:)nisam mislila pisati o ovome..ali evo...ne mogu odoljeti...
... Kad te neće, onda te baš neće! Na sreću mislim. Istina da se danas, dan nakon inkriminiranog događaja, smijem sama sebi i cijeloj situaciji, a posebno kad pomislim "što bi bilo da je bilo" ili bolje, "što bi bilo da NIJE bilo"!. Ukratko, nađem se u lijepoj našoj Rijeci usred pljuska(haha)i, da bih si uštedjela vrijeme i živce, sjednem na mjestu X u taxi - vožnja do Lidla na Vežici, pa onda planirani šoping u bližoj okolici i tako to...eee, da. Od moje male crne torbice u kojoj nosim novac, mobitel, tabakeru i upaljač i još pokoju sitnicu(a zaista je bila mala), nikada se nisam odvajala, nosila je preko ramena - obično. Taj kišni dan, da ne kompliciram sebi život, ubacim je u veću torbu(budala). Plačajući taxi(jedan od ljubaznijih ljudi kao što sam kasnije ustanovila, do trikvarti izvadim torbicu, novac, zatvorim patent, platim, primim novac nazad, a sve izlazeći iz automobila jer je taman stao na raskršću preko puta vatrogasaca, a to je tu negdje blisko mom cilju. Kiša sipi polagano, otvaram kišobran i čekam strpljivo da se promet razrijede kako bih se našla s druge strane...trčim preko i usput tražim mobitel u torbici..........Pas...nešto...kopaj, traži okreći, motaj...NEMA TORBICE!...A što sad? Naravno, trrrk do vatrogasaca i traži pomoć...Zvali taxi službe, taxist ne pripada nijednoj službi, rad privatno, sam. A uuu piiii...i onda zadnje riješenje..."Nazovite moj broj mobitela, ako je u autu, čovjek će se javiti i vratiti torbicu!" Ma da ne bi. Prvi poziv, odzvoni, ništa..drugi isto..a treći...Čuje se neki ženski glas, veli vrrrlo ljubazni vatrogasac...i nastavi..."Gospođo, u rukama imate tuđu stvar (na ovo bih prije umirala od smijeha), molim vas da to vratite, u duprotnom..."itd,,,ništa, odjednom tišina, ali veza i dalje uspostavljena. Uzmem ja mob, izvičem se da mi vrati stvari jer će bit povučene određene mjere...ma kakvi. Jeedini zvuk bilo je grebanje po stražnjoj stran mobitela dok je poušavala izvući moju karticu. Mob na dodir pa valjda nije znala s njim radit. I tako...ostala ja bez svega, jer kad se napokon veza prekinula...više nikad nije uspostavljena. Mobitel ukraden, kao i sve ostalo.
I tu priča tek počinje. Traži način kako doći do taxiste(nije povezao nikoga na povratku), zovi policiju, vrati se do treće policijske)pojma nemam gdje je jer i NISAM iz Rijeke, sjećate se?!), daj izjavu nakon podužeg čekanja(bez cigareta, naravno, i njih mi je maznula), ovisna od najsitnijem kriminalcu koji mi je bar ljubazno ponudio cigaretu dok je čekao da ga „obrade“, pa onda pitaj se kako kući???još jedan ljubazan dečkić cca dvadesetak godina, još jedna cigareta i ponuđeni mob da obavim potreban poziv kući…ajmemeni, što je meni ovo trebalo i sve ostalo, ali sada već uz smijeh. Izjava..neslaganje. Najprije me uvjeravaju da je to moje sve samo izgubljeno..da, velim ja, ali sve do trenutka dok navedena nepoznata osoba nije na silu izvukla moju legalno prijavljenu karticu iz aparata…hm da….vidiš..to mijenja stvar..naravno, …a imam i svjedoke koji će potvrditi inkriminiranu radnju i žensko uzdisanje dok se trudila prekinuti vezu. Zaključak..ipak sam žrtva kriminalne radnje. Olakšanje. Ma moš mislit, ionako ništa neće bit pronađeno. Novac, kojeg je za naše uvjete bilo jaaaako puno(budala ja htjela kupit samostojeće lampe i nove cipele…cccc), mobitel, svi dokumenti potrebni za dodatno pražnjenje računa…(budala)i ono što me u svemu tome nasmijavalo od prve minute šoka…POTKOVA za sreću koju sam nakon nekoliko mjeseci premjestila u tu nesretnu crnu torbicu!!!Hahahah, ma ne vjerujem više u ništa, a u sreću najmanje!!!!
28.10.2015. (16:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek U Mom Srcu
:)nisam mislila pisati o ovome..ali evo...ne mogu odoljeti...
...
