Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Sjedokosi

    pa ništa se promijenilo nije
    sve je isto kao prije
    kolodvori srca sve nadžive
    a žutih zvijezda k'o i prije
    promijenile su boje
    zadni kolodvor nas neumitno čeka
    i onda neki kažu da je život rijeka

    avatar

    14.11.2015. (08:27)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Zamišljam, crna pantera, noć, kolodvor...i stihovi...

    avatar

    14.11.2015. (08:42)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Sjedokosi...da dragi prijatelju, upravo tako...
    hvala ti na poetskom komentaru...
    a pjesma o žutim zvjezdama uranja u srce...
    davno žigosani rodoslovljem dotaknuše pamćenje...
    egzodus naroda se ponavlja...
    čujem šapat boga tišine, istinu o blagosti
    neumitne smrti... a oni... jesu li imali
    blagost??... vidim ih... vidim sve kolone
    žigosanih,... na svim kolodvorima svijeta... :)

    avatar

    14.11.2015. (08:44)    -   -   -   -  

  • NF

    jako lijepo, već sam komentirao na drugom mjestu, volim čitati kako bliski uživaju :D

    avatar

    14.11.2015. (08:45)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @mecabg... na samo početku sinjone ljepote,
    moji prastari stihovi ozrcališe umeni
    sliku kolodvora... raskrižja životnih puteva...
    rondoa sudbina... a onda glasovi glumaca stvaraše nove slike...
    vidim ih, bude nova nadahnuća... :)

    avatar

    14.11.2015. (08:51)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @NF... hvala ti ižao mi što nisi bio s nama...
    Jin i ti... bio bi to još ljepši doživljaj... :)

    avatar

    14.11.2015. (08:53)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Odličan tekst i sasvim sigurno izvrsna izvedba

    PS: Zadnja slika sjajna!

    avatar

    14.11.2015. (11:31)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Annabony... sinoć smo bili u odaji ogledala i odjeka...
    doživjeli vrhunac ljepote pisane riječi... oplemenjuje,
    budi sjećanja... oslikava geometriju prohujalog i
    dolazećeg vremena... uživali smo...

    a zadnja slika... eh da, to smo mi iz vremena
    tihog umiranja... u očim zagrljaj straha
    i vjerovanja u čudo... dogodilo se...
    volim tu fotku... zrcali naša
    lica bez osmijeha...

    upitah se jesmo li onda vjerovali u
    anđela čuvara... osjećam
    jesmo, tihovanjem...
    i dogodilo se .. :)

    avatar

    14.11.2015. (11:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...