Komentari

danielaland.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • rU

    oni koji su nam život podarili žive u svakom našem udahu, u krvi koja nam kola žilama, u riječima koje izgovaramo zvuče imena onih koji su nas naučili govoriti. u svakom djetetu koje pomilujemo i kojem se osmijehnemo je i njihov osmijeh i dodir.

    eh, draga pikulice, zbog onih koji su nas voljeli, opraštali nam dječje nepodobštine i mladalačke tvrdoglavosti i djetinjasta durenja, možemo i mi sebi oprostiti sve propušteno.

    jedanast mjeseci, mila moja ...
    jednako će biti i nakon jedanaest godina.
    jednako i nakon što i mi sami postanemo nečije sjećanje.

    voljeni nikad ne umiru potpuno.

    avatar

    17.01.2016. (10:36)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Žao mi zbog gubitka Tvoje mame....primjetila sam da Te dugooo nema tu..

    avatar

    17.01.2016. (17:19)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    divno do suza... žao mi je što više nije uz tebe... jedanaest mjeseci...
    tužnih za tebe... ali s njom u tebi...

    i vrati se k nama draga pikulice... nedostaješ... :)

    avatar

    18.01.2016. (11:20)    -   -   -   -  

  • Euro

    odlican post...

    avatar

    18.01.2016. (11:26)    -   -   -   -  

  • Iskreni trol

    Baš baš dirljivo. Žao mi je poradi vašeg gubitka majke. Rijetko, ali pomislim, kako će mi i samoj biti teško odvojiti se od moje; a nisam bolesno vezana za nju već samo onako....istinskom ljubavlju . Moja mama je moj najbolji frend, moja kraljica; i još je mlađahna i nadam se da ćemo se družiti još dugoooo duuugoooo.
    I uvijek se sjetim nazvati, i vidjeti s njima!!!

    avatar

    18.01.2016. (11:55)    -   -   -   -  

  • j.

    ostao sam bez mame i tate na polovini dvadesetih, još zaigran, ne shvaćajući stvarno sto mi se sve desilo u dvije godine... zaključak je- vremena nema, živite dok je tu... pozdrav!

    avatar

    18.01.2016. (17:26)    -   -   -   -  

  • faraonn

    ...imao sam 7. godina , kad je otisla moja Majka...otisla je u planinskom nevremenu , spasavajuci sina od godinu i pol...citam Vase redove i slijed rijeci me pogadja isto kao i Vas oprostaj s Majkom koji zaista vrijedi i citati i vratiti se u vrijeme...kad je Njeno vrijeme ...stalo....hvala Vam, koja ove redove napisa,
    Faraonn

    avatar

    18.01.2016. (19:55)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Uh.........boli uvijek i laže svatko , tko misli da vrijeme liječi........Ma kakvi!

    avatar

    18.01.2016. (20:57)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    uvijek se sjećam tog 31.1.1993. kad je tiho otišla... isto se sjećam i 19.2.1992. kad je otišao tata... sjećam se i datuma kad su otišli moji četveronožni prijatelji i prijateljice...

    netko će se sjećati i datuma kad odem u Nebo, netko će to, možda, zapamtiti, a možda neće nitko...
    nije ni važno... važno je biti živjeti - sada

    avatar

    18.01.2016. (20:59)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Predivnu si poruku poslala...I sama sam izgubila roditelja (oca)..Eh, što bih dala da mu bar još jednom mogu reći koliko ga volim.

    avatar

    18.01.2016. (21:10)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''..svima vama koji još imate majku, oca, želim poručiti zagrlite ih, poljubite, nasmijte im se...''

    - dodala bih kako bih sada dala ne znam što, samo da je ponovo mogu posjetiti, zagrliti, biti sa njom, živjeti sa njom
    nedavno sam izgubila drago biće, bila je sa mnom nepunih 14 godina, ostala je takva praznina, koju ne može još ništa ispuniti, do dolaska novog malog bića u naš dom (psić)

    sada znam kako sam trebala, sada znam sve što sam trebala, ali sada je kasno - nje više nema...

    zato, za života treba biti sa njima, poslije je sve nula, nula je jer je nema, a dok je bila sa mnom, mislila sam: ma, bit će stalno tu, ali otišla je, otišla je, jer je bila starija i bilo je njeno vrijeme za ići

    za života davati, biti sa njima, jer jednom kad odu, više nikad se ne vraćaju, osim u nekim drugim životima, ali pitanje je: hoćemo li se prepoznati?

    avatar

    18.01.2016. (21:15)    -   -   -   -  

  • LOKALNA RIBA

    ufff al sam se sada rasplakala...jako mi je žao zbog tvog gubitka, ali je velika stvar što si ipak uspjela naći svoj mir. malo stvari se bojim, ali baš me jako strah kako ću se nositi s takvim gubitkom. dotad, ako se ne odvezem do njih, barem nazovem svaki dan i pitam kako su.

    avatar

    19.01.2016. (10:08)    -   -   -   -  

  • Moja Moda

    Ovo je pretužno.

    I dobro je da si zadovoljna i ponosna na sebe.

    A ona je sigurno uz tebe i čuva te na svakom koraku.

    avatar

    19.01.2016. (10:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...