Moram ti priznati kako sam se malko iznenadila čitajući tvoj blog. Listala sam od zadnjeg mjesta gdje sam ti ostavila komentar. Sjećam se tvog posta koji je počinjao nešto tipa dragi dnevniče pa si onda unutra ubacila kemoterapiju zajedno sa štrudlom i ribicama i stvarima tog tipa. Niti u jednom trenutku nisam pomislila kako je tvoj muž zaista bolestan.
Da se osvrnem na naš zadnji razgovor:
Meni to izgleda kao da je iskrojila priču koja je prihvatljiva za okolinu, jer neka dublja intimna priča nije za pokazivanje, čak ju možda niti sebi ne želi pokazati....
a priča s prazninama je za mene čisto bogohuljenje. Samo nezahvalno srce osjeća prazninu. :) to je jedna ideja o kojoj želim malo progruntati....
Stvar je u tome da možemo na sve, baš sve , gledati kao na blagoslov koji nam je dan i koji nas nečem uči. Možemo to intelektualno. Ali, ponekad se dogode stvari za koje nismo emotivno stasali da ih samo tako prebrodimo, nego nas zdrmaju na više nivoa, pa ih je loše na silu trpati u blagoslove. One to i dalje jesu, samo mi moramo dorasti da ih vidimo ,osjetimo takvima. Moramo biti pošteni prema sebi i podržati nježno sami sebe kada se suočimo s tako nečim. Slobodni smo osjećati prazninu ,dokle god ju takvom osjećamo. Ne smijemo ju prebrzo okrstiti blagoslovom ako to nije istina za nas.
Slažem se s tvojim komentarom, treba podržati sebe i pitanje je na koji način? Na koji ću način podržati sebe? Moje životno iskustvo je meni pokazalo kako je mnoštvo situacija na koje nemam utjecaj, ali ono na što uvijek imam utjecaj je moja reakcija. Možda će to tebi glupo zvučati, ali ja se više nemam snage zamarati stvarima na koje ne mogu utjecati. Naravno da će me situacije poput bolesti ili sl. teških oboriti, na neko vrijeme, dok ne sagledam opet istu istinu. Djelujem gdje mi je moguće djelovati, gdje nije ni emocije neće pomoći rješavanju situacije. Svoju pažnju usmjeravam na ljepotu koje je život pun. Ne strepim hoće li mi propasti firma, hoće li ovo hoće li ono... to ja ne mogu više. Osim toga : Imam svoj nazovimo ga "unutarnji prostor" u koji ne ulazi nitko. Ni djeca čak. Moja frendica meni kaže kako možeš? Mogu jer to je moje životno iskustvo. ( Osim toga ako stvar malo bolje pogledaš onda vidiš kako nikada i nisi ni s kim zaista podijelio sebe. Sve je obojala percepcija onoga s kojim si nešto želio podijeliti. Sebe u potpunosti poznaješ jedino ti sam.) Time što ubijem sebe nikoga ne volim više i ne suosjećam više baš naprotiv. Postajem neupotrebljiva svima!
a priča s prazninama je za mene čisto bogohuljenje
Ne događa se svaki dan da nam netko umre ili dobijemo otkaz, ali svaki dan živim svoj život i u svakom ću iznova pronalaziti ljepotu. Čak i u onom danu kada mi se dogodi sranje to sranje je bio događaj koji se tog trenutka dogodio. On neće i ne može postati središte mog dana i sadržaj mog cijelog dana. Ne može jer ipak sam ja ta koja o tome odlučuje. To je moj svjetonazor.
Kada mi je umrla prijateljica plakala sam gotovo 48h. Hodala sam po cesti i plakala, plakala sam na poslu bez susprezanja, besramno, strašno je to bilo. Onog trenutka kada sam se vratila ...opet istoj istini... ostala je radost... i hrpa sjećanja, divnih. Sve ostalo je besmisleno. I još jedna stvar...mi samo mislimo da drugi funkcioniraju kao i mi, ali istina je da mi nemamo pojma kako oni funkcioniraju. Svatko od nas je cijeli svijet za sebe.
