Secanje jeste svakodnevna bolna svesnost gubitka, ali kako zaboraviti? Nemoguce je to... Istina je: "Kada nam odlazi neko drag, odlazimo i mi zajedno sa njim."
21.07.2015. (10:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ali ti zapravo stalno sebe stavljaš u prvi plan: ti plačeš, ti se sjećaš, ti misliš svaki dan o njima.... a nikada se nisi upitala što zapravo ceca? što misliš bi li ona bila sretna kad bi znala koliko ti patiš za njom, ili bi bila sretna kad bi znala da si konačno prestala plakati? što misliš što bi tvoja sestrica željela: vidjeti tebe uplakanu ili sretnu? što bi ti željela da si ti na njenom mjestu i da je gledaš s neba: bi li ti tada htjela da ona stalno i bez prestanka plače za tobom? vjerujem da znaš odgovor... (ja sam moju seku otpustila... boli i dalje...i fali...ali je i taj osjećaj da je tu negdje i da zna.. da gleda....)
21.07.2015. (23:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga lion queen svi mi tugujemo na svoj način. Ja svoju tugu ne pokazujem nikome, držim to u sebi i borim se svaki dan. Zato sam i pisala blog da bih bar tako iskazala svoja osjećanja. Naravno da ne stavljam sebe u prvi plan ali jednostavno pišem onako kako se osjećam. Hvala na savjetu znam da je dobronamjeran.
22.07.2015. (08:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma znam.. samo sam ti htjela pružiti drugi kut gledanja, njen kut. nekada od silne tugene vidimo dobro... uvijek treba misliti i na to: što ako? što ako ona vidi tugu, a ne može te utješiti? ma ja to i zbog svoje sestre, koja je isto otišla nemarom i bahatošću liječnika, ali šogor to nije dalje pokretao, iako i on tuguje poput tebe. što ćeš, vrijeme se više ne može vratiti i ostaje samo živjeti uz taj gubitak. pusu ti ostavljam, sekice.
22.07.2015. (23:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala draga lion queeen. Ja se u potpunosti slažem sa tobom i vjerovatno bih i ja isto savjetovala drugim ljudima. Istina je da se vrijeme ne može vratiti i da mrtvi ne mogu oživjeti i šta god uradila nju ne mogu vratiti. Isto je tako istina da smo nas dvije bile jako vezane, da mi jako nedostaje i mama i Ceca. Ja sam ostala sama pa je to nekako još teže. Kada imaš porodicu i blisku podršku onda lakše prebrodiš sve. Žao mi je tvoje sestre. Moje iskreno saučešće. Veliki pozdrav
23.07.2015. (08:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nevenkagaragic
Secanje jeste svakodnevna bolna svesnost gubitka, ali kako zaboraviti?
Nemoguce je to...
Istina je: "Kada nam odlazi neko drag, odlazimo i mi zajedno sa njim."
21.07.2015. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
ali ti zapravo stalno sebe stavljaš u prvi plan: ti plačeš, ti se sjećaš, ti misliš svaki dan o njima.... a nikada se nisi upitala što zapravo ceca? što misliš bi li ona bila sretna kad bi znala koliko ti patiš za njom, ili bi bila sretna kad bi znala da si konačno prestala plakati? što misliš što bi tvoja sestrica željela: vidjeti tebe uplakanu ili sretnu?
što bi ti željela da si ti na njenom mjestu i da je gledaš s neba: bi li ti tada htjela da ona stalno i bez prestanka plače za tobom? vjerujem da znaš odgovor...
(ja sam moju seku otpustila... boli i dalje...i fali...ali je i taj osjećaj da je tu negdje i da zna.. da gleda....)
21.07.2015. (23:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gordanasi
Draga lion queen svi mi tugujemo na svoj način. Ja svoju tugu ne pokazujem nikome, držim to u sebi i borim se svaki dan. Zato sam i pisala blog da bih bar tako iskazala svoja osjećanja. Naravno da ne stavljam sebe u prvi plan ali jednostavno pišem onako kako se osjećam.
Hvala na savjetu znam da je dobronamjeran.
22.07.2015. (08:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
ma znam.. samo sam ti htjela pružiti drugi kut gledanja, njen kut. nekada od silne tugene vidimo dobro... uvijek treba misliti i na to: što ako? što ako ona vidi tugu, a ne može te utješiti?
ma ja to i zbog svoje sestre, koja je isto otišla nemarom i bahatošću liječnika, ali šogor to nije dalje pokretao, iako i on tuguje poput tebe. što ćeš, vrijeme se više ne može vratiti i ostaje samo živjeti uz taj gubitak. pusu ti ostavljam, sekice.
22.07.2015. (23:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gordanasi
Hvala draga lion queeen. Ja se u potpunosti slažem sa tobom i vjerovatno bih i ja isto savjetovala drugim ljudima. Istina je da se vrijeme ne može vratiti i da mrtvi ne mogu oživjeti i šta god uradila nju ne mogu vratiti. Isto je tako istina da smo nas dvije bile jako vezane, da mi jako nedostaje i mama i Ceca. Ja sam ostala sama pa je to nekako još teže. Kada imaš porodicu i blisku podršku onda lakše prebrodiš sve.
Žao mi je tvoje sestre. Moje iskreno saučešće.
Veliki pozdrav
23.07.2015. (08:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...