Komentari

pjaceta.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • Bergaz

    Ključan je, po meni, prelazak s "neću..." na "hoću...".
    "Naučila" me to, svojevremeno, jedna osoba, tadašnji "inokosan poslovni organ", ako se uopće sjećate te "funkcije"... koji je na kolegijima "razoružavao" kojekakve samoupravne mudrace koji su na prijedloge i ideje tvrdoglavo odgovarali s "nećemo...". Dovoljno ih je bilo pitati "a što zapravo hoćete?" da prestanu sva daljnja rogoborenja.

    avatar

    17.09.2015. (21:24)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    požirala ali bolje srkala sem Tvoje besede....SUPER pišeš...je prva slika Ljubljana...Večerni Pozdrav!!!

    avatar

    17.09.2015. (22:22)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    sve ti je to bez veze, to zatvaranje u torove, isto ka i spajanje torova, beznačajno, bespredmetno, svit je daleko, daleko veći od onoga šta se vidi s kampanila, kažu da je okrugal

    avatar

    17.09.2015. (22:46)    -   -   -   -  

  • Odsutnost matične ploče

    Riječi su bogatstvo. Sinonimi su sokovi drveta koje želiš biti.

    avatar

    17.09.2015. (23:18)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @GP-ZG - upravo to, prelazak iz neću na hoću je promicatelj života. I najteže ali i najvažnije je pitanje, to što si i sam spomenuo (nasmijah se na one dežavu 'Nećemoooo'), što hoćeš?
    Danas puno ljudi nešto raducka, živucka, pa i ne zna da nešto neće, a kad to shvate, onda ne znaju što hoće, ali ipak je prvi korak u toj promjeni, znati što nećeš, da bi mogao 'prokljuviti' što hoćeš. Step by step ;-)))

    @modrina - Hvala, hvala! Seveda, prva je Ljubljana. :-)

    @frešcajg - imaš ti prav, ma i na tom okruglom svitu ljudi prave torove, izabiru dušne pastire i bleječu, a crne ovce pokušavaju preskočiti zidove i... and the world goes round :-))

    @matična - Hvala ti na ovoj lijepoj alegoriji :-)

    avatar

    18.09.2015. (10:20)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Pokušavam vizualizirati petogodišnju prevoditeljicu za sve "izgubljene" sjeverno od Kupe i južno od Kolpe, ali zapravo, poznavajući te, uopće nije teško :-D

    avatar

    18.09.2015. (10:22)    -   -   -   -  

  • polupani loncici

    eh da... napredovati duhom mogu ljudi koji su i otvoreni u tom podrucju... promjenom na sebi mjenja se i okolina koju obitavas

    avatar

    18.09.2015. (11:12)    -   -   -   -  

  • majra

    Kada sam bila mala, ja sam mislila da je fazol onaj crni a pasulj onaj bijeli, jer je mama govorila fazol i uvijek kuhala na svoj dalmatinski nacin taj crni fazol. Mi kuci stalno mijesamo sve i svasta, iako smo svi eto jedne vjere, a zivjeti u sredini gdje ima mnogo manjina te nauci na vrijeme da ljude ne cijenis po tome kako izgovaraju neke rijeci.
    Necu da budem ta sto za sve ima zamjerku, hocu da budem bolja od toga :)

    avatar

    18.09.2015. (18:42)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    E da, lijepo rečeno. Čovjek ili drvo, raste ako se tolerira i uvažava.

    avatar

    18.09.2015. (20:41)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    nas doma bi trebalo snimati kad govorimo. svuda smo nesto pobrali, pa sad na primjer "moran jutra ili preksutra na finanzamt dat davcno napoved", jedan dan radim gablec, drugi marendu a treci malicu a ima dana kad gledamo keta kak po rufu klajmba. moja mama pak odmah pri govoru povuce dijalekt onoga s kojim razgovara pa iz njenog zavijanja tocno znamo tko je na liniji :) nijemci misle da smo rusi ili poljaci, purgeri misle da smo fijumani, primoci da smo janezi ili svabe, smutili bi boga i vraga :)))) jako sam ponosna da mi uz sve selidbe i migracije govori (osim engleskog, njemackog i slovenskog) materinji jezik iako ni minute nije proveo u hrvatskim skolama, a naucila sam ga i nas primorski cakavski dijalekt.

    avatar

    18.09.2015. (21:12)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @brode - hahaha, sitit ćeš se ti prevoditeljice na lito, kad te oni 'sjeverno od Kupe' krenu ispitivat za put :-D

