Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • Lastavica

    Cijeli život je "nagost čovjeka pred nevidljivom porotom, nagost
    duše bez utočišta." Nimalo nije lako sačuvati sebe, svoj integritet,
    a ne povrijediti druge i uspjeti da nas ne boli što su nas drugi
    povređivali.

    avatar

    17.01.2016. (08:03)    -   -   -   -  

  • annaboni

    To su te i takve , velike i male prepreke, spoticanja, padovi pa uzleti.
    I tad, nakon svega, shvatiš da si borac i da postojiš!

    avatar

    17.01.2016. (08:09)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...eh draga, pri svakoj nutarnjoj bilansi
    otkrivano i onog drugačijeg sebe... katarza pred
    porotom bezimenom, ali snažnom... najteže je
    razgoličene duše stajati sam pred sobom...
    osjetiti svoja tugovanja i svoje žalopojke...
    svoje greške ii grijehe... a ima ih...

    povrijediti me može samo netko koga cijenim i volim,
    povrijediti mogu sama sebe... samosažaljenjem,
    svojim žalopojkama... tada ostaju stigme...
    s njima se treba znati suočiti...
    i pronači ponovo sebe... :)

    avatar

    17.01.2016. (08:15)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Annaboni...to je naš život... usponi i padovi...
    borba sa nevidljivim neprijateljem, tiho umiranje,
    bijah tužan vitez... jurišah na vjetrenjače...
    strah od njegove bolesti, bol u duši,
    a onda spoznaja, Hesseova,

    patnja nije patnja ako ju sama ne učiniš patnjom

    odupirala sam se istini...
    preživjela smo...a krivac je bio u meni... :)

    avatar

    17.01.2016. (08:22)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    Ni prvi ni zadnji put...preživjeli smo......jer (da parafraziram) idući za srcem uvijek....preživimo, a ustavši svaki put.....pobjeđujemo...Život i Mudrost nas uči:)

    avatar

    17.01.2016. (08:50)    -   -   -   -  

  • polupani loncici

    mi ljudi smo dosta samodestruktivna bica, ali ono sto vidim je da rastemo i da ipak priznajemo ... hvala Ti sto si nas podsjetila da treba moci prezivjeti sve vrtloge zivota...

    avatar

    17.01.2016. (08:57)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @White Lilith...pjesma je nastala kada je potvrđeno
    da je suprug pobijedio bolest... imaš pravo... idući
    tragom srca prolazimo kroz Scile i Harbde...
    padamo i uzdižemo se... preživimo,
    pobjeujemo sebe... trajemo u
    prirodnoj i kulturnoj
    evoluciji...

    a život i mudrost su nam najbolji učitelji... :)

    avatar

    17.01.2016. (08:58)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @polupani loncici... cijeli svoj život smo sudionici
    vremena i djelići vrtloga svemirske vretenice...
    čitala sam rommovu anatomiju ljudske
    samodestruktivnosti... sindrom
    svakodnevice...

    a onda kroz sumu godina naučih biti samokritična...
    to je put ka otkrivanju one drugačije mene... :)

    avatar

    17.01.2016. (09:06)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Ma koliko želeli, vrtlog vremena, neka sećanja nikad ne odnese...

    avatar

    17.01.2016. (09:21)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @mecabg... da, pohranjujemo ih u galeriju...
    kada ožive, zabole... ali kada im darujemo moć
    sadašnjeg trenutka zaljećujemo ih...
    jedino ih ne smijemo potopiti Freudovu santu,
    u podsvjesti postaju noćne more... :)

    avatar

    17.01.2016. (09:30)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Filozofsko-pjesničko otkrivanje ožiljaka kojima ne treba puno do prsnuća i krvarenja u kavezu golih preživljavanja...

    "Preživjeli smo", uzdah je i krik preživjelog smrtnika koji sudbuje svoju sudbinu ranjavanja duše i tabana.
    Život teče u "gozbi trenutaka" sa svojin suputnikom.
    Pa, to je divno! Dostatno divno!

    avatar

    17.01.2016. (10:54)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @maslinapjesmaloza...bol je ponekad nasnažnije
    nadahnuće... a bilo ih je... vječna opasnost upadanja
    u kakijansku krletku, u traganje za nečim izvan sebe...
    to su naše greške i naši grijesi... spoznamo li
    možemo se sukobiti s njima...

    a pjesma "preživjeli smo" je bio ushit sreće
    poslije dana tihog umiranja...

