Kad napišeš pjesmu, bilo koju pjesmu, imaš li običaj ostaviti je neko vrijeme onako kao tijesto za pecivo, da odleži malo pa je onda još koji put premijesiš dok ne ispečeš baš ono što želiš ili je najčešće pustiš na slobodu takvu kakva ti se javila od prve? Tvoja pjesma iz pčelinje košnice me odmah inspirirala da nakon stvarno dugo vremena zabilježim i jedan pjesmuljak za sebe. I svidjelo mi se to što sam napisala. Onda sam pomislila, ako je dobro kako mi se čini, možda bi se uz neka poboljšanja moga dobiti i posve pristojna pjesmica. Pa sam dorađivala, dodavala i skraćivala, svaki ispravak je pojedini dio činio boljim. Ali sve skupa mi se na kraju više uopće ne sviđa :( A sad kad hoću vratiti ono prvo, kao da mi ovo novo baca nekakvu mrljavu sjenu i na to, kao da sam mijenjanjem pokvarila prvi osjećaj pjesme i više ništa ne valja. Morat ću smisliti nešto treće. Uglavnom, hooću znati kako ti uspjevaš.
02.02.2016. (19:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
najčešće mi inspiracija dođe kad čitam tuđe pjesme - imam nekoliko časopisa Poezija koje tek moram pročitati, a nisam zainteresiran u zadnje vrijeme. tako je ovo gore stara pjesma. nemam pravila. nekad mi uspije od prve, a nekad pjesme stoje pa ih kasnije prekrojim i spojim. vjerojatno je i u poeziji kao i u svemu drugome - treba se redovito time zabavljati da bi od toga nešto bilo. zanimljivo je i to da mi neke pjesme nakon dužeg vremena i dalje ostaju jako dobre, dok neke druge kao da izblijede. zanimljivo i razumljivo.
nego, sve mi se više čini da mi pjesme postaju kao poštanske marke. dobio sam ih dosta od tate kao mali pa sam se s time tijekom osnovne škole zabavljao, ali sad stoje u dva albuma i uopće mi više nisu interesantne.
03.02.2016. (21:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam dugo skupljala razglednice! Većina je imala i poštanske marke :) Jer što je razglednica bez marke i marka bez razglednice? I ne pitaj kako i zašto sam još skupljala - kuhinjske krpe. Ne bi prosječan neskupljač krpa vjerovao koliko različitih motiva može biti otisnuto na takvom čemu kao što je obična kuhinjska krpa.
Baš čudno da je ova pjesma stara, a zvuči skroz svježe i i kao da još uvijek živahno zuji i pjesma i načelo joj udvojenosti, što je pčela bez načela što je pčela posred čela ako ne zuji. Dva čovjeka, kao dva autora jednog bloga, jedan drugome kao odYeka Yeka. Ne znam zašto, nakon tvoje sam pjesme već nekoliko dana zaglavila kao prava ma-zga na ovoj pjesmi YEKE YEKE, https://www.youtube.com/watch?v=ZoxW9bIxN0E ne sjećam se da sam je ikad prije ili dok je bila popularna odslušala namjerno, primijetila da je tako genijalna kao što mi je eto sada.
Stvarno, bit će da je zaista vrijedno ono što potraje. Dobro je i krojiti i spajati da bi od toga nešto bilo, ulagati valjda neki trud, ali katkad se dogodi i da se vrijednost jednostavno dogodi, samo bude sve samo od sebe bez da itko napravi nešto veliko. Da, hoću reći da smo i mi ovdje bili nekakav par, zajedničkim ulogom vremena, volje, nečega smo krojili nešto u pravom pravcatom paru, jel tako? I uopće mi nije bilo ni strašno ni teško, čak mi se sviđalo, a vjerovala sam dotle da nisam stvorena kao mogući dio bilo kakvog para, da se mene ne bi moglo ukompatibilit u ništa s ičim zajedno u paru. Lakovjeran čovjek povjeruje u svašta. Drago mi je što sam imala sreće i dobila priliku razuvjeriti se, meni je to bila velika stvar. Naravno, to je dijelom i tvoja zasluga :) Tko zna, možda je baš skupljanje maraka bilo zaslužno za razvijanje tvoje vještine održavanja strpljenja na životu! Šašavo.
