I danas mirišu lipe, kao onih dana kad smo šetali obavijeni njihovim mirisom. Uvijek me taj miris podsjeti na tebe. Kao što dašak vjetra dodiruje kožu nježnošću tvojom ... Znam da je mudro spakovati sve uspomene u malu plišanu kutijicu u srcu i ne otvarati je često. Tamo bi ti bilo ušuškano, mekano, ne bi se mogao izgubiti. Ne znam da li ću ikada prestati da otvaram kutijicu, da zavirujem. I uvijek iznova prisjećam se kako su lijepe tvoje ruke kad zavrneš rukave košulje ... kako zastaješ u hodu kad me zadivljeno pogledaš ... kako je tvoj zagrljaj sigurna luka ...
Sada moj brod luta morima. Ne ulazi ni u jednu luku. Nema gdje. Nijedna nije mirna. Luke traže brodić, ali on i dalje luta ...
22.01.2016. (19:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brod na jedra plovi tim krhkim jedrima na beskrajnom oceanu, a je li oceanu svejedno, to zna samo brod na jedra, no ploveći dalje stapa se sa tim silnim morem i oni postaju sve(jedno)
22.01.2016. (19:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
puhnuo je vjetar, moglo bi se ploviti, ali u međuvremenu se brod na jedra naviknuo na svoju luku i boji se razviti ta jedra.. boji se oluje i otvorenog mora...ne da otpustiti konope.. sidro se zavuklo pod kamen i ne pada mu na pamet mrdnuti.. a more zove i zove....nije li prekasno?!
22.01.2016. (19:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kaže Torre kako raspoloženjem prije dedukcije razuma neposredno osjetimo sve oko nas. Tek poslije, kad prođe taj prvi dodir, artikuliramo naš odnos. Impresija je prije odraza. S njom se stvara naboj s kojim počinje i koji tumači odraz. Vjerujem kako se od toga ne može izbjeći. Stoga je poezija bliža stvarnom svijetu od sveg ostaloga što ga oponaša. Ima plošnost na kojoj se gradi volumen sinestezije, ima osnovnu dimenziju komunikacije, koja ako je uspješna, raste i ulazi u sve dimenzije, i u one koje ne poznajemo a pred-slutimo ih. Ovo je nešto novo i drugačije od do sada što sam pratio. Zaokruženo jednom mimetičkom temom sa simboličkim podražajem između fraza koje daju obujam melodiji. Glazbena slika sa kontrapunktom stalnosti i podređenosti. Ipak, kao da je sve pomireno i ležerno. Nema rezignacije i ljudski prihvatljivog nezadovoljstva, iako se spominje.
24.01.2016. (10:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nepoznata
Volim ovakve tvoje mirnije, okruglije pjesme.
27.01.2016. (09:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
A moru je svejedno.
22.01.2016. (19:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Prije nekoliko godina napisala sam:
Izgubljeni brod
I danas mirišu lipe, kao onih dana kad smo šetali obavijeni
njihovim mirisom. Uvijek me taj miris podsjeti na tebe. Kao
što dašak vjetra dodiruje kožu nježnošću tvojom ... Znam da
je mudro spakovati sve uspomene u malu plišanu kutijicu
u srcu i ne otvarati je često. Tamo bi ti bilo ušuškano, mekano,
ne bi se mogao izgubiti. Ne znam da li ću ikada prestati da
otvaram kutijicu, da zavirujem. I uvijek iznova prisjećam se
kako su lijepe tvoje ruke kad zavrneš rukave košulje ... kako
zastaješ u hodu kad me zadivljeno pogledaš ... kako je tvoj
zagrljaj sigurna luka ...
Sada moj brod luta morima. Ne ulazi ni u jednu luku.
Nema gdje. Nijedna nije mirna. Luke traže brodić, ali on
i dalje luta ...
22.01.2016. (19:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
brod na jedra plovi tim krhkim jedrima na beskrajnom oceanu, a je li oceanu svejedno, to zna samo brod na jedra, no ploveći dalje stapa se sa tim silnim morem i oni postaju sve(jedno)
22.01.2016. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
puhnuo je vjetar, moglo bi se ploviti, ali u međuvremenu se brod na jedra naviknuo na svoju luku i boji se razviti ta jedra.. boji se oluje i otvorenog mora...ne da otpustiti konope.. sidro se zavuklo pod kamen i ne pada mu na pamet mrdnuti.. a more zove i zove....nije li prekasno?!
22.01.2016. (19:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
ko jedrenjaci smo stvoreni, i stojimo na tihoj pučini, čekamo da nas vjetar pokrene, čeznemo tad za mirnom lukom, a tamo, kad stanemo, pogled nam čezne za pučinom i molimo vjetar da nas konačno izgura. vjetar u jedra, kao pitej masalićanin, u potrazi za svojim jantarom i srebrom
(možda malo sladunjavi slajdovi, no neminovna reminiscencija na hačaturjana i spartacusa)
22.01.2016. (20:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Kaže Torre kako raspoloženjem prije dedukcije razuma neposredno osjetimo sve oko nas. Tek poslije, kad prođe taj prvi dodir, artikuliramo naš odnos. Impresija je prije odraza. S njom se stvara naboj s kojim počinje i koji tumači odraz. Vjerujem kako se od toga ne može izbjeći. Stoga je poezija bliža stvarnom svijetu od sveg ostaloga što ga oponaša. Ima plošnost na kojoj se gradi volumen sinestezije, ima osnovnu dimenziju komunikacije, koja ako je uspješna, raste i ulazi u sve dimenzije, i u one koje ne poznajemo a pred-slutimo ih.
Ovo je nešto novo i drugačije od do sada što sam pratio. Zaokruženo jednom mimetičkom temom sa simboličkim podražajem između fraza koje daju obujam melodiji. Glazbena slika sa kontrapunktom stalnosti i podređenosti. Ipak, kao da je sve pomireno i ležerno. Nema rezignacije i ljudski prihvatljivog nezadovoljstva, iako se spominje.
24.01.2016. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nepoznata
Volim ovakve tvoje mirnije, okruglije pjesme.
27.01.2016. (09:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...