neka dublja intimna priča nije za pokazivanje
Što iz naše nutrine nije za pokazivanje? Reci mi nešto što već nisam čula. Zapravo pokaži mi mjesto gdje već nisam bila!!! Bila sam sve : glupo govno, smrad, naivna, ponižena, sjebana, ubijena u pojam, depresivna, agresivna, SVE... bila sam na svim tim mjestima. Daj mi neko novo da shvatim što je to što nije za pokazivanje i zašto? Naravno stvari ću dijeliti s onima za koje smatram da mogu shvatiti. S čistuncima i pizdunima neću :)).
eto, tak da se ne žališ kako jedina od mene nisi dobila komentar ;)
08.07.2015. (13:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bok, Deeksha :) Hvala na komentaru. Drago mi je kad se javiš. ' treba podržati sebe' i pitanje je na koji način? na način da se ne izdaš ,(ja se često izdam), na način da kreneš uz vjetar, ako je to tvoj put.... (i tu nekad fušam)....ma svaka situacija može ponuditi moment za izdaju, svaka uči na svoj način, zaista ne mogu generaliziratri kako.
' I još jedna stvar...mi samo mislimo da drugi funkcioniraju kao i mi, ali istina je da mi nemamo pojma kako oni funkcioniraju. Svatko od nas je cijeli svijet za sebe. ' Pa , da. Ali i u potpunosti - ne. čovjek je -čovjek. ( :D ) 'Zato i možeš na koncu komentara reći: Bila sam sve : glupo govno, smrad, naivna, ponižena, sjebana, ubijena u pojam, depresivna, agresivna, SVE... bila sam na svim tim mjestima. ' svi smo to bili, sve ,svugdje.
Znaš, iz moje intime nije za pokazivanje ono što je u neskladu sa dogovornom istinom koja definira naš svijet. A budući da mi je dovoljno zeznuto nositi se sa svime time u sebi (zbog čega bi me mnogi proglasili ludom, pokvarenom i tako dalje) nemam volje izlaziti s time u javnost. Možda u četiri oka, ili kap po kap da ne puknem (ponešto na blogu), ali nisam ja dovoljno hrabra/opuštena za pokazivanje sebe u cijelosti.
Osim toga ako stvar malo bolje pogledaš onda vidiš kako nikada i nisi ni s kim zaista podijelio sebe. Sve je obojala percepcija onoga s kojim si nešto želio podijeliti. Sebe u potpunosti poznaješ jedino ti sam.) to je sasvim točno.
Da zaključimo: ovaj svijet je pun proturiječnosti, (da)pače proturječnost sama, i to je sasvim, sasvim normalno i dobro. Nikoga ne poznajemo i poznajemo ujedno svakoga. Poznajemo sebe, a ipak, uvijek je moguće da zaprepastimo sebe svojim idejama, mislima, osjećajima ,ponašanjem. Sami smo sebi enigma zauvijek. Svijet je prekrasno mjesto puno boje svjetla i ljubavi, ujedno najgora jama dreka i mizerije, neispunjenosti, gladi i smrti (koja to nije).....
Suprugove bolesti glede: nova 'četverodobna' tura kemoterapije počela je u ponedjeljak, do desetog mjeseca će to govno dobivati u sebe, onda novi ct, i tako to ....
Ostaj mi dobro, Coprnjica/La bruja
08.07.2015. (15:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
deeksha
najgora jama dreka i mizerije, neispunjenosti, gladi i smrti (koja to nije).....
A jesi luda, nevjerojatno, :)) ... svidja mi se ovaj dio recenice... :))) Volim ludace. Stvarno.
Tko/sto moze slomiti takav duh? Nitko.
09.07.2015. (16:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
d; hahaha ovo sa žlicom prvi puta čujem..imam dugačke žličice (one kao za fensi desert) ,ali ne jede mi se s vragom, a i tišina govori šta jes jes, obje su ti izreke super :) Biram drugu :))
10.07.2015. (09:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
deeksha
Moram ti priznati kako sam se malko iznenadila čitajući tvoj blog. Listala sam od zadnjeg mjesta gdje sam ti ostavila komentar. Sjećam se tvog posta koji je počinjao nešto tipa dragi dnevniče pa si onda unutra ubacila kemoterapiju zajedno sa štrudlom i ribicama i stvarima tog tipa. Niti u jednom trenutku nisam pomislila kako je tvoj muž zaista bolestan.
