kada vi dragi prijatelju ostavite trag u mom svijetu... zaiskri poetska ljepota... svjetlosni trag kao povratak u ljepotu vašeg svijeta... sretna to postoji ova poetska premosnica između nas ... već godinama... hvala vam... :)
24.01.2016. (12:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slobodni stih je svojom pojavom donio olakšanje pjesnicima koji su slobodno i duboko prodisali. Bez ukočenosti, bez ritmičkih zapovijedi, bez rime...slobodni stih je dopustio (i dopušta) pjesnicima razmahati se, ali i zbiti svoje osjećaje i misli u lirsku minijaturu koja ima snagu misaono-osjećajne strjelice...kao ova vaša kojom ste u nekoliko kratkih stihova izkazali toliko iskrenih zanosa i radosti žuljeva na kojima počiva povijest čovječanstva (radnog, a ne guzičarskog). Glede datuma objave ove duboko misaone pjesme rodoljubnog ozračja, možemo o vama, pjesniče vrijedni i budni, reći da znate pravu poruku, hrvatskoga krika i uzvika, izreći kao što neumorni pijetao navješćuje jutro novoga dana, novoga daha, hrvatskoga uzdaha koji postaje djelatan bez zapreka... To je snaga slobodnoga stiha!
Pokušate li sve svoje osjećajne i misaone poruke izkazati vezanim stihom soneta, gdje ste jednako uspješni, izgubit će se oštrina svega, otupit će mačeta i dlijeto pjesničkoga nastojanja.
24.01.2016. (23:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uglavnom, NEMA RAJA NA ZEMLJI, izuzetno mi je bilo zadovoljetvo pročitati Vam ovaj gore komentar! Vjerujte mi, zadivili ste me! Sjećam se i onog jednog svog domoljubnog soneta, kojeg sam bio napisao upravo zahvaljujući jednoj Vašoj sjajnoj konstataciji.
Hvala Vam!
25.01.2016. (11:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Međutim, o pjesmi „Marina“ Arthura Rimbauda (1854.–1891.) koju ju je preveo Vladimir Gerić, valja mi reći još i ovo.
Ali, da se razumijemo, prije ove pjesme svi su pjesnici uglavnom pisali poeziju u vezanim stihovima. Zna se i kojim i kakvim. Pa bi, tako, ova pjesma „Marina“ Arthura Rimbauda, tog čuda u svjetskoj poeziji, a koji je po mnogočemu jedinstven pod kapom nebeskom, bila prva pjesma u slobodnim stihovima u svjetskoj poeziji.
U pjesmi se ovoj opažaju kontrasti – poredak stihova, s jedne, i raspored mirnog načina govora, s druge strane. Sâm sadržaj je bremenit različitim, gotovo nemogućim datostima! Redaju se izjave koje su u realnom svijetu naprosto nespojive. alogične su i nepovezane. Ako su imalo nečim vezane, onda su to one crtice, a što je jedva primjetljivo. Stoga bi se moglo reći, bez obzira na stihove, da je ovo pjesma u slobodnim stihovima. Ali je jezik, mora se priznati, gotovo magičan ..., ostvaren „snagom irealne mašte“, kako je, jednom, primijetio i njemački književni analitičar Hugo Fridrich u svojoj čuvenoj knjizi „Struktura moderne lirike“.
A evo i same pjesme, ali i mog joj komentara-soneta:
Arthur Rimbaud: M A R I NA
Kola od srebra i bakra – Pramci od čelika i srebra – Tuku pjenu – Podižu vriježe kupina. Stepske struje I beskonačne kolotečine oseke, Brzaju u krugu prema istoku, Prema stupovlju šume – Prema pilonima mola, Vrtložena oko ugla naletima svijetla.
(Prijevod: Vladimir Gerić)
Roko Dobra: NEPRESUŠNA ČESMA
A kad je Rimbaud, na podatljiv papir, tražeći novo, smislio „Marinu“, Hugo će Fridrih mu vrisnuti na hir: zastranio je skroz u materinu!
Smion, svodi je čak na puku prozu i pritom, skrovit, bezličnom je čini. Budan, magijsku zauzevši pozu, slikom prevrata, plodnom je učini.
Umjesto mora pridodat će pjenu, umjesto broda pridodat će pramac; ma koliko zavarao zjenu, Arthur je od tad i svjedok i jamac:
„Marina“ je slobodnog stiha pjesma – prva pod suncem nepresušna česma!