Kad te neće, onda te baš neće! Na sreću mislim. Istina da se danas, dan nakon inkriminiranog događaja, smijem sama sebi i cijeloj situaciji, a posebno kad pomislim "što bi bilo da je bilo" ili bolje, "što bi bilo da NIJE bilo"!. Ukratko, nađem se u lijepoj našoj Rijeci usred pljuska(haha)i, da bih si uštedjela vrijeme i živce, sjednem na mjestu X u taxi - vožnja do Lidla na Vežici, pa onda planirani šoping u bližoj okolici i tako to...eee, da. Od moje male crne torbice u kojoj nosim novac, mobitel, tabakeru i upaljač i još pokoju sitnicu(a zaista je bila mala), nikada se nisam odvajala, nosila je preko ramena - obično. Taj kišni dan, da ne kompliciram sebi život, ubacim je u veću torbu(budala). Plačajući taxi(jedan od ljubaznijih ljudi kao što sam kasnije ustanovila, do trikvarti izvadim torbicu, novac, zatvorim patent, platim, primim novac nazad, a sve izlazeći iz automobila jer je taman stao na raskršću preko puta vatrogasaca, a to je tu negdje blisko mom cilju. Kiša sipi polagano, otvaram kišobran i čekam strpljivo da se promet razrijede kako bih se našla s druge strane...trčim preko i usput tražim mobitel u torbici..........Pas...nešto...kopaj, traži okreći, motaj...NEMA TORBICE!...A što sad? Naravno, trrrk do vatrogasaca i traži pomoć...Zvali taxi službe, taxist ne pripada nijednoj službi, rad privatno, sam. A uuu piiii...i onda zadnje riješenje..."Nazovite moj broj mobitela, ako je u autu, čovjek će se javiti i vratiti torbicu!" Ma da ne bi. Prvi poziv, odzvoni, ništa..drugi isto..a treći...Čuje se neki ženski glas, veli vrrrlo ljubazni vatrogasac...i nastavi..."Gospođo, u rukama imate tuđu stvar (na ovo bih prije umirala od smijeha), molim vas da to vratite, u duprotnom..."itd,,,ništa, odjednom tišina, ali veza i dalje uspostavljena. Uzmem ja mob, izvičem se da mi vrati stvari jer će bit povučene određene mjere...ma kakvi. Jeedini zvuk bilo je grebanje po stražnjoj stran mobitela dok je poušavala izvući moju karticu. Mob na dodir pa valjda nije znala s njim radit. I tako...ostala ja bez svega, jer kad se napokon veza prekinula...više nikad nije uspostavljena. Mobitel ukraden, kao i sve ostalo.
I tu priča tek počinje.
Traži način kako doći do taxiste(nije povezao nikoga na povratku), zovi policiju, vrati se do treće policijske)pojma nemam gdje je jer i NISAM iz Rijeke, sjećate se?!), daj izjavu nakon podužeg čekanja(bez cigareta, naravno, i njih mi je maznula), ovisna od najsitnijem kriminalcu koji mi je bar ljubazno ponudio cigaretu dok je čekao da ga „obrade“, pa onda pitaj se kako kući???još jedan ljubazan dečkić cca dvadesetak godina, još jedna cigareta i ponuđeni mob da obavim potreban poziv kući…ajmemeni, što je meni ovo trebalo i sve ostalo, ali sada već uz smijeh. Izjava..neslaganje. Najprije me uvjeravaju da je to moje sve samo izgubljeno..da, velim ja, ali sve do trenutka dok navedena nepoznata osoba nije na silu izvukla moju legalno prijavljenu karticu iz aparata…hm da….vidiš..to mijenja stvar..naravno, …a imam i svjedoke koji će potvrditi inkriminiranu radnju i žensko uzdisanje dok se trudila prekinuti vezu. Zaključak..ipak sam žrtva kriminalne radnje. Olakšanje. Ma moš mislit, ionako ništa neće bit pronađeno. Novac, kojeg je za naše uvjete bilo jaaaako puno(budala ja htjela kupit samostojeće lampe i nove cipele…cccc), mobitel, svi dokumenti potrebni za dodatno pražnjenje računa…(budala)i ono što me u svemu tome nasmijavalo od prve minute šoka…POTKOVA za sreću koju sam nakon nekoliko mjeseci premjestila u tu nesretnu crnu torbicu!!!Hahahah, ma ne vjerujem više u ništa, a u sreću najmanje!!!!
28.10.2015. (16:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
rb 43 -
hvala puno, baš sam sretna :)
28.10.2015. (16:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
i još jedna blogerica
70. Mirjana Pejak Peki, (Sisak) - SVE OSTAJE ISTO, OSIM SNA
28.10.2015. (16:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek U Mom Srcu
nadam se da se vidimo:)))))))))))
28.10.2015. (19:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tristan
bare puno toga tebi u životu nije trebalo. Sjedni malo i razmisli što se to događa i zbog čega? Dobro te Bog kažnjava!!!!!!!!
05.11.2015. (08:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tristan
Još nešto vidim te u društvu srpskih, bošnjačkih totalno nepoznatih pisaca koji pišu pizdarije kao i ti ha velika Hrvatice.
05.11.2015. (08:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sissi
Mili bože sranja !
04.01.2016. (23:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...