Da se osvrnem na naš zadnji razgovor:
Meni to izgleda kao da je iskrojila priču koja je prihvatljiva za okolinu, jer neka dublja intimna priča nije za pokazivanje, čak ju možda niti sebi ne želi pokazati....
a priča s prazninama je za mene čisto bogohuljenje. Samo nezahvalno srce osjeća prazninu. :)
to je jedna ideja o kojoj želim malo progruntati....
Stvar je u tome da možemo na sve, baš sve , gledati kao na blagoslov koji nam je dan i koji nas nečem uči. Možemo to intelektualno.
Ali, ponekad se dogode stvari za koje nismo emotivno stasali da ih samo tako prebrodimo, nego nas zdrmaju na više nivoa, pa ih je loše na silu trpati u blagoslove.
One to i dalje jesu, samo mi moramo dorasti da ih vidimo ,osjetimo takvima.
Moramo biti pošteni prema sebi i podržati nježno sami sebe kada se suočimo s tako nečim. Slobodni smo osjećati prazninu ,dokle god ju takvom osjećamo. Ne smijemo ju prebrzo okrstiti blagoslovom ako to nije istina za nas.
Slažem se s tvojim komentarom, treba podržati sebe i pitanje je na koji način? Na koji ću način podržati sebe?
Moje životno iskustvo je meni pokazalo kako je mnoštvo situacija na koje nemam utjecaj, ali ono na što uvijek imam utjecaj je moja reakcija. Možda će to tebi glupo zvučati, ali ja se više nemam snage zamarati stvarima na koje ne mogu utjecati. Naravno da će me situacije poput bolesti ili sl. teških oboriti, na neko vrijeme, dok ne sagledam opet istu istinu. Djelujem gdje mi je moguće djelovati, gdje nije ni emocije neće pomoći rješavanju situacije. Svoju pažnju usmjeravam na ljepotu koje je život pun. Ne strepim hoće li mi propasti firma, hoće li ovo hoće li ono... to ja ne mogu više. Osim toga :
Imam svoj nazovimo ga "unutarnji prostor" u koji ne ulazi nitko. Ni djeca čak. Moja frendica meni kaže kako možeš? Mogu jer to je moje životno iskustvo. ( Osim toga ako stvar malo bolje pogledaš onda vidiš kako nikada i nisi ni s kim zaista podijelio sebe. Sve je obojala percepcija onoga s kojim si nešto želio podijeliti. Sebe u potpunosti poznaješ jedino ti sam.)
Time što ubijem sebe nikoga ne volim više i ne suosjećam više baš naprotiv. Postajem neupotrebljiva svima!
a priča s prazninama je za mene čisto bogohuljenje
Ne događa se svaki dan da nam netko umre ili dobijemo otkaz, ali svaki dan živim svoj život i u svakom ću iznova pronalaziti ljepotu. Čak i u onom danu kada mi se dogodi sranje to sranje je bio događaj koji se tog trenutka dogodio. On neće i ne može postati središte mog dana i sadržaj mog cijelog dana. Ne može jer ipak sam ja ta koja o tome odlučuje. To je moj svjetonazor.
Kada mi je umrla prijateljica plakala sam gotovo 48h. Hodala sam po cesti i plakala, plakala sam na poslu bez susprezanja, besramno, strašno je to bilo. Onog trenutka kada sam se vratila ...opet istoj istini... ostala je radost... i hrpa sjećanja, divnih. Sve ostalo je besmisleno. I još jedna stvar...mi samo mislimo da drugi funkcioniraju kao i mi, ali istina je da mi nemamo pojma kako oni funkcioniraju. Svatko od nas je cijeli svijet za sebe.
neka dublja intimna priča nije za pokazivanje
Što iz naše nutrine nije za pokazivanje? Reci mi nešto što već nisam čula. Zapravo pokaži mi mjesto gdje već nisam bila!!!
Bila sam sve : glupo govno, smrad, naivna, ponižena, sjebana, ubijena u pojam, depresivna, agresivna, SVE... bila sam na svim tim mjestima. Daj mi neko novo da shvatim što je to što nije za pokazivanje i zašto?
