povratak je moguć tamo gdje smo već bili... tvoja Ona je iznjedrena iz poezije drevnih oceana... iz tkiva potopljene utopije... rođena u vremenu prije vremena vanzemaljska, vanprostorna istina početka... čuvarica Atlantide, branteljica Posejdonova carstva... stražarica na dverima vječnosti...
mila moja... čitajući osjtih srodnost i zagrljaj naših duša... slićnost osjećanja... onu neuništivu prisnost koju osjetih pri našem prvom susretu... prisjetih se mog davno, jako davno napisanog teksta... prekjučer sam bila na otvorenju izložbe slika pod nazivom "Mentalni sklop"... dava različita skulptora i sličnost njehovog posimanja ljepote... Almen Korkut i Ivan Kožarić dvije snažne osobnosti u zajdnišvu enomenologije doživljaja... da, mentalni sklop je taj koji povezuje bića u zajedništvo osjećanja osjećaja... prisnost i koja se ogleda u našim zrcalnim neuronima... neurofiziološka istina... uživala sam jutros uranjajući u tvoj ocean... evo ti moje priče... Ljubav, to beskrajno more, satkano od snova i želja, u kojem se susreću dva delfina i vjerni sebi i porijeklu, ne odvajajući se, odplešu svoj cijeli vijek. Ljubav, ta čudesna droga koja, u isto vrijeme, opija srećom dva tijela i sjedinjuje dva srca. Ljubav, ta čudesna treperava energija koja, izvire iz dva izvora i sjedinjuje se u nevidljivi svjetleći trag unutarnjeg sunca kojim se jedno biće zrcali u drugome. U podmorju duše vidim rađanje svijeta, vidim ples naših prabića u kapljicama svijesti, promatram izrastanje embrija iz rodnice najljepšeg cvijeta univerzuma i prepoznajem tebe i mene pri prvom dodiru ovozemaljskog svijeta. Bili smo dva zaljubljena delfina, dvije srodne duše, dva sretna bića koja se nikada ne rastaju, dva bića koja žive bezvremenost u zagljaju vječne utopije o izgubljenom kontinentu. Delfini su stražari na kapijama Atlantide, oni su spasioci brodolomaca u oceanu života, vječni pratioci plova galije pune neprocijenjenog blaga. Osluškujem njihovu pjesmu u dubini svijesti, njihov smijeh u beskraju duše i sretna sam, uistinu sretna da osjećam u kristalima krvi ostatke našeg davnog porijekla. Ti i ja ljubavi, sjedinjeni u ljubavi univerzuma, plivamo zajedno oceanom snova i vjerujemo u vječno zajedništvo dva sretna delfina.
16.05.2015. (06:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dio do fotke pročitala sam još noćas, dalje nije ništa pisalo, ali kao da mi je nešto govorilo - tu priči nije kraj :) Uh, kako ti zapljusneš plavim...i nestaneš u dubinama, a mi nek' se mislimo di si, kako si :)) (a ti samo plivaš - u životu)
16.05.2015. (10:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aloha Mejdejko lipojko,a p a kad je tako ebate,plovamo pa da, kojekako i svakako,kako god ko najbollje znade i umije,a pa šta drugo da ti sada rečen pa utečen!:-)))
17.05.2015. (13:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-e frigaj ga- draga DI sada -reka bi moj dida -k vragu i tava i jaja....:-))) s tobon mi se nije za " kontreštavat" bikoze jača si od mene miljun na sto svitlosnih godina i priznajen ti to od srca i duše sve ove moje.