04.02.2016. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:) mogao bih se i sam podvesti pod sakupljača kuhinjskih krpa, ali iz nehata. naime, preostalo mi ih je dosta od bake, kao da imam doživotnu zalihu. pretpostavljam da se, kao i sve, brže troše u višečlanoj zajednici. možda čak i svemirski brod može potrajati zauvijek ako ga ne koristi ama baš nitko. sad, ja sam skupljao kutije od lijekova. samo kutije, jer mi se činilo opasno skupljati i bočice s tabletama kojima je odavno istekao rok trajanja. ipak je najbolje skupljati dolare ako se već nešto baš mora skupljati. zgodno je da se mogu skupljati stvari i same od sebe. recimo prašina. ali ako zatvoriš svemirski brod i ne koristiš ga, onda čak niti to. može se skupljati i veš u pranju, ali rijetko, bar za ozbiljno. i sad, ako te zanima kako nastaje pjesma - evo vidiš - baš ovako. za kraj samo dodaš nešto intenzivno što se pamti. recimo, sunce skuplja milenije, mileniji revolucije, a revolucije grobne sličice. ja to ne bih tako napisao jer se previše rimuje i prejednostavno je, ali za ovaj primjer, razumjet ćeš. a zamisli koliko je dosad Zemlja skupila asteroida... juhuhu... ma zapravo sve se dade skupljati! i sve se dade upariti. pa i dvije lijeve čarape. ili desne, ovisi na koju stranu ih okreneš. jer je život prekratak da tražiš dvije iste čarape, pa još da moraju biti jedna lijeva druga desna.
13.02.2016. (22:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Same kutije od lijekova mi nekako sve liče jedna na drugu, zanimljivije su mi šarene folije u koje tablete budu umotane, pa onaj metalno šuškavi zvuk kad vadiš tabletu iz ležišta, mora da je to najprivlačnije svim onim starim ljudima koji piju po tridesetak vrsta lijekova. I bočice, naravno. Ali kako si se samo sjetio kutija? Rijetko kada gore ima i kakvih sličica, išta. Kutije od lijekova? Dobro, pobijedio si, skupljao si besmisleniju stvar od mojih krpa :) To sa skupljanjem, može to ispasti i stvar za razmišljanje. Na primjer, moje su sve bake (osim jedne koju još imam) potrošile za života sve kuhinjske krpa koje su bile za korištenje. Ostale su iza njih ručno izrađenih majstorije koje su same stvarale ili su im pak ostale od njihovih starijih. Ne samo da su to izvezle, našlinglale i što već, nego su čak većinu platna same i tkale. I to još uvijek izgleda skroz čvrsto i uporabljivo. Sad, dijelim tvoje mišljenje da je život prekratak za koješta, tako je meni s peglanjem čipkastih stolnjaka i s razmještanjem tabletića po predmetima u kući, ali opet imam nekakav osjećaj potrebe nastaviti čuvati to što su one čuvale i značilo im je nešto. A ne znam koji je smisao tog čuvanja stvari koje više nitko neće koristiti. Opet, još čuvam Kako ću to baciti?
13.02.2016. (23:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bila ti je smiješna priča s osama, možda bi te onda nasmijala još jedna koja je zapravo dio ove prve, mislila sam je zadržati za sebe jer nema onakvu izravnu vezu s tobom (hm, zapravo bi svatko pametan obje zadržao za sebe), ali volim te nasmijat. Probat ću, samo sad opet ne znam kuda to napisati, ne ide mi u komentar, a taman smo se približili idealu minimalizma na blogu, zamisli koliko bi manje bilo više ako bi 2016. bila bez i jednog posta.
13.02.2016. (23:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
:)
hvala tebi jer me tvoja priča nasmijala.
hvala ti i za čestitku,
ja sam međutim nazadnje sasvim zaboravio na blog,
računaj da sam bio u hibernaciji.
sad sam se malo probudio.
nego, sumnjive su meni te kreme,
jer moraju se upiti u kožu, ne skliznu kad ih staviš,
i tko zna što se sve sa njima upije.
a imam i pjesmu s osom!