25.01.2016. (12:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
VRATISMO SE SEBI tako malo riječi; zbijeno, zgusnuto, a - prostrano! Kao da je naš sublimni pjesnik, Ivan Vidović, čuo velikog Maksima Gorkog kada je na kongresu mladih pisaca Rusije daleke 1924. godine u Moskvi savjetovao: "Neka vam je riječima tijesno, a mislima prostrano!"
Sve moje čestitke!
Uz ovaj moj sonet:
A ŠTO NE BI …
Ako je Rim nekad bio čak kloaka pustih grijeha, plamom dok je sav gorio, uz bol plača, uz grč smijeha.
No nije ga izbrisala s lica ovog nam planeta lüda neka puna jâla – eno, vječan, s Papom cvjeta!
A što ne bi Lijepa naša, nakon onih nekih mána, bila kao divna snaša
ili rajska pak aleja, baš vođena, odabrana, rukom Mosta, Hadezeja!
(Zadar, 25. siječnja 2016,)
25.01.2016. (12:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi prijatelji,računalo me ne služiu dobro. Javio bih se, inače, i prije.
Dinaja, vaši lirski zanosi u vlastitoj poeziji, te u odgovorima i komentarima, zadivljuju. kada vi dragi prijatelju ostavite trag u mom svijetu... zaiskri poetska ljepota... svjetlosni trag
shadow-of-soul, hvala Bogu, vratismo se tamo gdje je najljepše, domu svome i toplom ognjištu... Jednostavno, rodoljubno, zahvalno...
golden age, odvede me na kraljevski tron himni i oda, na nedohvatnu razinu zanosa. ova Tvoja oda je iz neke zbirke epinkija (svaka na mjestu)tu)[/I]
NEMA RAJA NA ZEMLJI, Glede datuma objave ove duboko misaone pjesme rodoljubnog ozračja, možemo o vama, pjesniče vrijedni i budni, reći da znate pravu poruku, hrvatskoga krika i uzvika, izreći kao što neumorni pijetao navješćuje jutro novoga dana, novoga daha, hrvatskoga uzdaha koji postaje djelatan bez zapreka... To je snaga slobodnoga stiha!
Doista, malo puta se javljate, ali sočno i snažno!
Sjaj Oriona,, zadivljuješ moju pažnju i um svakoga puta kad se javiš. I tvoje teoretsko znanje i tvoja originalna sonetska inovativnost, aktualnost i ljepota i sažetost sonetopjevanja i klesanja...govore nam kako su se u tebi slille sve značnice vrsnog pjesnika, književnoga teoretičara, nesebičnog prijateljstva i duševno bogatoga stvaratelja.
VRATISMO SE SEBI tako malo riječi; zbijeno, zgusnuto, a - prostrano! Kao da je naš sublimni pjesnik, Ivan Vidović, čuo velikog Maksima Gorkog kada je na kongresu mladih pisaca Rusije daleke 1924. godine u Moskvi savjetovao: "Neka vam je riječima tijesno, a mislima prostrano!"
Sve moje čestitke!
Hvala i tebi i svima kojima se obratih!
29.01.2016. (16:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Davno mi je u pismu bio napisao studenski kolega i pjesnik Luko Paljetak i o tome što sve može biti pjesma: “Pjesma se pravi od svega i vrlo često nastaje slučajno, kao i sâm život, što bi mu ona htjela biti sukus.”
A evo zornog primjera kako se nas dvojica, Sven Adam Ewin i ja (Roko Dobra) na zatvorenoj grupi facebooka, recimo, takmičimo tko će, bez obzira na tematiku, efektnije do poetskog rezultata. Očito smo različiti, zar ne?
Sven Adam Ewin:
ZAJEB
umrem iznenada otvoren lijes grme hvalospjevi veliki SAE bio je naj naj naj frcaju suze donesu poklopac čavle čekiće ja ustanem đubre jedno rekoše mi tebi de mortuis nihil nisi bene a ti ovako
Roko Dobra: JA, PAK, UMREM
Otegnuh, gle! papke, sanduk moj ne zjapi; čut je čavkat čavke –
Bog ih mnome napi! Jer, bio sam prvi meštar od soneta, neće ih grist crvi; mene? vragu smeta!
