Divan post! Kako se ne bih sjećala.. Divno ti je ovo:
Ja neznam da li sam i koliko ranjiva jer me nisu ranjavali ljubav je uvijek pobjedila strahove. Ja neznam da li mogu plakati zbog ukradenog vremena ili izgubljenog sna jer ljubav je stvarala moje vrijeme branila sne živjela život
Vrlo rado prihvaćam izazov, samo ne bih poetski, nego prozno, može li?
29.12.2015. (08:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Posle ovakve poezije prve ljubavi, teško je prihvatiti borbu. Podižem rukavicu, a kome ću je dobaciti videćemo... Ne volim pričati o svojoj ljubavi, ali.... idem pisati :))
29.12.2015. (08:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baš ne njegujem kult lijepe prošlosti, tu i tamo, obično kad upadnem u krize. ja sam svoju prvu ljubav opjevao i to joj je dovoljno, više uglavnom ne pišem poeziju, što bi više ;)
29.12.2015. (09:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@NF...volimtvoju iskrenost... prvu ljubav si opjevao... ne pišeš više poeziju... zato poetiziraš fotografijama i pišeš odličnu prozu... divno je što si tu... :)
29.12.2015. (10:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Razmišljanja jedne žene...hvala ti draga... gornji tekst je kolaž davno napisanih stihova, tugaljivih... pisanih mojoj prvoj ljubavi... i djelići tekstova iz zbirke Umijeće vremena... kada sam se susrela sa filozofijom Giordana Bruna i njegovim posvetama boginji Diani, počeh drugačije doživljavati svijet... a fotografije Giordanove, njegove oči... da pronađoh sličnost sa očima dječaka očiju boje sna... očiju koje pamtim sa prašnjavog perona, jednog davnog zenita... bilo mi je pet godina... iako je moja prva ljubav imala smaragdne oči oči boje jantara su zauvjek ostale u sjećanju... lutah vremenom... oči boje sna su bile moja zvijezda vodilja...
dvadesetak godina kasnije ih susretoh u vlaku prema jugu... da sudbina mi je bila naklonjena... Pitagorina istina mi blješti u sjećanju... putovat ćemo svjetovima i vraćati se... i nećemo znati da smo to mi, a bit ćemo mi...
osjećamo našu konačnost u beskonačnosti... trenutak u vječnosti... prva i posljednja istina... prva i posljednja ljubav... to smo mi... jer ljubav je u nama uvijek ista...
sretna sam što si prihvatila izazov... i veselim se tvom opisu tvoje prve ljubavi... :)
29.12.2015. (11:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misliš li da je prva ljubav umor u nogama ili visibabe jedne Ivanke? Možda je to i bila ljubav- Ja to ne gledam tako. Hvala na odabiru! Možda i napišem nešto. Nemam ja perle ljubavi, niti kosture u ormaru. Treba znati razlikovati leptire od crnih vrana. Iskrena ljubav je ona u kojoj smo bili dvoje sa iskrenim željama o sreći. Nešto su mi loši ovi dani i zaboli me glava od takvih igara. Ne ljuti se. Uživaj dan! Imaš ljubav i čuvaj je!
29.12.2015. (15:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dnevnikjednerazvedenice...divno je što si tu... igra, ne smijemo dozvoliti da nestane homo ludens. da se utopi u Lettinoj rijeci... oživaljavaj mo ga... utjelovljujmo ga... ovo su dani ljubavi... cijeli svijet slavi njeno rođenje... pa eto ovo je bila ideja da i blog sudjeluje u tome... veselim se tvojoj priči... i hvala ti što si tu... :)
29.12.2015. (15:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Sjedokosi...dragi prijatelju... eto zbog tih loših dana su prijatelji tu... pokušah te umrežiti u ovo kolo sreće... zazvati u tebi djetinjstvo, mladost vrijeme bezazlenih previranja u ovo što smo danas... ne ljutim se... tužna sam kada je prijatelj tužan...
a ovo nije prisila, ovo je samo poziv u igru... poziv u lijepa sjećanja, lijepe uspomene... svi ih imamo... njegujmo ih... a kada te sretne trenutke podijelimo s prijateljima umnažaju se... na današnji dan je umro krleže... ostalo je njegovo djelo... NEMIR
Nemir je u čovjeku. Glasovi. Događaji. Boje. Dolaze pojave i prolaze kroz čovjeka u velikom gibanju, bruje zbivanja kao zvonjava. Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika, zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu. Ta slika tiha je kao svitanje na moru kada je sve sivo i kada se ne čuje ništa nego gdjegdje klokotanje vode. To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni u tišinu. davno napisah pjesmo na ovu njegovu misao... ROMANTIKA S POKRIĆEM...
