Zemljani nadnevak 14. 03. 2239. Prošlo je 125 proljeća od novog računanja vremena. Još jedno jutro se budi. Opijeni smo pjevom ptica, mirisom livada, začarani šumovima šumskih životinja što veselo skakuću po drveću, a još uvijek je dovoljno rano da čujemo buđenje šumskih vila, dok bez straha jašimo uz sada čist i ljudima pitak potok. 1. konjička, jurišna bojna, polako gubi svoj smisao i postoji, sada, već samo kao tradicija, a na životu ju održavaju dvojica usamljenih jahača jedinih pitomih konja na planeti Zemlja. Ostali konji su divlji, životinje više nisu potrebne kao hrana niti kao radna snaga čovječanstvu. Ljudi žive u skladu sa prirodom, a postignut je apsolutni mir i uspostavljena je potpuna vjera između svakog čovjeka duhovnim uvidom. Nakon što je na početku 21. stoljeća došlo do velikih nemira, duhovno osviještenih ljudi sa neodrživim sustavom koji je uništavao sve segmente planete, životinjskog, biljnog i ljudskog svijeta poimanja stvarnosti, dogodilo se prvo proljeće u povijesti čovječanstva. Gradovi su pretvoreni u oaze prirode, sa čistom energijom, pitkom vodom i hranom koja je u potpunosti dobivena biljnim putem. Osim što je planeta procvala, procvala je i njezina duša, kroz novi obraz čovjeka. Čovječanstvo se uspjelo uspeti na iduću stepenicu svog razvoja. Levitacija, besplatna energija, teleportacija, korištenje 90% uma za samoodržavanje vlastitog života, postali su naša svakodnevica. Proširili smo se kroz čitavu Galaksiju, upoznali smo tisuće novih bića, sa kojima komuniciramo i izgrađujemo prostranstva Svemira.
Mi smo posljednji jahači, glasnici, poslani kroz vrijeme da vam pokažemo jedan od putova kojim možete krenuti i do ovog cilja stići. Budućnost je u vašim rukama. Sretno!!!
Danas je 14. 03. 2014. godine. Još jedno prekrasno jutro u Adamovcu. Osjeća se ustajalost polja, prisutan je čudan vonj u zraku što se širi Polanom, u šumi gotovo i nema životinja, o vilama sam čuo samo u bajkama i legendama, iako u njih vjerujem, a potok je u potpunosti zagađen i opasan po život i čovjeka, ali i životinja. Ovo jutro namjernom nebrigom nekoliko tisuća djece u svijetu je umrlo ili je ubijeno, izumrlo je nekoliko desetaka biljnih i životinjskih vrsta, a naš način života zagadio je još jednu rijeku u dužini od 75 km te raskrčio svjetske šume u veličini prostora Istre. Ljudi na svakom koraku umiru od malignih oboljenja, bivaju rođeni sa fizičkim i psihičkim deformacijama kojima se ne zna uzrok. Nitko ne zna što se događa, dok su glavne vijesti u svim medijima puste nebuloze i gluposti ljudi koji uopće nisu bitni. Svi vi koji ste sada na terasi filozofskog fakulteta upravo gledate u jedan od mogućih putova kako ćemo kao ljudska rasa nestati ili postati i biti duša planeta na kojem živimo. Uzrok oboljenja jest nezdrava sredina u kojoj se čovjek nalazi. Što to točno znači? To precizno riječima znači, da smo u potpunosti zatrovali i zagadili naš okoliš. Voda više nije za piće ukoliko se ne dodaju silne kemikalije koje izazivaju i uzrok su ovim bolestima. Hranu smo pretvorili u smjese i napoje koju čak stoka ne želi jesti. Ali ljudi to i dalje konzumiraju. Promatrajući konje, pse i perad u svojoj sredini točno sam mogao nakon određenog vremenskog perioda odrediti koje ostatke hrane, jabuku ili komad mesa životinja pojede, a koju ne. Ovdje govorim o ostacima hrane koja ostaje nakon vlastitog konzumiranja. Gradovi su postali centri nepodobni za udisanje čistog zraka bez posljedica za dišni sistem. Zagreb još uvijek nije tako velik, nasreću. Posjedujem doslovce desetke kilograma i ogromne baze podataka i literature koja je dostupna i online, a istraživanja su raznih profesora, doktora, stručnjaka sa diplomama koji su suglasni