    @lončići - ima istine u tvojim riječima! Ali ponekad kolikogod se mi mijenjali, okolina ostaje ista, tad promijeniš okolinu :-))))

    @S. - super si ovu zadnju rečenicu rekla. A i istina je, kad si manjina, moraš se prilagođavati, tako je sa svim ljudima koji putuju, koji mijenjaju svoje krajeve boravka, moraju se prilagoditi i poštivati drugo. U takvim uvjetima se nauče da se ljudi ne dijele ne po vjeri, ne po govoru, ne po naciji, već po tome - ili si Čovjek ili si kakec :-))

    @O-da - Drvo, kao i čovjek, je dar Života, treba ga poštivati ;-)

    @Kojotica - hahaha, obožajen te. 'Primjer rečenica' je kao iz našeg doma, meni je otac uvijek govorio "Kad započneš rečenicu u jednom jeziku, završi je bar u tom jeziku." Đabe. :-))) Ono sa tvojom mamom mi je isto tako jako poznato, odmah povučem dijalekt. Teško se odupirem tomu.
    E, da znaš, ponosna sam na tebe jer govori materinji jezik. Upravo smo neki dan sa prijama komentirale neke naše kolegice iz tako 'migracionih' obitelji, gdje djeca ne govore materinjim jezikom. To je tužno, da rodbina ne može razgovarati sa tom dicom.
    Djecu treba učiti jezicima, što više, to bolje. :-)

    avatar

    19.09.2015. (13:36)    -   -   -   -  

  • zlatna djeva

    super tekst
    nažalost, ovaj bloghaer čini čuda sa svojim glupim i brzim listama, pa ga nisam pročitala dok je još bija frižak, ahahahaha

    avatar

    19.09.2015. (14:08)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @zlatna - Hvala!
    ahahaha, znan kaki je tvoj odnos do tih lista :-)))) :-*

    avatar

    19.09.2015. (14:24)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Jezični ekumenisto :-) ti si jedan okrepljujući korijen iz kojeg se može neiscrpno mnogo naučiti...divan tekst :-*

    avatar

    19.09.2015. (21:42)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Izgrađivati sebe istovremeno puštajući drvetu da izraste
    u svoj svojoj ljepoti i bogatstvu krošnje, spremnoj primiti
    pod svoje grane sve dobronamjerno što raste pod nebeskom
    kapom, ne mora nužno biti Russel, njega pod ruku.
    P.s. U čitanju sam došla tek do Russela, nastavit ću:))

    avatar

    19.09.2015. (22:23)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    - Kad dijete prvi put kaže: NEĆU, treba ga pohvaliti, nikako koriti,
    jer je to prvi znak svjesnosti sebe.
    - ovdje nemam što dodati ni oduzeti: "Razumom se teško boriti protiv političkog ispiranja. Vjekovima, stoljećima, uvijek jedno te isto. Kako je teško biti Čovjek i kako će rulja uvijek prvo napasti Čovjeka."
    -Nikako ne razumijem zašto je tako teško biti samo čovjek, zašto se
    ljudi moraju razlikovati po riječima, a ne na dobre i loše. osobno,
    uvijek sam ljude samo tako dijelila, na dobre i loše, i imam prijatelje
    u svim kulturama, vjerama, jezicima...

    Post si stavila u vrijeme kad idem spavati i propustila sam ga.
    Da mi nisi navratila, ne bih ga vidjela. A bila bi šteta.

    avatar

    20.09.2015. (06:51)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Sarah - nasmija me sa onim ekumenistom, dobro si to složila :-)) Hvala :-*

    @malo ti/ja     - haha, pomalo, pomalo. Nije Russel tako bitn, on je samo kamenčić koj me je pokrenuo, koji je stavio na tipkovnicu riječi koje sam htjela potkrijepiti. :-)

    @Lasto - djeca već rano krenu sa tim 'neću', Junior daleko daleko prije bilo kojeg 'hoću' :-))) Slažem se sa tobom, treba im dopustiti, do neke odgojne granice.
    Možda je čovjekom teško biti jer treba ipak malo poraditi na sebi, na suživotu u zajednici. Možda je to puno teže, naučiti se suživjeti sa raznorodnim i različitim. Puno teže je ovladati sobom nego 'udarat na prvu loptu'. kako su ono rekli - red, rad i disciplina :-)))

    avatar

    20.09.2015. (12:47)    -   -   -   -  

  • OuKajĐiEf

    Ja bih se možda priklonio govoru.. više nego riječima koje se lako dadu napisati u pismima, u jezicima.. Riječi uvijek nailaze na muke razdvajanja, prevađanja i nejasnosti. Govor nas vodi do slika koje život znače.. do nas samih.. do otajstva pjesme i prirode same, do korijena. Jedna davna priča govori da sve što je zapisano u knjigama osuđeno je na zaborav. Koliko je jezika izumrlo a mi još postojimo, ni više ni manje nego smo postojali, samo toga nismo svjesni. Riječi treba pokrenuti da budu govor, kao ples da ne budu figure, ili glazba da ne budu note.

