Ponosno izjavljujem da sam imala priliku raditi taj posao, kod nas i u Italiji, u mladosti. Nije svatko za to i bolje da se toga ne hvataju svi. Treba voljeti ljude, znati jezike, bonton, psihologiju...To je jako zahtjevno zanimanje, ali kod nas degradirano, nažalost. Bravo, Gorkiću što tako odgovorno i s ljubavlju radiš taj lijepi i zanimljivi posao.
04.05.2015. (16:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hehe uvijek kada vidim konobaricu sjetim se Keruma kada je u avionu vikao stjuardesi:-E konobarce daj jedno pivo donesi.. A ona veli nisam ja konobarica. -A on joj kaze:Da nisi Pilot gospe ti..
05.05.2015. (07:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..kako je to i moj profesionalni poziv..koji mi štono bi se reklo piše u knjižici...ali slijedom okolnosti ipak radim jedan sasvim drugi posao...sjećam se svog školovanja i praktikovanja,te potom i rada u branši..nekih 5 godina,poslije je krenulo ratno razdoblje i ta me branša napustila...no stekoh lijepih i hvalevrijednih iskustava,jezici,ponašanje,bon ton,fine geste,ophođenje i psihologija komunikacije sa ljudima,diskretnost,,zahvala...i masu toga što današnji učenici ugostiteljskih usmjerenja..osim vrlo rijetkih iznimaka..teško mogu dobiti ako nemaju prave nastavnike..danas svi streme tome da postanu manageri nakon škole ali prvi i pravi kontakt gost dobiva od konobara koji mora biti nenametljiv a prisutan,znati a ne lajati,elokventan i uglađen...no nažalost uvijek na nogama što za sobom privlači zdravstvene tegobe koje se mogu javit u poznijim godinama...stoga sam izašao iz branše..no iskreno smatram da je to jedan od najelegantnijih poslova za mladog i naočitog čovjeka..i cure ,dakako...
05.05.2015. (16:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gorkić Taradi
Javna rasprava otvorena!
04.05.2015. (13:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Šala i ironija kod tebe. I mrvičak gorke istine.
Da ti kažem : od svih ljudskih zanimanja, nikad ne bih mogla biti konobarica. Ne znam zašto, pa se stoga tebi divim!
04.05.2015. (13:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O-da životu!
Ponosno izjavljujem da sam imala priliku raditi taj posao, kod nas i u Italiji, u mladosti. Nije svatko za to i bolje da se toga ne hvataju svi. Treba voljeti ljude, znati jezike, bonton, psihologiju...To je jako zahtjevno zanimanje, ali kod nas degradirano, nažalost.
Bravo, Gorkiću što tako odgovorno i s ljubavlju radiš taj lijepi i zanimljivi posao.
04.05.2015. (16:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
polupani loncici
novi pogled na zanimanje... i dopalo mi se!
04.05.2015. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
hehe uvijek kada vidim konobaricu sjetim se Keruma kada je u avionu vikao stjuardesi:-E konobarce daj jedno pivo donesi..
A ona veli nisam ja konobarica.
-A on joj kaze:Da nisi Pilot gospe ti..
05.05.2015. (07:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ana Maria
:)))))
odlično!
05.05.2015. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bellarte
..kako je to i moj profesionalni poziv..koji mi štono bi se reklo piše u knjižici...ali slijedom okolnosti ipak radim jedan sasvim drugi posao...sjećam se svog školovanja i praktikovanja,te potom i rada u branši..nekih 5 godina,poslije je krenulo ratno razdoblje i ta me branša napustila...no stekoh lijepih i hvalevrijednih iskustava,jezici,ponašanje,bon ton,fine geste,ophođenje i psihologija komunikacije sa ljudima,diskretnost,,zahvala...i masu toga što današnji učenici ugostiteljskih usmjerenja..osim vrlo rijetkih iznimaka..teško mogu dobiti ako nemaju prave nastavnike..danas svi streme tome da postanu manageri nakon škole ali prvi i pravi kontakt gost dobiva od konobara koji mora biti nenametljiv a prisutan,znati a ne lajati,elokventan i uglađen...no nažalost uvijek na nogama što za sobom privlači zdravstvene tegobe koje se mogu javit u poznijim godinama...stoga sam izašao iz branše..no iskreno smatram da je to jedan od najelegantnijih poslova za mladog i naočitog čovjeka..i cure ,dakako...
05.05.2015. (16:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...