da sam način današnjeg stila življenja vodi u čistu smrt. Ali, su isključeni iz glavnog diskursa koji se odvija na zemlji, jer ne rade, ne govore i ne djeluju u skladu sa pobornicima svjetskih elitističkih planova. Ostale su male oaze čiste prirode u kojoj čovjek može živjeti normalno i punim plućima, ali i zdravim načinom života, vođen svjesnošću. Silnim lijekovima, kemoterapijama, rješava se problem, i to možda, ali ne i uzrok. Prljavštine se i dalje stavljaju pod tepih dok se u potpunosti ne udavimo i utopimo u vlastitoj ne brizi za normalnim životom i njegovom okolinom, Planetu Zemlji na kojem provodimo svoju mladost, zaljubljujemo se, plačemo, kreiramo, iskonski živimo. Ja ne mogu promijeniti Vas, ali mogu sebe. Kao student, imam tu mogućnost još uvijek nevino i iskreno bez posljedica i strahom za gubitkom posla izreći svoje mišljenje onako kako mi savjest nalaže. Ja svjesno, javno i otvoreno govorim kako imam problema sa samim sobom, jer govorim onako kako ne djelujem i kako se ne ponašam. Hoću li se promijeniti, početi djelovati, sakupiti hrabrosti te otići živjeti u jednu od prirodnih oaza, pokazat će vrijeme. Zasada to još uvijek nisam u mogućnosti i ne želim. Zašto? Ne znam, zaista. Možda me strah, a možda mi nešto podsvjesno, duhovno ne dozvoljava. Dobrodošli
02.02.2016. (23:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Venusorbiter
Dobrodošli u „Školu“. Čovjek je uz pomoć svog znanja i umijeća stoljećima mijenjao prirodu. Danas bi ju njegovo znanje i umijeće moglo uništiti. Čovjek je osnovni, najvažniji i najbrojniji čimbenik koji uništava svoj okoliš, ali isto tako, samo ga on može i zaštititi. Jedna od mogućnosti efikasnog očuvanja unapređenja čovjekova okoliša je odgoj i obrazovanje djece za okoliš i održivi razvoj. Kroz igru, učenje, istraživačke, radno-praktične i druge djelatnosti djeca od najranije dobi mogu doživjeti i upoznati prirodu, naučiti je voljeti i cijeniti u svim njenim oblicima i otkriti svoje mogućnosti djelovanja na njenoj zaštiti i očuvanju. Suvremeni način života, uz sve prednosti i blagodati, obiluje i negativnim posljedicama u području zdravog odrastanja djeteta. Između ostalog, to se odnosi na nedovoljni boravak djeteta na čistom zraku, skromne mogućnosti neposrednog kontakta djeteta s prirodom, nedostatak čistih i uređenih površina za sigurnu igru djece, previše vremena koje dijete provede u zatvorenom prostoru uz TV ili računalo, skromno bavljenje djeteta športsko-rekreativnim aktivnostima. Uzroke možemo tražiti u specifičnostima života suvremene obitelji (egzistencijalni problemi, obveze roditelje, manjak slobodnog vremena i dr.), ali i u uvjetima škoa u kojima djeca borave veći dio dana (mnoge škole nalaze se u užem dijelu grada, bez adekvatnih zelenih površina i sigurnih dječjih igrališta). Nova škola u Adamovcu pruža kvalitetne uvjete za višednevni organizirani boravak djece iz škola u prirodnom, zdravom i sigurnom okruženju. Program „Nove škole“ koncipiran je na način da djeca u neposrednom kontaktu s prirodom, aktivnim istraživanjem i učenjem u suradnji s drugom djecom i odraslima, steknu vrijedna iskustva, znanja i vještine, razviju pozitivne emocije i stavove usmjerene na etički i ekološki način ponašanja i življenja u zajednici. Program „Nove škole“ u užem smislu odgoja i obrazovanja djece za okoliš i održivi razvoj razvija ekološku osjetljivost djece i njihovu spremnost na praktično djelovanje jer omogućuje da djeca dožive i upoznaju prirodu, nauče je voljeti i cijeniti u svim njenim oblicima i otkriju kako je mogu zaštiti, očuvati i unaprijediti. Participacijom u programu, djeca se osvjedočuju da, iako su mali, mogu učiniti čudesne stvari za okoliš u kojem žive.
