Voljela bih da mogu napisati ti nešto konstruktivnije, no bojim se da osim prepoznavanja, neće ići, Iako neki možda više vole da se onda i ne prokomentira tekst, ja eto smatram da je prepoznavanje vrlo bitna opaska :)
22.10.2015. (00:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jednom sam bio sam sebi najveći neprijatelj, ne puno puta sam bio sam sebi najveći neprijatelj, u stvari stalno sam sam sebi najveći neprijatelj, nekad mi se čini da bi mi bilo lakše kad bi prihvatio sam sebe za prijatelja, kao na fejsu prihvatiš i živiš dalje ponekad pogledaš ako se sjetiš, ovako nekako mi se čini da sebi dajem preveliku važnost s tim neprijateljstvom prema sebi, možda da ipak prihvatim sebe za prijatelja, najgora u svemu je ta moja neodlučnost, postat ću na kraju kao ovi simpatični ljudi ovdje, evo dvije godine otkad sam ovdje oni više manje svi pišu uvjek jednu te istu priču, ko zna
22.10.2015. (07:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg, ja sam previše puta bila baš to, ali to nisam u ovoj priči o nezaposlenosti o kojoj ne volim razgovarati, a kamoli pisati, o gradu koji umire i kojega napuštaju svi koje voliš, jedan po jedan već godinama, o fotografijama klinaca mojih ljudi u Irskoj, onih koje još nisam imala priliku upoznati i tko zna kada ću i hoću li ikada, priča o usranim vladama i poslovima koji se dobivaju kako se već dobivaju pa ih nema, zatim o nekim drugim poslovima koje si čak i ja kao mogu priuštiti, a onda završiti na psihijatriji ili u zatvoru jer podižem glas kada bih trebala šutjeti, priča o tome kako poželim svaki dan sedamdeset puta pokidati diplomu i ubaciti patetično komadiće u WC-školjku, priča koju bi mogli ispisati mnogi, a da za to uopće nisu ni najmanje krivi, možda čak i cijela generacija, zatim i malo osobnija priča o tome kako sam opet vjerovala pogrešnim ljudima i bila iskrena i praštala i pokušavala ih razumjeti, sve njih i kako ni za to baš uopće nisam kriva, priča o nečemu o čemu zapravo i ne želim više nikada pričati. Nikome. Pa i ne pričam, jedino ovako izleti dok pokušavam ispisati neku drugu priču, pa si posljedično verbalno opalim šamar kada me draga osoba vidi u stanju u kojem jesam (a viđa me rijetko), stanju na koje sam navikla i koje više ne znam kako u ovim okolnostima promijeniti. Pa kada je pošizila što nisam puno veći smrad ili barem onakav kakvim me smatraju i što sam borac na poljima na kojima bi se mnogi odavno prestali boriti, krivila sam sebe možda deset sekundi, oca što me nije drugačije odgojio možda pet sekundi, a onda sam se smijala u sebi na svoj račun i pustila ju da govori. Nekad sam smatrala vrlinom mnoge stvari, no da, u pravu si... dug je život, ostat će mi ovaj post kao podsjetnik da sam odgojena za neko drugo vrijeme i drugačiju okolinu: ovo je vrijeme ipak mnogima neprijatelj najgore vrste.
Sarah, putovala sam mirno jer sam imala ugodan pjesnički zadatak u metropoli, to me uvijek puni dobrim vibracijama i osjećajem da ono što radim ima smisla. I jer imam ljude koje volim ondje, pa sam dio svega toga ponijela doma. Bitne stvari :) :*
22.10.2015. (08:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Htio sam zapravo napisati nekaj drugo...ali sad sam sasvim ljut sto, ako je bilo neko pjesnicko dogadjanje, to nisam saznao pa se nisam prikrao da te malo slusam uzivo. Tjesim se da me mozda nije bilo tu :) Ma, da ja ipak napisem to drugo, uzasnut najavom 'zadnjosti' ovog posta...(a znas otkud mi to!). Mozemo pripaziti da intimu i osjecaje ne bacamo bas pred svakoga. Mozemo, valjda i trebamo. Osim ako smo pisci! Onda tesko. Sta god nazvrljali, ako nesto vrijedi, automatski je svlacenje par exellence. Mozda se to i moze tutnuti u neku ladicu, ali tekst je proklet, hoce van. I sto hoce to i dobije. Sta god napisali, pismo je nepoznatim/neizvjesnim primateljima. Neko je cak rekao 'zavodjenje' na daljinu. Jedino kaj mozda mozemo je izabrati...pisati ili ne. A sigurno znas da cak ni to ne mozemo :)) Pisati prestati neces. A neko reguliranje i biranje publike ionako je kratkorocno samozavaravanje, jer dugorocno, tvoj tekst ju izabere sam.
Eto, to je bio moj mali ocajnicki pokusaj da te zadrzim na blogu (koji me i samog nervira mnogim svojim karakteristikama), iz najgorih sebicnih razloga - da te citam!