Vraćam se u doba nevinosti, u ljepotu romantike s pokrićem.
Odrasli smo, sazreli u bitku, u iluziji svijeta.
Tajac salvi objavljuje gozbu osjetila, pobjedu emocionalnog uma.
Bez sjećanja ne bih osjećala vrijeme.
Tereti prošlih godina nestaju rasapom tišine u raskošu zapamćene ljepote.
Nemam opravdanja za tuge i boli.
Odživjeli smo ih, smišljamo značenja, nove simbole za brevijar života.
U zjenici vječnosti ples privida i jave, u nabojima beskraja komplementarnost suprotnosti, igrivost sjena kozmičke istine.
U raspuknuću spokoja, u vremenu koje krade tajne zbilji se ritmom srca sjedinjujemo sa načelom vremena, trenucima epifanije, uživanjem u prostoru, osjećanjem ljepote ljetnog dana.
Stvarnost uklesana u bitak zanesenjaka, u vrijeme romatike sa pokrićem.
Dijana Jelčić
niska sretnih trenutaka... ljepota prohujalog vremena... tišina koju čujemo samo mi... romantika s okrićem...
oprosti ako sam odabirom u tebi izazvala tugu... onda mi je žao ... vjeruj mi... :)
29.12.2015. (15:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čovjek nikad nije potpuno sretan, jer pokušava vazda uznosito lebditi. Samotan. Tužan. Kao pokajnik. Zato se najrađe sjeti svoje prve ljubavi. Prve mladosti i prvih zanosa. To divno djetinjstvo čisto kao gorski izvor. A ona žena, djevojčica još - neotkrivena. Koliko je samo tu bilo tuge, tišine i sna. Koliko ljubavi. A ljubav je Bog. A moja ljubav je kao i Bog uvijek na početku. I tako ljubeći bez prestanka približavam se bezdanu u kojem postoji žena koja ima u sebi sve što život nema. Ona je tisućustruk slobode i neodređenog sna. Prva ljubav je i prva pjesma, pjesma o ljubavi. To je pjesma o potpunom čovjeku koji voli i mrzi. Mrzi jer voli. I neprekidno se ispovijeda. A ono čemu se ispovijedamo je - riječ. A ta riječ je; moja pjesma koja nalikuje na poludjelu religiju kao što je život poludjelo djetinjstvo. I naša ljubav je - poludjeli život a i naša smrt će jednog dana biti ništa drugo nego poludjela ljubav. Svaka prva ljubav je lijepa. No istodobno tragična. Ništa na svijetu nije istodobno lijepo i tragično osim prve ljubavi. Zatiče nas i nedužne i zle. Nevini su slijepi, a oskrvnuti ne žele više gledati. Ukoliko progledaju, započinju opasan zanat patnje. Prva ljubav je kao prva đačka bilježnica kojoj ne možemo naslutiti značenje. U njoj se šćućuri tračak zemaljske stvarnosti kad pogled maknemo sa zvijezda. U njoj je skrivena tajna lozinka i bezazleni dodir kad si spreman da se žrtvuješ, da daš sve što imaš a da ništa ne tražiš. Možda samo mali osmijeh na njenoj dragoj usni. Ja sam bio bolestan od prve ljubavi, tih i žalostan. A ona je u svojim djevojačkim grudima pored prve ljubavi nosila i neizlječivu klicu što su je ranom zorom vjetrovi raspuhali po mojim usnama. Taj vjetar nikad ne prestaje kao drugi vjetrovi, on je vječan. Ima lice Boga u čijim njedrima pokušavamo sakriti naše tajne. I naše grijehove. Stare i nove. Velike i male. Svete i bezbožne.