Pred Vama se nalazi odgojno- obrazovna škola na području Adamovca(selu unutar GČ Sesvete). Prostire se na 7 kvadratnih kilometara. Sastoji se od dva dijela: šume i livada, kojeg presijeca potok Glavničica. Na dijelu na kojem su trenutno livade restauriralo bi se i nadogradilo, stotinjak tradicionalnih kuća, koje u ovom dijelu Sesvetskog prigorja posjeduju njihovi stanovnici. Ono što želim istaknuti jest da bi se te kuće obnovile u male obiteljske muzeje, ali tako što bi se preselile, sa svog „in situ“ mjesta i ukomponirale u suvremeni arhitektonski, planski osmišljen prostor koji upravo gledate, za alternativno sakupljanje znanja u potpunom skladu sa prirodom udahnjujući pritom pedagogiji značenje povijesnog stvaralaštva i filozofije života, ujedno ju na ovaj način rekonceptualizirajući u humanistički izvor spoznaja o samom čovjeku. Nova škola je praktična, bez suvremene tehnike, osim u za to predviđenom mjestu, prvenstveno za voditelje, učitelje i profesore. Prednosti takvog mjesta jesu blizina samog grada, koje je okruženo prirodom. Jednoj metropoli tako bi osigurali i omogućili pravilan i vitalan razvitak njegove djece, koja su gotovo zaboravila na doticaj sa prirodom, doticaj sa životinjama, i izgradnju motorike i raznih vještina koje bi pokrile sve nedostatke obrazovnog sistema koji se odvija u nepraktičnim zgradama gdje su djeca cijeli dan, gotovo vezana za školsku klupu. Pošto je ovo samo dio mojeg uvida, dakle zamisao, kako to moj um zamišlja, dozvolite mi da skačem iz područja u područje, jer bi svako zasebno za mene osobno trenutno bilo ne moguće izraditi. Te vam na ovaj način unaprijed zahvaljujem na razumijevanju. Dakle, sve nastambe, ne bi nužno morale biti kopija i restauracija tradicionalnih prigorskih, posavskih ili turopoljskih kuća, no jedan dio svakako. Veliki dio nastambi prepustio bih struci, arhitektima prvenstveno, da zajedno sa nahođenjima mojeg tima, zbog znanja koje posjedujemo o prirodi, arhitekturi i tradicionalnim znanjima(gotovo zaboravljenima) iskuju i umiju napraviti nastambe koje su potpuno u skladu sa okolišem, a zadovoljavaju sve potrebe suvremenog čovjeka i daju naravno potpunu dozu komfora i estetike. Smatram da se može učiniti i puno više od dosadašnjih građevina, koje viđamo u većini svijeta. One su nepraktične, sive, bezlične i potpuno mrtve. Kako sam ja živ čovjek, očekujem i živu nastambu, da zajedno sa mnom diše, da zajedno osjećamo puls energije Zemlje. Ovo odgojno- obrazovno mjesto prostorno, bilo bi raštrkanog tipa, sa ponovno naglašavam arhitektonski prihvatljivim trgovima, koja bi služila kao mjesta komunikacije i orijentacije između koordinatora i djece. Nastambe bi osim
02.02.2016. (23:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Venusorbiter
Nastambe bi osim na livadama, bile smještene i unutar šumovitog brijega koji se nadvilo nad ovu „Domjanićevu“ dolinu. Naime, u ovoj dolini, rodio se hrvatski kajkavski pjesnik dr. Dragutin pl M. Domjanić. Zapravo on, me doveo do ovog trenutka ili čuvao, no kako god bilo, smatram da se osim ovog prirodnog i okolišu normalnog odvijanja života, unutar učenja zagrebačke djece mora uvesti i lokalne, žive i istinite događaje, radnje kao i ljude, koji su sve to proživjeli te im mogu svjedočiti o svim povijesnim i životnim iskustvima, ovog dijela prigorja i grada. Uz pjesnika, na ovim područjima, nalaze se najstarije župe, mnogobrojne rimske ville rustice, zakopani grad iz doba Helena na obližnjem Kuzelinu. Obronci su još uvijek šumoviti, naiđe se na poneki izvor vode, ima i divljih životinja, biljaka, sezonskih plodova, ali i kleti, vinskih podruma, bazena, društvenih domova, što bi za stariju djecu, ali i sve ostale goste značilo da mogu slobodno iskusiti život na selu, te koliko toliku povezanost mještana jednoga sela, unutar udruga i domova, koji su služili i služe, javnim svakodnevnim okupljanjima ljudi koji vole raditi zajedno i kreirati svoju budućnost, zajedno. Ova škola osim nastamba, činila bi smislenu cjelinu unutar kurikuluma koji bi također utjecao na samu izgradnju cijelog kompleksa, barem za nas studente i buduće djelatnike, zbog same svoje neobičnosti