Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Ništa Ništa

    Odavno je poznato da je nemoguće kritizirati bogate i uspješne:
    ako si siromašan i neuspješan- optužit će te da si naprosto zavidan i da zato gunđaš protiv onih boljih od sebe
    ako si bogat i uspješan, a ipak kritiziraš sustav u kojem su neki bogati i uspješni, a neki nisu, onda si automatski utuživ za licemjerje

    Ova tema koju si načeo je zapravo ključna za današnje odnose u društvu, jer imamo pobornike ultra liberalizma Ayn Randovskog tipa u obliku političkih opcija koje zagovaraju svojuvrsnu 'besramnost' spram uspjeha i gomilanja bogatstva- ' ti to zaslužuješ jer si najboji itd.'. Poznato je da se Rand napajala na Nitzcheu, tako da je on otvorio tu temu koja se napuhala do, ni manje ni više, nego ključnog ideloško-svjetonazorsko-političko- socio- ekonomskog pitanja današnjice.
    Naime, tu upravo imamo zrcaljenje osnovne polarnosti socijalizam-kapitalizam kako se danas pojavljuje u sve radikaliziranijoj formi otvorene nesnošljivosti spram svakog oblika egalitarizma, kolektivizma, solidarnosti ili uzajamnosti u vidu prava i obveza prema svojim bližnjim.
    Dakle, ova gunđala, popovi, bi bili egzemplari kršćanskog morala koji je zatrovao bolje predatorske instinkte nadčovjeka-pobjednika koji je upravo selekcijom i odbacivanjem evolucijskog škarta omogućio da čovjek bude to što je, a socijalizam nije drugo nego prikriveni kršćasnki moral u političkoj domeni.
    Tom argumetacijom je ljevičarska opcija stjerana u kut i za sada ne pronalazi adekvatnu ili dovoljno uvjerlljivu strategiju kojom bi se obranila od te vrste kritike koja je, kako se vidi i iz tvog posta, uvjerljiva i lako razumljiva.

    avatar

    14.08.2015. (16:19)    -   -   -   -  

  • Hlapićka

    1. Lijepo je što si se vratio.
    2. Tijekom čitanja ovog teksta, imala sam otvoren još jedan tab: "A No- Fuss Beauty Look.
    3. Možda si slučajno, a možda namjerno propustio jedan lončić: Katarina M. između redaka "sumnjiči" Cindy C. da čitav život hoda retuširana, a tek je sad, kad stara, pokazuje svoje pravo lice. Nigdje u njenom tekstu nije rečeno da je ona s 23 izgledala baš onako kako slike kažu. Katarina M. krivo slaže istinu: nije istina da je ona s 23 bila "ljepša", nego je istina tek ovo: da sada nije. Što nije potpuna neistina: naime, svaki fotomodel manipulira svoje tijelo kako bi na fotografijama dobio/ la optimalan rezultat. Savršen ti je primjer za to Tyra Banks koja i danas izgleda izvanredno na fotografijama jer zna svoje tijelo koristiti kao instrument, "work her body".
    Donedano sam sporadično gledala emisiju "America's best top model" u kojoj Tyra Banks, sad već islužena guzata gospođa, radi s kamerom tako da uspijeva prikriti ama baš svaki nedostatak i djelovati besprijekorno (nevodno neretuširanih fotografija).
    Cilj je emisije poučiti druge buduće modele upravo tome: retuširanju bez retuširanja. I sama je Cindy s 23 godine vjerojatno u 3 ujutro, razmazane šminke i pijana kao zemlja, izgledala kao manje laskava verzija sebe. To i dalje ne opravdava Katarinu M., koja profesiju čiji je primarni cilj stvaranje estetskog dojma, naziva prijevarom. Ako ćemo banalizirati, onda jednako tako i kazališne glumce, renomirane šminkere, redatelje pa čak i književnike možemo loosely nazvati prevarantima.
    4. No, ženu nije za kriviti za krivo spajanje lončića: u preko nekoliko navrata pisala sam (a i ti si) o imperativu ljepote koji stvara osjećaj nedostatnosti, baš kao što kod muškaraca imperativ izvrsnosti u različitim poljima stvara isti osjećaj. Luzerstvo je zapravo glavna tema ovog posta: litost zbog luzerstva. Utješno je ipak što za nedostatnost ima lijeka: fanatičan rad na sebi većinom iznjedri kakve- takve rezultate.
    5. I onda se opet vraćamo na priču stariju od antike: izvrsni preživljavaju i napreduju, razmnožavaju se, karika su u evoluciji. Oni manje izvrsni izumiru. Što je Jordan kriv što je bio monstruozno dobar i to unovčio, što je Cindy kriva što je bila zapanjujuće privlačna?
    6. Vraćamo se na etiku zasluge kojom nas tove od djetinjstva. I sama sam u školi hrpu puta svjedočila imperativu davanja bolje ocjene netalentiranom djetetu koje se trga za nju, a kažnjavanju talentirane nezainteresirane ljenčuge nižom ocjenom. Kao da mi je odgojni zadatak iznivelirati što je priroda dala ili oduzela.
    7. Kao da je ljudima upisano u moždane stanice da misle da su samim rođenjem zaslužili neki poklon, neki talent. Oni manje obdareni krive život, a često i neko božanstvo, za slučajnost vlastita rođenja i vlastitih prilika. Nihilizam je jedino pravo rješenje za nezadovoljstvo.