17.05.2015. (13:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ili s ovin špiljcen opet nešto drmnoplimnovalno tuto boforno ,ali jedva jedvice Sjenko Kosjenčice malena Velika moja mlatin slovca ova ,dakle,sad kad san uspila se kojekako i svakako proplovat da zbucan i ja Tebi stih ko masal oni prvi koji mi pljuska u pamet kad dok ne uplovin tamo u tebe zaboravin prvotno šta tila san spljuskat,no dobro,razumiš ti svoju mene i tu -neman brige njanci mrvu krušne mrve -reka bi moj dida Ivan Grozni kad bi se zapleja u valima vlastitih misli,dakle da skratin;ono št a ja mislin i virujen slipo to je da nema,razumiš,neeemaaaa nestajanjaaaaaa,proklizaaavanja,il ugibaaaanja,kako god ti sada sebi ovo prevela,brige me se:-))))jer;
Vidi noćas onu zvizdu gori i siti se; astronom mi jednom reka -mozak stane kad promisliš kako je zvizda ta daleka. Daleko je,visoko je sto godina dugih projde dokle njena svitla zraka do našega oka dojde. Mi vidimo zvizdu otu, vidimo je kako trepti, a nje možda davno nije; Viruješ li? Viruj meni! Jer se i meni katkad čini usrid noći samoploveć ko da čujen slatke glase ko da čujen Tvoje riči. Čini mi se ko da vidin svitlo lice zvizde svoje ja je vidin,ja je vidin dok kraj Tebe uprav sidin!!! Misečina kad prilije more i kroz parangale duše poonoć kada siva( sijeva ) zamiriši od gori do doli i oboje u jedno se sliva! Razmaknu se prostori beskrajni rascvitaju vrimena vaali tad zadršću sazviježđa širom tijanih dubina ,zvonoliki manovali....
aj biž ča......:-))))znaš li kako se nastavja ova pisma?:-)))
17.05.2015. (13:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lipo napisano i zanimljivo za pročitati, mada je podugačko vuklo me da čitam do kraja i vidin šta će biti :)))) hvala ti na posjeti i lipomu komentaru.... pozdrav
17.05.2015. (15:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mila Gali... snažna je svaka tvoja riječ utkana u štivo i pjesmu... svaki put kada se zapletem u tvojoj mriži... osjetim ushit srca... uranjam u dubinu... u nepostojeću dimenziju na Descartovim koordinatama... u dubinu tvoga bića iz kojeg suklja Lava ljepote... veselim se sljedećoj... :)
18.05.2015. (08:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Malena a tako velika moja Krijesnice duše moje najdraža DI ,ajd da ti šapnem;naučila sam da kroz život plovim,uvijek krivuljagavo doduše,al smjelo...Naučila sam da sama sebi krčim put,klonula često jesam,pa nisam,osijećajući da ima ljudi još koji me vole,a ne prodaju me za groš.
Zluradost mnogim svojim plovovoima vidjela mnoge,patnje osijetila,Srećicu hvatala kao plamičak koji se često gasi tik prije paljenja....al znam,jednoga dana sve će proći,izblijedit će mriža života moga.,a možda se nekome u sijećanje i vratiti. ..Kroz nečije dvore prošla prebrzo,možda sam ,možda sam bila i periferna epizoda,al gajim toplu nadu da ostavila sam krajičak vala negdje u srcu nečijem da me spomene i da sjetom priča nedopričane priče....što smo sve mogli,a nismo imali vremena....
bem ti kako ti mene odneseš u posve druge vode od prvobitno zacrtanih i Hvala ti na tome neizmjerno,al na pjesmi Onoj pogotovo....uf,već po ne znam koji puta je slušam i opet i opet i opet i opet....
"Poeziju vode" opjevane,ispjevane stihove može napisati samo Onaj koji je " došao s buketom godina i stručkom istine u srcu" TEBI ,tako si napisala jednom i ....ma št a da kažem dalje.....razumiješ ti svoju mene i više ,čini mi se ,nego ja samu sebe.
19.05.2015. (00:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a jel draga moja Pegi Su,ti bi haiku?!:-))) pa znaš da rijetko rumorim dugim štivom,uvik ono na " prvi balun" je bilo godinama,e a sada me malo "puklo" u moju dimenziju....:-))) primila ga :-)))spasibujem i šaljem nazad ljubc veliki oni najvelikiji plimnovalni:-))
19.05.2015. (00:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
p.s. jedan iznimno mi drag prijatelj S. ,nedavno napisao je nešto što me je čitavu izbrčkalo posve i okrenulo me ono tuta forca ;
"U meni se sudaraju svjetovi, Jedan je moj, drugi je svačiji... Dok razum vuče na svoje Znam mogu biti drugačiji...
I zapitam se, tko sam, Sve češće i češće, Pa zaboli preko grudi Sve žešće i žešće...
Oluja prelijeće misli, u prazno se čuda troše, Nemir obuzima dušu i opet ću biti loše... Za nekim pogledom dugim još uvijek mi srce vapi, Preplivah oceane, a utopih se u jednoj kapi..."
