Komentari

freshcayg.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • FreshCaYg

    Istina nema cijenu

    avatar

    11.09.2015. (20:09)    -   -   -   -  

  • lion queen

    hahah znaš šta ja jedva čekam saznati :):):):) hahhahhahhhhhh pravi broj :)):) ne sandala :))
    hahha pretpostavljam harem ..
    (netko je harem, a ja sam hurem :):)))

    avatar

    11.09.2015. (20:15)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    :-))

    avatar

    11.09.2015. (20:17)    -   -   -   -  

  • lion queen

    @čuvarice, nemoj bit naivna, ima ovdje više sulejmana :):)))

    avatar

    11.09.2015. (20:20)    -   -   -   -  

  • stara teta

    suljomani i huremije, valide, kristle, alexix, blejk i horejšou!

    avatar

    11.09.2015. (20:23)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Neću sudilovati jer svašta znam, a kaže se u nas : bolje je svašta jisti, nego svašta govoriti!

    Dunkve, ja imam muda, a ti @lionici daj broj ( ne od sandala )

    avatar

    11.09.2015. (20:28)    -   -   -   -  

  • Mekon

    Jezušek.. pa to bu pravi kupleraj...ha .. no.. gda je bal.. nek je bal ... Prosim.. zgasite velka svetla gda dame biraju ................
    PS.
    fali tam gore još ono :
    Svaka slićnost s stvarnim osobama nije slučajna ......

    avatar

    11.09.2015. (20:31)    -   -   -   -  

  • samo za vranju

    Mene sve nešto zanima ono što se neće dogodit. Sve me stišće oko srca da ja Franju ne bu upoznala.
    Nego kako to da nema među komentatorima Milke Babović, jeeeeeeeeee ??????

    avatar

    11.09.2015. (20:32)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    :) fenomenalno :)

    i još tko će s kim zaplesati tango ne-pomirenja? :)

    avatar

    11.09.2015. (20:37)    -   -   -   -  

  • .

    Aaa..Dedu si mi vinuo među topsuperstarove...bravo..:)

    avatar

    11.09.2015. (20:53)    -   -   -   -  

  • zlatna djeva

    istina je da istina nema cijenu, ali ako bude trebalo, sve će Domenico platit

    avatar

    11.09.2015. (22:41)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    Koje žutilo :))))

    avatar

    11.09.2015. (23:06)    -   -   -   -  

  • pričopričica

    A Horatio ????
    Jel mogu ja ponit trema stimulatore???

    avatar

    11.09.2015. (23:24)    -   -   -   -  

  • zlatna djeva

    netko nepoznat mi je ostavio priču u komentarima
    kako ti znaš tko, što, s kim, s čim i ostale sitnice
    ostavljam protupriču kod tebe
    nadam se da će samozatajni književnik navratit ovdje
    u njega i vrata i škure zatvoreni :)

    Lažljivica
    Djeca su odrasla i otklizala iz njenog ružičastog doma, a ona ga je prestala bojati. Više nije bilo potrebe. Sivilo, čak i crnilo, su bile boje njenih umirovljeničkih dana. Više nije ni pokušavala komunicirati sa svojim suprugom kao da još uvijek ima nade za njih. Povukla se u svoj svijet i prebirala po prošlosti. Nije u tome bilo utjehe. Gledala ju je bez filtera i shvatila da, osim djece, nema na što biti ponosna. Počela je razmišljati o samoubojstvu.

    Možda bi to i učinila da je jedna od rijetkih prijateljica nije nagovorila da počne pisati blog. Nije joj baš bio blizak takav način komuniciranja. Zazirala je od virtualnog svijeta i svih zamki za koje je čula da čuče u njemu.

    Nekoliko je mjeseci samo pratila, čitala i zamišljala kakvi to sve ljudi sjede pred svojim zaslonima i što ih tjera na ispovijedanje svojih najintimnijih misli. Gotovo joj je bilo nezamislivo da ih netko može podastirati tisućama nepoznatih očiju tvrdeći da je to njegov intimni dnevnik.

    Bila je nepokolebljivi optimist otkad zna za sebe. I najcrnije situacije je sebi voljela prepričavati u ružičastim tonovima. Tako bi jedinice u školi prikazivala kao prilike da zaista dobro nauči gradivo. Dugogodišnju bolest je nazivala prilikom da očvrsne karakter. Svoju usamljenost prilikom da se okrene sebi i u svojoj nutrini pronađe zapretano biserje. Jedino što teško i gotovo nikada nije uspjela prebojati ružičastom bojom su bile svađe među njenim roditeljima. Pokušala ih je izbjeći udajom.

