Komentari

odazivotu.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Lastavica

    Nisam nikad razumjela ta tandrkala, valjda zato što sam žena.
    Nikakva buka mi nikad nije bila privlačna.

    avatar

    04.01.2016. (19:36)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Ha, ha, ha, zbilja čest sindrom u muškoj populaciji. Kako si me sad divno podsjetila.... Zokijev sindrom imali su i moji frendovi iz ulice. :-) Jednom je jedan od njih, sav važan, prolazio ulicom i na tom svom motoru želio biti primijećen jer je onuda prolazila neka djevojka. I naš Zoki stisne gas... hahahaha... kad ono kleng! kleng! kleng! - pade mu cijev auspuha... No, naravno, nije se zaustavljao, samo je, kao, nehajno produžio. A ja sam lijepo pokupila auspuh odbačen uz rub ceste (cijev nije bila vrela jer se sve odigralo nedaleko od Zokijeve kuće, odakle je tek krenuo). Kasnije sam mu predala auspuh i zafrkavala ga do besvijesti.... i dandanas kad se sjetim... :-D

    avatar

    04.01.2016. (20:05)    -   -   -   -  

  • Ti-grica

    bice svako ima svog Zokija :-))

    avatar

    04.01.2016. (20:09)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Moj Zoki je upravo pokušao motorom sa drugog kata spustiti se do dole...
    Srećom mi ne ulete u kuću,
    Srećom po njega i mene:))

    avatar

    04.01.2016. (20:19)    -   -   -   -  

  • Zvonka

    sjetila si me sad ...
    srednja škola, dečko iz razreda, drži u rukama klip od motora.
    ja pitam: što će ti taj klip ?
    žensko koje zna kako izgleda klip od motora ?
    bila je to ljubav na prvu :-))))

    avatar

    05.01.2016. (08:50)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Moram priznati da se izuzetno bojim tog Zokijevog sindroma. I moji klinci su u toj dobi kada ih isti privlači, a osobno sam mišljenja da taj sindrom za tinejdžere može biti izuzetno poguban,jer vrela krv kola njihovim venama i teško ju je obuzdati, a posljedice izazvane mladenačkom ludošću vrlo često su pogubne..

    avatar

    05.01.2016. (09:15)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Zanimljivo je kako ljudi koji redovno imaju pse primijete buku motora, nečiju preglasnu muziku ili igru, bučne goste, radove na kući ili već nešto slično. Od svih pasa u mojoj ulici, svaki se na nešto izbezumi, ili na poštare ili bicikle, motore, smetlare, druge pse ili mačke, a i mjesec može poslužiti za pasju inspiraciju. Svaki od vlasnika to nikada nije primjećivao, jer oni su kao u svom dvorištu i ta tko pobogu ne voli pse. S druge strane, lavež psa u cik zore ili lijeno popodne probudi jednako uspješno kao i tandrkavi motor, ali objektivni kakvi jesmo uvijek ugradimo filtere kroz koje sebi izgledamo prihvatljivo, dok prema drugima volimo vidjeti "istinu". Eto, ovo je uvod nakon kojega mogu nešto reći i o svom motoru. Da, imao sam motor, pravio sam se važan, i uvijek su mi bili smiješni likovi koji su se iz prikrajka naslađivali kada sam pao, poderao se ili polomio sebe i/ili motor. Takvi nikada nisu imali muda učiniti ono do čega im je stalo Nije se to odnosilo samo na motore, nego na sve u životu. Oni se nisu usudili prići curi, nisu igrali hokej, ili išli u školu umjetničkog klizanja da bi osvojili curu, oni nisu obukli nešto što bi se isticalo, nisu se potukli, nikada nisu branili ni vlastitu, ni tuđu čast, ... takvi i danas vjerojatno jedu nekoliko jednih te istih jela u beskonačnim krugovima, gledaju serije i filmove u kojima drugi žive, a oni se i dalje naslađuju kada netko padne. Što se tiče vlastitih klinaca, da, motor je izuzetno opasan, i mnogi su poginuli ili imaju trajne posljedice svojih padova i sudara, ali to je jedna druga priča o kojoj nema smisla ozbiljno na blogu. Hoćemo uzeti alkohol, drogu, kriminal, maltretiranja i nasilja razna, ..., pa opasnosti vrebaju doslovce iza svakog ugla. Uostalom, misliš li ti uistinu da će tvoj sin cijeli život voziti motor po dvorištu. Inače, kada idem u Maksimir, idem s istočne strane pored policijske akademije, i povremeno gledam stručno školovanje motorista. Radi se o vještini koju uporni i odgovorni savladaju do mjere koja ima daje bitno veću šansu da prežive, jer činjenica je da si na motoru uvijek manje zaštićen nego oni u autima, pogotovo što je danas na cesti sva sila svakojakih tenkova teških preko tonu. S druge strane motori često ugrožavaju one slabije u prometu, pa i tu zna biti itekako nezgodnih situacija. Izdvojenost na staze, tj. sportska vožnja je na žalost povezana s još većim brojem ozbiljnih povreda, iako je poštenija. Međusobno se ravnopravno ugrožavaju dečki s istom sklonošću, tj, ljubavlju, jer takvi uistinu vole motore. Osobno, bio sam sretan što je moj sin odrastao bez potrebe da se producira motorom, dapače, on je sasvim suprotan tip i dokazuje se intelektualnim dostignućima koje sam ja mogao samo sanjati, ali eto, s druge strane, na žalost, vrijeme mi je biti deda, i volio bi to biti, ali još nisam. Ne može se u životu imati sve i ne može sve proći onako kako bi mi htjeli, ni sa našom djecom, ni sa nama samima. Htjeli si to priznati ili ne, ni sreća nije zanemariva komponenta. Ja sam je eto s motorom imao, bogu hvala. Što god sam ovdje natrkeljao svakako podržavam tvoja nastojanja da sačuvaš sina od učenja na teži i bolniji način, i ne zavidim ti, jer sasvim je izvjesno da te teška misija čeka ;)

