Apsolutno ne. Nisan agnostik, a samoljublje more napisat na ovo samo neko ko zapravo nema pojma kako je ne bit vjernik. Nema tu ništa samoljublja, samo čista konstatacija. Ne zanima me bog i nema me zašto zanimat. Ne dugujen mu ništa, znači, ako mu triban bit zahvalan jer me je napravija, neman zašto. Nisan mu govorija da me napravi, to je njegova stvar, što se mene tiče nek me uništi odma i sve super. A ako ću ga štovat jer se bojin njegove kazne, onda ću radije ić u paka nego se ulizivat nekome ko je takav šupak.
Ja ne virujen u Boga, ovo san samo napisa da pokažen kako se ja osjećan naspram tog monoteističkog koncepta Boga. Bog ljudima triba iz njiove lične slabosti. Meni ne triba. Iman dovoljno slabosti al ne očekujen nikakva spasitelja da se brine za me jer ga nema. To je zapravo sebično, da misliš da si toliko bitan da će ti neko apsolutno nadmmoćno biće ispunjavat želje. Sebično je da očekuješ oprost za svoje grijehe umisto da se minjaš i da dođeš dotle da ti ničiji oprost ne triba, ili barem da se trudiš da iđeš prema tome.
06.09.2015. (17:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, zapravo je puno veće samoljublje virovat u Boga, strahovat od njega, molit mu se izvinjavat i bla bla, samo da dobiješ od njega jedno kvalitetno parče mesa kad umreš. Puno, puno manji ego imaš ako zapravo prihvatiš da ti je svejedno šta će bit nakon što umreš i da živiš ovaj život da budeš dobar sebi i ljudima oko sebe zbog sebe i zbog njih, a ne jer je to nekakvo biće naredilo i ti moraš slušat. Osobe koje su razvijene, koje imaju svoj razum, moralni kod nemaju potribe za Bogon. Meni Bog ne triba, savršeno dobro rasuđivan sam, i dobro mi je tako.
06.09.2015. (17:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam poslao svoj komentar da bismo se ti i ja takmičili tko je ovdje veći/manji vjernik. Samo komentiram post kao post. Legitimno je vjerovati u što god čovjek poželi, pa čak i mijenjati vjeru. Dozvoljeno ti je biti i sam svoj bog, biti u raju još za života, paklu, itd., što ne? Sve dok ne ugrožavaš druge. Ti krojiš ovaj život, to si shvatio, i dobro ti je. A koliko vidim za tebe je bog ništa, pa nije toliko ni bitno ništa vezano za njega. Ti si odustao od boga, bog je odustao od tebe. Ne zanima on tebe, ne zanimaš ti njega. Raskrstili ste. Moje osobno mišljenje je da ovom postu fali mnogo osobne skeptika iz nekog ljudskog kuta promatranja. Ne mora biti to nužno povezano sa religijom. Suviše ima negacija, sigurnosti... i to kao paket jednostavno nije to. Oprosti, ako mi je to isto ili ako me neki dijelovi podsjećaju na samoljublje. Inače, nemam ništa protiv ateista i agnostika ali ni ostalih vjernika. :)
Ako si dobar sam sa sobom ti i ostani dobro. Hoću reći, ni ne želim da ti bude loše. Oko samoljublja sam znaš kako stoje stvari ali raduje me što očigledno nema samoljublja.
06.09.2015. (18:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisan ja toliko siguran kako post ukazuje. Ja sam kažen: Fala Bogu, kad osjećan zahvalnost ili: daj Bože, ako želin nešto, al to ne znači da taj Bog postoji. To prosto znači da postoji ljudska potreba za nečin što bi bilo kao Bog, ali budimo realni, to je potreba za apsolutnon sigurnosti, za nečin čega nema. Ta potreba nije namijenjena da bude ispunjena, da jest ne bi se izmišlja pojam poput Boga, nego bi se naša neki konkretan način da se ta potreba ispuni. Iako naravno, Bog označava i sferu nepoznatog, sferu pitanja smisla života, pitanja odkud nas, i ičega itd, al sad to je drugi aspekt, nisan mislija na to kad san pisa. A svjestan san ja itekako da ja neman odgovore na ta pitanje, al radi se o tome da niko nema. I o tome da ljudima očajnički triba Bog. From ima knjigu Bit ćete kao Bog, di opisuje kako je pojam Bog zapravo vrhunac ljudskih težnji i da je logično da ljudi kvalitete koje pripisuju Bogu zapravo teže da sami utjelove u sebi. Ja mislin da se o tome radi.