19.05.2015. (00:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mila Gali... bila si kod mene u sitne sate... evo mene k tebi u još sitnije... kolaž pjesma, prastari i ponavljajući dijalog njega i mene... poezija vode, kiše, suza, oceana i kapi... dijalog se širi u u tvoje more... upliće mrižu tebe večnopostojeće u našim srcima... memorija vode... vječna premosnica od tebe k meni... neuništiv spoj vremena i ljudi... postor nevažan a postojeći... nevidljiv a velik... našim dušama... tvojoj, mojoj, njegovoj...
pjesma tvoga prijatelja S... divna, osjećam li spontano smotanog u njoj?...
draga vječna homo ludensice... hvala ti što jesi... budi... budi ... divno je što jesi... eto mila htjedoh samo popiti čaš vode i vratiti se u snove, sinoć zaboravih ugasiti comp... svjetlilo je tvoje veliko srce na monitoru... raznježili me tvoji komentari... razbudili... a onaj što dođe sa buketom godina i stručkom istine u srcu mirno spava... ugodne snove ti želim... i sutra dan prepun poezije... :)
19.05.2015. (02:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne malena Velika moja,stihove je napisao SEWEN ,drag prijatelj i bloger dugogodišnji kojeg čitam od samih početaka blogoplovanja špiljcima našim.Nekoliko puta ostadoh nad stihovima njegovim doslovce bez daha,al ovaj put ....neopisivo... pa sam ih stoga prenjela u jedan od svojih "buksa"....nekako me pogodio ono "čipo"..... Hvala ti ,oboma pljuskam ljubc veliki onaj plimni,najplimniji od srca
22.05.2015. (17:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga , ostadoh bez daha čekajući rasplet ... ili zaplet .... ni sama više nisam sigurna ... prekrasna je ova tvoja simbioza dvaju različitih života na kraju stopljenih u jedno ... svi mi ponekad na svojim usamljenim otocima života poželimo stopiti se sa morem ... tim izvorem postojanja i nestajanja ....
... ljubac i zagrljaj vilo morska ....
22.05.2015. (17:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
povratak je moguć tamo gdje smo već bili...
tvoja Ona je iznjedrena iz poezije drevnih
oceana... iz tkiva potopljene utopije...
rođena u vremenu prije vremena
vanzemaljska, vanprostorna istina početka...
čuvarica Atlantide, branteljica Posejdonova carstva...
stražarica na dverima vječnosti...
mila moja... čitajući osjtih srodnost i zagrljaj naših duša... slićnost osjećanja... onu neuništivu prisnost koju osjetih pri našem prvom susretu... prisjetih se mog davno, jako davno napisanog teksta...
prekjučer sam bila na otvorenju izložbe slika pod nazivom "Mentalni sklop"... dava različita skulptora i sličnost njehovog posimanja ljepote... Almen Korkut i Ivan Kožarić dvije snažne osobnosti u zajdnišvu enomenologije doživljaja...
da, mentalni sklop je taj koji povezuje bića u zajedništvo osjećanja osjećaja... prisnost i koja se ogleda u našim zrcalnim neuronima... neurofiziološka istina...
uživala sam jutros uranjajući u tvoj ocean... evo ti moje priče...
Ljubav, to beskrajno more, satkano od snova i želja, u kojem se susreću dva delfina i vjerni sebi i porijeklu, ne odvajajući se, odplešu svoj cijeli vijek. Ljubav, ta čudesna droga koja, u isto vrijeme, opija srećom dva tijela i sjedinjuje dva srca.
Ljubav, ta čudesna treperava energija koja, izvire iz dva izvora i sjedinjuje se u nevidljivi svjetleći trag unutarnjeg sunca kojim se jedno biće zrcali u drugome.
U podmorju duše vidim rađanje svijeta, vidim ples naših prabića u kapljicama svijesti, promatram izrastanje embrija iz rodnice najljepšeg cvijeta univerzuma i prepoznajem tebe i mene pri prvom dodiru ovozemaljskog svijeta.
Bili smo dva zaljubljena delfina, dvije srodne duše, dva sretna bića koja se nikada ne rastaju, dva bića koja žive bezvremenost u zagljaju vječne utopije o izgubljenom kontinentu. Delfini su stražari na kapijama Atlantide, oni su spasioci brodolomaca u oceanu života, vječni pratioci plova galije pune neprocijenjenog blaga. Osluškujem njihovu pjesmu u dubini svijesti, njihov smijeh u beskraju duše i sretna sam, uistinu sretna da osjećam u kristalima krvi ostatke našeg davnog porijekla. Ti i ja ljubavi, sjedinjeni u ljubavi univerzuma, plivamo zajedno oceanom snova i vjerujemo u vječno zajedništvo dva sretna delfina.