    avatar

    05.01.2016. (13:15)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    P.S. I još riječ o onom Zokiju na kojeg je gotovo nemoguće ne imati asocijaciju, ma koliko nas politika ne zanimala. Kakav bio da bio, taj je bar nešto probao, pa i onda kada je izgledalo da je u bezizlaznoj situaciji. Najviše mi se gade oni koji su mu se do jučer uvlačili u šupak, a sada dižu svoju pokakanu glavu i galame, ili oni s druge strane koji se podsmjehuju, a samo su se igrom slučaja našli u drugom, a ne u istom taboru. Pizdeki koji čame u prikrajku ne griješe, jer često ništa i ne rade, dok stati na vjetrometinu i napraviti i reći svoje ne može svatko, pa bio on dobar ili loš čovjek, a ne zaboravimo da je tako lako biti slijep za vlastite evidentne faličnosti, a kod drugih jasno vidjeti sve što postoji ili čak i ne postoji. To ti je kao ona priča iz divljine gdje riku lava čuješ jasno i možeš se boriti ili eventualno pobjeći, ali neki nevidljivi gmizavac ili minijaturi hodajući ili leteći napasnik koji će te ujesti i ubiti, a da ni ne znaš što te je snašlo, jednostavno ti neće dati priliku za poštenu i ravnopravnu borbu. O bože, gdje ja ode putem asocijacija. Sorry i sretno, držim fige da sve na osobnom planu dobro prođe, a ti reagiraš najučinkovitije i najmanjom mogućom štetom, za sina, tebe, odnos, ...

    avatar

    05.01.2016. (13:16)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    P.P.S. Moram ispričati još jednu malu crticu iz života da se ne stekne baš skroz krivi dojam, a možda ti dam i kakvu ideju. Svojevremeno sam bio oduševljen boksom, tom šatro tako plemenitom vještinom. Fascinirao me Cassius Clay, kasnije Muhammad Ali. Čitao sam o njemu, sve borbe gledao i odlučio se baviti boksom. Otišao sam u obližnji boksački klub i imao sreću da sam naišao na iskusnog trenera koji me odmah skužio. Na prvom sam treningu očekivao vreću, utege, poučavanje o radu nogu, udarcima, a on me odmah stavio u ring s dečkom koji je imao iskustva. Taj me, iako je bio manji i tjelesno slabiji od mene, prebio kao mačku. Nisam završio u bolnici, i nisam vidio kako izgledaju oni koji dobe baš prave batine, ali to je bio moj prvi i zadnji trening. I da, onaj moj motor s početka priče, nije bio baš neka mrcina, više to nekakvo glasno prdalo s probušenim auspuhom, ali eto bio je moj i ja sam ga volio, jer s njim sam se osjećao drugačiji, pa čak i nekako važan. Uglavnom, nakon što se sav iskrivio i potrgao kod zadnjeg sudara nisam ga više popravljao. U međuvremenu sam se smirio, i danas sam gotovo kao i svi "normalni" ljudi, tj. lud na neke ipak puno manje opasne načine. Eto, srećom su me zadržali i da ne odem za avijatičara u Abesiniju :)))