Jer, iz onoga što ja vidin, najveći vjernici su ljudi sa izrazitin problemima. Ljudi sa traumama koje ne mogu prevazić, ljudi koji su radili loše stvari i ne mogu si oprostit, pa traže da in Bog kao neki apsolutni sudac oprosti kad već oni ne mogu, ljudi koji su generalno nesigurni i nestabilni i triba in nekakav oslonac. To je činjenica, iz mog posmatranja prvo iz moje obitelji pa nadalje, to su glavni razlozi snažnog vjerovanja, oslanjanja na ideju Boga. Naprosto, mislin da razvijena individua, osoba koja je ostvarena i zrela, ako će i virovat u Boga neće joj Bog bit potriban, ili barem na listi potriba neće bit glavni. I također, takva osoba ne bi tribala imat strah od Boga ako radi neke stvari koje su kao zabranjene, npr ako je gej. A većina vjernika nije takva, to oboje znamo. :)
06.09.2015. (21:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joj. Ne možemo nagađati što ljudi vjeruju u boga jer vjera je nešto što ti od rođenja pripada. Kako god to shvatio. Dakle, od malih nogu te uče o tvojoj vjeri, tako da ne možemo sa sigurnošću tvrditi razloge zbog kojih ljudi strastveno vjeruju kao ni da pouzdano znamo njihove motive. Maliciozno je i slijepo nagađanje iako naravno ima i toga što si i sam naveo. Ipak, neke stvari se ne čine samo iz straha. "za nečin čega nema.", ateista si ili bar neka vrsta nonteizma definitivno. Boga možeš vidjeti na razne načine ali kad kažeš da nićega nema to je ateizam. Ateizam nije loš, mislim - u redu, ali tako bar kraće definiramo pogled na religiju. To ne znači da si loš čovjek, samo iz svojih razloga ne vjeruješ da nešto postoji.
No, ne bih se tim više bavio.
Poenta je, kad objaviš post ja čitam ono što je preda mnom. Ne mogu nagađati je l bi bilo ovako ili onako jer čitam onako kako je napisano jer to je možda i bio cilj. Hvala ti, također.
06.09.2015. (21:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno, svaćan te, zato postoje komentari da se te stvari razjasne i meni je to super, napiši uvik to šta mi imaš reć.
Vjeri se ljudi nauče. Prirodno je da ljudi u nešto viruju, ali da viruju u Boga, monoteističkog Boga, to je proizvojno i naučeno. Generalno toliko različitih Bogova je bilo i i dalje ima, da ljudi u njih viruju, a ne mogu svi istovremeno postojat. To znači da je koncept zapravo promašen, ili zapravo da je ideja da postoji jedan jedini ispravni koncept Boga promašena. I to zapravo ja mislin. Ja virujen u nešto, ali to nešto ne nazivan nikako niti zapravo iman ikakve ideje šta je. Samo naprosto osjećan nešto i to je to. I to je zapravo, jedini dosljedno racionalni način vjerovanja. Kad kreneš pričat i Bogu koji je ovakav ili onakav, koji radi ovo il ono, to je već konstrukt koji će uvik više ne imat smisla, nego ga imat. A ako ćeš reć da vira nije o raciju, nego srcu il ovome onome, to je sad opširna tema, ali to nije točno. U Boga moreš virovat jedino racionalno, jer je Bog intelektualan koncept. Zapravo vjerovanje srcen, kako to ljudi kažu, ako oćeš da bude dosljedno, je upravo ovo moje virovanje. Jer srce ne mere reć da postoji vaki il naki Bog, srce samo osjeća nešto i to je to. :)
Ja nisan teista, to dobro primjećuješ. Al nisan ni potpuni ateista. Neka vrsta san agnostika valjda, iako ne volin tu riječ jer me zapravo ni ona ne opisiva. Agnostik bi, u teoriji bar, triba reć da je moguće da sve postoji, a ja to ne mislin, jer eksplicitno mislin da Bog kakvim ga monoteističke religije vide ne postoji. Tako da eto, nešto san, i to je ok, sasvim mi je ok da buden nešto i da buden ništa, nebitno je, ionako san to šta jesan sebi i nikome drugom. :)
06.09.2015. (22:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljubav je riječ, objasni mi šta ti znači 'Bog je ljubav'? Šta ti to triba značit, opiši mi to.
Pišen o tome jer me zanima taj pojam, to mi je predmet znatiželje, jer je Bog pojam koji puno govori o ljudskoj psihologiji. A drugi je razlog što je štovanje Boga dominantno u našem društvu, dominantan je ideal, i Bog i sveci iskaču iz svake paštete, i normalno je da imaš reakciju na to.
06.09.2015. (23:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad kažeš Bog je ljubav, jel misliš na monoteističkog Boga? Dakle, jel viruješ u Boga koji šalje u raj i paka? Ako viruješ u takvog Boga, i misliš da je takav Bog ljubav, opiši točno kako to percepiraš. Dakle, je li Bog biće ili emocija? Je li Bog živi svjesni entitet ili beživotna sila?
Ako je Bog onakav kakav ga opisuju religije, i ako za takvog Boga kažeš 'Bog je ljubav', znači pod prvo ne kontan kako to misliš, šta to točno znači. A drugo, kako Bog koji je ljubav, šalje na vječne muke? Kako Bog koji je ljubav mene neće prihvatit u raj jer san dobar čovik al ne virujen u njega? Kako Bog koji je ljubav dozvoljava zlo?
To je samo za taj koncept, ali zapravo, da bi uopće pričali o tom konceptu kako je Bog dobar, pod prvo triba razrješit kako postoji neki takav Bog. Dakle, ko je stvorija Boga? Ako je stvorija sam sebe, kako neko sam sebe more stvorit? Ako je Bog svemoguć, more li stvorit kamen koji ni sam ne mere pomaknit? Ako je raj vječan, je li ja kad dođen u raj mogu postat skroz loš, a da me Bog tada ne more poslat u paka? Ako more, kako onda postoji vječan raj il vječan paka?
Realno, stvar je nelogična, i to je prosto tako.