16.05.2015. (06:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Hvala ti na posjeti : predugačko je, makar vrijedi pročitati
16.05.2015. (09:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mayday
Dio do fotke pročitala sam još noćas, dalje nije ništa pisalo, ali kao da mi je nešto govorilo - tu priči nije kraj :)
Uh, kako ti zapljusneš plavim...i nestaneš u dubinama, a mi nek' se mislimo di si, kako si :))
(a ti samo plivaš - u životu)
16.05.2015. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
tek da ti ostavim pozdrav, u nadi skorog susreta :)
hvala na lijepim komentarima na moja 2 bloga :)
17.05.2015. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gali
ajd dobro kad ti tako kažeš Bonita:-)))
17.05.2015. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gali
Aloha Mejdejko lipojko,a p a kad je tako ebate,plovamo pa da, kojekako i svakako,kako god ko najbollje znade i umije,a pa šta drugo da ti sada rečen pa utečen!:-)))
17.05.2015. (13:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gali
-e frigaj ga- draga DI sada -reka bi moj dida -k vragu i tava i jaja....:-))) s tobon mi se nije za " kontreštavat" bikoze jača si od mene miljun na sto svitlosnih godina i priznajen ti to od srca i duše sve ove moje.
17.05.2015. (13:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gali
ili s ovin špiljcen opet nešto drmnoplimnovalno tuto boforno ,ali jedva jedvice Sjenko Kosjenčice malena Velika moja mlatin slovca ova ,dakle,sad kad san uspila se kojekako i svakako proplovat da zbucan i ja Tebi stih ko masal oni prvi koji mi pljuska u pamet kad dok ne uplovin tamo u tebe zaboravin prvotno šta tila san spljuskat,no dobro,razumiš ti svoju mene i tu -neman brige njanci mrvu krušne mrve -reka bi moj dida Ivan Grozni kad bi se zapleja u valima vlastitih misli,dakle da skratin;ono št a ja mislin i virujen slipo to je da nema,razumiš,neeemaaaa nestajanjaaaaaa,proklizaaavanja,il ugibaaaanja,kako god ti sada sebi ovo prevela,brige me se:-))))jer;
Vidi noćas onu zvizdu gori
i siti se;
astronom mi jednom reka
-mozak stane kad promisliš
kako je zvizda ta daleka.
Daleko je,visoko je
sto godina dugih projde
dokle njena svitla zraka
do našega oka dojde.
Mi vidimo zvizdu otu,
vidimo je kako trepti,
a nje možda davno nije;
Viruješ li?
Viruj meni!
Jer se i meni katkad čini
usrid noći samoploveć
ko da čujen slatke glase
ko da čujen Tvoje riči.
Čini mi se ko da vidin
svitlo lice zvizde svoje
ja je vidin,ja je vidin
dok kraj Tebe uprav sidin!!!
Misečina kad prilije more
i kroz parangale duše
poonoć kada siva( sijeva )
zamiriši od gori do doli
i oboje u jedno se sliva!
Razmaknu se prostori beskrajni
rascvitaju vrimena vaali
tad zadršću sazviježđa širom
tijanih dubina ,zvonoliki manovali....
aj biž ča......:-))))znaš li kako se nastavja ova pisma?:-)))
17.05.2015. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
perunika
lipo napisano i zanimljivo za pročitati, mada je podugačko vuklo me da čitam do kraja i vidin šta će biti :))))
hvala ti na posjeti i lipomu komentaru.... pozdrav
17.05.2015. (15:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
mila Gali... snažna je svaka tvoja riječ utkana u štivo i pjesmu...
svaki put kada se zapletem u tvojoj mriži... osjetim ushit srca...
uranjam u dubinu... u nepostojeću dimenziju na Descartovim
koordinatama... u dubinu tvoga bića iz kojeg suklja Lava ljepote...
veselim se sljedećoj... :)
18.05.2015. (08:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
mrižice moja pa Ti pišeš romane....šaljem zagrljaj!!!
18.05.2015. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gali
Malena a tako velika moja Krijesnice duše moje najdraža DI ,ajd da ti šapnem;naučila sam da kroz život plovim,uvijek krivuljagavo doduše,al smjelo...Naučila sam da sama sebi krčim put,klonula često jesam,pa nisam,osijećajući da ima ljudi još koji me vole,a ne prodaju me za groš.