29.12.2015. (16:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećam se Željke, iz vrtića, obožavao sam je, bila mi je sve, i više, kasnije je došla Ljiljana, Mirjana, Dubravka, ... pa Davorka, koja je i danas tu, ali sad, gdje je granica božanske ljubavi i nekih sasvim ljudskih poriva, tko bi to znao ;)
29.12.2015. (18:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teško je doći kod Vas i ostati nezamišljen u vlastitim mislima i osjećajima... odabir glazbe, da bi riječ reko... još žalim za Štefanjem i nastupom u VŽ-u... :)
29.12.2015. (21:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@...dražeN :)...božanska ljubav je vrulja ljepote, sjećanje na Željku iz vrtića, Ljiljanu, Mirjanu, Davorku... a Davorka je trenutak u kojem se ogleda sve... :)
30.12.2015. (06:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Leif Erikson...Zarazni smijeh čistog duha pamtim, i dok diva postaješ djevojčica svijetloga imena bilo da se nađem u publici ili ne, zauvijek ćeš postojati.... vaš stih, zrcalo vremena...
hvala što ste tu... u očima se krije ljepota... :)
30.12.2015. (06:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Divan post! Kako se ne bih sjećala..
Divno ti je ovo:
Ja neznam da li sam i koliko ranjiva
jer me nisu ranjavali
ljubav je uvijek pobjedila strahove.
Ja neznam da li mogu plakati
zbog ukradenog vremena ili izgubljenog sna
jer ljubav je stvarala moje vrijeme
branila sne
živjela život
Vrlo rado prihvaćam izazov,
samo ne bih poetski, nego prozno, može li?
29.12.2015. (08:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Posle ovakve poezije prve ljubavi, teško je prihvatiti borbu.
Podižem rukavicu, a kome ću je dobaciti videćemo...
Ne volim pričati o svojoj ljubavi, ali.... idem pisati :))
29.12.2015. (08:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica...sretna sam što prihvaćaš izazov... prozno,
radujem se tvojoj prozi... :)
29.12.2015. (08:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@mecabg...hvala ti što si podigla rukavicu...
čekam tvoj tekst i tvoj izazov... :)
29.12.2015. (08:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
Uvijek ponavljam : ti si imala sreće. Eto !
29.12.2015. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Annaboni...priznajem... jesam...
izgleda roena sam pod sretnom zvijezdom...
Venera je u mom znaku dominantna... :)
29.12.2015. (08:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
baš ne njegujem kult lijepe prošlosti, tu i tamo, obično kad upadnem u krize. ja sam svoju prvu ljubav opjevao i to joj je dovoljno, više uglavnom ne pišem poeziju, što bi više ;)
29.12.2015. (09:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene
Pod snijegom procvjetaše mimoze.....
Bio je pastir, filozof, znanstvenik, bio je misao, spoznaja i ljubav, bio je poeta moje snovitosti, bio je san i java.
tvoje riječi su oda ljubavi.
napisati ću nešto, o prvoj ljubavi.
Hvala ti na pozivu
29.12.2015. (10:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@NF...volimtvoju iskrenost... prvu ljubav si opjevao...
ne pišeš više poeziju... zato poetiziraš fotografijama
i pišeš odličnu prozu... divno je što si tu... :)
29.12.2015. (10:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Razmišljanja jedne žene...hvala ti draga...
gornji tekst je kolaž davno napisanih stihova, tugaljivih...
pisanih mojoj prvoj ljubavi... i djelići tekstova
iz zbirke Umijeće vremena... kada sam se susrela sa
filozofijom Giordana Bruna i njegovim posvetama
boginji Diani, počeh drugačije doživljavati svijet...
a fotografije Giordanove, njegove oči... da pronađoh
sličnost sa očima dječaka očiju boje sna... očiju koje pamtim
sa prašnjavog perona, jednog davnog zenita... bilo mi je
pet godina... iako je moja prva ljubav imala smaragdne oči
oči boje jantara su zauvjek ostale u sjećanju...
lutah vremenom... oči boje sna su bile moja zvijezda vodilja...
dvadesetak godina kasnije ih susretoh u vlaku prema jugu...
da sudbina mi je bila naklonjena...