06.09.2015. (23:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jasna mi je tvoja vjera. Ograđuješ se od monoteističkog Boga i skrojio si sebi vlastitu vjeru odnosno to nešto u što vjeruješ. Jedino je problem što ni sam ne znaš to definirati pa pomalo djeluje konfuzno. Iskreno. Jer i to nešto što osjećaš nije množina već jednina. Pa, ne vjerujem ni da si s bogom nit bez njega išta manje grešan od bilo kog drugog vjernika, ateiste, čovjeka. Što dovodi do - nevinih nema.
07.09.2015. (00:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno, nisan nevin, i nije niko. Slažemo se s tin. :)
Ne pišen da san bolji il gori, samo pišen zašto meni monoteistički Bog nema logike i zašto mi u suštini ne triba.
A što se tiče nevinosti, ja mislin da ako zauzmeš stav koji ja iman, imaš jednu malo zajebanu caku, a to je odgovornost za svoja djela. Jer ja ne virujen u Sotonu, ako san loš, ako uradin zlo, nema nikakva opravdanja za to. Nema nikakva bića koje me je na to potaklo, eventualno mogu opravdat okolnostima u kojima san bija kad san to zlo uradija. :)
Mislin da je to ono šta većinu ljudi drži za monoteistički koncept Boga, jer se boje odgovornosti. Zato se boje slobode, jer je sloboda odgovornost. Kad imaš slobodu odgovoran si za svoje izbore. Zato bi danas još uvik jako puno ljudi rado svalilo odgovornost na sve živo, na Boga i đavla, na političare, na državu, na ameriku, ali realno, svi smo sebi krivi. Ima olakontih i otegotnih okolnosti, ali sebi smo krivi. Ako zaseremo, nije moralo tako bit. Nije sudbina, nije Božiji plan. Zasrali smo i to je to. I tribamo živit s tin. :)
To je ono čega se većina ljudi boji, i zato in triba neko da in dane nagradu jer oni sami ne misle da mogu sami uspit sebe usrećit. Također, ljudi se zapravo boje suočavanja sa samim sobom, boje se svojih mana i loših strana i umisto da ih rješavaju pokušavaju ih projicirat u stvari izvan sebe, to je klasična projekcija, psihološka fiksacija na stvari izvan sebe u koje unosiš svoje vlastite karakteristike. Mi smo dobro i zlo, mi i ništa drugo. Naš je izbor šta ćemo radit, i sami smo sebi krivi i sami snosimo posljedice. Nema nikoga da nan to oprašta nego nas samih.
Ali to je moje mišljenje, samo ti objašnjavan kako to kod mene stoji, ne moraš se složit. :)
07.09.2015. (00:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Apsolutno treba uzimati odgovornost za svoja djela. To nema veze s bogom, znaš i sam. Slažem se sa tim ali mislim da je to već jedna, koliko god bila bliska temi o kojoj pričamo, ipak nova tema. A, ne bih da zatrpam post svojim komentarima.
07.09.2015. (00:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma da sasvim je nova tema iako povezana. Ne mora imat nužno veze s Bogon ovo o čemu pričamo a zapravo i po vjernicima je to sve kontradiktorno i zapravo je kako se uzme. S jedne strane se kaže da je sve određeno, ako nešto bude kae se da je Božija volja, a s druge strane imaš slobodnu volju i na kraju odgovaraš za svoja djela. Tako da na kraju i u suštini religije imaš odgovornost, religija zapravo pokušava čovika naučit da bude odgovoran, samo što su zapravo ti tekstovi jako stari i, oprosti mi na izrazu, al često primitivni. Ne da su loši, nego naprosto nedostaje in psihološke, naučne nepristranosti kakva je došla tek sa našin vrimenon. Druga tema, nije bitno, uglavnon u priliku se slažemo i bilo mi je super pričat prijatelju. :)
07.09.2015. (00:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad kazem Bog je ljubav to je odgovor na tvoje rijeci o vjernicima koji se boje Boga. Prvo, da predstavim Boga u kojeg vjerujem. To je krscanski Bog. Objavljen nam u Isusu. Katolkinja sam od rodjenja, ali susret s Njim se dogodio s 33 godine. Daa, bila sam u problemima tada, na prekratnici. Ali, prihvativsi Njega odlucila sam tada ici drugim putem od onog koji sam do tad birala i za koji sam bila sigurna da cu njime poci. Kad kazem Bog je ljubav, mislim i na njegovu smrt na krizu. Bog kojeg sam susrela toliko je dobar da mi je dao i neka mogla bih rec, misticna iskustva...valjda da me utvrdi u vjeri i da nikad ne posumnjam. Bog nikog ne baca u pakao..dusa ogrezla i otvrdla odbija njegovo milosrdje na zalost. Tko dodje u Raj nece vise moc izgubit nebo. Sotona postoji i u to sam se uvjerila. Vidjela sam, cula sam a i sama osjetila njegovu prisutnost sto je bilo strašno. Ako te zanima Bog, uzmi Novi zavjet...Ivanovo evandjelje. On sam kaze da nece u Raj svi koji ga zovu GOSPODINE... Biti krscanin ne oduzima nego daje odgovornost jer pise NE MOZETE RECI DA NISTE ZNALI.
