Ne znam, ja sam preprekomplicirana, pa me ipak lako razveseli! A još kad pogledaš čega sve korisnog unutra ima...
Eeeeej, moreplovac moj :) Kakvo ti je bilo vrijeme, što si sve uzbudljivo doživio ondje daleko? Jesi li vidio gusare kako piju rum, bježao od divljih valova i sirenski zavodljivog pjeva, našao u pjesku naopako zavijene školjke i šarene kamenčiće ili nešto još zanimljivije? Možda si negdje i sam sebe sreo... ili otkrio neobične otoke posve novog, drugačijeg sebe. Zamišljala sam tvoje istraživačke pustolovine i čekala te neko vrijeme sjedeći na obali s koncem u igli, kad pristaneš da ti pokrpam oštećena jedra. Ima nešto posebno svečano u tom (d)očekivanju. Ali, koliko god se zagledavamo prema obzoru, pučina je svejednako duboka i plava. Pa rekoh, ako već ne mislim otisnuti se i sama u kakvoj barci, bolje da učinim štogod korisno nego da se tako samo mirujući odronim zajedno s hridi u plićak. A i još sam davno pročitala da put oko svijeta traje 180 dana i da si ti stvarno tako jednostavan kako misliš, plovio bi samo pravo i već prije nekoliko dana napravio puni krug do doma, nisi ti od mornarčića koje vjetar baca amo-tamo. Nego si po običaju negdje skrenuo samo svojom rutom :) a i svijet je opet porastao, na neko vrijeme golem. Pa sam shvatila da nakon tolike plovidbe neće pomoći samo krpanje i sašila sam ti posve nova, kao prvi snijeg bijela jedra, žuta je samo kutija. Drago mi je da te razveselila :)
13.09.2015. (17:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
što bi moglo biti žuto, a da čovjeka ne razveseli? dakle, boja je bitna.
sred te plovidbe, jedva da sam i pjesmu napisao. jednu, dvije? mislio sam, može biti, dostići sunce, no nikako to ne ide. ako ga i sustigneš pobjegne ravno gore. pa i kad ga odlučiš dočekati iz noći, ono te zaobiđe tako da opet ode ravno gore. uglavnom, sunce nisam dohvatio. šteta, mislio sam da sam brz. zato sam ga jednom uhvatio u ruku na fotografiji. bilo je na stolu pa sam ga mogao poklopiti rukom. onda je zašlo za brdo. i to je bilo sve.
13.09.2015. (20:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:) Oprosti što se smijem sad, stvarno mi je žao zbog tvojih nevolja, ali ovako sa strane bi ovi prizori i tebe nasmijali.
Ne zamjeri suncu što se ne da uhvatit, mislim da je ono samo jako djetinjasto i kad vidi kako pružiš ruku, misli da se hoćeš igrati lovice, pa zbriše. A zapravo je druželjubivo, meni se danas prišuljalo iz čistog mira dok mi je sva pažnja bila usmjerena na pecivo, zaigrano kakvo je samo me poškakljalo po licu, onako - baš ugodno pomazilo i tek što sam skužila da je tamo već se pretopilo u moj smiješak :) Neuhvatljivo baš kako si opisao, ali ipak nam uvijek ostavi malo dobrog dijela sebe. Zapravo mi je drago što se ne može zaključati u podrum. Zatvoriti u žice krletke ili zalijepiti u herbarij. Pribiti iglama na zid kao što čine s leptirima ljudi koji ih vole, umjesto da s njima trče livadom. Zato umjesto lova na sunce, predlažem pokušaj skladnog koračanja s njim, to mora bit lako. I žuto :)
14.09.2015. (23:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam nikad bila ni blizu bilo kojeg galaktičkog središta, samo sam čula o tome. Tko više zna zašto, mislila sam da si ti već bio tamo. Šteta što nismo više putovali, kad smo već mogli i imali čime.
Ipak, sad znam da osim galaktičkih postoje i druge osvijetljenosti, to mi je jako važno iskustvo. Nekad stvarno pomažu da se vidi bolje, a katkad i zaslijepe blještavilom (što opet može biti dobro). Jesi li ti uspio barem naslutiti djelić od sveg tog sjaja, makar kakav maleni svjetlucavi tračak?
07.10.2015. (16:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
ne znam odakle se stvorila. žuta kutija čovjeka lako razveseli ako je jednostavan.
12.09.2015. (08:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Ne znam, ja sam preprekomplicirana, pa me ipak lako razveseli!