Stog se žure, skaču – tu su već sve sprave; neki i zaplaču.
Stanu graktat vrane, a kad pokrov stave, sunce – ne ograne!
(Zadar, 28. siječnja 2016.)
30.01.2016. (06:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Ivane, prijatelju mi unikatni, sve da si i htio, bolje od ovih tvojih zahvala nama, koji smo srcem uza te i s tobom, nisu trebale biti. Radujem se da je tako.
Uz sve zamke i probleme, koji u stopu čovjeka prate, poput sjene mu vlastite, ipak stigneš i ovo obaviti.
Hvala ti i sretno!
30.01.2016. (07:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo, sad sam opazio, dragi Ivane, da se je četvrti stih prvog katrena mog novog soneta, naravno, mojom nesmotrenošću, primakao "subraći" drugog katrena.
Uvaži mi to, molim te, Jer, sonet je i formom sonet, a kako i sam znaš, vrsni sonetisto!
Hvala. Uz pozdrav! Roko
30.01.2016. (07:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona, genijalna je Paljetkova misao. Sjećam se kako su neki književni teoretičari-žandari prije dvadesetak godina strogo ogranićavali tematski i izričajno pisanje haiku. Tih dana ja sam iz bunta napisao puno haiku o najbanalnijim životnim rekvizitima, a najviše o-govnu. Danas haiku ruši barijere i postaje životniji i privlačniji.
Nisam čuo za Paljetkovu misao o slučajnosti pjesme, ali, kažem, slažem se, ja, n.pr., nikad nisma napisao pjesmu silom i zapovijedno, uvijek je pjesma iskoćila iz mene, ili kao cjelina ili kao bunt koji se kasnije razvijao. Sa sonetom je drugačije, njega klešem i tešem sveobuhvatno.
Tvoje stvaralačko poigravanje, zapravo, poetsko nadmetanje, najbolje rečeno, dopisivanje simpatično je, poticajno i povijestno. Inspirativno. Za ugledanje.
I ja se, dragi prijatelju čudim odakle mi snaga i volja, evo, počeli ozbiljni radovi u vinogradu i maslinicima. Tu mi je gušt raditi, tu mi je sok života, tu mi je sve izazovno, u inspirativnom smislu, sve te zove i želi, i listak, i travka, i kamenčić, i veličanstvene krošnje maslina, dugi prsti loze, i oblak, i sunce iznad, i zamasi juga, bure ili tišine u kojoj sjenice navješćuju proljetni dah, ljubujući neskriveno i prijateljski me nadlijetanjem budeći iz razmišljanja...
Da, primijetio sam kako je stih iz prve strofe skoknuo u drugu, ali sonet ostaje sonet ma kako ga zbio u strofe, ma kako su strofe raspoređene, može sonet biti samo jedna kitica,od četrnaest stihova, čak bez rime, a opet je sonet. No, ipak je klasični sonet majstorsko djelo i po obliku i po ritmu, svakako, i po rimama...
Hvala ti, vrsni moj pjesniče i prijatelju Roko, na ovim razgovorima, na čašicama pića od komorača, žižula, kadulje, na bistroj vodi iz dubokih bunara poljskih...
30.01.2016. (20:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dobro Vam jutro, divno jutro ... zadivljena Vašim tragom u mom svijetu, sretna dođoh u Vaš... poetski dijalog, pjesnici o pjesnicima i pjesmama... učim, da, hvala Vam na tome... divno je što postojite @maslinapjesmaloza, @Sjaj Oriona, @NEMA RAJA NA ZEMLJI... ...
i misao pjesnika Paljetka... i paralelne pjesme na istu temu... sretna sam što mogu sve ovo pročitati, naučiti i slijediti tragove vaše poetske moći... :)
31.01.2016. (07:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posebni, nenadmašiv umjetnički, misaoni i duhovni užitak. zajedništvo bardova! na jednom mjestu rasprostrte dragocjenosti, ne kapljice, nego sami izvori okrepe misli i nadahnuća.