PČELA POSRED ČELA
dvije č/igre
dvije grlice
kao simetrično lice curice.
dvije mačke
kao ma-ma čke-čke
dvije mazge
kao ma-ma zge-zge.
osa
o sa sa
ili sa sa o
šašavo
dva miša
tko šiša.
dva realna bizona
umjesto dva irealna bozona
dva slona
kao dva pitona
koja su progutala
dva slona.
dvije lastavice
za praznik rada
kao zastavice
dva čovjeka, kao
jeka-jeka.
29.01.2016. (23:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
:)
31.01.2016. (20:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Kad napišeš pjesmu, bilo koju pjesmu, imaš li običaj ostaviti je neko vrijeme onako kao tijesto za pecivo, da odleži malo pa je onda još koji put premijesiš dok ne ispečeš baš ono što želiš ili je najčešće pustiš na slobodu takvu kakva ti se javila od prve?
Tvoja pjesma iz pčelinje košnice me odmah inspirirala da nakon stvarno dugo vremena zabilježim i jedan pjesmuljak za sebe. I svidjelo mi se to što sam napisala. Onda sam pomislila, ako je dobro kako mi se čini, možda bi se uz neka poboljšanja moga dobiti i posve pristojna pjesmica. Pa sam dorađivala, dodavala i skraćivala, svaki ispravak je pojedini dio činio boljim. Ali sve skupa mi se na kraju više uopće ne sviđa :( A sad kad hoću vratiti ono prvo, kao da mi ovo novo baca nekakvu mrljavu sjenu i na to, kao da sam mijenjanjem pokvarila prvi osjećaj pjesme i više ništa ne valja. Morat ću smisliti nešto treće. Uglavnom, hooću znati kako ti uspjevaš.
02.02.2016. (19:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
najčešće mi inspiracija dođe kad čitam tuđe pjesme - imam nekoliko časopisa Poezija koje tek moram pročitati, a nisam zainteresiran u zadnje vrijeme. tako je ovo gore stara pjesma. nemam pravila. nekad mi uspije od prve, a nekad pjesme stoje pa ih kasnije prekrojim i spojim.
vjerojatno je i u poeziji kao i u svemu drugome - treba se redovito time zabavljati da bi od toga nešto bilo.
zanimljivo je i to da mi neke pjesme nakon dužeg vremena i dalje ostaju jako dobre, dok neke druge kao da izblijede. zanimljivo i razumljivo.
nego, sve mi se više čini da mi pjesme postaju kao poštanske marke. dobio sam ih dosta od tate kao mali pa sam se s time tijekom osnovne škole zabavljao, ali sad stoje u dva albuma i uopće mi više nisu interesantne.
03.02.2016. (21:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Ja sam dugo skupljala razglednice! Većina je imala i poštanske marke :) Jer što je razglednica bez marke i marka bez razglednice?
I ne pitaj kako i zašto sam još skupljala - kuhinjske krpe. Ne bi prosječan neskupljač krpa vjerovao koliko različitih motiva može biti otisnuto na takvom čemu kao što je obična kuhinjska krpa.
Baš čudno da je ova pjesma stara, a zvuči skroz svježe i i kao da još uvijek živahno zuji i pjesma i načelo joj udvojenosti,
što je pčela bez načela
što je pčela posred čela ako ne zuji.
Dva čovjeka, kao dva autora jednog bloga, jedan drugome kao odYeka Yeka. Ne znam zašto, nakon tvoje sam pjesme već nekoliko dana zaglavila kao prava ma-zga na ovoj pjesmi YEKE YEKE,
https://www.youtube.com/watch?v=ZoxW9bIxN0E
ne sjećam se da sam je ikad prije ili dok je bila popularna odslušala namjerno, primijetila da je tako genijalna kao što mi je eto sada.
Stvarno, bit će da je zaista vrijedno ono što potraje. Dobro je i krojiti i spajati da bi od toga nešto bilo,
ulagati valjda neki trud, ali katkad se dogodi i da se vrijednost jednostavno dogodi, samo bude sve samo od sebe bez da itko napravi nešto veliko. Da, hoću reći da smo i mi ovdje bili nekakav par, zajedničkim ulogom vremena, volje, nečega smo krojili nešto u pravom pravcatom paru, jel tako? I uopće mi nije bilo ni strašno ni teško, čak mi se sviđalo, a vjerovala sam dotle da nisam stvorena kao mogući dio bilo kakvog para, da se mene ne bi moglo ukompatibilit u ništa s ičim zajedno u paru. Lakovjeran čovjek povjeruje u svašta. Drago mi je što sam imala sreće i dobila priliku razuvjeriti se, meni je to bila velika stvar. Naravno, to je dijelom i tvoja zasluga :) Tko zna, možda je baš skupljanje maraka bilo zaslužno za razvijanje tvoje vještine održavanja strpljenja na životu! Šašavo.