    Pisala sam nabrzaka, nadam se da je jasno.

    avatar

    14.08.2015. (16:25)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Cindy je doista lepa k'o slika  (bila). Šteta što se nije uslikala bez grudnjaka. Ovo čisto radi neke mojeg malog 'perverznog' interesa (a možda baš u tome Cindy i autorica tog neobično frustrirano napisanog članka, dijele taj rezentiman, iako i tu bi se Cindy moglo opravdati njenim zanimanjem, naime, možda je reklamirala nešto :-).

    Mislim, glavna poruka reklame je U Suckers ;-)...

    No, gdje sam ono stala? Aha, da.

    Sjećam se jednomad prije 30-ak godina bili mi na nudističkoj i došao jedan par, također nudista, domaćih. Tu je ženu trebalo vidjeti (iako, trebalo bi ju pisati Žena ..). Možda je bila istih godina kao C. na fotki, možda i starija, ne znam, imala je dugu plavu kosu s vidljivim izrastom sijede, prsa su joj I GLOBALNO I LOKALNO, bila takva da bi ih svatko poželio nositi na sebi ... tijelo čisto savršenstvo, jedino je, jasno po neeleastičnosti kože bilo vidljivo da su u pitanju godine. Bila je u pratnji čangrizavog, od osteoporoze već guravog dedeka, koji doslovce svakih pet minuta komentirao tipa, što si se tako stala na rub da te svi gledaju, a ona stoji poluraširenih nogu, desnim dlanom zaklanjajući sunce, smješka se i pomalo lagano iritirano stalno odgovara na njegove ubode tipa što se uzrujavaš (to je bila posebna igra riječi ).

    Koja ljepotica! C. joj na ovoj neretuširanoj doista nije baš ni blizu ... Znaš, toliko je bila lijepa da nije ostavljala nikakav prostor ni za kakvu primjedbu osim čiste konstatacije - lijepa ... Ljepša od svakog komada na plaži, neovisno o dobi, rasi, spolu i seksualnoj orijentaciji. Pomela nas je sve ... (nešto ala Dove pro-age komadi, iako, tko će više tim marketinškim trikovima vjerovati ).

    Rekao bi čovjek po pozi i kad bi čuo glas njenog pratioca, malo se pravi važna, izaziva, ali to bi bila presmjela tvrdnja. Ona je jednostavno stajala i uživala :-). A možda je bila i malo žedna.:-)))

    Da, ja sam plivala u vodi oko 2 m ispred, osvježavajuća voda sunca i buona vista :-))) (mislim da mi je bilo žao što smo valjda sutra morali nazad, a taman se pojavilo nešto vrhunski zanimljivo na plaži:-).