ponekad zažalim što ne pratim pomno pripetavanje hitromislih. mogu samo skakutati iza vaših kola i pabirčiti zlatno zrnje. hrani me, možda narastem još koji centimetrić :) :)
31.01.2016. (13:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oprostite što kradem Vaš prostor, no samo sam se, ponukana Orionovim zgodnim iznošenjem pjesničkih dogodovština na SAE-ovim fb stranicama (svojevremeno je ovdje na blogu, uzvši nick, čini mi se, "precesija", napisao jednu zgodnu astronomsko-paraorbitalnu pjesmu o lovcu orionu i njegovim pesima i zvijezdama, jel´ to bilo o arkturu, betelguezu ili polarisu, ne sjećam se točno), prisjetila nekih mjeseci intenzivnog "pjesničenja".
svojevremeno sam se i sama "pripetavala" s dotičnim, naravno da ne istom kvalitetom niti u istom rangu, no bilo je zabavno i vrlo, vrlo stimulativno. ne u smislu sugestija što treba čitati i koji su pjesnici velebni, ionako nastojim širiti svoje znanje, nego zbog one stvaralačke radosti, čiste euforije kad ti neki stih izroni iz magle komprimiranih sjećanja i misli, kad te neki osjećaj, probuđen tuđim stihom ili tematikom ubode, gotovo bezbolno, duboko, dotakne srž, pa kroz tu rupu pokuljaju užareni gejziri ideja, kao kad pročačkaš kakvu etnu pa iz kaldere šikne veseli mlaz pjesmonosnog vatroskoka.
31.01.2016. (15:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naime, Ivku Marinović, rođenu Vrgorčanku, upoznao sam kao kolegicu s Ff u Zadru, koja je, neposredna i draga, ubrzo postala dio mog društva, a posebno pak u vrijeme kada su moja Karmela i ona nastavničile u višim razredima Osnovne škole u Velom Ižu. Tada je, uz poeziju, i novele pisala.
Rastali smo se nekoliko godina kasnije, nakon što se bila zaposlila u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a gdje će se i udati za pjesnika i prijatelja mi Ivana Pavkovića, a s kojim sam ju, naravo, ja upoznao.
Pa, kako im uvijek šaljem svoje nove knjige, kako i oni meni, uostalom, poslao sam im svoje nedavno izišle četiri knjige, da bi me, zatim, Ivan nazvao telefonom, nahvalivši me kao nikad ranije.
Međutim, ništa ne sluteći, pa, nakon što sam mu se zahvalio, rekoh: „A sad bih želio čuti i Ivku, Ivane.“ Uslijedio je muk …; da bi Ivan, znajući da ne znam, naprosto kriknuo „Nema Ivkeeee! Umrla je …“
Kasnije, onu jednu mrvu sabraniji, ispripovijedao mi je sve što i kako. Smrt je došla iznenada – infarktom …
Otud mi i onakav prvi stih soneta:
Roko Dobra: ZAVJET CRNOJ NEVJESTI
Ivki Marinović-Pavković
Zaridao sam snagom ljutih rana… Bože! otkad si ju dozvao k sebi, otada zdvajam – da žurbe Ti ne bi, gorde bi ptice još pjevale s grana…
Ona je bila prostranstvo sjete memento svijeta koji pravdu žudi; dobra kob bješe plemenitih ljudi, rođeni što su na srcu planete.
A stog joj crna nevjesta* i pamti gorčinu duše nad sudbinom brata; ali i zbog svog raspršena jata …
Ishod balada, vrutka, sve dok plamti, vjerujem, duh će njen raznosit svima kojih, umornih, ispod neba ima,
a tako samih – znao sam i znam ti!
(Zadar, 25. veljače 2016.) _______________________________ * Svu svoju pjesničku produkciju upokojena je objavila u nekoliko knjiga pod istim naslovom „Balade crne nevjeste“.
28.02.2016. (18:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Sretno, jedina nam domovino Hrvatska!
23.01.2016. (09:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
hvala poštovani pjesniče... pjesmom pozdravljate ,
pjesmom želite sreću dolezećem... sreću
dragoj nam domovini i nama s njom... :)
23.01.2016. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
hvala Bogu, vratismo se tamo gdje je najljepše, domu svome i toplom ognjištu, vratismo se u naručje, odbjegli u daljine, a umireni u tišine
23.01.2016. (10:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
ova Tvoja oda je iz neke zbirke epinkija
(svaka na mjestu)
23.01.2016. (15:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
kada vi dragi prijatelju ostavite trag u mom svijetu...
zaiskri poetska ljepota... svjetlosni trag kao povratak
u ljepotu vašeg svijeta... sretna to postoji
ova poetska premosnica između nas ...