07.09.2015. (06:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bilo bi suvišno Ema da ulazimo u dublju raspravu. Vi imate svoja iskustva zbog kojih mislite šta mislite, ja iman svoja zbog kojih mislin ovo šta ja mislin. Meni kršćanski Bog ne postoji, naprosto mi nema smisla. Ko što kažen, ne vidin zašto bi mene neko stvorija da od njega tražin milost? Ili pak kako Bog more bit toliko okrutan da me baci na vječne muke, nije istina da u kršćanstvu on ne baca, njegova je odluka di ću ja. Ako san bija loš čovik, zašto jednostavno ne uništi moju dušu, što me šalje na vječne muke? To je čisti sadizam. Naprosto ko što san reka, meni stvar nema smisla.
Dogma o Kristu je, za razliku od onoga šta većina kršćana danas zna, mijenjana kroz povijest. U ranom kršćanstvu Isus nije bija Bog, nego običan čovik koji je kad je razapet na križu posta Bog. To je ogromna razlika od onoga šta je crkva kasnije donila ko dogmu. Kršćanstvo je mijenjano i konstruisano kroz povijest, npr čistilište je izmišljeno tek u srednjem vijeku, prije ga nije bilo nit se spominjalo. Za informacije o ranom kršćanstvu pročitaj: Dogma o Kristu, od Ericha Fromma.
Ja ne virujen u zlo koje postoji izvan čovika. Ne znan kakva ste vi Ema iskustva imali, ali mogu van reć da, da ste odgajani u nekoj drugoj vjerskoj tradiciji, recimo Budističkoj ili hinduističkoj, najvjerovatnije bi za sva ta iskustva donili neke sasvim druge religijske zaključke. Ono što vi opisujete je ono šta san ja u komentarima iznad napisa da se često desi... Da ljudi kad imaju problema i kad in triba neko poput Boga postanu jako religiozni... Ali potreba za nečin poput Boga ne znači da taj Bog postoji.
Iako ne znači ni da ne postoji, vama postoji i to je ok. Meni ne postoji i neman potrebu da mi postoji. Virujen u nešto i naravno iman potribu za nečin... Al ne nazivan to nešto Bog i eksplicitno mislin da to nešto nije kršćanski Bog. :) Al drago mi je da ti s+doživljavaš svoje vjerovanje tako da ti daje odgovornost, to je jako dobra stvar. I drago mi je da ti kršćanstvo i njegov koncept odgovara, bitno je da čovik pronađe nešto u čemu se pronalazi, a ako ste se vi pronašli u tome i ako vas ispunjava, meni je drago. :) Iako ne svaćan ovo na kraju: Ne merete reć da niste znali, šta točno da nismo znali? Na šta se odnosi taj citat?
07.09.2015. (15:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taj citat se odnosi na nas koji smo povjerovali u Njega. On sam nam kaze da ne mozemo reci da nismo znali...ne mozemo se time pokrit ili opravdag. Rekao je i KOME JE VISE DANO OD NJEGA CE SE VISE TRAZIT. Bog ne odbacuje dusu..poziva ju u raskajanje, u slobodu..u nadu...u ljubav. Petar je to shvatio. Juda nije. I Juda je sam odabrao svoj kraj. Petar koji je isto zakazao, nije se bojao milosrdja Bozjeg. Pokajao se i zaplakao. Duga je ovo tema. Nije za komentare. O ovome se razgovara oci u oci. Iako znam da ti ni tad ne bih mogla prenijeti vjeru.
07.09.2015. (16:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa ne bi, isto ko što ni ja tebi ne bi tvoju moga 'odnit' da tako kažen. A nije mi to ni cilj. :) Ljudi se tribaju upoznat bolje i živit skupa, ne tribaju priobraćivat jedni druge, iako je normalno da se raspravljaju i razmjenjuju mišljenja. :)
Različiti su razlozi i psihološka pozadina kod nas i kod ljudi općenito. Zato su svi uvjereni u svoje, jer je to njiovo njiova istina. I svako ima jednako pravo na svoju istinu, i svačija istina je jednako istina. :) Fino je da se o tome more normalno pričat, to je najbitnije. :)
07.09.2015. (17:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma samo je jedna Istina..al ne spoznajemo ju svi..niti u isto vrijeme. Bog je strpljiv. Ne slazem da je sve istina ali da mi to mislimo za svoju istinu to stoji. More bit da sam se zapetljala. Bitna je ljubav i ona je prva. Dzaba meni vjera i molitve i Mise ako cu njima mahat pred tobom i ako cu se zbog njih smatrat vecom ili boljom od tebe. Moj ti je Psalam 51. Uguglaj pa ces shvatit. Ako ne, pitaj. :)
07.09.2015. (19:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa jer nije DjevočiČinih hahaha. Zajebajen se. Pa eto tako mi palo na pamet kad san dava ime blogu, djevojčicinih jer san se osjeća ko neka ranjiva djevojčica u tom periodu. Na matičnog blogeru san prominija ime, tamo mi se blog zove: Dnevnik jada, žalosti i svake moguće patetike, haha. :D
Izguglaću psalam. :)
07.09.2015. (20:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Jes
06.09.2015. (17:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
korak
I ovo je vjerovanje.
Blaži agnosticizam s popriličnom dozom samoljublja.