u današnjem svijetu. Naime, za niti jedan ovakav kurikulum ja osobno nisam čuo, niti pročitao. On podrazumijeva učenja i poučavanja prvenstveno vještina, kroz znanje koje dolazi iz same prirode. Osim konja, domaćih životinja i kultivacije zemlje, od učenika se očekuje svladavanje raznih prepreka, kroz radionice. Radionice su određene kurikulumom, koji je pak određen prirodnim načinom života i razvijanjem povezanosti sa njom, sa životinjama, kao i učenje o duhovnosti, kroz cijelo vrijeme boravka u školi, kao temelja i primarnog cilja ove škole. Ukoliko smatrate da je primarni cilj previše perspektivan, morat ćemo sekundarni dovesti na nivo razumljiv financijskim magnatima i prezentirati ga na njima prihvatljiv i jasan način, kako bi odriješili svoju prepunu kesu. Ukoliko slušate ove riječi zaista, i niste pobjegli glavom bez obzira, svojom vlastitom procjenom smatram da me možete razumjeti i sami konstruirati, osjetiti ili percipirati primaran cilj. Što mi je neizmjerno drago, jer malo je takvih ljudi. Dakle, sekundaran cilj, bio bi očistiti potok koji ovdje beživotno teče, doticaj sa prirodom, prepoznavanje lokalnih, tradicijskih načina života, kao različitosti u trenutnom globalizacijskom svijetu, te promijeniti sam način života stanovnika koji su zaboravili na miris svježe pokošene trave, kupajući se u potoku prepunom pastrva u smiraju dana. Ovo ne bi bila eksperimentalna škola, tj. gimnazija, kakvu su pokrenuli danski srednjoškolci, čije dogodovštine i borbu kroz sistem prepričava Mose Jorgensen u svojoj knjizi s kraja 60- tih godina, već škola koja ima temelj u radovima mojih mnogobrojnih učitelja kroz život: majke, oca, profesora na filozofskom fakultetu, njihovim knjigama, radovima i istraživanjima, političkih djelatnika Republike Hrvatske, studenata iz raznih grana znanosti, poznanstava diljem Europe, SAD- a, Južne Amerike i Australije. Taj temelj, te ljude, vas dragi moji prijatelji koji sjedite upravo i gledate ovaj film smatram ljudima koji se bore za dostojanstvo čovjeka i jednu ljepšu budućnost. Naravno, onaj dio koji bi bio utoliko sličan sa danskim eksperimentalcima, nalazio bi se u našoj vlastitoj kreativnosti i slobodi da kada izgradimo i na noge postavimo cijelu priču, dođemo i do primarnog cilja, koji namjerno cijelo vrijeme ostavljam postrance i više obavijen nekom tajnovitošću, ali smatram da možete naslućivati i osjetiti što se u nj krije i nalazi. Drugačiji svijet od ovog koji percipiramo danim osjetilima. Mi smo prvi jahači 1. konjičke, jurišne bojne sa zadatkom da svjetlo ponovno pobjedi tamu samo sa snagom ljubavi. A, to je dragi moji priča za jedan cijeli život. Oprostite mi još jednom na ovom pomalo utopijskom, nostalgičnom i naizgled ne normalnom pothvat, izgleda da još uvijek u meni ima snage za borbom protiv vjetrenjača.
02.02.2016. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cameron6
Medical supplies play a crucial role in healthcare, serving as the backbone of patient care and treatment. We are offering you to get [a href=https://medicalwholesalesupplies.com/ target=_blank]medical supplies[/a] and learn things related to your online Medical supplies. From necessities like bandages and syringes to advanced equipment such as ventilators and diagnostic tools, a well-stocked inventory ensures effective medical interventions. The availability and accessibility of these supplies are vital for healthcare systems worldwide, directly impacting the quality of patient care and overall public health.
12.01.2024. (14:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cameron6
Medical supplies play a crucial role in healthcare, serving as the backbone of patient care and treatment. We are offering you to get medical supplies and learn things related to your online Medical supplies. From necessities like bandages and syringes to advanced equipment such as ventilators and diagnostic tools, a well-stocked inventory ensures effective medical interventions. The availability and accessibility of these supplies are vital for healthcare systems worldwide, directly impacting the quality of patient care and overall public health.
