Komentari

roditelji-nedonoscadi.blog.hr

Dodaj komentar (4)

Marketing

  • kleopatra 1982

    Moji su uglavnom još "paralizirani" ...osim doslovno dvije kolegice koje me slušaju u trenucima kada je meni teško(i naravno familije)...dakle "samo slušaju" jer zbilja i ne trebam da mi netko govori išta(a oni to znaju) ...samo mi treba "slušać"...govornici su ovi "paralizirani prijatelji" čije rijeći "utjehe" i zabole ponekad...ali trpim...jer oni očito neznaju da me zapravo jako bodu u ranu moju ... jer kako mi znaju reći dobro da je tako rano,dobro da je osato drugi blizanac,dobro da ovo ,dobro da ono ... halo..moja bol je tu i neznam za drugu,jer ova me rana boli....ne mjerim ju s ničim.Ona jednostavno boli.Nije mi normalno da sam umjesto mlog krevetića kupovala mali lijes,nije mi normalno da sam umjesto za krštenje nosila svom malom anđelu odjelce na patologiju,ni obukla ga nisam sama....nije mi normalno da sam mu prvu igračku kupila i stavila kraj njega u lijes a ne da se igra s njome.Normalno mi je to da volim svog anđela jer savkim bracinim pomokaom vidim njega kako na nebu radi isto.pitam se dali i njemu netko drži "glodalicu" za zubiće kao što ja držim braci.Eto prijatlji moji to neče čuti iz mojih usta jer oni znaju bolje kako boli moja rana

    avatar

    20.10.2015. (13:59)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Poslije ovog Kleopatrinog komentara, ne mogu ništa nadodati uz tvoj tekst. Ovo je prestrašno: sretnija si, jer brigu oko svog Palčića imaš i racionaliziraš umanjujući prethodnu bol

    avatar

    20.10.2015. (14:47)    -   -   -   -  

  • lion queen

    problem je u tome što nemaju svi tvoje prijateljice, a mnogi roditelji pate. vezano za problem mog djeteta, meni je jako puno pomogla udruga, koju su osnovali roditelji takve djece.. u bolnici medicinske sestre tada upućuju na udrugu. zato, ako ti se da i imaš volje, osnuj udrugu, ljudi će ti se priključiti, pa ćeš pomoći mnogima kojima je pomoć u prvim danima potrebna. sjećam se kako su meni bila dragocjena iskustva iz te udruge.. o koliko pitanja su mi oni riješili iz svoje prakse.. šteta je ne posvetiti se tome. danas ih ja ne trebam, ali itekako cijenim to što su mi bili pri ruci onih prvih nekoliko mjeseci, dok se nisam privikla na spoznaju da moramo živjeti s tim do kraja.. eto.

    avatar

    20.10.2015. (17:36)    -   -   -   -  

  • Kako je biti roditelj prerano rođene djece

    Joj drage mame, sve znate. Ali ljudi jednostavno osjećaju obvezu da nešto moraju reći. I onda krenu: imaš drugog, moglo je biti i gore itd. I da, koliko puta u danu vidim duplu sliku. Najgore mi je kad se moj palčić gleda u ogledalu. Tad vidim dva, ista moja dečka i odlutam. Pa fali dijete, a ne neka stvar koju zaboraviš i zamijeniš drugom. Teško je. Blog sam i počela pisati kad nitko nije razumio strah. Strah od opstrukcija, strah od operacije, strah da neće prohodati. Utješne riječi: ma bit će on dobro. Pusa drage mamice.

    avatar

    20.10.2015. (18:05)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...