06.09.2015. (17:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Apsolutno ne. Nisan agnostik, a samoljublje more napisat na ovo samo neko ko zapravo nema pojma kako je ne bit vjernik. Nema tu ništa samoljublja, samo čista konstatacija. Ne zanima me bog i nema me zašto zanimat. Ne dugujen mu ništa, znači, ako mu triban bit zahvalan jer me je napravija, neman zašto. Nisan mu govorija da me napravi, to je njegova stvar, što se mene tiče nek me uništi odma i sve super. A ako ću ga štovat jer se bojin njegove kazne, onda ću radije ić u paka nego se ulizivat nekome ko je takav šupak.
Ja ne virujen u Boga, ovo san samo napisa da pokažen kako se ja osjećan naspram tog monoteističkog koncepta Boga. Bog ljudima triba iz njiove lične slabosti. Meni ne triba. Iman dovoljno slabosti al ne očekujen nikakva spasitelja da se brine za me jer ga nema. To je zapravo sebično, da misliš da si toliko bitan da će ti neko apsolutno nadmmoćno biće ispunjavat želje. Sebično je da očekuješ oprost za svoje grijehe umisto da se minjaš i da dođeš dotle da ti ničiji oprost ne triba, ili barem da se trudiš da iđeš prema tome.
06.09.2015. (17:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Da, zapravo je puno veće samoljublje virovat u Boga, strahovat od njega, molit mu se izvinjavat i bla bla, samo da dobiješ od njega jedno kvalitetno parče mesa kad umreš. Puno, puno manji ego imaš ako zapravo prihvatiš da ti je svejedno šta će bit nakon što umreš i da živiš ovaj život da budeš dobar sebi i ljudima oko sebe zbog sebe i zbog njih, a ne jer je to nekakvo biće naredilo i ti moraš slušat. Osobe koje su razvijene, koje imaju svoj razum, moralni kod nemaju potribe za Bogon. Meni Bog ne triba, savršeno dobro rasuđivan sam, i dobro mi je tako.
06.09.2015. (17:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Znači, korače, zapravo, ako si dobar sam sa sobon i ako ti ne triba niko da te učini sritnin, to je samoljublje?
06.09.2015. (18:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
korak
Nisam poslao svoj komentar da bismo se ti i ja takmičili tko je ovdje veći/manji vjernik. Samo komentiram post kao post.
Legitimno je vjerovati u što god čovjek poželi, pa čak i mijenjati vjeru. Dozvoljeno ti je biti i sam svoj bog, biti u raju još za života, paklu, itd., što ne? Sve dok ne ugrožavaš druge. Ti krojiš ovaj život, to si shvatio, i dobro ti je. A koliko vidim za tebe je bog ništa, pa nije toliko ni bitno ništa vezano za njega. Ti si odustao od boga, bog je odustao od tebe. Ne zanima on tebe, ne zanimaš ti njega. Raskrstili ste.
Moje osobno mišljenje je da ovom postu fali mnogo osobne skeptika iz nekog ljudskog kuta promatranja. Ne mora biti to nužno povezano sa religijom. Suviše ima negacija, sigurnosti... i to kao paket jednostavno nije to. Oprosti, ako mi je to isto ili ako me neki dijelovi podsjećaju na samoljublje.
Inače, nemam ništa protiv ateista i agnostika ali ni ostalih vjernika. :)
Ako si dobar sam sa sobom ti i ostani dobro.
Hoću reći, ni ne želim da ti bude loše.
Oko samoljublja sam znaš kako stoje stvari ali raduje me što očigledno nema samoljublja.
06.09.2015. (18:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Nisan ja toliko siguran kako post ukazuje. Ja sam kažen: Fala Bogu, kad osjećan zahvalnost ili: daj Bože, ako želin nešto, al to ne znači da taj Bog postoji. To prosto znači da postoji ljudska potreba za nečin što bi bilo kao Bog, ali budimo realni, to je potreba za apsolutnon sigurnosti, za nečin čega nema. Ta potreba nije namijenjena da bude ispunjena, da jest ne bi se izmišlja pojam poput Boga, nego bi se naša neki konkretan način da se ta potreba ispuni. Iako naravno, Bog označava i sferu nepoznatog, sferu pitanja smisla života, pitanja odkud nas, i ičega itd, al sad to je drugi aspekt, nisan mislija na to kad san pisa. A svjestan san ja itekako da ja neman odgovore na ta pitanje, al radi se o tome da niko nema. I o tome da ljudima očajnički triba Bog. From ima knjigu Bit ćete kao Bog, di opisuje kako je pojam Bog zapravo vrhunac ljudskih težnji i da je logično da ljudi kvalitete koje pripisuju Bogu zapravo teže da sami utjelove u sebi. Ja mislin da se o tome radi.
Jer, iz onoga što ja vidin, najveći vjernici su ljudi sa izrazitin problemima. Ljudi sa traumama koje ne mogu prevazić, ljudi koji su radili loše stvari i ne mogu si oprostit, pa traže da in Bog kao neki apsolutni sudac oprosti kad već oni ne mogu, ljudi koji su generalno nesigurni i nestabilni i triba in nekakav oslonac. To je činjenica, iz mog posmatranja prvo iz moje obitelji pa nadalje, to su glavni razlozi snažnog vjerovanja, oslanjanja na ideju Boga. Naprosto, mislin da razvijena individua, osoba koja je ostvarena i zrela, ako će i virovat u Boga neće joj Bog bit potriban, ili barem na listi potriba neće bit glavni. I također, takva osoba ne bi tribala imat strah od Boga ako radi neke stvari koje su kao zabranjene, npr ako je gej. A većina vjernika nije takva, to oboje znamo. :)
06.09.2015. (21:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Fala ti na dobrin željama druže, i ti isto budi dobro i ako jesi, ostani dobro. :)
06.09.2015. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
korak
Joj. Ne možemo nagađati što ljudi vjeruju u boga jer vjera je nešto što ti od rođenja pripada. Kako god to shvatio. Dakle, od malih nogu te uče o tvojoj vjeri, tako da ne možemo sa sigurnošću tvrditi razloge zbog kojih ljudi strastveno vjeruju kao ni da pouzdano znamo njihove motive. Maliciozno je i slijepo nagađanje iako naravno ima i toga što si i sam naveo. Ipak, neke stvari se ne čine samo iz straha.