12.01.2024. (14:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Venusorbiter
Zemljani nadnevak 14. 03. 2239.
Prošlo je 125 proljeća od novog računanja vremena.
Još jedno jutro se budi. Opijeni smo pjevom ptica, mirisom livada, začarani šumovima šumskih životinja što veselo skakuću po drveću, a još uvijek je dovoljno rano da čujemo buđenje šumskih vila, dok bez straha jašimo uz sada čist i ljudima pitak potok. 1. konjička, jurišna bojna, polako gubi svoj smisao i postoji, sada, već samo kao tradicija, a na životu ju održavaju dvojica usamljenih jahača jedinih pitomih konja na planeti Zemlja. Ostali konji su divlji, životinje više nisu potrebne kao hrana niti kao radna snaga čovječanstvu. Ljudi žive u skladu sa prirodom, a postignut je apsolutni mir i uspostavljena je potpuna vjera između svakog čovjeka duhovnim uvidom. Nakon što je na početku 21. stoljeća došlo do velikih nemira, duhovno osviještenih ljudi sa neodrživim sustavom koji je uništavao sve segmente planete, životinjskog, biljnog i ljudskog svijeta poimanja stvarnosti, dogodilo se prvo proljeće u povijesti čovječanstva. Gradovi su pretvoreni u oaze prirode, sa čistom energijom, pitkom vodom i hranom koja je u potpunosti dobivena biljnim putem. Osim što je planeta procvala, procvala je i njezina duša, kroz novi obraz čovjeka. Čovječanstvo se uspjelo uspeti na iduću stepenicu svog razvoja. Levitacija, besplatna energija, teleportacija, korištenje 90% uma za samoodržavanje vlastitog života, postali su naša svakodnevica. Proširili smo se kroz čitavu Galaksiju, upoznali smo tisuće novih bića, sa kojima komuniciramo i izgrađujemo prostranstva Svemira.
Mi smo posljednji jahači, glasnici, poslani kroz vrijeme da vam pokažemo jedan od putova kojim možete krenuti i do ovog cilja stići. Budućnost je u vašim rukama. Sretno!!!
Danas je 14. 03. 2014. godine. Još jedno prekrasno jutro u Adamovcu. Osjeća se ustajalost polja, prisutan je čudan vonj u zraku što se širi Polanom, u šumi gotovo i nema životinja, o vilama sam čuo samo u bajkama i legendama, iako u njih vjerujem, a potok je u potpunosti zagađen i opasan po život i čovjeka, ali i životinja. Ovo jutro namjernom nebrigom nekoliko tisuća djece u svijetu je umrlo ili je ubijeno, izumrlo je nekoliko desetaka biljnih i životinjskih vrsta, a naš način života zagadio je još jednu rijeku u dužini od 75 km te raskrčio svjetske šume u veličini prostora Istre. Ljudi na svakom koraku umiru od malignih oboljenja, bivaju rođeni sa fizičkim i psihičkim deformacijama kojima se ne zna uzrok. Nitko ne zna što se događa, dok su glavne vijesti u svim medijima puste nebuloze i gluposti ljudi koji uopće nisu bitni. Svi vi koji ste sada na terasi filozofskog fakulteta upravo gledate u jedan od mogućih putova kako ćemo kao ljudska rasa nestati ili postati i biti duša planeta na kojem živimo.
Uzrok oboljenja jest nezdrava sredina u kojoj se čovjek nalazi. Što to točno znači? To precizno riječima znači, da smo u potpunosti zatrovali i zagadili naš okoliš. Voda više nije za piće ukoliko se ne dodaju silne kemikalije koje izazivaju i uzrok su ovim bolestima. Hranu smo pretvorili u smjese i napoje koju čak stoka ne želi jesti. Ali ljudi to i dalje konzumiraju. Promatrajući konje, pse i perad u svojoj sredini točno sam mogao nakon određenog vremenskog perioda odrediti koje ostatke hrane, jabuku ili komad mesa životinja pojede, a koju ne. Ovdje govorim o ostacima hrane koja ostaje nakon vlastitog konzumiranja. Gradovi su postali centri nepodobni za udisanje čistog zraka bez posljedica za dišni sistem. Zagreb još uvijek nije tako velik, nasreću. Posjedujem doslovce desetke kilograma i ogromne baze podataka i literature koja je dostupna i online, a istraživanja su raznih profesora, doktora, stručnjaka sa diplomama koji su suglasni da sam način današnjeg stila življenja vodi u čistu smrt. Ali, su isključeni iz glavnog diskursa koji se odvija na zemlji, jer ne rade, ne govore i ne djeluju u skladu sa pobornicima svjetskih elitističkih planova. Ostale su male oaze čiste prirode u kojoj čovjek može živjeti normalno i punim plućima, ali i zdravim načinom života, vođen svjesnošću.
