Komentari

broduboci.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Luna

    Prekrasan post.

    avatar

    25.09.2015. (18:43)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Sjajno si profilirao sebe kroz biti tu i biti tamo, a tamo gdje si došao "ušao "si ne samo medju, nego u ljude i vidio lica, koja nas mimoilaze da bih ih zauvijek zaboravili..
    Eto, ti to nisi: podsjetio si nas, da medju licima ima i onih koji pate..a vrlo često ih ne vidimo!

    avatar

    25.09.2015. (19:04)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    I dok gledamo druge i zamišljamo njihove priče,
    nismo ništa manje sami.
    Jedino smo onaj oklop malo olabavili.

    avatar

    25.09.2015. (19:10)    -   -   -   -  

  • bodulka

    Poštovani gospodine Prtenjača, kada budete tiskali slijedeće izdanje Vaše žute knjižice ljubazno Vas molim da na naslovnicu stavite sliku ovoga čovika! Srdačno Vaši! :-*

    avatar

    25.09.2015. (20:16)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    Upravo zbog te napredne tehnologije je među ljudima sve više samoće i nebrige za drugoga. Nažalost nas tek bolesti trgnu pa shvatimo da postoje životi, živi ljudi. Ali opet nam đabe sve te napredne stvarčice kad ne znamo Životu pomoći.

    avatar

    25.09.2015. (21:05)    -   -   -   -  

  • Lisica Mica

    MORAMO biti mladi, sretni, lijepi, uspješni... Inače valjda nismo ljudi. A baš kad susretnemo neuspjeh, starost, bolest, još najviše smrt, postajemo svjesni što nas čini ljudima.

    avatar

    25.09.2015. (23:46)    -   -   -   -  

  • so far away...

    Divno, duboko i pogođeno.
    Pitam se zašto opet sjedim budna u 3 u noći...naime, mislila sam da sam napokon našla dobar posao i dobrog poslodavca. A onda nakon godinu i pola i odrađenog kataloga koji se radio od 8 do 8 dobra tri mjeseca, razočaranje. Moja šefica je baš kao i svi tipični hrvatski poslodavci lijepo zahvalila na mom trudu, trudi se naći načina da dam otkaz. Dobro joj ide urlanjem na mene svaki drugi dan bez razloga i povoda.

    Zašto se nekome za trud zahvali optužbama maltene za industrijsku špijunažu, maltretiranjem zbog stvari koje nemaju veze s poslom, galamom i prijetnjama?

    Kako smo to zaboravili biti ljudi, kad je novac postao važniji od čovjeka kraj tebe, zašto je to tako i zašto nas je toliko koji se s time ne možemo pomiriti, a opet ne uspijevamo ni promijeniti nešto? Hrpa pitanja...nema odgovora.

    avatar

    26.09.2015. (03:46)    -   -   -   -  

  • Pomagač

    Evo uz jutarnju kavicu čitam tvoj post i nalazim kako slično razmišljamo.Potrebno je s vremena na vrijeme biti sam(ne usamljen).Nekako se čovjek odmori od ovog ludila,kaosa i laži oko nas i nađe sebe.I meni su kolodvori uvijek tužni.Sad čekajući autobus kratim vrijeme tako da gledam i slušam ljude oko sebe.Ono kad si "stvarao konfete od izrezanih riječi" iz jadne ranjene knjige podsjetilo me da sam ti se prvi put javila e-mailom komentirajući jedan nostalgični post o nestanku vrpci iz knjiga i kako ne voliš kad netko" pravi uši "na knjigama.
    Zanimljivo je čitati tvoje postove!

    avatar

    26.09.2015. (07:55)    -   -   -   -  

  • Outremer

    Aj, Brode, lako za tebe, nego ,nadan se da je ona tvoja nepoznata prija dopala kod nekoga dobroga likara i da jon je sa veseljen moga reći (ka šta su nekada likari normalno i govorili, barenko oni iz Staroga Kraja): A, jeben li ti onoga koji van je krivo očita nalaze, ništa van nije!
    Ne mogu se ne sitit jednoga moga dragog Profešura koji je, naravski , bija naš čovik sa Korčule. Jasno, bija je i mrvicu na svoju ruku, veliki beštimadur, ljubitelj žena, veliki platonski udvarač studenticaman, kojima je zna naredit da mu ne idu na oči , ako nisu u minici( bija je tada već za bolesničko pomazanje), teatar sam po sebi. A, bija je dobroga srca, patriota Staroga Kraja i staroga kova. Ko ga nije poznava, nemalo bi se šokira njegovin dijagnozama i prognozama, jer bi zna reć: A, najebali ste sa tin uvon, gluvi ste ka top, ali nema veze, od toga nikor nije umra, a , i manje ćete čut ženu i punicu, ja na vašen mistu ne bi ni stavlja oni aparat!
    Ili:Aj, nije strašno, ma vidi šta si šesna, a plačeš, evo, sad će te prigledat oni moj kolega , odma mi javi, ako te bude pipa, reću mu ženi i punici!
    I tako, moj Brode, prošla su ta vrimena pravih sloboda riči i pravih likara koji su znali šokirat i nasmijat, posebno onda kad je najteže.
    Profešur P, Korčulanin u Zagrebu, bija je komorni filmski umjetnik, fantast noirovštine francuskog kolosjeka! Adio!

    avatar

    26.09.2015. (08:04)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Hvala ti Luna
    I tebi Annabony također hvala
    Lastavice, slažem se
    Bodulko, imenujem te povjerenikom za sjeverni Jadran :-)
    Pjaceto, , ne znamo jer nas nastoje zbuniti sluditi i uvjeriti da ne vrijedimo ni po boba. Ipak, ponekad iz samo pola boba zna izrasti nova biljka ;-)
    Mica, lijepo rečeno!
    So far away, ne brini, doći ćemo i do odgovora
    Pomagačice, da vidiš koliko ih je tek zanimljivo pisati, nikad ne znaš kamo će te neka misao odvesti...
    Outremer hvala na lijepoj priči

    avatar

    26.09.2015. (16:06)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Po običaju izvanredna priča protkana sitnicama koje sve zajedno čine prekrasno tkanje. A što se samoće tiče, nije loše ponekad biti sam iako to meni gotovo nikada ne uspjeva. Jer kako rekoh u jednom svom mudroslovu:
    Nikad nisam sam. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

    avatar

    01.10.2015. (14:26)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Divan post. Bemti ne usudim se tako blogati. Previše bi se razlila, kak moja sekica blizanka kaže...:-) skupljalo bi me se spužvom...a opet..jedino ovako vrijedi.

    avatar

    01.10.2015. (22:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...