već godinama... hvala vam... :)
24.01.2016. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMA RAJA NA ZEMLJI
Slobodni stih je svojom pojavom donio olakšanje pjesnicima koji su slobodno i duboko prodisali. Bez ukočenosti, bez ritmičkih zapovijedi, bez rime...slobodni stih je dopustio (i dopušta) pjesnicima razmahati se, ali i zbiti svoje osjećaje i misli u lirsku minijaturu koja ima snagu misaono-osjećajne strjelice...kao ova vaša kojom ste u nekoliko kratkih stihova izkazali toliko iskrenih zanosa i radosti žuljeva na kojima počiva povijest čovječanstva (radnog, a ne guzičarskog).
Glede datuma objave ove duboko misaone pjesme rodoljubnog ozračja, možemo o vama, pjesniče vrijedni i budni, reći da znate pravu poruku, hrvatskoga krika i uzvika, izreći kao što neumorni pijetao navješćuje jutro novoga dana, novoga daha, hrvatskoga uzdaha koji postaje djelatan bez zapreka...
To je snaga slobodnoga stiha!
Pokušate li sve svoje osjećajne i misaone poruke izkazati vezanim stihom soneta, gdje ste jednako uspješni, izgubit će se oštrina svega, otupit će mačeta i dlijeto pjesničkoga nastojanja.
24.01.2016. (23:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Uglavnom, NEMA RAJA NA ZEMLJI,
izuzetno mi je bilo zadovoljetvo
pročitati Vam ovaj gore komentar!
Vjerujte mi, zadivili ste me! Sjećam
se i onog jednog svog domoljubnog
soneta, kojeg sam bio napisao upravo
zahvaljujući jednoj Vašoj sjajnoj konstataciji.
Hvala Vam!
25.01.2016. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Međutim, o pjesmi „Marina“ Arthura Rimbauda
(1854.–1891.) koju ju je preveo Vladimir Gerić,
valja mi reći još i ovo.
Ali, da se razumijemo, prije ove pjesme svi su
pjesnici uglavnom pisali poeziju u vezanim
stihovima. Zna se i kojim i kakvim. Pa bi,
tako, ova pjesma „Marina“ Arthura Rimbauda,
tog čuda u svjetskoj poeziji, a koji je po
mnogočemu jedinstven pod kapom nebeskom,
bila prva pjesma u slobodnim stihovima u
svjetskoj poeziji.
U pjesmi se ovoj opažaju kontrasti – poredak
stihova, s jedne, i raspored mirnog načina govora,
s druge strane. Sâm sadržaj je bremenit različitim,
gotovo nemogućim datostima! Redaju se izjave
koje su u realnom svijetu naprosto nespojive.
alogične su i nepovezane. Ako su imalo nečim
vezane, onda su to one crtice, a što je jedva
primjetljivo. Stoga bi se moglo reći, bez obzira
na stihove, da je ovo pjesma u slobodnim stihovima.
Ali je jezik, mora se priznati, gotovo magičan ...,
ostvaren „snagom irealne mašte“, kako je, jednom,
primijetio i njemački književni analitičar Hugo
Fridrich u svojoj čuvenoj knjizi „Struktura
moderne lirike“.
A evo i same pjesme, ali i mog joj komentara-soneta:
Arthur Rimbaud: M A R I NA
Kola od srebra i bakra –
Pramci od čelika i srebra –
Tuku pjenu –
Podižu vriježe kupina.
Stepske struje
I beskonačne kolotečine oseke,
Brzaju u krugu prema istoku,
Prema stupovlju šume –
Prema pilonima mola,
Vrtložena oko ugla naletima svijetla.
(Prijevod: Vladimir Gerić)
Roko Dobra: NEPRESUŠNA ČESMA
A kad je Rimbaud, na podatljiv papir,
tražeći novo, smislio „Marinu“,
Hugo će Fridrih mu vrisnuti na hir:
zastranio je skroz u materinu!
Smion, svodi je čak na puku prozu
i pritom, skrovit, bezličnom je čini.
Budan, magijsku zauzevši pozu,
slikom prevrata, plodnom je učini.
Umjesto mora pridodat će pjenu,
umjesto broda pridodat će pramac;
ma koliko zavarao zjenu,
Arthur je od tad i svjedok i jamac:
„Marina“ je slobodnog stiha pjesma –
prva pod suncem nepresušna česma!