Silnim lijekovima, kemoterapijama, rješava se problem, i to možda, ali ne i uzrok. Prljavštine se i dalje stavljaju pod tepih dok se u potpunosti ne udavimo i utopimo u vlastitoj ne brizi za normalnim životom i njegovom okolinom, Planetu Zemlji na kojem provodimo svoju mladost, zaljubljujemo se, plačemo, kreiramo, iskonski živimo.
Ja ne mogu promijeniti Vas, ali mogu sebe. Kao student, imam tu mogućnost još uvijek nevino i iskreno bez posljedica i strahom za gubitkom posla izreći svoje mišljenje onako kako mi savjest nalaže. Ja svjesno, javno i otvoreno govorim kako imam problema sa samim sobom, jer govorim onako kako ne djelujem i kako se ne ponašam. Hoću li se promijeniti, početi djelovati, sakupiti hrabrosti te otići živjeti u jednu od prirodnih oaza, pokazat će vrijeme. Zasada to još uvijek nisam u mogućnosti i ne želim. Zašto? Ne znam, zaista. Možda me strah, a možda mi nešto podsvjesno, duhovno ne dozvoljava.
Dobrodošli
02.02.2016. (23:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Venusorbiter
Dobrodošli u „Školu“.
Čovjek je uz pomoć svog znanja i umijeća stoljećima mijenjao prirodu. Danas bi ju njegovo znanje i umijeće moglo uništiti. Čovjek je osnovni, najvažniji i najbrojniji čimbenik koji uništava svoj okoliš, ali isto tako, samo ga on može i zaštititi. Jedna od mogućnosti efikasnog očuvanja unapređenja čovjekova okoliša je odgoj i obrazovanje djece za okoliš i održivi razvoj. Kroz igru, učenje, istraživačke, radno-praktične i druge djelatnosti djeca od najranije dobi mogu doživjeti i upoznati prirodu, naučiti je voljeti i cijeniti u svim njenim oblicima i otkriti svoje mogućnosti djelovanja na njenoj zaštiti i očuvanju.
Suvremeni način života, uz sve prednosti i blagodati, obiluje i negativnim posljedicama u području zdravog odrastanja djeteta. Između ostalog, to se odnosi na nedovoljni boravak djeteta na čistom zraku, skromne mogućnosti neposrednog kontakta djeteta s prirodom, nedostatak čistih i uređenih površina za sigurnu igru djece, previše vremena koje dijete provede u zatvorenom prostoru uz TV ili računalo, skromno bavljenje djeteta športsko-rekreativnim aktivnostima. Uzroke možemo tražiti u specifičnostima života suvremene obitelji (egzistencijalni problemi, obveze roditelje, manjak slobodnog vremena i dr.), ali i u uvjetima škoa u kojima djeca borave veći dio dana (mnoge škole nalaze se u užem dijelu grada, bez adekvatnih zelenih površina i sigurnih dječjih igrališta).
Nova škola u Adamovcu pruža kvalitetne uvjete za višednevni organizirani boravak djece iz škola u prirodnom, zdravom i sigurnom okruženju. Program „Nove škole“ koncipiran je na način da djeca u neposrednom kontaktu s prirodom, aktivnim istraživanjem i učenjem u suradnji s drugom djecom i odraslima, steknu vrijedna iskustva, znanja i vještine, razviju pozitivne emocije i stavove usmjerene na etički i ekološki način ponašanja i življenja u zajednici.
Program „Nove škole“ u užem smislu odgoja i obrazovanja djece za okoliš i održivi razvoj razvija ekološku osjetljivost djece i njihovu spremnost na praktično djelovanje jer omogućuje da djeca dožive i upoznaju prirodu, nauče je voljeti i cijeniti u svim njenim oblicima i otkriju kako je mogu zaštiti, očuvati i unaprijediti. Participacijom u programu, djeca se osvjedočuju da, iako su mali, mogu učiniti čudesne stvari za okoliš u kojem žive.