22.10.2015. (13:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
exRegina
Voljela bih da mogu napisati ti nešto konstruktivnije, no bojim se da osim prepoznavanja, neće ići,
Iako neki možda više vole da se onda i ne prokomentira tekst, ja eto smatram da je prepoznavanje vrlo bitna opaska :)
22.10.2015. (00:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drevni vanzemaljac
Jednom sam bio sam sebi najveći neprijatelj, ne puno puta sam bio sam sebi najveći neprijatelj, u stvari stalno sam sam sebi najveći neprijatelj, nekad mi se čini da bi mi bilo lakše kad bi prihvatio sam sebe za prijatelja, kao na fejsu prihvatiš i živiš dalje ponekad pogledaš ako se sjetiš, ovako nekako mi se čini da sebi dajem preveliku važnost s tim neprijateljstvom prema sebi, možda da ipak prihvatim sebe za prijatelja, najgora u svemu je
ta moja neodlučnost, postat ću na kraju kao ovi simpatični ljudi ovdje, evo dvije godine otkad sam ovdje oni više manje svi pišu uvjek jednu te istu priču, ko zna
22.10.2015. (07:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SarahB.
Kako si? Jesi dobro putovala?
:-*
22.10.2015. (08:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
exRegina, u ovoj priči i najbitnija. hvala ti.
FreshCaYg, ja sam previše puta bila baš to, ali to nisam u ovoj priči o nezaposlenosti o kojoj ne volim razgovarati, a kamoli pisati, o gradu koji umire i kojega napuštaju svi koje voliš, jedan po jedan već godinama, o fotografijama klinaca mojih ljudi u Irskoj, onih koje još nisam imala priliku upoznati i tko zna kada ću i hoću li ikada, priča o usranim vladama i poslovima koji se dobivaju kako se već dobivaju pa ih nema, zatim o nekim drugim poslovima koje si čak i ja kao mogu priuštiti, a onda završiti na psihijatriji ili u zatvoru jer podižem glas kada bih trebala šutjeti, priča o tome kako poželim svaki dan sedamdeset puta pokidati diplomu i ubaciti patetično komadiće u WC-školjku, priča koju bi mogli ispisati mnogi, a da za to uopće nisu ni najmanje krivi, možda čak i cijela generacija, zatim i malo osobnija priča o tome kako sam opet vjerovala pogrešnim ljudima i bila iskrena i praštala i pokušavala ih razumjeti, sve njih i kako ni za to baš uopće nisam kriva, priča o nečemu o čemu zapravo i ne želim više nikada pričati. Nikome. Pa i ne pričam, jedino ovako izleti dok pokušavam ispisati neku drugu priču, pa si posljedično verbalno opalim šamar kada me draga osoba vidi u stanju u kojem jesam (a viđa me rijetko), stanju na koje sam navikla i koje više ne znam kako u ovim okolnostima promijeniti. Pa kada je pošizila što nisam puno veći smrad ili barem onakav kakvim me smatraju i što sam borac na poljima na kojima bi se mnogi odavno prestali boriti, krivila sam sebe možda deset sekundi, oca što me nije drugačije odgojio možda pet sekundi, a onda sam se smijala u sebi na svoj račun i pustila ju da govori. Nekad sam smatrala vrlinom mnoge stvari, no da, u pravu si... dug je život, ostat će mi ovaj post kao podsjetnik da sam odgojena za neko drugo vrijeme i drugačiju okolinu: ovo je vrijeme ipak mnogima neprijatelj najgore vrste.
Sarah, putovala sam mirno jer sam imala ugodan pjesnički zadatak u metropoli, to me uvijek puni dobrim vibracijama i osjećajem da ono što radim ima smisla. I jer imam ljude koje volim ondje, pa sam dio svega toga ponijela doma. Bitne stvari :) :*
22.10.2015. (08:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bromberg
Htio sam zapravo napisati nekaj drugo...ali sad sam sasvim ljut sto, ako je bilo neko pjesnicko dogadjanje, to nisam saznao pa se nisam prikrao da te malo slusam uzivo.
Tjesim se da me mozda nije bilo tu :)
Ma, da ja ipak napisem to drugo, uzasnut najavom 'zadnjosti' ovog posta...(a znas otkud mi to!).
Mozemo pripaziti da intimu i osjecaje ne bacamo bas pred svakoga. Mozemo, valjda i trebamo.
Osim ako smo pisci! Onda tesko. Sta god nazvrljali, ako nesto vrijedi, automatski je svlacenje par exellence. Mozda se to i moze tutnuti u neku ladicu, ali tekst je proklet, hoce van. I sto hoce to i dobije. Sta god napisali, pismo je nepoznatim/neizvjesnim primateljima. Neko je cak rekao 'zavodjenje' na daljinu.
Jedino kaj mozda mozemo je izabrati...pisati ili ne. A sigurno znas da cak ni to ne mozemo :))
Pisati prestati neces. A neko reguliranje i biranje publike ionako je kratkorocno samozavaravanje, jer dugorocno, tvoj tekst ju izabere sam.
Eto, to je bio moj mali ocajnicki pokusaj da te zadrzim na blogu (koji me i samog nervira mnogim svojim karakteristikama), iz najgorih sebicnih razloga - da te citam!
22.10.2015. (13:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...