"za nečin čega nema.", ateista si ili bar neka vrsta nonteizma definitivno. Boga možeš vidjeti na razne načine ali kad kažeš da nićega nema to je ateizam. Ateizam nije loš, mislim - u redu, ali tako bar kraće definiramo pogled na religiju. To ne znači da si loš čovjek, samo iz svojih razloga ne vjeruješ da nešto postoji.
No, ne bih se tim više bavio.
Poenta je, kad objaviš post ja čitam ono što je preda mnom.
Ne mogu nagađati je l bi bilo ovako ili onako jer čitam onako kako je napisano jer to je možda i bio cilj.
Hvala ti, također.
06.09.2015. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Naravno, svaćan te, zato postoje komentari da se te stvari razjasne i meni je to super, napiši uvik to šta mi imaš reć.
Vjeri se ljudi nauče. Prirodno je da ljudi u nešto viruju, ali da viruju u Boga, monoteističkog Boga, to je proizvojno i naučeno. Generalno toliko različitih Bogova je bilo i i dalje ima, da ljudi u njih viruju, a ne mogu svi istovremeno postojat. To znači da je koncept zapravo promašen, ili zapravo da je ideja da postoji jedan jedini ispravni koncept Boga promašena. I to zapravo ja mislin. Ja virujen u nešto, ali to nešto ne nazivan nikako niti zapravo iman ikakve ideje šta je. Samo naprosto osjećan nešto i to je to. I to je zapravo, jedini dosljedno racionalni način vjerovanja. Kad kreneš pričat i Bogu koji je ovakav ili onakav, koji radi ovo il ono, to je već konstrukt koji će uvik više ne imat smisla, nego ga imat. A ako ćeš reć da vira nije o raciju, nego srcu il ovome onome, to je sad opširna tema, ali to nije točno. U Boga moreš virovat jedino racionalno, jer je Bog intelektualan koncept. Zapravo vjerovanje srcen, kako to ljudi kažu, ako oćeš da bude dosljedno, je upravo ovo moje virovanje. Jer srce ne mere reć da postoji vaki il naki Bog, srce samo osjeća nešto i to je to. :)
Ja nisan teista, to dobro primjećuješ. Al nisan ni potpuni ateista. Neka vrsta san agnostika valjda, iako ne volin tu riječ jer me zapravo ni ona ne opisiva. Agnostik bi, u teoriji bar, triba reć da je moguće da sve postoji, a ja to ne mislin, jer eksplicitno mislin da Bog kakvim ga monoteističke religije vide ne postoji. Tako da eto, nešto san, i to je ok, sasvim mi je ok da buden nešto i da buden ništa, nebitno je, ionako san to šta jesan sebi i nikome drugom. :)
06.09.2015. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Zasto onda pises o Njemu? Zasto razmisljas o njemu?
Bog je ljubav.
06.09.2015. (22:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Ljubav je riječ, objasni mi šta ti znači 'Bog je ljubav'? Šta ti to triba značit, opiši mi to.
Pišen o tome jer me zanima taj pojam, to mi je predmet znatiželje, jer je Bog pojam koji puno govori o ljudskoj psihologiji. A drugi je razlog što je štovanje Boga dominantno u našem društvu, dominantan je ideal, i Bog i sveci iskaču iz svake paštete, i normalno je da imaš reakciju na to.
06.09.2015. (23:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Kad kažeš Bog je ljubav, jel misliš na monoteističkog Boga? Dakle, jel viruješ u Boga koji šalje u raj i paka? Ako viruješ u takvog Boga, i misliš da je takav Bog ljubav, opiši točno kako to percepiraš. Dakle, je li Bog biće ili emocija? Je li Bog živi svjesni entitet ili beživotna sila?
Ako je Bog onakav kakav ga opisuju religije, i ako za takvog Boga kažeš 'Bog je ljubav', znači pod prvo ne kontan kako to misliš, šta to točno znači. A drugo, kako Bog koji je ljubav, šalje na vječne muke? Kako Bog koji je ljubav mene neće prihvatit u raj jer san dobar čovik al ne virujen u njega? Kako Bog koji je ljubav dozvoljava zlo?
To je samo za taj koncept, ali zapravo, da bi uopće pričali o tom konceptu kako je Bog dobar, pod prvo triba razrješit kako postoji neki takav Bog. Dakle, ko je stvorija Boga? Ako je stvorija sam sebe, kako neko sam sebe more stvorit? Ako je Bog svemoguć, more li stvorit kamen koji ni sam ne mere pomaknit? Ako je raj vječan, je li ja kad dođen u raj mogu postat skroz loš, a da me Bog tada ne more poslat u paka? Ako more, kako onda postoji vječan raj il vječan paka?
