Komentari

pjaceta.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • Lastavica

    Blog je, najkraće rečeno, kreacija i komunikacija.
    Kreiramo nešto svoje, pa komuniciramo o tome
    sa drugima. U drugim medijima to je manje moguće,
    zato i ja mislim da blog neće tako skoro nestati.

    avatar

    29.10.2015. (14:45)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ma ovo ti je kao neki pokušaj da goste, stalne ili povremene u jednoj birtiji nazivaš kulturonoumjetničkim društvom. takvi smo kakvi smo, zgusnuti prosjek smo društva, ne znam što bi se uopće moglo mijenjati uo vako otvorenom i javnom mediju. nije stvar promjene ex cathedra, nego zavirivanje u vlastitu dušu. a to je mnogima potpuno nemoguća misija. većina je tako preslatko čvrsto uvjerena da su u pravu. i ko mi kaj more, ovo je sloboda govora, kaj ne. a to da na taj način zapravo pokazuješ ono kaj imaš u sebi i kakav si, to mnogi zaboravljaju. ponekad je dobro zaboravit strahove, nesigurnost, kompleksaštvo. za takav rehab blog je dušu dao! svaka mu čast i slava. nooo...

    čangrizavcu nemreš reč da je maltretator, dosadnjakoviću da začepi, glupanu da prestane mljeti bedastoće, uobraženku da prestane pametovati, napuhancu da se ne prči, taštini da se nameće, ljigi i patetičaru da ne cvili i ne cmolji. agresivac će te javno karat, pokvarenjak lagat i opanjkavat, ljubitelja treša i kičeraja nemreš odučit od neukusa, bezobraznik će ostati uporan u svinjeraju, neki patološki osjetljiivi će te ili tužakat adminu ili prijetit sudom/policijom/etc, a svakako će organizirati sistematski progon s pajtosima, ccc.

    pa onda da si olakšamo život, kad steknemo neka iskustva o nekim nickovima, situacijama, valja rastaviti stvari na proste faktore i odabrati ono što je nama osobno važno. i ono na što mislimo da treba utjecati u pozitivnom smislu. potaknuti, kritizirati. no, sudeći po svemu, a što mi se čini i najbolja opcija, da smo tu da se dobro zabavimo, nešto naučimo, komuniciramo na jedan apstraktni način s vrlo konkretnim ljudima. i treniramo strpljivost, toleranciju i ispravni odabir. što ponuđenih sadržaja, a što našeg ponašanja i raspoloženja. uvijek postoji opcija da se jednim klikom maknemo dalje.

    avatar

    29.10.2015. (14:57)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Dugo smo već tu i normalno je da s vremena na vrijeme nastupi vrijeme promjena,proporcionalno mjenjaju vlastitih interesa,hobija,strasti i zanimanja.
    Na blogu sam sad već i preko deset godina (ufff :-) i odrasla sam negdje između virtualnih redova :) Mjenjala sam i stavove i tematiku bloga,komentare i mišljenja.Ne bih se ni mogla zamisliti da se ne mjenjam i ne napredujem,barem u vlastitim očima
    Imaš pravo na mjenjanje sebe i stvari oko sebe.Ubaci nam samo ponekad patuljke i blogoglagoljivost :),za ona dobra stara vremena ;)

    na taj način zapravo pokazuješ ono kaj imaš u sebi i kakav si, to mnogi zaboravljaju-Teta je to lijepo uokvirila
    ;)

    avatar

    29.10.2015. (15:07)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    blog je naš prozor u svijet ...

    avatar

    29.10.2015. (15:22)    -   -   -   -  

  • exRegina

    Marko Vidojković je napisao da je blog izravna manipulacija vremena u kom živimo..
    Međutim, volim da vjerujem da je blog mnogo više od toga, da je dovoljno kreativan da nas "prikaže" baš onakvima kakvi jesmo, jer se po meni to ne može skriti.

    avatar

    29.10.2015. (16:58)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''Ne treba se bojati nikakvog vanjskog neprijatelja. Pobijedi sebe i svijet je svladan!'' (sv. Augustin)

    avatar

    29.10.2015. (16:59)    -   -   -   -  

  • .

