Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Potok42

    Zaboraviti da zaboravljaš.

    avatar

    21.08.2015. (22:19)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Uh......težak si mi večeras : pokušavam stvoriti sliku prvog i zadnjeg trostiha, ali igra riječi me udaljava od smislenog komentara..

    PS: vratit ću se malo kasnije

    avatar

    21.08.2015. (22:26)    -   -   -   -  

  • Mela

    Najtužnije je što hara bolest kad uistinu zaboraviš sebe.
    Pjesma je dubokoumna, možda za mene preteška, al mislim da sam poantu shvatila.

    avatar

    21.08.2015. (22:27)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Annabony i Mela, hvala na brzim komentarima. Jednostavno je: tko je svoj, tko se ne želi predati grupnom, ispada iz igre, zaboravljaju ga, ali i on zaboravlja njih. Ne zaboraviti sebe, u tom smislu, znači ne hjeti ih imati u svojim sjećanjima. Jednostvano je: ne trebaju jedni drugima. Baš sam pojednostavio ideju.

    avatar

    21.08.2015. (22:32)    -   -   -   -  

  • SarahBernhardt

    Nase pravo, vjerodostojno ja, ono kojeg se necemo odreci, kukavicki ga zanijekati, oteti mu glas, zatrti mu zelje, lobotomirati mu snove..e to, pravo ja..suđeno mu je da bude samo u svemiru.

    avatar

    21.08.2015. (22:47)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Odličan si : sad si čak i potrudio se objasniti,što je pisac htio reći,,,,,,,

    Ostaje mi ona misao od prvog čitanja : utopiti se u mnoštvu mediokriteta
    samo zato da ne budeš zanijekan od isti ravno je mentalnom suicidu.
    Osobno glasam za biće sui generis , jer, kako reče Krleža u jednom eseju : "to što ne mislimo isto, ne znači da nisam u pravu"

    avatar

    21.08.2015. (22:57)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    "oni koji jedu žlicom salatu i lubenice.
    ni koji ne mare za njegovo aviomodelarstvo"
    Često se čovjek trudi da zadovolji očekivanja okoline koja bi ga svela na "pristojan prosjek" a zanemari svoje talente, jer ih ljudi ne primjećuju prezirući "čudake".
    Bilo bi dobro da se neka sjećanja mogu izbrisati, ali s druge strane učimo iz iskustva.

    avatar

    21.08.2015. (23:16)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Biti i ostati svoj, ne odreći se svoje ličnosti, svoga ja,
    ne utopiti se u masu, ma kako privlačna izgledala...

    avatar

    22.08.2015. (06:02)    -   -   -   -  

  • polupani loncici

    " ... prodi putevima koje zelis, samo nemoj izgubiti sebe..."

    avatar

    22.08.2015. (08:46)    -   -   -   -  

  • marionetta

    mislim da se JA gubi u ništavilu ako nije u relaciji s drugima.
    Ako ćemo i biti posve sebični, nemar drugih nam je potreban da se sebi posvetimo.
    (ne nalazim tu baš sretno rješenje, ali...što je tu je)

    avatar

    22.08.2015. (08:52)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    u svim tvojim pjesmama pronalazim "ono nešto", kako kažu ljudi, što uvijek na neobičan i dojmljiv način istakneš u svojim stihovima...

    avatar

    22.08.2015. (13:02)    -   -   -   -  

  • lion queen

    nikada ne treba zaboraviti sebe... treba ostati vjeran sebi ...biti ja..

    avatar

    23.08.2015. (01:48)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Čovjek je istovremeno ličnost i društveno biće, pa kao i u svemu treba naći ravnotežu.
    (Imaš poruku uz moj post od 16. o.m.!)

    avatar

    23.08.2015. (11:14)    -   -   -   -  

  • Auroraisa

    teški stihovi,ali navode nas na razmišljanje...
    pozzz

    avatar

    25.08.2015. (16:11)    -   -   -   -  

  • Nepoznata

    Čovjek ne može utjecati na sjećanja drugih, ako im se već približio na neki način, poslije; a vlastito sjećanje krojiti zaboravom , iz nekih neugodnih razloga koje sjećanja nose, može biti opasno, velika zamka, jer ne funkcionira tako selektivno. U nastojanju zaborava ne nestanu samo one stvari koje se hoće zaboraviti, već i neke dobre koje bi se radije zadržale.
    Do te mjere, mislim ja, da je to važan razlog nastanku alzheimera.

    Meni se najslabijom karikom čini nepouzdani komad mesa u grudima.
    Koliko nas ta nepouzdanost može stajati, i kako znati kad ne vara?

    avatar

    25.08.2015. (16:13)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Za Nepoznatu.

    Zaborav u pjesmi (prva dva stiha) ima zapravo značenje međusobnog nepriznavanja/neuvažavanja, a treći stih je pjesnikovo obrazloženje, jer nije htio abnegirati sebe.

    Stihovi u sredini objašnjavaju o kome se radi: o njegovoj obitelji, prijateljima i javnosti koja je svojevrsni Shylock. Naravno da se „nepouzdanost“ mesa odnosno nepripadnost općeprihvaćenom, kolektivnom, teško može izrezati i da je to stvar subjektivna, prokleta, sumanuta.

    Posljednja tri stiha daju izvjesno olakšanje. Pjesnik se ne želi abnegirati, pa i po cijenu da ne priopada kolektivnim sjećanjima.

    U petom po redu komentaru postoji srodno obrazloženje.

    Ovo objašnjenje zvuči stravično i pomalo „ponižava“ pjesmu. A možda je čak i dobra interpretacija. Nepoznata, ništa ti ne promiče!

    avatar

    25.08.2015. (21:07)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...