Realno, stvar je nelogična, i to je prosto tako.
06.09.2015. (23:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
korak
Jasna mi je tvoja vjera. Ograđuješ se od monoteističkog Boga i skrojio si sebi vlastitu vjeru odnosno to nešto u što vjeruješ.
Jedino je problem što ni sam ne znaš to definirati pa pomalo djeluje konfuzno. Iskreno.
Jer i to nešto što osjećaš nije množina već jednina.
Pa, ne vjerujem ni da si s bogom nit bez njega išta manje grešan od bilo kog drugog vjernika, ateiste, čovjeka.
Što dovodi do - nevinih nema.
07.09.2015. (00:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Naravno, nisan nevin, i nije niko. Slažemo se s tin. :)
Ne pišen da san bolji il gori, samo pišen zašto meni monoteistički Bog nema logike i zašto mi u suštini ne triba.
A što se tiče nevinosti, ja mislin da ako zauzmeš stav koji ja iman, imaš jednu malo zajebanu caku, a to je odgovornost za svoja djela. Jer ja ne virujen u Sotonu, ako san loš, ako uradin zlo, nema nikakva opravdanja za to. Nema nikakva bića koje me je na to potaklo, eventualno mogu opravdat okolnostima u kojima san bija kad san to zlo uradija. :)
Mislin da je to ono šta većinu ljudi drži za monoteistički koncept Boga, jer se boje odgovornosti. Zato se boje slobode, jer je sloboda odgovornost. Kad imaš slobodu odgovoran si za svoje izbore. Zato bi danas još uvik jako puno ljudi rado svalilo odgovornost na sve živo, na Boga i đavla, na političare, na državu, na ameriku, ali realno, svi smo sebi krivi. Ima olakontih i otegotnih okolnosti, ali sebi smo krivi. Ako zaseremo, nije moralo tako bit. Nije sudbina, nije Božiji plan. Zasrali smo i to je to. I tribamo živit s tin. :)
To je ono čega se većina ljudi boji, i zato in triba neko da in dane nagradu jer oni sami ne misle da mogu sami uspit sebe usrećit. Također, ljudi se zapravo boje suočavanja sa samim sobom, boje se svojih mana i loših strana i umisto da ih rješavaju pokušavaju ih projicirat u stvari izvan sebe, to je klasična projekcija, psihološka fiksacija na stvari izvan sebe u koje unosiš svoje vlastite karakteristike. Mi smo dobro i zlo, mi i ništa drugo. Naš je izbor šta ćemo radit, i sami smo sebi krivi i sami snosimo posljedice. Nema nikoga da nan to oprašta nego nas samih.
Ali to je moje mišljenje, samo ti objašnjavan kako to kod mene stoji, ne moraš se složit. :)
07.09.2015. (00:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
korak
Apsolutno treba uzimati odgovornost za svoja djela. To nema veze s bogom, znaš i sam.
Slažem se sa tim ali mislim da je to već jedna, koliko god bila bliska temi o kojoj pričamo, ipak nova tema.
A, ne bih da zatrpam post svojim komentarima.
07.09.2015. (00:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Ma da sasvim je nova tema iako povezana. Ne mora imat nužno veze s Bogon ovo o čemu pričamo a zapravo i po vjernicima je to sve kontradiktorno i zapravo je kako se uzme. S jedne strane se kaže da je sve određeno, ako nešto bude kae se da je Božija volja, a s druge strane imaš slobodnu volju i na kraju odgovaraš za svoja djela. Tako da na kraju i u suštini religije imaš odgovornost, religija zapravo pokušava čovika naučit da bude odgovoran, samo što su zapravo ti tekstovi jako stari i, oprosti mi na izrazu, al često primitivni. Ne da su loši, nego naprosto nedostaje in psihološke, naučne nepristranosti kakva je došla tek sa našin vrimenon. Druga tema, nije bitno, uglavnon u priliku se slažemo i bilo mi je super pričat prijatelju. :)
07.09.2015. (00:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Kad kazem Bog je ljubav to je odgovor na tvoje rijeci o vjernicima koji se boje Boga. Prvo, da predstavim Boga u kojeg vjerujem. To je krscanski Bog. Objavljen nam u Isusu. Katolkinja sam od rodjenja, ali susret s Njim se dogodio s 33 godine. Daa, bila sam u problemima tada, na prekratnici. Ali, prihvativsi Njega odlucila sam tada ici drugim putem od onog koji sam do tad birala i za koji sam bila sigurna da cu njime poci.
Kad kazem Bog je ljubav, mislim i na njegovu smrt na krizu.
Bog kojeg sam susrela toliko je dobar da mi je dao i neka mogla bih rec, misticna iskustva...valjda da me utvrdi u vjeri i da nikad ne posumnjam.
Bog nikog ne baca u pakao..dusa ogrezla i otvrdla odbija njegovo milosrdje na zalost.
Tko dodje u Raj nece vise moc izgubit nebo.
Sotona postoji i u to sam se uvjerila. Vidjela sam, cula sam a i sama osjetila njegovu prisutnost sto je bilo strašno. Ako te zanima Bog, uzmi Novi zavjet...Ivanovo evandjelje.
On sam kaze da nece u Raj svi koji ga zovu GOSPODINE...
Biti krscanin ne oduzima nego daje odgovornost jer pise NE MOZETE RECI DA NISTE ZNALI.