    avatar

    05.01.2016. (13:17)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Kad prolazim okolicom uvijek vidim ili čujem nekog "Zokija", a na putu do posla, na manje od 4 km, ima četiri mjesta sa svjećama gdje su poginuli mladi motoristi. Vozim motor (i bicikl) još uvijek, ali sad bih imao radije neki nečujni. 20 km je super brzina!

    avatar

    05.01.2016. (13:42)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    -Lastavica- potpuno te razumijem.
    - Big Blue- koje su to uspomene,a! Al u naše vrijeme nije bilo tako puno auti pa je to bila bezbrižnija igra. Zamisli koji frajer, dobro ju je šarmirao sa tom kramom, haha
    - Ti-grica- ma ne postoji ulica bez Zokia, sto posto
    - mecabg- tvoj Zoki i kamikaza
    - Zvonka- osvojila si ga odmah. Ja to ne znam ni dan danas. :)
    - dnevnikjednerazvedenice- sve ja to znam i da se nas mame pita, cijeli život bi ih držale pod staklenim zvonom. Treba odrediti granice i misliti pozitivno.
    - Kalorijski restoran...minus 40kg...dražeN - oduševio si me komentarima. Slažem se gotovo sa svime. Vidiš, stariji sin je baš takav hrabar i spretan na muža, mlađi sin i ja više umjetnički tipovi, bez adrenalinskih poriva. Dok su bili manji, sputavala sam ih u skoro svom pokušajima dokazivanja i rušenja strahova dok nisam osvijestila da će moji strahovi postati njihovi, isto kao strahovi mojih roditelja moji. To je ono o čemu pišeš, možemo promatrati život sa strane, možemo ga živjeti. Dovoljno sam mudra i zrela, znam odrediti granice za njih koji su još nezreli, Motorić je kao njegova bicikla s kojom je jako spretan u brdskom biciklizmu što medalje i dokazuju. Ne znam što će biti, ali ne mislim negativno, već prizivam sve najbolje za svoju djecu.
    A boks...imam i ja jedan odgovor na taj sport...muž godinama teoretizira i nikako krenuti zbog obaveza i nedostatka poslova, inače je baš taj tip. Kad se konačno odlučio javiti treneru sa dugogodišnjim stažem, ovaj ga preduhitrio pitanjem. "Ej, stari, imaš kakav poslić za mene"?" Hahaha, propao mu boksački klub, zastarjela oprema, nije ulagao, pojelo ga vrijeme,a ja zadovoljna da još dugo nećemo pričati o boksu. O Zokiu, kao i Mehi ili Peri, o ljudima sve najbolje, o svim političarima imam isto mišljenje, prevelika je to igra za nas male igrače.
    - gogoo- ma nego što, tandrkanje po dvorištu i guštanje za ispunjenje snova i nove osjećaje,super, ali za izlaženje iz okvira, jako sam stroga i autoritativna. Volim ja njega, ali volim i svoj mir.

    avatar

    05.01.2016. (15:43)    -   -   -   -  

  • Anarhanđeo

    "Cougar sindrom"

    Eh, ja već pomislio da bu mama na kraju pobjegla s bajkerima, a barem na motorijadu, jer i cure vole osjetit tu snagu među nogama. No dobro, ovaj sa slike morti nije velik ko Zokijev, al kad zavibrira među nogama...
    To je još jedna oda životu, kao vjetar u kosi.

    Znam najmanje jednu mamu, razvedenu, kaj samo s bajkerima visi. :)

    avatar

    06.01.2016. (06:05)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...