04.02.2016. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
:) mogao bih se i sam podvesti pod sakupljača kuhinjskih krpa, ali iz nehata. naime, preostalo mi ih je dosta od bake, kao da imam doživotnu zalihu. pretpostavljam da se, kao i sve, brže troše u višečlanoj zajednici. možda čak i svemirski brod može potrajati zauvijek ako ga ne koristi ama baš nitko.
sad, ja sam skupljao kutije od lijekova. samo kutije, jer mi se činilo opasno skupljati i bočice s tabletama kojima je odavno istekao rok trajanja.
ipak je najbolje skupljati dolare ako se već nešto baš mora skupljati.
zgodno je da se mogu skupljati stvari i same od sebe. recimo prašina. ali ako zatvoriš svemirski brod i ne koristiš ga, onda čak niti to. može se skupljati i veš u pranju, ali rijetko, bar za ozbiljno.
i sad, ako te zanima kako nastaje pjesma - evo vidiš - baš ovako.
za kraj samo dodaš nešto intenzivno što se pamti. recimo, sunce skuplja milenije, mileniji revolucije, a revolucije grobne sličice.
ja to ne bih tako napisao jer se previše rimuje i prejednostavno je, ali za ovaj primjer, razumjet ćeš.
a zamisli koliko je dosad Zemlja skupila asteroida... juhuhu...
ma zapravo sve se dade skupljati!
i sve se dade upariti.
pa i dvije lijeve čarape. ili desne, ovisi na koju stranu ih okreneš.
jer je život prekratak da tražiš dvije iste čarape, pa još da moraju biti jedna lijeva druga desna.
13.02.2016. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Skupljač krpa iz nehata! :)
13.02.2016. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Same kutije od lijekova mi nekako sve liče jedna na drugu, zanimljivije su mi šarene folije u koje tablete budu umotane, pa onaj metalno šuškavi zvuk kad vadiš tabletu iz ležišta, mora da je to najprivlačnije svim onim starim ljudima koji piju po tridesetak vrsta lijekova. I bočice, naravno. Ali kako si se samo sjetio kutija? Rijetko kada gore ima i kakvih sličica, išta. Kutije od lijekova? Dobro, pobijedio si, skupljao si besmisleniju stvar od mojih krpa :)
To sa skupljanjem, može to ispasti i stvar za razmišljanje. Na primjer, moje su sve bake (osim jedne koju još imam) potrošile za života sve kuhinjske krpa koje su bile za korištenje. Ostale su iza njih ručno izrađenih majstorije koje su same stvarale ili su im pak ostale od njihovih starijih. Ne samo da su to izvezle, našlinglale i što već, nego su čak većinu platna same i tkale. I to još uvijek izgleda skroz čvrsto i uporabljivo. Sad, dijelim tvoje mišljenje da je život prekratak za koješta, tako je meni s peglanjem čipkastih stolnjaka i s razmještanjem tabletića po predmetima u kući, ali opet imam nekakav osjećaj potrebe nastaviti čuvati to što su one čuvale i značilo im je nešto. A ne znam koji je smisao tog čuvanja stvari koje više nitko neće koristiti. Opet, još čuvam Kako ću to baciti?
13.02.2016. (23:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Bila ti je smiješna priča s osama, možda bi te onda nasmijala još jedna koja je zapravo dio ove prve, mislila sam je zadržati za sebe jer nema onakvu izravnu vezu s tobom (hm, zapravo bi svatko pametan obje zadržao za sebe), ali volim te nasmijat. Probat ću, samo sad opet ne znam kuda to napisati, ne ide mi u komentar, a taman smo se približili idealu minimalizma na blogu, zamisli koliko bi manje bilo više ako bi 2016. bila bez i jednog posta.
13.02.2016. (23:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
a taman smo se približili idealu minimalizma na blogu, zamisli koliko bi manje bilo više ako bi 2016. bila bez i jednog posta
15.02.2016. (21:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...