    hvala vam dragi prijatelju na ovom divnom komentaru... :)

    avatar

    17.01.2016. (11:02)    -   -   -   -  

  • U zvijezdama piše

    Tokom padova i uspona u životu svi mi dobivamo svoju jačinu

    avatar

    17.01.2016. (12:09)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @samo nebo zna... da draga, to je TO...
    ono što nas ne ubije ojača nas... :)

    avatar

    17.01.2016. (12:14)    -   -   -   -  

  • B-612

    Budući da sam završio niz priča o Nenadu želim ti se na kraju zahvaliti na svraćanju na moj blog i ostavljenom tragu. Btb!

    avatar

    17.01.2016. (20:25)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @B-612... hvala i tebi na tragu... umrežejumo se...
    divno osjećanje... :)

    avatar

    17.01.2016. (20:38)    -   -   -   -  

  • NF

    bravo, samo najjači ostaju. odlično opisani životni putevi i stranputice s tim da se ja uvijek iznova pitam da li je baš sve imalo nekog smisla

    avatar

    17.01.2016. (21:28)    -   -   -   -  

  • Bolji zalet

    Drago mi je da ste preživjeli i da su ožiljci života ostavili predivan trag tvojih rečenica u kojima uživamo. Život je očito borba i treba biti zahvalan na pobjedi. :)

    avatar

    17.01.2016. (21:30)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Ne, nisu to reprodukcije, to su unikatna djela naše svjesnosti, dovršena spoznajom, signirana umom. To su siluete sjećanja u odorama ovoga ovdje i ovoga sada.
    Mijenjam prošlost. Darujem joj svježinu trenutka prisjećanja. Odbacujem sve ružno, okrutno, brutalno. Zaokružujem nedoživljeno i nedorečeno, opraštam sebi ..........

    Toliko je toga rečeno u ovome što sam izdvojila.
    Može se ispričati priča jednog života.
    Opraštam sebi......nastavljaš dalje...., da bi mogli razumjeti druge i oprostiti.....prvo moramo moći oprostiti sebi.

    avatar

    17.01.2016. (22:06)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Nov život i zdravlje počinju tamo gdje oprostimo sebi. A koje oluje i muke moramo proći, kako bi si priznali da si zamjeramo, da bi shvatili što si točno zamjeramo, a onda smoći još povrh svega hrabrosti i oprostiti si.
    Posebno i duboko. Filozofski i psihološki traktat o ljubavi prema sebi, kao polazištu iscijeljenja.
    Hvala ti na lijepim riječima kod mene.

    avatar

    17.01.2016. (22:24)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @NF... hvala ti... putevi i stranputice...
    znakovi kraj puta i mi... to je život...
    pokušavam sve to pretočiti u štivo... :)

    avatar

    18.01.2016. (06:29)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Bolji zalet... hvala ti draga... da, život je borba...
    vječno sučeljavanje anela i demona u nama samima... :)

    avatar

    18.01.2016. (06:31)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Razmišljanja jedne žene... hvala ti draga...
    da mjenjam prošlost... ne dozvoljavam joj da
    oživi tugaljiva sjećanja... da zakovitla
    davno umrtvljeno Longinovo koplje...
    stigme su tu, ali ne krvare više... :)

    avatar

    18.01.2016. (06:34)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @SarahBernardht ... hvala ti na tragu... da, tko
    ne osjeća ljubav u sebi ne može je niti darivati...
    oprostiti sebi možemo tek kada osjetimo
    svoju krivnju, svoj grijehe i propuste,
    zaroniti u dubinu, u virove duše,
    u hirovitu bujicu sebstva...
    incijacija u više sfere svjesti se događa polako...
    ali događa se... postajemo ne bolji, nego
    drugačiji... tek svjesni svoje čudi
    možemo pripitomiti Kerbera na
    na vratima nutarnjeg Hada...

    a ti draga odlično pišeš... čitam svaki tvoj post...
    ne komentiram, ali jučer osjetih ushit,
    onog bezimenog u meni...
    hvala ti što si tu i što pišeš... :)

    avatar

    18.01.2016. (06:45)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Preteško mi jutros uroniti u kafkijanske krletke. Sunce mi se smiješi kroz prozor i uživam spoznaju koliko sam sretna. Pozdrav tebi ostavljam.

    avatar

    18.01.2016. (08:30)    -   -   -   -  

učitavam...