neće tvoje ime ostati uklesano na nadgrobnom spomeniku, već u našim srcima, a samo dragi Bog zna čije će srce tada još kucati živo, a čije iza uklesanog nadgrobnog spomenika... dakle, draga naša demetra, spomenici, o kojima pišeš u svojim pjesmama su naša srca i nisu od nikakvog kamena, već kuckaju živo i drhtavo, neka jače, neka slabije, poput tvoga predragog srca. (ja mislila da sam jedina šašavica koja čuva stare rokovnike iz osnovne i srednje škole, kadli vidim da ima i drugih takvih :)) )
25.11.2015. (17:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve sam skloniji ideji da ime ne bude nigdje "tvrdo zapisano"... A i zašto bi i bilo.... Ta najtvrđe je zapisamo u srcima onih kojima čovjek nešto znači u životu. Onih živih. A da ta ideja nije nikakva "novost" pokazalo mi jegroblje Ottakring u Beču... s mnoštvom familijarnih, ali zapravo "anonimnih", bezimenih grobova.
27.11.2015. (11:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
epitaf sebi mogu napisati samo pravi pjesnici...
bilo ih je... ima ih... ti si jedna od njih...
osjetih ljepotu tvog stiha, do bola, do suza...
zaiskrilo Goranovo proljeće... vidjeh bezdan...
osjetih njegovu slutnju... mila moja
prerano je za epitafe... ljubim te... i hvala ti na ružama... :)
25.11.2015. (12:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čuvarica pinkleca
Ti znaš koliko su riječi tvoje u druge uklesane
i koliko i kako u njima žive, vječno
25.11.2015. (12:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
Ma daj molim te............ovako što, okrenutoi sebi kao kazna-------nije ti trebalo!!!
25.11.2015. (14:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
neće tvoje ime ostati uklesano na nadgrobnom spomeniku, već u našim srcima, a samo dragi Bog zna čije će srce tada još kucati živo, a čije iza uklesanog nadgrobnog spomenika... dakle, draga naša demetra, spomenici, o kojima pišeš u svojim pjesmama su naša srca i nisu od nikakvog kamena, već kuckaju živo i drhtavo, neka jače, neka slabije, poput tvoga predragog srca.
(ja mislila da sam jedina šašavica koja čuva stare rokovnike iz osnovne i srednje škole, kadli vidim da ima i drugih takvih :)) )
25.11.2015. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Pročitah.
25.11.2015. (17:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
durica
Draga Demetra, nisam još dogovorila sve detalje, jer, gužva je svima i na sve strane, al, kad saznam sve kompletno, javit ću ti precizno :).
26.11.2015. (06:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Svi mi ponekad tako razmišljamo, a kad ćemo iza kamena,
nitko do nas ne zna.
26.11.2015. (07:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
napasala si i sad stani
svako jutro kad se dani
Hvala Bogu reci
još su ovdje tvoje misli i nenapisane riječi
26.11.2015. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Ispod, lastavice, ispod a ne iza kamena na kraju svakog od nas odvede put.
26.11.2015. (22:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Klik
Sve sam skloniji ideji da ime ne bude nigdje "tvrdo zapisano"...
A i zašto bi i bilo.... Ta najtvrđe je zapisamo u srcima onih kojima čovjek nešto znači u životu.
Onih živih.
A da ta ideja nije nikakva "novost" pokazalo mi je groblje Ottakring u Beču... s mnoštvom familijarnih, ali zapravo "anonimnih", bezimenih grobova.
27.11.2015. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...