25.01.2016. (12:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
VRATISMO SE SEBI tako malo riječi; zbijeno,
zgusnuto, a - prostrano! Kao da je naš sublimni
pjesnik, Ivan Vidović, čuo velikog Maksima Gorkog
kada je na kongresu mladih pisaca Rusije daleke
1924. godine u Moskvi savjetovao: "Neka vam je
riječima tijesno, a mislima prostrano!"
Sve moje čestitke!
Uz ovaj moj sonet:
A ŠTO NE BI …
Ako je Rim nekad bio
čak kloaka pustih grijeha,
plamom dok je sav gorio,
uz bol plača, uz grč smijeha.
No nije ga izbrisala
s lica ovog nam planeta
lüda neka puna jâla –
eno, vječan, s Papom cvjeta!
A što ne bi Lijepa naša,
nakon onih nekih mána,
bila kao divna snaša
ili rajska pak aleja,
baš vođena, odabrana,
rukom Mosta, Hadezeja!
(Zadar, 25. siječnja 2016,)
25.01.2016. (12:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Dragi prijatelji,računalo me ne služiu dobro. Javio bih se, inače, i prije.
Dinaja, vaši lirski zanosi u vlastitoj poeziji, te u odgovorima i komentarima, zadivljuju.
kada vi dragi prijatelju ostavite trag u mom svijetu...
zaiskri poetska ljepota... svjetlosni trag
shadow-of-soul, hvala Bogu, vratismo se tamo gdje je najljepše, domu svome i toplom ognjištu...
Jednostavno, rodoljubno, zahvalno...
golden age, odvede me na kraljevski tron himni i oda, na nedohvatnu razinu zanosa. ova Tvoja oda je iz neke zbirke epinkija
(svaka na mjestu)tu)[/I]
NEMA RAJA NA ZEMLJI, Glede datuma objave ove duboko misaone pjesme rodoljubnog ozračja, možemo o vama, pjesniče vrijedni i budni, reći da znate pravu poruku, hrvatskoga krika i uzvika, izreći kao što neumorni pijetao navješćuje jutro novoga dana, novoga daha, hrvatskoga uzdaha koji postaje djelatan bez zapreka...
To je snaga slobodnoga stiha!
Doista, malo puta se javljate, ali sočno i snažno!
Sjaj Oriona,, zadivljuješ moju pažnju i um svakoga puta kad se javiš.
I tvoje teoretsko znanje i tvoja originalna sonetska inovativnost, aktualnost i ljepota i sažetost sonetopjevanja i klesanja...govore nam kako su se u tebi slille sve značnice vrsnog pjesnika, književnoga teoretičara, nesebičnog prijateljstva i duševno bogatoga stvaratelja.
VRATISMO SE SEBI tako malo riječi; zbijeno,
zgusnuto, a - prostrano! Kao da je naš sublimni
pjesnik, Ivan Vidović, čuo velikog Maksima Gorkog
kada je na kongresu mladih pisaca Rusije daleke
1924. godine u Moskvi savjetovao: "Neka vam je
riječima tijesno, a mislima prostrano!"
Sve moje čestitke!
Hvala i tebi i svima kojima se obratih!
29.01.2016. (16:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
UZ MRVU PRIPOMENE ¸¸
Davno mi je u pismu bio napisao studenski kolega
i pjesnik Luko Paljetak i o tome što sve može biti
pjesma: “Pjesma se pravi od svega i vrlo često
nastaje slučajno, kao i sâm život, što bi mu ona
htjela biti sukus.”
A evo zornog primjera kako se nas dvojica, Sven
Adam Ewin i ja (Roko Dobra) na zatvorenoj grupi
facebooka, recimo, takmičimo tko će, bez obzira
na tematiku, efektnije do poetskog rezultata. Očito
smo različiti, zar ne?
Sven Adam Ewin:
ZAJEB
umrem iznenada
otvoren lijes
grme hvalospjevi
veliki SAE
bio je naj naj naj
frcaju suze
donesu poklopac
čavle
čekiće
ja ustanem
đubre jedno
rekoše
mi tebi
de mortuis nihil nisi bene
a ti ovako
Roko Dobra: JA, PAK, UMREM
Otegnuh, gle! papke,
sanduk moj ne zjapi;
čut je čavkat čavke –
Bog ih mnome napi!