    Čuj, pokazala bih ti tu sliku, ali još ne znam kako ju mentalno prenijeti. Možda uskoro 3D tehnologija nešto učini u tom smislu, pa ti javim isti čas ;-)... Moš' ju onda šerat okolo ;-)...

    avatar

    14.08.2015. (18:35)    -   -   -   -  

  • Hlapićka

    I još jedna stvar!
    Crawford i Jordan nisu usporedivi čisto zbog uskosti djelovanja. Crawford predstavlja žensku ljepotu za kojom svaka žudi. Ljepota je puno općenitija od košarkaškog talenta. Da je kojim slučajem nogomet u pitanju, možda bi obuhvatio malo veći dio kolača, ali ovako si obuhvatio košarkom neusporedivo manje nego što obuhvaća imperatiov ljepote (on tangira svaku ženu, čak i onu koji kao ne tangira, dok se za košarku mnogima jebe). Znam, znam, nije bitna sveobuhvatnost ovdje? Ali jest! Tvrdiš li da je svaka izvrsnost jednako vrijedna, ili je ipak kod muškaraca daleko difuznija nego kod žena?
    Ali zalijećem se...kasnije.

    avatar

    14.08.2015. (19:57)    -   -   -   -  

  • MALI SUNCOKRET

    Duboko sam zahvalna Kunderi na njegovom djelu, i na davno usvojenoj riječi Lítost koja pokriva složene osjećaje često prepoznate u sebi i drugima.
    Sjećam se da je Cindy na vrhuncu slave izjavila da bi i ona voljela biti u životu onakva kakva je na slici; žena je dosljedna, prati sebe stvarnu, ma kako to drugi tumačili.
    Elem, naslovom si me osvojio, pa sam te pokušala „usvojiti“; nije to lako, @Pero… :-). Pozdrav.

    avatar

    15.08.2015. (13:06)    -   -   -   -  

  • Livia Less

    Sad kad sam se oslobodila distance spram ovog bloga, uživam u tvom pisanju, neovisno o temi. Samo piši i kraće postove, ako nemaš vremena. Na samu temu nemam nekog komentara osim ravnodušja. Pozdrav!

    avatar

    15.08.2015. (18:11)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    Zanimljivo, upravo ovih dana čitam Kunderin roman "The Book of Laughter and Forgetting" na engleskom (iako sam ga ranije, dosta davno, već čitala na hrvatskom)! I u engleskom prijevodu peti dio zadržao je naslov "Litost". Baš kao što si i sam naveo, pojam se eksplicitno problematizira: "Litost is a Czech word with no exact translation into any other language. It designates a feeling as infinite as an open accordion, a feeling that is synthesis of many others: grief, sympathy, remorse, and an indefinable longing. The first syllable, which is long and stressed, sounds like the wail of an abandoned dog. Under certain circumstances, however, it can have very narrow meaning, a meaning as definite, precise, and sharp as a well-honed cutting edge. I have never found an equivalent in other languages for this sense of the word either, though I do not see how anyone can understand the human soul without it."

    No pada mi na pamet baš ovo što se pita Kundera: "how anyone can understand the human soul without it"? Drugim riječima, kako to da riječ postoji samo u češkom? Znamo, dakako, da je jezik svijet, i da odražava sve ono što postoji u svijetu i za čim postoji potreba da se odrazi. Znači li to da 'litost' nije univerzalna pojava (ne bih rekla), ili samo to da se teško uočava, pa se samim time i teško definira, tj. simbolički supstituira jednom riječju? Prije bih rekla da je ovo drugo, premda je svejedno zanimljivo kao fenomen (tim više jer nije riječ o nekom sasvim dalekom jeziku/kulturi/podneblju, različitom od, primjerice, našeg). U svakom slučaju, pokazao si svu slojevitost 'litosti', pa možda baš i time dao odgovor na moje pitanje... Osim što si vrhunski teoretičar, mislim da bi bio i odličan psiholog (ovo najozbiljnije mislim) :-)

    avatar

    16.08.2015. (10:55)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NIŠTA - ''Ova tema koju si načeo je zapravo ključna za današnje odnose u društvu, jer imamo pobornike ultra liberalizma Ayn Randovskog tipa u obliku političkih opcija koje zagovaraju svojevrsnu 'besramnost' spram uspjeha i gomilanja bogatstva- ' ti to zaslužuješ jer si najboji itd.'.''
    Ne, ne bih se složio da je ova tema ta na koju je odvodiš. Zabluđuješ uslijed nerazlučivanja ovoga o čemu pričam u postu od pitanje političke jednakosti ili nejednakosti. Slično kao što muškarci i žene nisu jednaki svojom biološkom ustrojenošću, i ako se to kaže, ne znači da se reklo kako muškarci i žene ne trebaju biti politički izjednačeni.