07.09.2015. (06:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Bilo bi suvišno Ema da ulazimo u dublju raspravu. Vi imate svoja iskustva zbog kojih mislite šta mislite, ja iman svoja zbog kojih mislin ovo šta ja mislin. Meni kršćanski Bog ne postoji, naprosto mi nema smisla. Ko što kažen, ne vidin zašto bi mene neko stvorija da od njega tražin milost? Ili pak kako Bog more bit toliko okrutan da me baci na vječne muke, nije istina da u kršćanstvu on ne baca, njegova je odluka di ću ja. Ako san bija loš čovik, zašto jednostavno ne uništi moju dušu, što me šalje na vječne muke? To je čisti sadizam. Naprosto ko što san reka, meni stvar nema smisla.
Dogma o Kristu je, za razliku od onoga šta većina kršćana danas zna, mijenjana kroz povijest. U ranom kršćanstvu Isus nije bija Bog, nego običan čovik koji je kad je razapet na križu posta Bog. To je ogromna razlika od onoga šta je crkva kasnije donila ko dogmu. Kršćanstvo je mijenjano i konstruisano kroz povijest, npr čistilište je izmišljeno tek u srednjem vijeku, prije ga nije bilo nit se spominjalo. Za informacije o ranom kršćanstvu pročitaj: Dogma o Kristu, od Ericha Fromma.
Ja ne virujen u zlo koje postoji izvan čovika. Ne znan kakva ste vi Ema iskustva imali, ali mogu van reć da, da ste odgajani u nekoj drugoj vjerskoj tradiciji, recimo Budističkoj ili hinduističkoj, najvjerovatnije bi za sva ta iskustva donili neke sasvim druge religijske zaključke. Ono što vi opisujete je ono šta san ja u komentarima iznad napisa da se često desi... Da ljudi kad imaju problema i kad in triba neko poput Boga postanu jako religiozni... Ali potreba za nečin poput Boga ne znači da taj Bog postoji.
Iako ne znači ni da ne postoji, vama postoji i to je ok. Meni ne postoji i neman potrebu da mi postoji. Virujen u nešto i naravno iman potribu za nečin... Al ne nazivan to nešto Bog i eksplicitno mislin da to nešto nije kršćanski Bog. :) Al drago mi je da ti s+doživljavaš svoje vjerovanje tako da ti daje odgovornost, to je jako dobra stvar. I drago mi je da ti kršćanstvo i njegov koncept odgovara, bitno je da čovik pronađe nešto u čemu se pronalazi, a ako ste se vi pronašli u tome i ako vas ispunjava, meni je drago. :) Iako ne svaćan ovo na kraju: Ne merete reć da niste znali, šta točno da nismo znali? Na šta se odnosi taj citat?
07.09.2015. (15:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Taj citat se odnosi na nas koji smo povjerovali u Njega. On sam nam kaze da ne mozemo reci da nismo znali...ne mozemo se time pokrit ili opravdag. Rekao je i KOME JE VISE DANO OD NJEGA CE SE VISE TRAZIT. Bog ne odbacuje dusu..poziva ju u raskajanje, u slobodu..u nadu...u ljubav. Petar je to shvatio. Juda nije. I Juda je sam odabrao svoj kraj. Petar koji je isto zakazao, nije se bojao milosrdja Bozjeg. Pokajao se i zaplakao. Duga je ovo tema. Nije za komentare. O ovome se razgovara oci u oci.
Iako znam da ti ni tad ne bih mogla prenijeti vjeru.
07.09.2015. (16:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Pa ne bi, isto ko što ni ja tebi ne bi tvoju moga 'odnit' da tako kažen. A nije mi to ni cilj. :) Ljudi se tribaju upoznat bolje i živit skupa, ne tribaju priobraćivat jedni druge, iako je normalno da se raspravljaju i razmjenjuju mišljenja. :)
Različiti su razlozi i psihološka pozadina kod nas i kod ljudi općenito. Zato su svi uvjereni u svoje, jer je to njiovo njiova istina. I svako ima jednako pravo na svoju istinu, i svačija istina je jednako istina. :) Fino je da se o tome more normalno pričat, to je najbitnije. :)
07.09.2015. (17:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Ma samo je jedna Istina..al ne spoznajemo ju svi..niti u isto vrijeme. Bog je strpljiv.
Ne slazem da je sve istina ali da mi to mislimo za svoju istinu to stoji.
More bit da sam se zapetljala.
Bitna je ljubav i ona je prva. Dzaba meni vjera i molitve i Mise ako cu njima mahat pred tobom i ako cu se zbog njih smatrat vecom ili boljom od tebe.
Moj ti je Psalam 51.
Uguglaj pa ces shvatit. Ako ne, pitaj. :)
07.09.2015. (19:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
I zasto DJEVOJČICINIH snova ? Namjerno? Zapetljam se citajuci :)
07.09.2015. (19:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Pa jer nije DjevočiČinih hahaha. Zajebajen se. Pa eto tako mi palo na pamet kad san dava ime blogu, djevojčicinih jer san se osjeća ko neka ranjiva djevojčica u tom periodu. Na matičnog blogeru san prominija ime, tamo mi se blog zove: Dnevnik jada, žalosti i svake moguće patetike, haha. :D
Izguglaću psalam. :)
07.09.2015. (20:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
A DJEVOJCINIH?
07.09.2015. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...