    Pa, promjene se stalno događaju...evo, recimo V.esna, po potrebi (kad je frka:P) postane i V.išnja :)

    Ali, ozbiljno....blog nas stalno mijenja i oblikuje, kako dobrim stvarima tako i onim drugim, koje na kraju i ne moraju ispasti loše. Ako se upustimo (ako se usudimo :D) u malo dublje analiziranje onoga što se ovdje piše i objavljuje, nije tako teško shvatiti na koji način funfcioniraju ljudi koji stoje iza, pa se tako može dogoditi da nas nešto - što nas je još jučer ljutilo, sutra vrlo lako može nasmijati.
    A ako to nije promjena...
    Kažu ljudi da se one i tako događaju malim koracima, i da su najbolje one na nama samima :)

    avatar

    29.10.2015. (18:46)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    ja volim svoj kutak..malo me ima ali ima me...

    avatar

    29.10.2015. (20:28)    -   -   -   -  

  • Moja Moda

    I ja sam mislila da je blog počeo umirati s pojavom FB, no, prateći modu vidim da su blog i Instagram broj jedan za prezentacije i uspjeh...

    avatar

    30.10.2015. (00:49)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    e sad bi ti čovik na ovi traktat triba odgovorit u jednoj rečenici

    evo ja ću nešto iz osobnog iskustva, u moru ovih površnih odnosa, koji su preslika onih iz tzv, real life, ipak se ponekad nađe biser koji nas mijenja, recimo meni se ljudi u R.L. rijetko suprostavljaju, a ovdje sam doživio da Nisa koja mi je jako draga, svako malo se ne slaže sa mnom oko nečega, V koja mi je isto tako draga, mi je znala zbog nekih mojih postupaka natrljat nos, Lilianke mi je na svoj neposredan način rekla da joj se ne dopada stanje u kojem se nalazim i da je zabrinuta za mene, tako da ispada da netko ovdje stalno galami na mene, za razliku od R,L. di svi valjda misle da sam genijalan, ili je tamo neiskrenost opća pojava

    Pa eto koliko god nevjerovatno to zvučalo, ja sam i ovdje postao bolja osoba, jer sam se mijenjao, naravno to je samo djelić ukupnog procesa, mali ali ne i zanemariv,

    avatar

    30.10.2015. (01:29)    -   -   -   -  

  • lady rugalica

    Pokreni se, završi taj projekat.

    avatar

    30.10.2015. (10:07)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Lasto – lijepo si to rekla – kreiramo i komuniciramo, iako ima toga i na nekim portalima, fejsbucima,.. ipak je blog jedinstveno mjesto, kutak osobnog stvaranja.

    @teta – hahahaha, nasmija me sa onim »KUD Birtija«. Upravo to što si i sama spomenula, ne mijenjanje bloga, nego svatko sebe, koliko je to moguće, za neke misija nemoguće, ne samo na blogu, već u svim životnim oblastima. Slažem se sa tobom po svim točkama, detektirati i prema tome odnositi. Tako nekako i sama pokušavam funkcionirati.
    Ono što primjećujem na blogu u posljednje vrijeme je porast 'svevišnosti', manjak dobrohotnosti i neka čudna energija. Nekad su se ljudi ovdje ljepše odnosili jedno prema drugom, činilo mi se. Drugo što primijetih je postepeno 'gašenje' i opuštanje blogova, pisanja,… Neki razmišljaju o odlasku. Ali svi oni su dovoljno pametni da o tome ne govore. :- )) O toj nekoj promjeni koja nastaje u njima, koju osjećaju na blogu, koja ih unutarnje dotakne i ponuka ka 'povlačenju'. Dosta puta čujem riječ zasićenje, što je očito normalna pojava u blogosferi. Sve je to dio naših blogo života, pa kao i u realnom životu, zašto ne o svemu pisati što kao blogeri doživljavamo, jeli to samo osobna promjena ili je to neki globalni trend koji tjera na izbjeglištvo, svatko može naći jedino u sebi.