    ''Tom argumetacijom je ljevičarska opcija stjerana u kut'' (itd.) - zašto, pitam, učitavati ljevičarsko-desničarsku prizmu ekonomike?
    Što je pravi problem s onime protiv čega protestira ljevica koju zazivaš? To što naposljetku uopće nije posrijedi meritokratsko načelo kada se ultra liberalizam na njega poziva, nego - plutokracija koja se maskira u meritokraciju. Posrijedi je konfabulacija - lupanje kontre tom aynrandovstvu treba, dakle, ići upornim razotkrivanjem ugrađene konfabulacije, a ne poricanjem ljudske nejednakosti u partikularnim segmentima, zaboga (koja se ne preslikava na poricanje političke jednakosti, aksiomatske i neupitne u građanskim ustavima).

    Čitaj Drveno željezo ili patetični cinizam - tamo sam podrobnije o ovoj konfabulaciji.
    ''Na sličan motiv može se naići u Dnevniku s Heathrowa Alaina de Bottona, gdje on promatra goste u aerodromskom salonu predviđenom isključivo za putnike prvog razreda, koji međutim upadljivo odudaraju od stereotipa o bogatašima kao 'gojaznim nasljednicima', kao 'mreže oligarha koji su nezasluženo došli do povlastica zahvaljujući raznim oblicima nepotizma i korupcije'. Ovi su, naprotiv, izgledali kao skroz OK tipovi koji su se obogatili inteligencijom i upornošću, naprosto objektivnom boljošću od nas. 'U prorijeđenom zraku iz ventilacijskog sustava salona Concorde ipak je lebdio nagovještaj nečeg zlokobnog: implicitna sugestija da tri tradicionalna razreda avionskih putnika ustvari predstavljaju tročlanu podjelu čitava društva prema autentičnim talentima i vrlinama pojedinaca. Činilo se da smo zahvaljujući raspadu starih kastinskih sustava i borbi za univerzalni pristup obrazovanju i zaposlenjima, na pragu uspostavljanja meritokracije koja u podjelu bogatstva, ali i siromaštva, unosi element istinske pravde. U suvremenom dobu, dakle, na neimaštinu se ne bi gledalo samo kao na nešto vrijedno žaljenja, nego i nešto zasluženo.'
    Ali ima dalje, gdje ''de Botton postavlja očigledno pitanje: 'Pitanje zašto svatko tko ima neki talent ili vještinu ne može zavrijediti ulaz u elegantan salon, mozgalica je kojom su se svi putnici ekonomske klase mogli baviti u privatnosti svojih misli, gnijezdeći se na tvrdim plastičnim stolicama u prekrcanim i kaotičnim javnim čekaonicama svjetskih aerodroma.'''
    Tumačio sam kratki spoj ove konfabulacije dalje i tamo, ali konzultiraj svejedno i post Cvrčak i mrav, nešto kasniji:
    ''Naravno - everybody knows - ta je patetična eksplikacija falična. Mistificira utoliko što pozivanjem na meritokratska polazišta pokušava legitimirati nešto drugo: plutokraciju. Kod making money o kojem zbori Blenderica nije riječ o stvaranju nove vrijednosti; njihove famozne veće sposobnosti i vještine odnose se na sposobnost da pretaču već postojeći novac u vlastite džepove, a što pak ide preko iniciranosti u kartele, gremije, cose nostre što kanale za pretakanje čine dostupnima (kako Blendi sama odaje: u pitanju je zarađivanje špekulacijom, rentom, povlaštenim biznisima, eksploatacijom i sl. - ili kako bi rekao istoimeni bloger, kada Novac radi za tebe).
    He he, da, baš taj asptraktni Novac - namignimo si, džentlmeni, na ovom mjestu, dok u salonu pijuckamo viski i grizemo najbolje cigare! Ovdje se više ne moramo praviti toše i glumiti filantropiju, ta znamo métier, gospodo, možemo o tome otvoreno među sobom ('kad smo sami onako medjusobno na Rep. konvencijama na primanjima i u razgovorima')...
    Naracija o mravu i cvrčku - obavezno plasirana iz štaba Ayn Rand, kao i svakog drugog deregulacijskog štaba - naracija, dakle, o iskorištavanju ne rada od strane kapitala, nego produktivnih (uspješnih = bogatih) od strane neproduktivnih (neuspješnih = siromašnih), posjeduje unutarnju koherenciju pravičnosti, paraziti neka gladuju kad samo cvrče i bla-bla, no što s činjenicom da se u plutokraciji upravo parazit valja u blagostanju, a mravci su proleteri permanentno ovisni o sljedećoj plaći?''

