Komentari

stella.blog.hr

Dodaj komentar (38)

Marketing

  • mecabg

    Dobro si prošla,
    ja uvijek ponesem premalo novaca pa bi za mene to bila katastrofa:))

    avatar

    16.08.2015. (06:50)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nisam ni ja imala mnogo, mecabg, ali za jednu bateriju,
    koja toliko mnogo znači, uvijek da.

    avatar

    16.08.2015. (06:55)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    Ništa i nije slučajno. Samo poželiš, zažmiriš i ovdje je negdje. Naravno, ne događa se to svima.

    avatar

    16.08.2015. (07:15)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nikad nisam vjerovala u slučajnosti, Sjedokosi.
    Sve se događa s razlogom. Ova istinita priča
    to samo potvrđuje.

    avatar

    16.08.2015. (07:21)    -   -   -   -  

  • j.

    Radi nas ovdje odlično je da priča ima sretan kraj. Radi tebe, siguran sam da u tvojoj duši postoji pravi objektiv za kojeg je baterija uvijek puna i da se svaka, pa i najljepša slika, sigurno i kvalitetno pohranjuje i pojavljuje u najboljem, hd formatu - kao osmijeh, ruka na ramenu, lijepa riječ... Nije li to smisao putovanja - da težimo postati bar malo bolji ljudi koji će dobro što ga u nekom času drže na dlanu dijeliti s drugima oko sebe?:-) pozdrav

    avatar

    16.08.2015. (07:28)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Kao i uvijek, znaš ljepše od mene reći, u malo riječi, j.
    Svrha putovanja? Da, to je to. Eto tebi post, tvoj komentar je
    već mali post.
    Ako ga ti ne staviš, pitam za dozvolu da posljednju rečenicu
    stavim na marginu svog bloga, s tvojim potpisom.

    avatar

    16.08.2015. (07:30)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    riječima odlično oslikana panika sa sretnim završetkom...

    a fotka plave džamije je vrhunska...
    dobro je činiti dobro...sve drugo je besmisleno...
    misao svetog Augustina
    dokazana trenutkom u kojem si vidjela štand i
    bateriju... usrećila si sudionike putovanja... i sebe... :)

    avatar

    16.08.2015. (07:36)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Da nije bilo te baterije, ne bi bilo ove fotke, Diana...
    ja bih tražila bateriju po cijelom Istanbulu i ne bih
    ništa vidjela

    avatar

    16.08.2015. (07:38)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Osim dobre fotke ovdje je za istaknut i dobar nos za biznis Turcina s upravo takvom robom:-))))

    avatar

    16.08.2015. (08:39)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Počeo sam čak preskakati redove koliko mi je priča bila uzbudljiva. Imaš dara za napetost.

    avatar

    16.08.2015. (08:51)    -   -   -   -  

  • U zvijezdama piše

    samo da ti poželim lijep dan, ostalo su ti napisali prije

    avatar

    16.08.2015. (09:19)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    U pravu si, dnevnikjednerazvedenice! Turčin je znao pravo mjesto
    za pravu robu! Tu prolaze tisuće turista i sigurno se mnogima dogode
    tehničke nevolje kao meni.

    avatar

    16.08.2015. (09:23)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Potok, meni je bilo napeto. Ulazimo u Plavu džamiju, zatim ćemo u
    Aja Sofiju pa Topkapi, a ja nemam fotoaparat. Strašno, zar ne?

    avatar

    16.08.2015. (09:24)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    I tebi lijep nek' bude dan, samo nebo zna!

    avatar

    16.08.2015. (09:24)    -   -   -   -  

  • RandomHeart

    Hehehe, kao da slušam priču svoje mame. Ta bi umrla od tuge da ne odradi planirano fotkanje:-)

    avatar

    16.08.2015. (09:42)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    RandomHeart, na mnoga mjesta dođeš jednom i nikad više.
    Sticajem sretnih okolnosti, još sam jednom došla u Istanbul,
    ali je i to bila nevjerojatna misija.
    I ne ponijeti nijednu fotku? Sva ta lijepa mjesta samo na
    tuđim snimcima gledati? Svatko ima svoj kut slikanja, ono
    što njega zanima. Ti to bar znaš.
    Dakle, nemoguće bez fokti, makar kupila novi fotoaparat.

    avatar

    16.08.2015. (09:45)    -   -   -   -  

  • j.

    može, kako ti se svidja, meni se uvijek više dopada komentirati nego postati, teško je to objasniti... :-) pozdrav

    avatar

    16.08.2015. (09:54)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ima i to rezona, j.
    Pogledaj kako izgleda tvoja misao na desnoj margini bloga.

    avatar

    16.08.2015. (09:55)    -   -   -   -  

  • .

    Ja san odustala od fotografiranja jer slike uglavnom ne razvijem...radije pratim okom, śrcem i pohranjujem u dusu. Dok sam fotografirala nisam sudjelovala sva. Tako ja to dozivljavam. Sad mi je zao sto sam puno vremena potrosila na fotografiranje dok sam putovala.

    avatar

    16.08.2015. (10:17)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ima i toga, Ema. Netko se više uživi kad fotografira, netko manje.
    Dok biram pravi kut da nešto slikam, ja sam više uključena
    okom i srcem, nego ako to ne radim.

    avatar

    16.08.2015. (10:19)    -   -   -   -  

  • nisan EL DIABLO

    ma jes vidila koje si ti sriće....a razumin te...
    i tu paniku san baš osjetija ;)))

    avatar

    16.08.2015. (10:33)    -   -   -   -  

  • Superwoman

    I mene je uhvatila panika da do kraja teksta nećeš naći bateriju! :) Džamija izgleda veličanstveno. Baš zrači strahopoštovanjem!
    Život me naučio da je sve što ti od nekoga ostane je nekolicina fotografija i, ako smo te sreće, pokoji videozapis. Znam da sam katkada dosadna i naporna ljudima u svojoj okolini jer moram zabilježiti svaki trenutak, ali me briga. U srednjoj školi sam imala običaj na kraju svakog polugodišta i godine dva-tri dana nositi kameru i malo snimati svoj i susjedne razrede. Dvije godine nakon srednje poginuo je jedan od naših dečkiju iz razreda i svima je bilo drago da imaju taj dvd.

    avatar

    16.08.2015. (10:33)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Imala sam baš mnogo sreće, nisan EL DIABLO.
    Došlo mi da izljubim onog Turčina!

    avatar

    16.08.2015. (10:35)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Superwoman, eto, ti znaš. Sjećanja su nam u glavama i u foto
    albumima ili foto folderima na kompjuteru. Kad mi je kompjutor
    "pukao", oštećen u svim segmentima, nije bio za popravku nego
    novi. Sve sam dokumente imala sačuvane, ali nisam fotografije,
    jer su one zauzimale mnoooogo prostora. Kad je sin čuo da
    su fotke izgubljene, cijeli dan je radio, "zalijepio" oštećenja i
    na kraju dana uspio uključiti kompjutor. Tada mi je dao
    veliki eksterni hard da snimim baš SVE iz kompa. A kasnije
    za čuvanje fotografija postavismo posebne jedinice.

    avatar

    16.08.2015. (10:39)    -   -   -   -  

  • Superwoman

    Bravo za sina! U vanjski hard mi je bff hehe. Meni je poslije visine, najveći strah da ću izgubiti fotografije. Puj, puj, puj!

    avatar

    16.08.2015. (10:54)    -   -   -   -  

učitavam...