25.01.2016. (12:04)    -   -   -   -  

  • ExMontan

    Posebno je nešto ploviti tvojim stihovima draga Dinaja. Ja sam sretan što sam tvoj čitalac. Puno me grije svaki put kad me posjetiš. Hvala ti puno :)

    avatar

    25.01.2016. (19:53)    -   -   -   -  

  • Medium

    Blogerica zvana Apatrida
    izbrisala moje komentare
    sirotica klonula od stida
    istine joj titoizam kvare.

    Pita sam je i imao prava
    kad spominje Antu Pavelića
    kako nije potenta je đava
    da spomene i popa Đujića.

    Laku noć!

    avatar

    25.01.2016. (22:06)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Neobično je koliko se vremena miješaju.
    Zbunjuju me misli od prnje više godina.
    Imamo li snage živjeti u to obično sada,
    ili nam se ne čini dovoljno zanimljivo ;)

    avatar

    25.01.2016. (22:10)    -   -   -   -  

  • NF

    zanimljivo, čitao sam i drugu knjigu od christiane f., dosta svojih kriza vezuje baš uz zürich, jedan od rijetkih gradova njemačkog govornog područja koje nisam posjetio

    avatar

    25.01.2016. (22:14)    -   -   -   -  

  • zen zi

    Neke hladnoće zauvijek ostaju u porama kostiju
    ponekad samo kao nagovještaj
    ponekad kao opomena
    Ne volim led
    čak ni kad
    proplače.
    Cvjetove treba sačuvati
    kao darove.
    Mnogi ne znaju nakon arktičke zime
    krenuti dalje.

    avatar

    25.01.2016. (22:43)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    ExMontan... hvala ti na tragu dragi prijatelju...
    i ja se u tvom svijetu osježam sretno... :)

    avatar

    26.01.2016. (05:59)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Medium... ???

    avatar

    26.01.2016. (06:00)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @...draežN ;)... bez sjećanja i uspomena
    ne bi bili ovo što jesmo... kako bi znali što je
    lijepo u zbilji bez sjećanja na tužno... :)

    avatar

    26.01.2016. (06:05)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @NF...o da dragi prijatelju i Zürich ima svoju djecu sa kolodvora zoo... :)

    avatar

    26.01.2016. (06:07)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @zen zi...da draga, to je izazov izazova...
    u najhladnijoj zimi vjerovati u proljeće,
    željeti da mandule i trešnje opet
    procvjetaju u duši...
    hvala ti na divnom tragu... :)

    avatar

    26.01.2016. (06:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...