Jer, bio sam prvi
meštar od soneta,
neće ih grist crvi;
mene? vragu smeta!
Stog se žure, skaču –
tu su već sve sprave;
neki i zaplaču.
Stanu graktat vrane,
a kad pokrov stave,
sunce – ne ograne!
(Zadar, 28. siječnja 2016.)
30.01.2016. (06:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Dragi Ivane, prijatelju mi unikatni, sve da si i htio,
bolje od ovih tvojih zahvala nama, koji smo srcem
uza te i s tobom, nisu trebale biti. Radujem se da
je tako.
Uz sve zamke i probleme, koji u stopu čovjeka
prate, poput sjene mu vlastite, ipak stigneš i ovo
obaviti.
Hvala ti i sretno!
30.01.2016. (07:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Evo, sad sam opazio, dragi Ivane, da se je
četvrti stih prvog katrena mog novog soneta,
naravno, mojom nesmotrenošću, primakao
"subraći" drugog katrena.
Uvaži mi to, molim te, Jer, sonet je i formom
sonet, a kako i sam znaš, vrsni sonetisto!
Hvala. Uz pozdrav! Roko
30.01.2016. (07:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Sjaj Oriona, genijalna je Paljetkova misao.
Sjećam se kako su neki književni teoretičari-žandari prije dvadesetak godina strogo ogranićavali tematski i izričajno pisanje haiku.
Tih dana ja sam iz bunta napisao puno haiku o najbanalnijim životnim rekvizitima, a najviše o-govnu.
Danas haiku ruši barijere i postaje životniji i privlačniji.
Nisam čuo za Paljetkovu misao o slučajnosti pjesme, ali, kažem, slažem se, ja, n.pr., nikad nisma napisao pjesmu silom i zapovijedno, uvijek je pjesma iskoćila iz mene, ili kao cjelina ili kao bunt koji se kasnije razvijao. Sa sonetom je drugačije, njega klešem i tešem sveobuhvatno.
Tvoje stvaralačko poigravanje, zapravo, poetsko nadmetanje, najbolje rečeno, dopisivanje simpatično je, poticajno i povijestno.
Inspirativno. Za ugledanje.
I ja se, dragi prijatelju čudim odakle mi snaga i volja, evo, počeli ozbiljni radovi u vinogradu i maslinicima.
Tu mi je gušt raditi, tu mi je sok života, tu mi je sve izazovno, u inspirativnom smislu, sve te zove i želi, i listak, i travka, i kamenčić, i veličanstvene krošnje maslina, dugi prsti loze, i oblak, i sunce iznad, i zamasi juga, bure ili tišine u kojoj sjenice navješćuju proljetni dah, ljubujući neskriveno i prijateljski me nadlijetanjem budeći iz razmišljanja...
Da, primijetio sam kako je stih iz prve strofe skoknuo u drugu, ali sonet ostaje sonet ma kako ga zbio u strofe, ma kako su strofe raspoređene, može sonet biti samo jedna kitica,od četrnaest stihova, čak bez rime, a opet je sonet.
No, ipak je klasični sonet majstorsko djelo i po obliku i po ritmu, svakako, i po rimama...
Hvala ti, vrsni moj pjesniče i prijatelju Roko, na ovim razgovorima, na čašicama pića od komorača, žižula, kadulje, na bistroj vodi iz dubokih bunara poljskih...
30.01.2016. (20:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
dobro Vam jutro, divno jutro ...
zadivljena Vašim tragom u mom svijetu,
sretna dođoh u Vaš...
poetski dijalog, pjesnici o
pjesnicima i pjesmama... učim,
da, hvala Vam na tome... divno je
što postojite @maslinapjesmaloza,
@Sjaj Oriona, @NEMA RAJA NA ZEMLJI... ...
i misao pjesnika Paljetka...
i paralelne pjesme na istu temu... sretna sam što
mogu sve ovo pročitati, naučiti i slijediti tragove
vaše poetske moći... :)
31.01.2016. (07:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
posebni, nenadmašiv umjetnički, misaoni i duhovni užitak.
zajedništvo bardova!
na jednom mjestu rasprostrte dragocjenosti, ne kapljice, nego sami izvori okrepe misli i nadahnuća.