    @ Nisa – draga, lijepo si to rekla, odavno smo već tu, mijenjamo se, odrastamo. Jako mi se sviđa tvoja rečenica – »Ne bih se ni mogla zamisliti da se ne mijenjam i ne napredujem,barem u vlastitim očima«, zato te ljudi vole, zato si posebna, rijetki imaju u sebi moć suočavanja samih sa sobom i želje za vlastitom promjenom, postati bolji za sebe. Bit će patuljaka, bit će glagoljanja, bit će i bloganja ali ponekad dođe vrijeme za mir, kao u prirodi, poslije jeseni dolazi zima kad sve zamre da bi u proljeće procvalo. Slijediti svojim godišnjim dobima.
    Hvala ti! :-*

    @šadov – blog je prozor u svijet, ponekad ga treba (bar po mom osobnom iskustvu) pritvoriti da ne uhvati propuh, pa čak i navući rolete ili škure da se čovjek odmori, san je potreban za dobru rast. :-)

    @exRegina – možda je manipulacija vremena u kojem živimo, možda je dio opće prihvaćenog (ali po meni ne dopusnog) trenda gubitka 'intimne sfere' (bigbrotheri i slično) ali nijednom 'duhu vremena' u kojem žive ljudi nisu mogli pobjeći. Ako je to dio našeg vremena, onda se je dobro suočiti sa tim fenomenom, proučiti ga, nešto naučiti iz njega, da bi mogli o tome pričati drugim rodovima, u drugim vremenima u kojima će živjeti. I imaš pravo, blog nas raskriva, kao što svaka riječ, bilo napisana ili izgovorena, otkriva onoga koji govori. Mi smo naše riječi. Blog je crtanje naših osobnosti, pa čak i kad pišemo znanstvenu fantastiku, neke neosobne priče, čak i kad mislimo da govorimo o ničemu, uvijek govorimo o nečemu dublje u nama. Blog je dobar. ;-)

    @šadov – lijepo je to sv. Avgustin rekao. Pobijediti sebe, ništa drugo ni ne želim.
    Ljude ne doživljavam kao neprijatelje (to mi je pregruba riječ, takvih se riječi ogibam) već kao suputnike u vlaku života, kao ljude kojima se prilagođavamo po svojim najboljim mogućnostima, ponekad uspijemo, ponekad je bolje odšetati jer nije došlo do klika, možda jednom u tijek vremena dođe,… ali u svakoj situaciji se nešto učimo. Nema tog čovjeka koji nikad neće sresti svoj kamen ili svoju vodu, takva je sudbina čovjeka. A jedina moguća pobjeda je pobjeda nad svojim kamenom ili svojom vodom, sučeljavanje se sa svojom 'kamenošću' ili 'vodnjikavošću' te priznanje samom sebi svoje 'tvrdoće' ili 'mekoće', svoje ljudskost. Ljudi smo i griješimo, pobjeda je uočiti svoju grešku, smoči oprostiti i sebi i njima.

    @Višnja – ma ti si meni višnjička, višnja, rumena i vesela, još pogotovu kad me opskrbiš višnjevačom :-))
    Istinu zboriš, i sama ponekad stanem na loptu, ne odreagiram odmah, i onda se poslije nekog vremena nasmijem. I nije svako zlo za zlo, ponekad je i neka loša situacija dobar znak. Kako se promjene dešavaju malim koracima, prvo sam ošišala kosu, obojila u tamnije i sad čekam naredni mali korak :-)))

    avatar

    30.10.2015. (10:12)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @modrina – neka ima tvog kutka i neka ima tebe :-*

    @Moja moda – da, modni blogovi su trendi. Moja prijateljica prati one američke, australske i 'nervira se' što kod nas nema tako :- )) Na blogospotu sam vidjela nekolicinu, dok vas je na bloghr malo, a odlična je polazna točka.