Pred Vama se nalazi odgojno- obrazovna škola na području Adamovca(selu unutar GČ Sesvete). Prostire se na 7 kvadratnih kilometara. Sastoji se od dva dijela: šume i livada, kojeg presijeca potok Glavničica. Na dijelu na kojem su trenutno livade restauriralo bi se i nadogradilo, stotinjak tradicionalnih kuća, koje u ovom dijelu Sesvetskog prigorja posjeduju njihovi stanovnici. Ono što želim istaknuti jest da bi se te kuće obnovile u male obiteljske muzeje, ali tako što bi se preselile, sa svog „in situ“ mjesta i ukomponirale u suvremeni arhitektonski, planski osmišljen prostor koji upravo gledate, za alternativno sakupljanje znanja u potpunom skladu sa prirodom udahnjujući pritom pedagogiji značenje povijesnog stvaralaštva i filozofije života, ujedno ju na ovaj način rekonceptualizirajući u humanistički izvor spoznaja o samom čovjeku. Nova škola je praktična, bez suvremene tehnike, osim u za to predviđenom mjestu, prvenstveno za voditelje, učitelje i profesore. Prednosti takvog mjesta jesu blizina samog grada, koje je okruženo prirodom. Jednoj metropoli tako bi osigurali i omogućili pravilan i vitalan razvitak njegove djece, koja su gotovo zaboravila na doticaj sa prirodom, doticaj sa životinjama, i izgradnju motorike i raznih vještina koje bi pokrile sve nedostatke obrazovnog sistema koji se odvija u nepraktičnim zgradama gdje su djeca cijeli dan, gotovo vezana za školsku klupu. Pošto je ovo samo dio mojeg uvida, dakle zamisao, kako to moj um zamišlja, dozvolite mi da skačem iz područja u područje, jer bi svako zasebno za mene osobno trenutno bilo ne moguće izraditi. Te vam na ovaj način unaprijed zahvaljujem na razumijevanju. Dakle, sve nastambe, ne bi nužno morale biti kopija i restauracija tradicionalnih prigorskih, posavskih ili turopoljskih kuća, no jedan dio svakako. Veliki dio nastambi prepustio bih struci, arhitektima prvenstveno, da zajedno sa nahođenjima mojeg tima, zbog znanja koje posjedujemo o prirodi, arhitekturi i tradicionalnim znanjima(gotovo zaboravljenima) iskuju i umiju napraviti nastambe koje su potpuno u skladu sa okolišem, a zadovoljavaju sve potrebe suvremenog čovjeka i daju naravno potpunu dozu komfora i estetike. Smatram da se može učiniti i puno više od dosadašnjih građevina, koje viđamo u većini svijeta. One su nepraktične, sive, bezlične i potpuno mrtve. Kako sam ja živ čovjek, očekujem i živu nastambu, da zajedno sa mnom diše, da zajedno osjećamo puls energije Zemlje. Ovo odgojno- obrazovno mjesto prostorno, bilo bi raštrkanog tipa, sa ponovno naglašavam arhitektonski prihvatljivim trgovima, koja bi služila kao mjesta komunikacije i orijentacije između koordinatora i djece. Nastambe bi osim
02.02.2016. (23:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Venusorbiter
Nastambe bi osim na livadama, bile smještene i unutar šumovitog brijega koji se nadvilo nad ovu „Domjanićevu“ dolinu. Naime, u ovoj dolini, rodio se hrvatski kajkavski pjesnik dr. Dragutin pl M. Domjanić. Zapravo on, me doveo do ovog trenutka ili čuvao, no kako god bilo, smatram da se osim ovog prirodnog i okolišu normalnog odvijanja života, unutar učenja zagrebačke djece mora uvesti i lokalne, žive i istinite događaje, radnje kao i ljude, koji su sve to proživjeli te im mogu svjedočiti o svim povijesnim i životnim iskustvima, ovog dijela prigorja i grada. Uz pjesnika, na ovim područjima, nalaze se najstarije župe, mnogobrojne rimske ville rustice, zakopani grad iz doba Helena na obližnjem Kuzelinu. Obronci su još uvijek šumoviti, naiđe se na poneki izvor vode, ima i divljih životinja, biljaka, sezonskih plodova, ali i kleti, vinskih podruma, bazena, društvenih domova, što bi za stariju djecu, ali i sve ostale goste značilo da mogu slobodno iskusiti život na selu, te koliko toliku povezanost mještana jednoga sela, unutar udruga i domova, koji su služili i služe, javnim svakodnevnim okupljanjima ljudi koji vole raditi zajedno i kreirati svoju budućnost, zajedno. Ova škola osim nastamba, činila bi smislenu cjelinu unutar kurikuluma koji bi također utjecao na samu izgradnju cijelog kompleksa, barem za nas studente i buduće djelatnike, zbog same svoje neobičnosti u današnjem svijetu. Naime, za