    avatar

    16.08.2015. (18:46)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Isto tako, tvoj Nietzsche je poglupljeni Nietzsche - iz nekog razloga podliježeš krivom stereotipu o mjestu s kojega ovaj dolazi, tj. o njemu - granted, zagovorniku ''moći'' - kao zagovorniku moći politike i kapitala.
    ''Poznato je da se Rand napajala na Nitzcheu, tako da je on otvorio tu temu koja se napuhala do, ni manje ni više, nego ključnog ideloško-svjetonazorsko-političko- socio- ekonomskog pitanja današnjice.''
    To je bagatelizirani falsifikat Nietzschea kojeg ću te morati zamoliti da se okaneš ako ne želiš da ratujemo.
    S njegovom je ''voljom za moć'' zapravo vrlo slično kao s Diogenovom bačvarskom voljom za ne-moć, koja Aleksandru (Moći) kaže neka mu se makne sa sunca. Razlika je jedino u klimi - umjesto sunčane Diogenove Atene, Nietzsche se smrzava negdje na sjeveru: ''Zima, zao gost, zasjela je u moju kuću; moje su ruke poplavjele od prijateljskog stiska njene ruke. (...) To je surov gost - ali ja ga poštujem; i ne molim se, poput mekušaca, trbušastim idolima vatre. Radije i malo cvokotanja zubima, nego moljakanje pred idolima! - tako to želi moj soj ljudi. A posebno mrzim sve upaljene, dimljive, potmule idole vatre. Koga ljubim, ljubim bolje zimi nego ljeti; i bolje se i srčanije sada, kada mi je zima zasjela u kući, izrugujem neprijateljima svojim. (…) Mala me postelja više ugrije nego bogata, jer ljubomoran sam na svoje siromaštvo. A u zimi mi je ono najvjernije.''
    Pa dobro onda, dragi tumači, na koji se to nastran način ovo može protumačiti kao indolentni cinizam meritokracije & plutokracije novca i političke moći?
    Nietzsche, naprotiv, baš prezire sitničavi, neotmjeni grabež (kao i sve što je neotmjeno, negospodsko duhom). Primjeri su bezbrojni; navedimo samo par:
    1) ''Zlosretnicima zovem one koji uvijek moraju čekati - takvi su protiv mojeg ukusa: svi carinici, i trgovčići, i kraljevi i svi ostali čuvari zemalja i trgovina.''
    2) ''Pogledajte kako ovi narodi rade sada isto što i kramari: i najmanju dobit pobiru iz svakog đubrišta! (...) Ostavite kramare da vladaju tamo gdje je sve što još sjaji - kramarsko zlato!''
    3) Ne impresionira ga ni jagma za političkom moći: ''I onima koji vladaju, okrenuo sam leđa, kad sam vidio što zovu sad vladanjem: natezanje i trgovanje oko moći - s klateži.''
    4) Zatim: ''Ta pogledajte te suvišne! Stječu bogatstva i time postaju siromašniji. Žele moć i prije svega polugu moći, mnogo novaca - ti slabići. Pogledajte kako se penju ti brzi majmuni! Penju se jedan preko drugog, a odvlače se tako u blato i u bezdan. Svi žele do prijestolja: to je njihovo ludilo - kao da sreća sjedi na prijestolju! Često sjedi blato na prijestolju - a često i prijestolje na blatu. Za me su sve to luđaci i majmuni što se penju, za me su to usijane glave. Smrdi mi njihov idol, hladna grdosija: smrde mi svi zajedno ti služitelji idola. Braćo moja, želite li se pogušiti u pari njihovih gubica i pohota? Radije razbijte prozore i skočite napolje! Sklonite se pred smradom! Bježite od idolopoklonstva suvišnih!''