    @Frešcajg – hahaha, kod mene ne trebaš u jednoj rečenici, kod mene nema jedne rečenice, čak ni u komentarima, sve je ovo traktatiranje. Možda kad porastem i postanem 'veliki bloger' te naučim kratko, onda možda, a do tad, samo se ti raspiši.
    Hvala što si ispričao svoje iskustvo. Sretan si čovjek jer imaš tako dobre prijatelje koji su u tebi vidjeli dobru osobu i uče te iskazati taj pozitivni dio sebe. Genijalnost su u mojim vremenima već klesali u osnovnoj i srednjoj školi, u namjeri pokazati nam da naši darovi, talenti i uspjesi nisu iznad drugih možda malo manje darovitijih, već da znamo sa tim ovladavati. Možda zato jer su nas učili skromnosti, bratstvu, zajednici, … ali kako sagledavam danas, sve te stare vrijednosti kojima su nas davno učili u ovo moderno doba nisu baš neke 'vještine preživljavanja'. :-))
    Drago mi je za tebe, da si ovdje postao bolja osoba, svaki korak ka boljemu, je korak i za zajednicu :-)

    @lady - Hvala, hoću. :-) Zato moram malo 'ohladiti' od bloganja :-/

    avatar

    30.10.2015. (10:19)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Blog je super stvar ako izvučeš najbolje od njega. Došla sam prije godinu dana, otvorila jedan novi svijet i nove vidike. Nisam ni sanjala koliko ću dobiti od bloganja, od običnih zapisa svoje svakodnevnice, emocija, osobnog osvrta na život. Srećom, nemam puno vremena pa sam umjerena. a tako i blog utiče na moj život, u jednoj umjerenoj, ali jako dobroj vibri. Što je još bolje i na ljude oko mene koji ne pišu,ali čitaju. Ovdje punim učim i radim na sebi kroz druge blogere i njihove emocije kroz tekst ili fotke i ta povezanost s ljudima koje ne poznaješ, a prepoznaješ emociju- neopisiv osjećaj. Pisanje svojih, ali i čitanje tuđih emocija me ispunjava, ali i testira da tuđu emociju ne doživljavam kao svoju, osim ako nije pozitivna, haha
    Sasvim spontano,blog me inspirirao i imam viziju koja će oživjeti, ali o tome ću pisati kad dođe vrijeme.
    Pozdrav tebi, kolegice! I ostalima! Živio blog!

    avatar

    30.10.2015. (11:13)    -   -   -   -  

  • j.

    kakav krasan post a bome i komentari; uživao čitajući... ovdje stvarno ima ljudi od kojih puno toga možeš čuti, vidjeti, naučiti a da o tome ni sanjao nisi... blog me često podsjeti na jednu misao o tome da su najljepše stvari u životu besplatne... puno znači već sama činjenica da često razgovaramo, tješimo se, hrabrimo, plačemo jedni s drugima... makar kuburili s vremenom i makar se prikačili povremeno...

    avatar

    30.10.2015. (12:36)    -   -   -   -  

  • odmak

    Pitala sam se zašto i čemu. (još se pitam) Nemam odgovora. Zabavlja me bio bi najjednostavniji odgovor. Što se tiče gubitka vremena... glupost. Ovo je odmor, a odmaram se kako mi paše.
    Nemam nikakvih pretenzija biti 'pametan' blog. Uglavnom pišem o svojim osjećajima i događajima. Ponekad me nešto izazove, može i nečiji post. Ne mislim da je to što pišem na blogu nešto posebno. Upoznala sam neke blogere. Neki su mi postali dragi prijatelji, a kod drugih, istina rijetkih, osjetila sam neku strašnu 'važnost'- ego koji nosom para oblake što piše blog i što se nalazi na nekim od tih lista. Sve je to tako malo važno i usputno. Ponekad se nešto zgodno pročita i nauči. Iz svega se može naučiti,
    Ne volim ulizivanja ja tebi ti meni komentare. Nekad pročitam i ne komentiram jer nemam što reći, a nekad prokomentiram i duže.
    Ne volim vrijeđanja. Sve se može reći u obliku polemike bez vrijeđanja i gorkog okusa koji se poslije mota po glavi i ustima.
    A život!? Život je negdje drugdje, ali malo i na blogu.

