Komentari

pjaceta.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • lady rugalica

    Puno je razloga zašto pišemo. Meni moj tebi tvoj, ali najvažnije je nastaviti pisati.

    avatar

    09.09.2015. (11:14)    -   -   -   -  

  • stara teta

    post kojeg osjećam kao svoj. kao da sam ga sama napisala. iako ne običavam pisati o pisanju. pisanje je naprosto životna potreba izražavanja, oblikovanja vlastitih misli. netko to odlično formulira u glavi, i prenosi u život. a neki su sposobni drugačije, osim u glavi i na djelu, mogu skočiti u pisanje, slikanje, modeliranje, pjevanje, plesanje ili sviranje, kao na samo još jedan kamen po kojem će skačući preskočiti potok. napraviti si riječima most do stvarnosti. čudesna sposobnost. i kad to napraviš sretan si. isto tako si sretan kad ideja, ma kako bila sitna, crvolika kao jedna jedina riječ ili štura rečenica, nastane u nekoj vijuzi i ti je opaziš, i tako si sretan kao malo dijete, i ona je malo dijete koje primiš i pogladiš, njeguješ, hraniš da naraste, i onda si sretan što imaš svoju riječ...koju ćeš pustiti da ode iz svog doma, od tebe, od tvojih misli... i ne misliš čemu sve to, ima li svrhu, cilj, nakanu, namjeru, želju da te se vidi, čuje... svejedno. ta riječ koju konačno napišeš u tebi stvori životnu radost, stvaralački zanos, ispunjenje tvojeg bića, ma što god o tomu mislili drugi. i kad potpuno ode od nas, kad više ne znaju drugi ni odakle je, ona i dalje živi i postoji, jer postojala je jedan trenutak kroz nas. svejedno, ne budimo tašti, to je talent, dar prirode, naša je zasluga da smo ga razvili i ostvarili. ma što drugi o tomu mislili.

    avatar

    09.09.2015. (12:05)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Lijepo.
    Neću puno remetiti tvoju tišinu,samo ću ti reći da sam uživala,uistinu

    avatar

    09.09.2015. (12:45)    -   -   -   -  

  • Potok

    Komentari se uglavnom odnose na konkretan post, ali tvoj komentar koji si napisala i, kako bogeri kažu,ostavila kod mene je definicija, opći dojam temeljen na dužem praćenju. Oduševlejn sam, jer radi se o odjeku cjeline, nastojanja. Hvala na blagonaklonsti i trudu zasnovanom na poznavanju poezije.

    A tvoj današnji post objašnjava i moje osjećaje koje sam imao kada sam započinjao blogirati. Bio sam sam, bez velikih očekivanja. I onda je došao Sven Adam Ewin i uveo me u jedan krug koji je tokom vremena nestao. Koja vremena?! I ti si bila tu.

    Tišina koju spominejš omogućava da čujemo glasove koji ne postoje. To može boljeti. Čuvaj se prevelike tišine.

    avatar

    09.09.2015. (15:28)    -   -   -   -  

  • stara teta

    vidiš, @potok, godinama sam vas sve skupa čitala,i jedan od spiritusa je upravo bio i sae, čije sam glasove kasnije čula još puno puta, na mnogim stranama, no ostavljali su traga samo u sjećanju, a ono je, u mojim godinicama, nepouzdan partner. i nimalo nježan, nimalo ljubavnik. pa kad se spominje tišina, neka se bar naglasi da je odmor od buke (buka je informacijski otpadak, kažu fonetičari i slične struke), no ovdje se ne radi o tomu, ne radi se o pozadinskom šumu kojeg treba svesti na baznu liniju! a pjaceta je upravo to učinila: očistila je naporne zvukove koji su nas priviknuli na nepotrebno trzanje.

    avatar

    09.09.2015. (15:56)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Tišina je najljepša muzika

    avatar

    09.09.2015. (19:25)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @lady - upravo tako, važno je pisati, nevažno zbog čega.
    @teta - samo si nastavila moj post. Jako dobro si oblikovala ono što nisam znala tako jasno izreći, tu radost stvaranja. ;-)
    @Nisa - Hvala. ;-) Ti si tu od samih početaka i uvijek mi je radost vidjeti te ;-)
    @Potok - Hvala, nisam ja neki znalac ali kod tebe me to uvijek oduševi i sviđa mi se jer si dosljedan svom oblikovanju poezije.
    Da, to su bila vremena. Tako drugačije je bilo. Možda moramo prolaziti kroz te različite faze bloganja da bi nešto naučili i o pisanju i o sebi. :-))
    @teta - Hvala!
    @Brod - istina.

    avatar

    09.09.2015. (21:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...