    avatar

    16.08.2015. (18:59)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    To je tuga...da slike manekenke bez fotošopa izazivaju takve proljeve emocija i riječi. Pokušavala sam nekako doživjeti te imprative čisto da mogu razumjeti kako je to...unatoč činjenici da sam sasvim svjesna tog da nisam lijepa nekako nemam potrebu trošiti ni vrijeme ni novac da bi bila i to ni više ni manje kao netko drugi :) tko btw za svoje godine i bez fotošopa izgleda. Sasvim izgleda.

    avatar

    16.08.2015. (22:33)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Otišao je. Ono što sam rekao na tvome blogu nije dospjelo prikazati, da volim SVOGA Arsena.

    avatar

    17.08.2015. (23:28)    -   -   -   -  

  • Ništa Ništa

    @Pero: Hvala na zanimljivim elaboracijama, stvarno cijenim tvoju temeljitost i trud i tu uvijek ima zanimljivog materijala. Stvar je samo u tome da me taj zanimljivi materijal odvede na razna daljnja razmatranja i implikacije koje mogu, a i ne moraju imati direktne veze sa cjelinom ili dijelovima ukupnog teksta/posta/argumenata.
    U konkretnom slučaju sam se najviše referirao na 'stadij popa' gdje opisuješ i njegovu 'režimsku' funkciju, funkciju pacifikacije i moralnog regulatora - to ima te šire ideološke konotacije osim puke intriznične Litosti na nivou subjektivne/intimne percepcije nedostatnosti itd.
    Također, nisam spominjao Nitzschea i Ayn Rand zato jer bih branio ili napadao ili ocjenjivao kvalitetu njihovih opusa na ovom mjestu, već me primarno zanimaju detalji oko raznih ideoloških konstrukata, od čega su sastavljeni,na čemu počivaju i koji sve sastojci ulaze u njihovu jednadžbu. U tom smislu je onda i Nietzsche jedan bitan i fundamentalan nosioc raznih narativa koji mogu ili ne moraju biti potpuno vjerodostojni originalu (ideologija ionako ne brine oko toga, binto je da se nešto 'uklapa' na ovaj ili onaj, više ili manje površan način).
    Ono što mi je izgledalo bitno je to da se od Nitchea nadalje u našem vijeku, u kombinaciji sa Darwinizmon i općenito ekspanzijom mehanizirane, suvremeno-znanstvene slike svijeta, stvorio snažan ideologizarani narativ, svjetonazor koji se u određenom smilsu stavlja u opoziciju, što svjesno i deklarativno, što nesvjesno, u opoziciju 'klasičnom' krašćanskom moralu i 'vrijednostima'.
    Tu naravno ne ulazim u to koliko je taj krščanski moral autentičan, izvoran ili stvarno krščanski, samo konstatiram da su takve pozicije zauzete, a da u tome bitnu ulogu igraju i Nietzscheove 'antikristovske' i ostale ideje. Naravno da u zrcalu mediokritetskih umova one poprimaju razne groteskne oblike, ali to ne umanjuje njihov značaj i utjecaj kao objektivnu činjenicu.

    avatar

    22.08.2015. (15:30)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    HLAPIĆKA
    1. Lijepo je što ti je lijepo što sam se vratio.
    2. Da mi je bilo baciti no-fuss brzinski look na tvoj no-fuss beauty look!
    3. Nisam namjerno, slučajno sam propustio, ali istim bi rezultiralo. Ispravno si uočila da Katarina M. između redaka spočitava još i to Cindy C. Istina, bio sam uočio ovo da u svom članku ona propušta rekognizirati tu kratku činjenicu kako Cindy23 jest bila ''ljepša'' - pa sam barem to išao umjesto nje naglasiti. Naposljetku, čak i pri pretpostavci retuširanosti, postoji razlog zašto su baš živu Cindy C. izabrali da figurira na retuširanim slikama, a ne bilo koju xy.
    (Trivia: Tyru Banks pamtim po tome što je točno 5 godina, u dan, starija od mene. I što je bila u vezi s Chrisom Webberom, koji mi je bio omiljeni košarkaš svojedobno. Btw, platit ćeš za ovo ''islužena guzata gospođa'' - znači, ja ću ti za točno 5 godina doći isluženi guzati matorac?!) ;)
    4. Druga mogućnost: manje mariti za partikularne pritiske kao faktore osjećaja luzerstva. U pitanju su lažne taštine, neautentično usađene - naše persone, jungijanskim rječnikom - preporučljivo je emancipirati se od njih.
    5. Krivi su litosti drugog stupnja.
    6. Kako sam odrastao kao ova druga sorta, tim više vičem: dolje s etikom zasluge! :)
    7. Slažem se s preporukom o ''nihilizmu'', s tim što ga u ovom kontekstu shvaćam onako kao pod 4, ''emancipacije''...