    avatar

    30.10.2015. (18:01)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    ovdje na blogu , kroz pisanje, iza nicka, ako se samo malo potrudiš otkriješ stvarnu sliku pisca.
    knjige čitamo, pročitamo ime autora , o knizi razgovaramo, razmišljamo .
    naše razmišljanje i komentare na napisano, autor ne zna.
    Isto je i sa novinskim člancima.
    zato je blog u prednosti . Na napisano dobijete komentar. Ako se većini ne sviđa, nema ni komentara. Nije ni važno. Svi mi smo ovdje sami sa sobom i dio svojih misli, emocija dijelimo sa svima na blogu.
    razmijeniti misli, emocije je jako lijepo.
    danas svi imamo sve manje vremena za slušanje i druženje, pa ovaj virtualni svijet stvarno ponekad oslobađa.
    istinu veliš i da se često pitamo čemu nam sve ovo.?
    nakon par dana opet poželiš saznati kako se osjeća osoba iza nicka.....

    avatar

    30.10.2015. (18:15)    -   -   -   -  

  • double-trouble

    i mene zezne uvijek "samo 5 minuta"... i ujutro kod ustajanja, i na blogu i svagdje, pa što? ako ti je gušt, ti blogaj.
    kakva grižnja savjesti? krivnja i grižnja savjesti ne postoje

    ni moj blog nije o ničemu posebnom.
    u stvari, je. moj blog je o meni, mojim mislima, željama, strahovima, dilemama, razmišljanjima, stavovima, dragim ljudima.
    odlučila sam ih zapisivati ovako javno. što zbog taštine, što zbog toga što volim čuti i druga mišljenja :-)

    ti mala pjaceta, a postovi k'o puna pjaca :-))

    avatar

    31.10.2015. (00:47)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    Blog vidim kao vrata u svijet dubinske površnosti ili površinske dubine, kako hoćeš. Dakle mjesto gdje pripadaš ali kad ti je svega dosta stisneš x i dovidjorno. Prije svega tu dolazim zbog zabave. Ne razumijem ekipu koja drugima nameće o čemu i kako bi trebali blogati. Ako te nešto ne zanima ne moraš čitati. Masu blogova ovdje nisam u životu otvorila, neke kliknem pa brzim preletom shvatim da nisu interesantni za mene. Ne komentiram iz uljudnosti (krasno, predivno i slicni komentari) da bih pokazala da sam bila tu. Pogotovo pjesme ne komentiram jer otkud ja da znam što je pjesnik htio reći, glavno da njega veseli (ili žalosti). Nisam pisala skoro tri godine, jednostavno mi je bilo bez veze a i iskreno, oko selidbe i svih prilagodbi koje uz nju idu ne ostane baš puno vremena. Sada smo ušli u neku rutinu, svi troje (s mačkom četvero) imamo svoje uhodane puteve, sin je polako odrastao i imam više vremena za hobije, pa i za bloganje, iako više nemam potrebe pisati svaki dan niti od svega što mi se dogadja odmah stvaram post.

    avatar

    31.10.2015. (08:08)    -   -   -   -  

  • zen zi

    Blog ne pišem svakodnevno, kao dnevnik, jer za to naprosto nemam dovoljno vremena; no kad god stignem zavirim tu, pa čitam ili pišem ovisno o raspoloženju. Na blogu sam relativno nova, cca godinu dana prisutna, pa nisam ni blizu zasićenja. Ne vjerujem da će blog "zastarjeti". To je jedna vrasta komunikacije i ima svoje specifičnosti. Na nekim drugim oblicima net komunikacije, interakcija je možda brža, no nije zbog toga nužno i bolja.
    Od prvog dana sam znala što želim pisati na svom blogu. Kratke priče inspirirane temama iz svakodnevnog života s odmakom, jer nisam željela da moj blog bude moja javna ispovijed. Dakle teme su mi bliske, razmišljam o njima, ali nisu moja autobiografija~iako ponekad ukradem fragmente. Blog je definitivno moj ispušni ventil, a pisanje je daleko od moje profesije i moj odmak od realnosti. Ne znam do kad ću imati ispiracije za to, no u svakom trenutku sadržaj bloga se može promijeniti.

    avatar

    31.10.2015. (12:58)    -   -   -   -  

  • carstvosnova

    Veliki Pozdrav Tebi!!!

    avatar

    04.11.2015. (21:19)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...