    Ispočetka je zaista sve bilo ružičasto. Čak zlatno. Tim veće je bilo njeno zaprepaštenje kada se pozlata počela mrviti i otpadati. Prva se pukotina pojavila kada je u suprugovom džepu pronašla telefonski broj nepoznate Snježane. Izvukao se promrmljavši nekakvo objašnjenje, a ona ga prebojala u ružičasto i time nepoznatu Snježanu pretvorila u prijateljicu iz škole koja je dogovarala proslavu petogodišnjice mature.

    Do rođenja sina brak je već bio prepun tankih pukotina i ogrebotina. Dolazak novog člana u obitelj nije popravio situaciju. Čak bi se moglo reći da se sve pomalo počelo raspadati. Ona je nabacivala sve više i više ružičaste. Iznevjerena obećanja, propali dogovori i učestale svađe su se, za nju, pretvorili u nešto što je normalno u braku. Čak joj je laknulo kada je rodila kćer. Sada je bila toliko zaokupljena da nije imala ni vremena ni volje ni želje ispravljati suprugovo ponašanje. Previše je imala posla i brige oko djece.

    Ružičastu je boju koristila samo pred djecom i u susretima sa prijateljima i rodbinom, pogotovo svojom. Bojala je svoj život svim mogućim nijansama ružičaste i molila se da ne vide izdajničko rumenilo na njenom licu. Kada bi se netko opasno približio istini, ona bi se polako i nepokolebljivo udaljila od njega.

    Jednog se dana odluči na rizični korak i napiše svoj prvi post predstavljajući se kao supruga i majka dvoje odrasle djece. Uzbuđeno je čekala prvi komentar. Poslije par dana shvati da će se načekati dok je netko ne otkrije u nepreglednoj zbrci blogova. Ostavi svoje komentare na nekoliko popularnih blogova i napiše novi post. Dugo je razmišljala o čemu bi pisala i odluči se za opis svog davnog vjenčanja. Nizala je lijepe slike koje će zauvijek treperiti u njenom sjećanju. Dobila je dva komentara i odlučila ovdje ostavljati samo ružičaste rečenice.

    Ubrzo su lijepe sličice iz njenog života presahnule, ali su se komentari i posjete umnožili. Bili su divni. Hvalili su je i poticali. Zbog toga je počela pisati i o malo manje lijepim događajima koje bi toliko ušminkala da ih ni sama nije prepoznavala. Čak bi ih i potpuno izmislila. Napisala je i post o predivnom boravku u luksuznom hotelu. Zvijezda tog nezaboravnog vikenda je bio njen suprug koji joj je poklonio bisernu ogrlicu zahvaljujući za sve lijepo što mu je pružila u životu. Plakala je dok je pisala ovaj post i zamišljala koliko je daleko njen život bio od ovoga o čemu piše. Preko zaslona bi povremeno pogledala prema kauču na kojeg se izvalio odavno mrski joj suprug. Njegova napuhana trbušina se podizala i spuštala u ritmu hrkanja. Na njoj se klimao daljinski upravljač, strvarčica od koje se nije odvajao.

    nastavak u sljedećem komentaru :)

    avatar

    12.09.2015. (12:36)    -   -   -   -  

  • zlatna djeva

    Ujutro, kad je ugledala da se njen post našao na naslovnici, nije mogla doći sebi od iznenađenja. Lebdila je po kući nasmiješeno obavljajući kućanske poslove. Suprug bi je podozrivo pogledao, pa vraćao pogled na ekran televizora. Nije dozvolila da joj to uništi raspoloženje.

    Pisala je neumorno, a svaki novi post je bio još jedna stepenica u njenom samopouzdanju. Osjećala se lijepom i pametnom što odavno nije bila nikome u svojoj obitelji. Zbog toga je otišla na frizuru. Ni to se odavno nije dogodilo. Suprug ju je ovlaš i bez riječi pogledao i okrenuo pogled prema televizoru. Za večerom ju je upitao gdje ide kad je frizuru napravila. Nije mu odgovorila. Ne bi razumio. Odavno mu nije govorila ništa o sebi , jer bi svaku njenu izgovorenu rečenicu kad tad iskoristio protiv nje.