    avatar

    26.08.2015. (15:12)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    HLAPIĆKA add. - Točno je, naravno, da je aplikabilnost primjera Crawford bitna šira (čak do cirka općosti) od primjera Jordan. Istina, i Jordanova je prilične frakcije, možda više nego što bi se mislilo... No, drugo je pitanje: je li Cindyna šira izvrsnost vrijednija i relevantnija onda od Jordanove uže? Svakako jest, sama riječ kaže, u ekstenzivnom, kvantitativnom pogledu. U intenzivnom, kvalitativnom - ne. Otuda stvar nije odlučujuća ovdje jer je tema litost pojedinca, a pojedinac koji osjeća litost osjeća je s kvalitativne bande. Jednako će neki koji silno želi biti like Mike patiti što to nije kao i neka koja silno želi biti like Cindy što to nije. Naravno da je bivanje dobrim košarkašem manje sveopće traženo u društvu kao faktor prihvaćenosti i statusa nego što je to dobar izgled kod žene, ali govorimo o partikularnim miljeima i aspiracijama partikularnih pojedinaca unutar tih miljea. Klincu kojem je košarka u njegovim godinama sve, će se i društvena prihvaćenost obavljati preko košarke. Jer je to tako u njegovom društvu, u onome što je njegov svijet, ako i ne vrijedi na općoj razini. Napokon, svjedočit će da netko tko je danas primjerice reprezentativac države uživa više poštovanja i statusa od njega, čisto zato što je ovaj sjajan u košarci, onoliko koliko on sam nije - a gle, odmah i tretiran od strane društva kao nikogović.

    avatar

    26.08.2015. (15:26)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    SAMOHRANA - Kako misliš, nije se uslikala bez grudnjaka? Pa evo, i na slici u mom postu je bez grudnjaka, a ima tih slika još koliko hoćeš po netu, od čega su neke vrlo vrlo (npr.)...
    Btw, tako uvjerljivo i s takvim si zanosom opisala ljepotu žene s plaže da sam ostao uvjeren kako nisi 100% hetero. :)

    avatar

    26.08.2015. (21:41)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    SUNCOKRETKA - ma ajde, pa nisam tako strašan
    LIVIA LESS - značajna je stvar ovom blogu da si se ti oslobodila distance spram njega
    AMA GI - psiha u šaci :)
    JOANNA - to se zove emancipirana žena!
    MARIANO - ha, da

    avatar

    26.08.2015. (23:46)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NIŠTA - Bitno je razumjeti da taj narativ koji Nietzschea nosi u košari s darvinizmom i ''mehanizirano-znanstvenom'' slikom svijeta je nešto kao košara ne s jabukama i kruškama, nego jabukama, hladetinom i željeznim vijcima. A ima u sebi i nešto od susreta kišobrana i šivaće mašine na operacijskom stolu.

    avatar

    26.08.2015. (23:48)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Neprecizna kakva jesam, dovela sam te u zabludu :-). Mislila sam bez grudnjaka AFTER 20-ak godina, kao što je ova koja je izazvala litost kod autorice članka jer bi mi to bilo ključno za usporedbu s likušom koju sam opisala i čiji opis te naveo na to da smanjiš percipirani postotak moje heteroseksualnosti :-). Iako, tema je sasvim druge naravi: je li ljepota žene isto što i ljepota muškarca? Mislim na onu ni-kriv, ni-dužan ljepotu, bez šminke :-). Nešto na tragu Aschenbachove obuzetosti Tadzijem iz Mannovog romana/Viscontijevog filma "Smrt u Veneciji". A možemo razvezati i dalje: ljepota dječaka i žene u (post)zrelim godinama u očima muškog/ženskog promatrača :-). Ahh...

    avatar

    28.08.2015. (22:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...