ponekad zažalim što ne pratim pomno pripetavanje hitromislih. mogu samo skakutati iza vaših kola i pabirčiti zlatno zrnje. hrani me, možda narastem još koji centimetrić :) :)
31.01.2016. (13:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
oprostite što kradem Vaš prostor, no samo sam se, ponukana Orionovim zgodnim iznošenjem pjesničkih dogodovština na SAE-ovim fb stranicama (svojevremeno je ovdje na blogu, uzvši nick, čini mi se, "precesija", napisao jednu zgodnu astronomsko-paraorbitalnu pjesmu o lovcu orionu i njegovim pesima i zvijezdama, jel´ to bilo o arkturu, betelguezu ili polarisu, ne sjećam se točno), prisjetila nekih mjeseci intenzivnog "pjesničenja".
svojevremeno sam se i sama "pripetavala" s dotičnim, naravno da ne istom kvalitetom niti u istom rangu, no bilo je zabavno i vrlo, vrlo stimulativno. ne u smislu sugestija što treba čitati i koji su pjesnici velebni, ionako nastojim širiti svoje znanje, nego zbog one stvaralačke radosti, čiste euforije kad ti neki stih izroni iz magle komprimiranih sjećanja i misli, kad te neki osjećaj, probuđen tuđim stihom ili tematikom ubode, gotovo bezbolno, duboko, dotakne srž, pa kroz tu rupu pokuljaju užareni gejziri ideja, kao kad pročačkaš kakvu etnu pa iz kaldere šikne veseli mlaz pjesmonosnog vatroskoka.
31.01.2016. (15:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Dinaja, zadivljujući je vaš iskreni zanos!
stara teta, ne kradete mi prostor, već ga obogaćujete svestranošću razmišljanja i radošću.
01.02.2016. (22:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
hvala vam što vrednujete moje tragove u vašem svijetu... :)
02.02.2016. (12:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
čekam... dolazeću pjesničku ljepotu... :)
08.02.2016. (20:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
http://www.akademija-art.hr/art/knjiga/23060-najava-predstavljanja-knjige- roko-dobra-golgoto-moj-placu
24.02.2016. (08:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Naime, Ivku Marinović, rođenu Vrgorčanku,
upoznao sam kao kolegicu s Ff u Zadru, koja je,
neposredna i draga, ubrzo postala dio mog društva,
a posebno pak u vrijeme kada su moja Karmela
i ona nastavničile u višim razredima Osnovne škole
u Velom Ižu. Tada je, uz poeziju, i novele pisala.
Rastali smo se nekoliko godina kasnije, nakon što
se bila zaposlila u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu,
a gdje će se i udati za pjesnika i prijatelja mi Ivana
Pavkovića, a s kojim sam ju, naravo, ja upoznao.
Pa, kako im uvijek šaljem svoje nove knjige, kako
i oni meni, uostalom, poslao sam im svoje nedavno
izišle četiri knjige, da bi me, zatim, Ivan nazvao
telefonom, nahvalivši me kao nikad ranije.
Međutim, ništa ne sluteći, pa, nakon što sam mu se
zahvalio, rekoh: „A sad bih želio čuti i Ivku, Ivane.“
Uslijedio je muk …; da bi Ivan, znajući da ne znam,
naprosto kriknuo „Nema Ivkeeee! Umrla je …“
Kasnije, onu jednu mrvu sabraniji, ispripovijedao mi
je sve što i kako. Smrt je došla iznenada – infarktom …
Otud mi i onakav prvi stih soneta:
Roko Dobra: ZAVJET CRNOJ NEVJESTI
Ivki Marinović-Pavković
Zaridao sam snagom ljutih rana…
Bože! otkad si ju dozvao k sebi,
otada zdvajam – da žurbe Ti ne bi,
gorde bi ptice još pjevale s grana…
Ona je bila prostranstvo sjete
memento svijeta koji pravdu žudi;
dobra kob bješe plemenitih ljudi,
rođeni što su na srcu planete.
A stog joj crna nevjesta* i pamti
gorčinu duše nad sudbinom brata;
ali i zbog svog raspršena jata …
Ishod balada, vrutka, sve dok plamti,
vjerujem, duh će njen raznosit svima
kojih, umornih, ispod neba ima,
a tako samih – znao sam i znam ti!
(Zadar, 25. veljače 2016.)
_______________________________
* Svu svoju pjesničku produkciju upokojena je
objavila u nekoliko knjiga pod istim naslovom
„Balade crne nevjeste“.
28.02.2016. (18:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...