    Napokon je živila u svom ružičastom svijetu. Nitko joj nije mogao ukrasti sve divote koje je utkala u svoj blog. Izlazila je na kave sa prijateljicama. Suprug joj je često i prečesto poklanjao cvijeće. Nisu je nikad morile novčane brige. Djeca su je posjećivala. Sve, baš sve je bilo kako treba biti.

    U stvarnom životu ništa nije bilo kako treba biti. Suprug je, zbog njenog dobrog raspoloženja i nove frizure , zaključio da je našla ljubavnika. Nisu pomogla ni uvjeravanja ni zaklinjanja. Iz dana u dan ju je vrijeđao. Sada je svoje optužbe iskoristio kao razlog povećanom ispijanju boca piva. Ono što bi ujutro započelo kao prigovaranje, do večeri se pretvaralo u prijetnje. Jednom ju je i udario.

    Kći se nije odavno javljala, a kad se napokon javila, zatražila je da joj posude oveću svotu novca. Što se sina tiče, volila bi da im se nije ni javio. Nije od njih tražio novac. Nije tražio ništa. Samo ih je obavijestio da je u ozbiljnoj vezi. Veselila se nevjesti dok nije saznala da se zove Marko.

    Svoj jad je pretočila u post. Opisala je velebno vjenčanje svog sina. Opisala je i automobil kojeg su mu za poklon kupili ona i suprug. Njena je kćer bila zvijezda večeri. Gotovo je zasjenila mladenku koja je blistala pod nakitom , njihovim obiteljskim nasljeđem. Post je imao izniman odjek. Svi su joj čestitali.

    Napipa u džepu bočicu sa tabletama za spavanje. Otvori notebook i započne novi post. Posljednji.

    „Dragi moji blogeri,
    ja sam lažljivica. Sve o čemu sam ovdje pisala je čista izmišljotina. Molim da mi oprostite. Slaba sam žena koja je na ovom mjestu nalazila utjehu i snagu da može progurati sljedeći dan. Hvala vam, dragi moji. Kada ovo budete čitali ja ću biti na, ako ne boljem, barem jedinom mogućem mjestu. Molim vas da štampate ovaj post i pošaljete ga mom suprugu. Adresu ću napisati na dnu posta.“

    Sve su se njene boli izlivale i crnile slovima bijeli ekran. Plakala je dok je opisivala sve gadarije koje joj je njen suprug priredio kroz godine ponižavanja i usamljenosti. Žalila je što nije imala snage biti bolja majka svojoj djeci. Žalila je što je propustila živjeti cijeli jedan život. Napokon je završila. Pogledala na sat. Bilo je tri i deset. Označila je da se post objavi za dvadeset i četiri sata. Zatvorila notebook. Popila tablete i legla pored supruga.

    avatar

    12.09.2015. (12:36)    -   -   -   -  

  • stara teta

    kaj reč? poruka je poslata. živjeti u vlastitoj samoobmani, čučeći nesretan godinama, zbog ideala kojeg smo si zacrtali kao onaj jedini, ispravni životni cilj... bijeg od samoodgovornnosti jer su nas učili pokornosti, učili da treba ovako-pa onako, eda bi bilo-tako, jer je tako jedino pravo, dobro, pozitivno, bla, bla. inače si nitko i ništa, marginalac, nevrijedan, parija, na rubu podcijenjenosti. pa treba zato šutjeti, trpiti, a usput i tražiti ugodne načine kako da izbljujemo onaj hračak koji nas svake noći guši, svako jutro nam kvari disanje. virtualno "druženje" je mnogima divna potvrda da uopće postoje!
    na žalost, to neće nikoga primiti za ruku, trgnuti mu rame, držati ga 24/7/52/365 aptak, bodriti, hrabriti, ukazivati mu na neke bolje mogućnosti. to nemre ni najbolji šrink niti tabletice. a niti bezbolan zaborav u vječnom snu. jer ostavlja one zbog kojih je to napravila.

    ovakve su polu-istinite priče vrlo česte na internetskim sajtovima, no u svima se, kao siva sjena, protežu otpočetka, većina ih ne zamjećuje, neki kao zlatna reagiraju, no kao što je rat posljedica igre manjine koja želi moć i vlast, tako su i osobne tragedije rezultat nereagiranja pravovremeno na obiteljsku konstelaciju, odgoj, mainstream, mediokritetstvo, palanačko razmišljanje. često ne pomogne ni diploma, ni školovanje, ni ugled.

    avatar

    12.09.2015. (13:07)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Bravo

    avatar

    12.09.2015. (16:59)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...