    P.S. Kako još nisam zapazio tvoj blog? :) Ili jesam? Tekst je bio jako dugačak i dobar, sigurno si bila ti.. :)

    avatar

    21.09.2015. (11:34)    -   -   -   -  

  • j.

    uf, i ja bih - da nisi svratila kod mene - propustio ovakav tekst... isprintao sam si ga i uživajući posrkao na sunčeku zajedno s kavicom... neka mi bude dopušteno iznijeti samo dvije kratke misli: moj otac, Dalmatinac na privremeno trajnom radu u metorpoli, nakon trideset godina govorio je "kaj si iša na plac" i od njega nikada nisam čuo niti jenu jedinu ružnu riječ o Zagrebu po principu "ubi bene - ibi patria"; zamišljam prvobitne ljude kako smišljaju pravilnosti u glasanju ne zato da bi se podijelili nego da bi im komunikacija omogućila lakši život; razumijevanje - to je bogatstvo i blagodat samo po sebi, bez ičeg drugoga; jezik je - bez ikakve sumnje - izumljen zato da bi se ljudi čuli i razumjeli, dapače - i u mraku, kada ne vide jedan drugoga, zar ne? :)))) hvala i pozdrav!

    avatar

    21.09.2015. (12:42)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @OuKej - hahahaha, ako je tekst bio dugačak i ako je u komentarima pisalo 'predugačko' više puta, onda sam to bila ja :-)))
    Da, možda je govor pravilnije, možda čak sporazumijevanje, jer upravo neverbalna komunikacija sa tijelom zna puno više govoriti od riječi. Više razotkriva istinitost riječi i unutrašnjost čovjeka, a sa tim i njegov pogled na svijet.
    I tako malo po malo, iz komunicirasmo svijet :-)))

    @J.     - drago mi je da ti se svidio, a vidim i zašto, jer si i sam bio sudionik tog 'jezičnog miješanja'. :-)) Sviđa mi se ideja da su smišljali pravila da bi se lakše sporazumjeli, tako je nastao i bonton, etika, pravila ponašanja u zajednici, zbog boljeg suživota. Razumjeti drugoga i sporazumjeti. Hvala i tebi i pozdrav! :-)

    avatar

    22.09.2015. (09:51)    -   -   -   -  

  • DOMENICO

    Gospođo mama, samo da van rečen.... ona vaša mala.... me toliko uneredila... da san bidan... ma .. neka van ona lipo sve reče... nisan ja tužibaba ...
    a fažol je najbolji pomišan sa orzon i slanutkon :)

    avatar

    22.09.2015. (20:44)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Hvala draga moja...Lep večer Tebi i malom juniorju:))

    avatar

    22.09.2015. (21:52)    -   -   -   -  

  • Kolotraz

    nije bitno kojim jezikom govoriš-pišeš, bitno je biti Čovjek.

    Btw, nice fotke

    avatar

    23.09.2015. (10:53)    -   -   -   -  

  • .

    Ovo ću ti ja komentirati kad popravim tipkovnicu :D

    avatar

    23.09.2015. (11:39)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Nediljko... znan, znan, sve znan o onoj mojoj, ali ona van je puno dobra i lipa, ona je moja i ništa od toga ona nije učinila, ništa! A kad njena mate' to reće onda je to istina jer inače će van zapivat onu narodnu ojkalicu - moja mate te traži...:-))))
    Zapisala san recept :-)

    @modrina - Hvala!

    @Kolotraz - Hvala! istina, najvažnije je biti Čovjek, truditi se postati njime i održavati svoju čovječnost. :-)

    @Višnja - hahahaha. Dobro, dobro, pomalo. Samo ti tipkovnicu popravi, a komentari, lako ćemo za njih. Višnjevača je važnija od svakog komentara ;-)))

    avatar

    24.09.2015. (11:30)    -   -   -   -  

učitavam...