Nostalgija, natopljena nježnošću, ljubavlju, obiteljskim zajedništvom, toplinom obiteljskog doma, gnijezda. Lirika koja nas baca natrag u sreću siromaštva, neimaštine, u bogatstvo unutarnjeg duševnog svijeta djece i roditelja, u svijet homogenosti obitelji i vedra pogleda u budućnost. Toplina stiha, riječi i slika. Pitomost življenja na "šuškavoj slamarici". Snaga slobodnoga stiha, obilježenog brojnim opkoračenjima, čime postžete naglašenu i životno opravdanu uzbuđenost u krilu sobička gdje se dramatičnost razvija do praska smijeha veselosti i zadovoljstva.
Svaka čast, pjesniče Ivane 71.!!!
27.08.2015. (08:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
''...Tako je ćaća dolazija iz dalekoga svita, a mi smo jedva čekali da on napipa kvaku, i otvori vrata, ...''
- ove riječi me podsjećaju na djetinjstvo kad se tata vraćao sa svojih putovanja, otkud su stizala samo pisma, a kad bi on došao kući nakon par mjeseci, mojoj djetinjoj radosti ne bi bilo kraja hvala Vam, Pjesniče, na lijepom komentaru kod mene :)
29.08.2015. (16:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kao daq je svatk od nas imao nekoga tko se vraćao. vraćao... topla pjesma o daljinama, o zagrljajima. o čekanju. o strogosti i nježnosti. najslađe je bilo otvaranje vrata, objesili bismo se sestra i ja tati s obje strane, a on bi nas grlio sa najširim smješkom... nisam generacija oskudice, ali dječjanapetost očekivanja nove igračke, neke koju bi imali samo rijetki u vrtiću, u razredu... kako djeca znaju biti sebična... tek se onda sjelo, jelo, i pričalo o dalekim zemljama. moj je tata često putovao. odnedavno ga više nema. kad sam pročitala ovu divnu pjesmu stisnula sam oči da ne boli toliko, a onda su prsti krenuli prema tipkovnici. hvala, Pjesniče, možda ipak treba da još puno plačem.
29.08.2015. (22:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šta smo stariji to se radije sićamo ditinjstva, iskreno bolje se sićam nečega od prije 50 godina nego šta sam sinoć večerala!! Ili, bit će prije čega se sićamo to znamo, a šta smo zaboravili ne znamo! Ponekad prošlost idealiziramo, teško siromaštvo garniramo sićanjem na mile i drage, a to je melem za dušu! Zlopapćenje truje !
09.09.2015. (16:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Je.
26.08.2015. (19:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mela
Kako sam čitala tako su mi se stvarale slike. Tako je nekad bilo. I sve se je dijelilo.
26.08.2015. (20:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMA RAJA NA ZEMLJI
Nostalgija, natopljena nježnošću, ljubavlju, obiteljskim zajedništvom, toplinom obiteljskog doma, gnijezda.
Lirika koja nas baca natrag u sreću siromaštva, neimaštine, u bogatstvo unutarnjeg duševnog svijeta djece i roditelja, u svijet homogenosti obitelji i vedra pogleda u budućnost.
Toplina stiha, riječi i slika. Pitomost življenja na "šuškavoj slamarici".
Snaga slobodnoga stiha, obilježenog brojnim opkoračenjima, čime postžete naglašenu i životno opravdanu uzbuđenost u krilu sobička gdje se dramatičnost razvija do praska smijeha veselosti i zadovoljstva.
Svaka čast, pjesniče Ivane 71.!!!
27.08.2015. (08:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
''...Tako je ćaća dolazija iz dalekoga svita,
a mi smo
jedva čekali da on napipa kvaku,
i otvori vrata, ...''
- ove riječi me podsjećaju na djetinjstvo kad se tata vraćao sa svojih putovanja, otkud su stizala samo pisma, a kad bi on došao kući nakon par mjeseci, mojoj djetinjoj radosti ne bi bilo kraja
hvala Vam, Pjesniče, na lijepom komentaru kod mene :)
29.08.2015. (16:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
kao daq je svatk od nas imao nekoga tko se vraćao. vraćao... topla pjesma o daljinama, o zagrljajima. o čekanju. o strogosti i nježnosti. najslađe je bilo otvaranje vrata, objesili bismo se sestra i ja tati s obje strane, a on bi nas grlio sa najširim smješkom...
nisam generacija oskudice, ali dječjanapetost očekivanja nove igračke, neke koju bi imali samo rijetki u vrtiću, u razredu... kako djeca znaju biti sebična... tek se onda sjelo, jelo, i pričalo o dalekim zemljama.
moj je tata često putovao. odnedavno ga više nema. kad sam pročitala ovu divnu pjesmu stisnula sam oči da ne boli toliko, a onda su prsti krenuli prema tipkovnici.
hvala, Pjesniče, možda ipak treba da još puno plačem.
29.08.2015. (22:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
Šta smo stariji to se radije sićamo ditinjstva, iskreno bolje se sićam nečega od prije 50 godina nego šta sam sinoć večerala!!
Ili, bit će prije čega se sićamo to znamo, a šta smo zaboravili ne znamo!
Ponekad prošlost idealiziramo, teško siromaštvo garniramo sićanjem na mile i drage, a to je melem za dušu! Zlopapćenje truje !
09.09.2015. (16:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...