Pitagorina istina mi blješti u sjećanju... putovat ćemo svjetovima i vraćati se... i nećemo znati da smo to mi, a bit ćemo mi...
osjećamo našu konačnost u beskonačnosti... trenutak u vječnosti...
prva i posljednja istina... prva i posljednja ljubav...
to smo mi...
jer ljubav je u nama uvijek ista...
sretna sam što si prihvatila izazov...
i veselim se tvom opisu tvoje prve ljubavi... :)
29.12.2015. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dnevnikJR
.Ljubav,,tvoja neiscrpna inspiracija...Večeras ću si dati truda :-) >Hvala na nominaciji :-)))
29.12.2015. (13:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
misliš li da je prva ljubav umor u nogama ili visibabe jedne Ivanke?
Možda je to i bila ljubav- Ja to ne gledam tako.
Hvala na odabiru!
Možda i napišem nešto. Nemam ja perle ljubavi, niti kosture u ormaru.
Treba znati razlikovati leptire od crnih vrana.
Iskrena ljubav je ona u kojoj smo bili dvoje sa iskrenim željama o sreći.
Nešto su mi loši ovi dani i zaboli me glava od takvih igara.
Ne ljuti se. Uživaj dan! Imaš ljubav i čuvaj je!
29.12.2015. (15:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@dnevnikjednerazvedenice...divno je što si tu...
igra, ne smijemo dozvoliti da nestane homo ludens.
da se utopi u Lettinoj rijeci... oživaljavaj mo ga...
utjelovljujmo ga... ovo su dani ljubavi... cijeli
svijet slavi njeno rođenje... pa eto ovo je bila ideja da
i blog sudjeluje u tome...
veselim se tvojoj priči... i hvala ti što si tu... :)
29.12.2015. (15:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Sjedokosi...dragi prijatelju...
eto zbog tih loših dana su prijatelji tu... pokušah
te umrežiti u ovo kolo sreće... zazvati u tebi djetinjstvo, mladost
vrijeme bezazlenih previranja u ovo što smo danas...
ne ljutim se... tužna sam kada je prijatelj tužan...
a ovo nije prisila, ovo je samo poziv u igru... poziv u lijepa
sjećanja, lijepe uspomene... svi ih imamo... njegujmo ih...
a kada te sretne trenutke podijelimo s prijateljima umnažaju se...
na današnji dan je umro krleže... ostalo je njegovo djelo...
NEMIR
Nemir je u čovjeku. Glasovi. Događaji. Boje. Dolaze pojave i prolaze kroz čovjeka u velikom gibanju, bruje zbivanja kao zvonjava. Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika, zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu. Ta slika tiha je kao svitanje na moru kada je sve sivo i kada se ne čuje ništa nego gdjegdje klokotanje vode. To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni u tišinu.
davno napisah pjesmo na ovu njegovu misao...
ROMANTIKA S POKRIĆEM...
Vraćam se
u doba nevinosti,
u ljepotu romantike
s pokrićem.
Odrasli smo,
sazreli u bitku,
u iluziji svijeta.
Tajac salvi
objavljuje gozbu
osjetila,
pobjedu
emocionalnog uma.
Bez sjećanja
ne bih osjećala vrijeme.
Tereti prošlih godina
nestaju rasapom
tišine u raskošu
zapamćene ljepote.
Nemam opravdanja
za tuge i boli.
Odživjeli smo ih,
smišljamo značenja,
nove simbole
za brevijar života.
U zjenici vječnosti
ples privida i jave,
u nabojima beskraja
komplementarnost
suprotnosti,
igrivost sjena
kozmičke istine.
U raspuknuću spokoja,
u vremenu koje
krade tajne zbilji
se ritmom srca
sjedinjujemo
sa načelom vremena,
trenucima epifanije,
uživanjem u prostoru,
osjećanjem ljepote
ljetnog dana.