A još kad pogledaš čega sve korisnog unutra ima...
Eeeeej, moreplovac moj :) Kakvo ti je bilo vrijeme, što si sve uzbudljivo doživio ondje daleko? Jesi li vidio gusare kako piju rum, bježao od divljih valova i sirenski zavodljivog pjeva, našao u pjesku naopako zavijene školjke i šarene kamenčiće ili nešto još zanimljivije? Možda si negdje i sam sebe sreo... ili otkrio neobične otoke posve novog, drugačijeg sebe. Zamišljala sam tvoje istraživačke pustolovine i čekala te neko vrijeme sjedeći na obali s koncem u igli, kad pristaneš da ti pokrpam oštećena jedra. Ima nešto posebno svečano u tom (d)očekivanju. Ali, koliko god se zagledavamo prema obzoru, pučina je svejednako duboka i plava. Pa rekoh, ako već ne mislim otisnuti se i sama u kakvoj barci, bolje da učinim štogod korisno nego da se tako samo mirujući odronim zajedno s hridi u plićak.
A i još sam davno pročitala da put oko svijeta traje 180 dana i da si ti stvarno tako jednostavan kako misliš, plovio bi samo pravo i već prije nekoliko dana napravio puni krug do doma, nisi ti od mornarčića koje vjetar baca amo-tamo. Nego si po običaju negdje skrenuo samo svojom rutom :) a i svijet je opet porastao, na neko vrijeme golem. Pa sam shvatila da nakon tolike plovidbe neće pomoći samo krpanje i sašila sam ti posve nova, kao prvi snijeg bijela jedra, žuta je samo kutija. Drago mi je da te razveselila :)
13.09.2015. (17:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
što bi moglo biti žuto, a da čovjeka ne razveseli? dakle, boja je bitna.
sred te plovidbe, jedva da sam i pjesmu napisao. jednu, dvije?
mislio sam, može biti, dostići sunce, no nikako to ne ide. ako ga i sustigneš pobjegne ravno gore. pa i kad ga odlučiš dočekati iz noći, ono te zaobiđe tako da opet ode ravno gore. uglavnom, sunce nisam dohvatio. šteta, mislio sam da sam brz.
zato sam ga jednom uhvatio u ruku na fotografiji. bilo je na stolu pa sam ga mogao poklopiti rukom. onda je zašlo za brdo. i to je bilo sve.
13.09.2015. (20:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
:)
Oprosti što se smijem sad, stvarno mi je žao zbog tvojih nevolja, ali ovako sa strane bi ovi prizori i tebe nasmijali.
Ne zamjeri suncu što se ne da uhvatit, mislim da je ono samo jako djetinjasto i kad vidi kako pružiš ruku, misli da se hoćeš igrati lovice, pa zbriše. A zapravo je druželjubivo, meni se danas prišuljalo iz čistog mira dok mi je sva pažnja bila usmjerena na pecivo, zaigrano kakvo je samo me poškakljalo po licu, onako - baš ugodno pomazilo i tek što sam skužila da je tamo već se pretopilo u moj smiješak :) Neuhvatljivo baš kako si opisao, ali ipak nam uvijek ostavi malo dobrog dijela sebe.
Zapravo mi je drago što se ne može zaključati u podrum. Zatvoriti u žice krletke ili zalijepiti u herbarij. Pribiti iglama na zid kao što čine s leptirima ljudi koji ih vole, umjesto da s njima trče livadom. Zato umjesto lova na sunce, predlažem pokušaj skladnog koračanja s njim, to mora bit lako. I žuto :)
14.09.2015. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
nego, navodno je u središtu galaktike jako sunčano. ali nisam to vidio, svemirskom brodu i putovanju usprkos.
sad mi se čini, kad čujem da je i pecivo ljepše kad je osunčano, da je vjerojatno sve ljepše kad je osunčano. bar zato jer se bolje vidi.
29.09.2015. (20:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Nisam nikad bila ni blizu bilo kojeg galaktičkog središta, samo sam čula o tome. Tko više zna zašto, mislila sam da si ti već bio tamo.
Šteta što nismo više putovali, kad smo već mogli i imali čime.
Ipak, sad znam da osim galaktičkih postoje i druge osvijetljenosti, to mi je jako važno iskustvo. Nekad stvarno pomažu da se vidi bolje, a katkad i zaslijepe blještavilom (što opet može biti dobro). Jesi li ti uspio barem naslutiti djelić od sveg tog sjaja, makar kakav maleni svjetlucavi tračak?
07.10.2015. (16:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...