Zluradost mnogim svojim plovovoima vidjela mnoge,patnje osijetila,Srećicu hvatala kao plamičak koji se često gasi tik prije paljenja....al znam,jednoga dana sve će proći,izblijedit će mriža života moga.,a možda se nekome u sijećanje i vratiti.
..Kroz nečije dvore prošla prebrzo,možda sam ,možda sam bila i periferna epizoda,al gajim toplu nadu da ostavila sam krajičak vala negdje u srcu nečijem da me spomene i da sjetom priča nedopričane priče....što smo sve mogli,a nismo imali vremena....
bem ti kako ti mene odneseš u posve druge vode od prvobitno zacrtanih i Hvala ti na tome neizmjerno,al na pjesmi Onoj pogotovo....uf,već po ne znam koji puta je slušam i opet i opet i opet i opet....
"Poeziju vode" opjevane,ispjevane stihove može napisati samo Onaj koji je " došao s buketom godina i stručkom istine u srcu" TEBI ,tako si napisala jednom i ....ma št a da kažem dalje.....razumiješ ti svoju mene i više ,čini mi se ,nego ja samu sebe.
19.05.2015. (00:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gali
a jel draga moja Pegi Su,ti bi haiku?!:-))) pa znaš da rijetko rumorim dugim štivom,uvik ono na " prvi balun" je bilo godinama,e a sada me malo "puklo" u moju dimenziju....:-)))
primila ga :-)))spasibujem i šaljem nazad ljubc veliki oni najvelikiji plimnovalni:-))
19.05.2015. (00:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gali
p.s. jedan iznimno mi drag prijatelj S. ,nedavno napisao je nešto što me je čitavu izbrčkalo posve i okrenulo me ono tuta forca ;
"U meni se sudaraju svjetovi,
Jedan je moj, drugi je svačiji...
Dok razum vuče na svoje
Znam mogu biti drugačiji...
I zapitam se, tko sam,
Sve češće i češće,
Pa zaboli preko grudi
Sve žešće i žešće...
Oluja prelijeće misli, u prazno se čuda troše,
Nemir obuzima dušu i opet ću biti loše...
Za nekim pogledom dugim još uvijek mi srce vapi,
Preplivah oceane, a utopih se u jednoj kapi..."
19.05.2015. (00:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
mila Gali... bila si kod mene u sitne sate...
evo mene k tebi u još sitnije... kolaž pjesma,
prastari i ponavljajući dijalog njega i mene...
poezija vode, kiše, suza, oceana i kapi...
dijalog se širi u u tvoje more... upliće
mrižu tebe večnopostojeće u našim srcima...
memorija vode... vječna premosnica od tebe
k meni... neuništiv spoj vremena i ljudi...
postor nevažan a postojeći... nevidljiv a velik...
našim dušama... tvojoj, mojoj, njegovoj...
pjesma tvoga prijatelja S... divna,
osjećam li spontano smotanog u njoj?...
draga vječna homo ludensice... hvala ti što jesi...
budi... budi ... divno je što jesi... eto mila
htjedoh samo popiti čaš vode i vratiti se u snove,
sinoć zaboravih ugasiti comp...
svjetlilo je tvoje veliko srce na monitoru...
raznježili me tvoji komentari... razbudili...
a onaj što dođe sa buketom godina i
stručkom istine u srcu mirno spava...
ugodne snove ti želim... i sutra dan prepun poezije... :)
19.05.2015. (02:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gali
Ne malena Velika moja,stihove je napisao SEWEN ,drag prijatelj i bloger dugogodišnji kojeg čitam od samih početaka blogoplovanja špiljcima našim.Nekoliko puta ostadoh nad stihovima njegovim doslovce bez daha,al ovaj put ....neopisivo... pa sam ih stoga prenjela u jedan od svojih "buksa"....nekako me pogodio ono "čipo".....
Hvala ti ,oboma pljuskam ljubc veliki onaj plimni,najplimniji od srca
22.05.2015. (17:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nečmenjanka
Draga , ostadoh bez daha čekajući rasplet ... ili zaplet .... ni sama više nisam sigurna ... prekrasna je ova tvoja simbioza dvaju različitih života na kraju stopljenih u jedno ... svi mi ponekad na svojim usamljenim otocima života poželimo stopiti se sa morem ... tim izvorem postojanja i nestajanja ....
... ljubac i zagrljaj vilo morska ....
22.05.2015. (17:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...