niti jedan ovakav kurikulum ja osobno nisam čuo, niti pročitao. On podrazumijeva učenja i poučavanja prvenstveno vještina, kroz znanje koje dolazi iz same prirode. Osim konja, domaćih životinja i kultivacije zemlje, od učenika se očekuje svladavanje raznih prepreka, kroz radionice. Radionice su određene kurikulumom, koji je pak određen prirodnim načinom života i razvijanjem povezanosti sa njom, sa životinjama, kao i učenje o duhovnosti, kroz cijelo vrijeme boravka u školi, kao temelja i primarnog cilja ove škole. Ukoliko smatrate da je primarni cilj previše perspektivan, morat ćemo sekundarni dovesti na nivo razumljiv financijskim magnatima i prezentirati ga na njima prihvatljiv i jasan način, kako bi odriješili svoju prepunu kesu. Ukoliko slušate ove riječi zaista, i niste pobjegli glavom bez obzira, svojom vlastitom procjenom smatram da me možete razumjeti i sami konstruirati, osjetiti ili percipirati primaran cilj. Što mi je neizmjerno drago, jer malo je takvih ljudi. Dakle, sekundaran cilj, bio bi očistiti potok koji ovdje beživotno teče, doticaj sa prirodom, prepoznavanje lokalnih, tradicijskih načina života, kao različitosti u trenutnom globalizacijskom svijetu, te promijeniti sam način života stanovnika koji su zaboravili na miris svježe pokošene trave, kupajući se u potoku prepunom pastrva u smiraju dana. Ovo ne bi bila eksperimentalna škola, tj. gimnazija, kakvu su pokrenuli danski srednjoškolci, čije dogodovštine i borbu kroz sistem prepričava Mose Jorgensen u svojoj knjizi s kraja 60- tih godina, već škola koja ima temelj u radovima mojih mnogobrojnih učitelja kroz život: majke, oca, profesora na filozofskom fakultetu, njihovim knjigama, radovima i istraživanjima, političkih djelatnika Republike Hrvatske, studenata iz raznih grana znanosti, poznanstava diljem Europe, SAD- a, Južne Amerike i Australije. Taj temelj, te ljude, vas dragi moji prijatelji koji sjedite upravo i gledate ovaj film smatram ljudima koji se bore za dostojanstvo čovjeka i jednu ljepšu budućnost. Naravno, onaj dio koji bi bio utoliko sličan sa danskim eksperimentalcima, nalazio bi se u našoj vlastitoj kreativnosti i slobodi da kada izgradimo i na noge postavimo cijelu priču, dođemo i do primarnog cilja, koji namjerno cijelo vrijeme ostavljam postrance i više obavijen nekom tajnovitošću, ali smatram da možete naslućivati i osjetiti što se u nj krije i nalazi. Drugačiji svijet od ovog koji percipiramo danim osjetilima. Mi smo prvi jahači 1. konjičke, jurišne bojne sa zadatkom da svjetlo ponovno pobjedi tamu samo sa snagom ljubavi. A, to je dragi moji priča za jedan cijeli život. Oprostite mi još jednom na ovom pomalo utopijskom, nostalgičnom i naizgled ne normalnom pothvat, izgleda da još uvijek u meni ima snage za borbom protiv vjetrenjača.
02.02.2016. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cameron6
Medical supplies play a crucial role in healthcare, serving as the backbone of patient care and treatment. We are offering you to get [a href=https://medicalwholesalesupplies.com/ target=_blank]medical supplies[/a] and learn things related to your online Medical supplies. From necessities like bandages and syringes to advanced equipment such as ventilators and diagnostic tools, a well-stocked inventory ensures effective medical interventions. The availability and accessibility of these supplies are vital for healthcare systems worldwide, directly impacting the quality of patient care and overall public health.
12.01.2024. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cameron6
Medical supplies play a crucial role in healthcare, serving as the backbone of patient care and treatment. We are offering you to get medical supplies and learn things related to your online Medical supplies. From necessities like bandages and syringes to advanced equipment such as ventilators and diagnostic tools, a well-stocked inventory ensures effective medical interventions. The availability and accessibility of these supplies are vital for healthcare systems worldwide, directly impacting the quality of patient care and overall public health.
12.01.2024. (14:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...