Stvarnost uklesana
u bitak zanesenjaka,
u vrijeme
romatike sa pokrićem.
Dijana Jelčić
niska sretnih trenutaka... ljepota prohujalog vremena... tišina koju čujemo samo mi... romantika s okrićem...
oprosti ako sam odabirom u tebi izazvala tugu... onda mi je
žao ... vjeruj mi... :)
29.12.2015. (15:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andriano01
PRVA LJUBAV
Čovjek nikad nije potpuno sretan, jer pokušava vazda uznosito lebditi. Samotan. Tužan. Kao pokajnik. Zato se najrađe sjeti svoje prve ljubavi. Prve mladosti i prvih zanosa. To divno djetinjstvo čisto kao gorski izvor. A ona žena, djevojčica još - neotkrivena. Koliko je samo tu bilo tuge, tišine i sna. Koliko ljubavi. A ljubav je Bog. A moja ljubav je kao i Bog uvijek na početku. I tako ljubeći bez prestanka približavam se bezdanu u kojem postoji žena koja ima u sebi sve što život nema. Ona je tisućustruk slobode i neodređenog sna. Prva ljubav je i prva pjesma, pjesma o ljubavi. To je pjesma o potpunom čovjeku koji voli i mrzi. Mrzi jer voli. I neprekidno se ispovijeda. A ono čemu se ispovijedamo je - riječ. A ta riječ je; moja pjesma koja nalikuje na poludjelu religiju kao što je život poludjelo djetinjstvo. I naša ljubav je - poludjeli život a i naša smrt će jednog dana biti ništa drugo nego poludjela ljubav. Svaka prva ljubav je lijepa. No istodobno tragična. Ništa na svijetu nije istodobno lijepo i tragično osim prve ljubavi. Zatiče nas i nedužne i zle. Nevini su slijepi, a oskrvnuti ne žele više gledati. Ukoliko progledaju, započinju opasan zanat patnje. Prva ljubav je kao prva đačka bilježnica kojoj ne možemo naslutiti značenje. U njoj se šćućuri tračak zemaljske stvarnosti kad pogled maknemo sa zvijezda. U njoj je skrivena tajna lozinka i bezazleni dodir kad si spreman da se žrtvuješ, da daš sve što imaš a da ništa ne tražiš. Možda samo mali osmijeh na njenoj dragoj usni. Ja sam bio bolestan od prve ljubavi, tih i žalostan. A ona je u svojim djevojačkim grudima pored prve ljubavi nosila i neizlječivu klicu što su je ranom zorom vjetrovi raspuhali po mojim usnama. Taj vjetar nikad ne prestaje kao drugi vjetrovi, on je vječan. Ima lice Boga u čijim njedrima pokušavamo sakriti naše tajne. I naše grijehove. Stare i nove. Velike i male. Svete i bezbožne.
29.12.2015. (16:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@stefanio...divno... hvala ti...
širiš ljubav blogoverzumom... :)
29.12.2015. (16:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN ;)
Sjećam se Željke, iz vrtića, obožavao sam je, bila mi je sve, i više,
kasnije je došla Ljiljana, Mirjana, Dubravka, ... pa Davorka, koja je i danas tu,
ali sad, gdje je granica božanske ljubavi i nekih sasvim ljudskih poriva, tko bi to znao ;)
29.12.2015. (18:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lief erikson
Teško je doći kod Vas i ostati nezamišljen u vlastitim mislima i osjećajima...
odabir glazbe, da bi riječ reko... još žalim za Štefanjem i nastupom u VŽ-u... :)
29.12.2015. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@...dražeN :)...božanska ljubav je vrulja ljepote,
sjećanje na Željku iz vrtića, Ljiljanu, Mirjanu, Davorku...
a Davorka je trenutak u kojem se ogleda sve... :)
30.12.2015. (06:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Leif Erikson...Zarazni smijeh čistog duha
pamtim, i dok diva postaješ
djevojčica svijetloga imena
bilo da se nađem u publici
ili ne, zauvijek ćeš postojati.... vaš stih, zrcalo vremena...
hvala što ste tu... u očima se krije ljepota... :)
30.12.2015. (06:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...