Komentari

demetra1.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Lastavica

    Jednom davno pitao me je sin kako razlikujem pravog prosjaka
    od onog koji žica. Rekla sam, kad nađem, pokazat ću ti. I vidim
    na kutu damu u crnom, smjerno spustila glavu, stoji, blago
    ispružene ruke. Poznaje bolja vremena... spustim iznos dovoljan
    za kruh i mlijeko, naprimjer. Nakloni se i zahvali toplo. Malo kasnije
    više nije bila tu. Valjda je skupila dovoljno da preživi taj dan.

    avatar

    21.01.2016. (09:25)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Ni ja ne razlikujem prosjake. Ali gledam jednu ženicu koja sjedi pored bankomata, ne govori ništa samo pokazuje karton : gladna sam !
    Mučno i premučno.........Pristojno je odjevena i da li joj vjerovati?

    avatar

    21.01.2016. (09:38)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    kada krenem u grad... od naše ulice do trga mi treba
    oko desetak minuta susrećem one koji mole kune...
    pružaju ruke, šapuću o gladi i žeđi, o neishranjenoj djeci...
    kada Imam sitne kune dam... ali ne možemo
    svima davati...
    mene najviše zaboli kada starije godpođe elegantne,
    sa šeširom i rukavicama zaviruju u kontenere...
    a onda ih vidim u dućanu kako prodaju boce...
    one ne prose... one tako preživljavaju do sljedeće mirovine... :)

    avatar

    21.01.2016. (10:52)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Čudan je od postanka, a što više znamo sve nam je čudniji. Nije mi jasno zaštoo Država, kad nekom napravi ovrhu ili ga izbaci na ulicu odmah nema i pripremljen program za takvoga kako ne bi prosio na hladnoj ulici. A profesionalni prosjaci su druga priča, neki imaju i džepare u blizini.

    avatar

    21.01.2016. (11:06)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Huh, dobro da sinoć nisam "stavio" vrlo sličnu takvu fotku da ti netko ne prigovori da (me) plagiraš (ja ne bih).
    Ovako, kad ju (ja) ipak u (slijedeću) ponoć stavim, osjećaj "već viđeno" ići će na moju dušu.
    U svakom slučaju, svoju si zaogrnula u dirljivu i intrigantnu priču. Da da.

    avatar

    21.01.2016. (12:58)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Kad vidim nekog da prosi, 'žica' ili kako se to sve već ne govori, uvijek sam u dilemi: dati ili ne dati, pitanje je sad.
    Primjerice dama sa smjernim pogledom kojoj je @lastavica udjelila za kruh i mlijeko, koja se nakloni i zahvali toplo i nestala. Lastavica zaključuje jedno, no moglo je biti i drugačije: bilo joj je to dovoljo za čašicu žestice, pivu ili špricer. Ne znaš! Ponašanje takvih ljudi ne garantira da se radi zaista o neimaštini.

    U Čk ima jedan harmonikaš (izbjeglica iz Bosne) koji u glavnoj ulici sjedi i svira. Ljudi prođu, poneko ubaci kunu, pet, a bude i novčanice. I sam sam jednom prišao i stavio nekoliko kuna a onda se odlučih na razgovor s njim. Otada češće zastanem, popričamo, ostavim pet ili deset kuna i odem dalje. Za razliku od Roma (CIgana) kojima nemam volje davati, ne zato što su Romi, već zato što jako sumnjam u njihove priče. Uostalom, oni su i onako zaštićena vrsta, pogotovo u Međimurju, i neka odu pred Banske dvore i žicaju od ministra zaduženog za socijalnu skrb ili kako se to već zove.

    avatar

    21.01.2016. (15:28)    -   -   -   -  

  • Mekon

    Od Trgača do Frankopanske te na vsakih pet metri snubi prosjak..zapraf ženske z djecom.. pa fehtaju za kruheka i mljeka.. Na človeku je dal bi dal ili nebi.. kam bi došel gda bi vsakom dal..
    Celu tu pripovetku o zagrebačkim prosjakima ja dobro znam.. to je dobro organiziran posel..

    avatar

    21.01.2016. (17:52)    -   -   -   -  

  • minus40kg

    Uvijek sam se pitao kako mi izgledamo kljunašima ;)
    P.S: Meni je drag jedan deda žicar koji se obraća na njemačkom,
    može i na engleskom, ..., ali dobro, tko zna, možda baš i je stranac.

    avatar

    21.01.2016. (21:17)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    dolaze mi često na vrata i žicaju. Ne dajem lovu ni u kojem slučaju. Pri ruci mi je uvijek naranča, kolač, pecivo i litra mlijeka pa tko što želi. Pravi žiceri odlaze bez odluke o ponuđenom, Gladni prihvate.

    avatar

    22.01.2016. (09:56)    -   -   -   -  

  • lady rugalica

    Kad želim dati novac, ja dam i ne razmišljam zašto neko stoji na -10 i prosi. To mu nije sigurno hobi.

    avatar

    22.01.2016. (10:37)    -   -   -   -  

  • double-trouble

    ako sam odlučila dati nekome tko je ispružio ruku, dam ne pitajući se za što mu je potrebno... to ostavljam njemu/njoj na dušu
    to ionako nije presudno. nekome je kuna za čašicu što je nekome za pola kruha ili pelene za dijete ili za račune ili za... uh, baš možemo nastaviti niz, na žalost

    avatar

    22.01.2016. (14:59)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    kada imam dam i ne briga me za što on ili ona treba....ali uvjek imam koji evrič...ne možem da nedam...

    avatar

    22.01.2016. (17:50)    -   -   -   -  

  • lion queen

    kad god idem u šetnju, stavim poneku kunu u vanjski džep torbe. prvi tko me pita, dam mu, pa više nemam grižnje savjesti prema drugima, jer sam dala ono što sam namijenila :))) ako nitko ne pita, ostane za drugi put :))) ali najdraže mi je kad mi u tramvaju naleti ona malica, koju je durica nahvalila... njoj uvijek dam, čak i ako više nema ništa u vanjskom džepiću... jednom je sjela baš kraj mene pa smo i popričale :)) valjda je i ona mene upamtila... eto.. lijepo je moći dati i najmanju sitnicu...

    avatar

    22.01.2016. (21:07)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...