Naravno stvari ću dijeliti s onima za koje smatram da mogu shvatiti. S čistuncima i pizdunima neću :)).
eto, tak da se ne žališ kako jedina od mene nisi dobila komentar ;)
08.07.2015. (13:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Bok, Deeksha :)
Hvala na komentaru.
Drago mi je kad se javiš.
' treba podržati sebe' i pitanje je na koji način?
na način da se ne izdaš ,(ja se često izdam), na način da kreneš uz vjetar, ako je to tvoj put.... (i tu nekad fušam)....ma svaka situacija može ponuditi moment za izdaju, svaka uči na svoj način, zaista ne mogu generaliziratri kako.
' I još jedna stvar...mi samo mislimo da drugi funkcioniraju kao i mi, ali istina je da mi nemamo pojma kako oni funkcioniraju. Svatko od nas je cijeli svijet za sebe. '
Pa , da.
Ali i u potpunosti - ne.
čovjek je -čovjek.
( :D )
'Zato i možeš na koncu komentara reći:
Bila sam sve : glupo govno, smrad, naivna, ponižena, sjebana, ubijena u pojam, depresivna, agresivna, SVE... bila sam na svim tim mjestima. ' svi smo to bili, sve ,svugdje.
Znaš, iz moje intime nije za pokazivanje ono što je u neskladu sa dogovornom istinom koja definira naš svijet. A budući da mi je dovoljno zeznuto nositi se sa svime time u sebi (zbog čega bi me mnogi proglasili ludom, pokvarenom i tako dalje) nemam volje izlaziti s time u javnost. Možda u četiri oka, ili kap po kap da ne puknem (ponešto na blogu), ali nisam ja dovoljno hrabra/opuštena za pokazivanje sebe u cijelosti.
Osim toga ako stvar malo bolje pogledaš onda vidiš kako nikada i nisi ni s kim zaista podijelio sebe. Sve je obojala percepcija onoga s kojim si nešto želio podijeliti. Sebe u potpunosti poznaješ jedino ti sam.) to je sasvim točno.
Da zaključimo:
ovaj svijet je pun proturiječnosti, (da)pače proturječnost sama, i to je sasvim, sasvim normalno i dobro. Nikoga ne poznajemo i poznajemo ujedno svakoga. Poznajemo sebe, a ipak, uvijek je moguće da zaprepastimo sebe svojim idejama, mislima, osjećajima ,ponašanjem. Sami smo sebi enigma zauvijek. Svijet je prekrasno mjesto puno boje svjetla i ljubavi, ujedno najgora jama dreka i mizerije, neispunjenosti, gladi i smrti (koja to nije).....
Suprugove bolesti glede:
nova 'četverodobna' tura kemoterapije počela je u ponedjeljak, do desetog mjeseca će to govno dobivati u sebe, onda novi ct, i tako to ....
Ostaj mi dobro,
Coprnjica/La bruja
08.07.2015. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
deeksha
najgora jama dreka i mizerije, neispunjenosti, gladi i smrti (koja to nije).....
A jesi luda, nevjerojatno, :)) ... svidja mi se ovaj dio recenice... :)))
Volim ludace. Stvarno.
Tko/sto moze slomiti takav duh? Nitko.
09.07.2015. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
deeksha;
tko je lud ne budi mu drug :)
tko zna zašto tako kažu?
09.07.2015. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
deeksha
Nego, mislim da je Dikši nešto neugodno u bložnoj /ljudskoj interakciji, ali ne razumijem točno što. Šteta.....
Nije mi baš ništa neugodno, vidim zanimalo te pa navratila na razgovor. Nemam puno predrasuda ni prema ludima.
Kad smo već kod narodnih mudrosti meni se ova više sviđa :
"Tko hoće s vragom ručat treba nužno dugačku žlicu."
Ovo mi se pak u mom životnom iskustvu pokazala kao najrazumnije i najispravnije.
Tišina je nekad najglasniji odgovor.
Ti si izaberi koja onu koja ti se sviđa!
10.07.2015. (08:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
d;
hahaha ovo sa žlicom prvi puta čujem..imam dugačke žličice (one kao za fensi desert) ,ali ne jede mi se s vragom, a i tišina govori šta jes jes, obje su ti izreke super :)
Biram drugu :))
10.07.2015. (09:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...