Vecina starijih ljudi domove dozivljava kao kaznu,,,i pritom se osjecaju odbaceno..Moja mama je na pragu sezdesetih, ali vec sada nam je jasno dala do znanja da kad vise ne bude mogla dalje sama da zeli u dom..i to ne samo da nas ne opterecuje, nego zato da i tih zadnjih godina bude okruzena ljudima s kojima ce imati slicne interese i druziti se...Mislim da je to jednako dijelu tvoje price u kojem istices da otvorenih ociju mozes i u starosti vidjeti ljepotu zivota, a ona nam.je gotovo uvijek vezana uz ljude...super post:-)
23.04.2015. (22:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dom nije baš samo "druženje vršnjaka slične dobi". I dok si "samo" strar a ne i bolestan, čak zvuči zabavno. Ali verujem da nije. To je život u pelenama među nepoznatim ljudima. Kada moji roditelji budu stari i nemoćni, želim im uzvratiti ljubav koju su meni dali.
24.04.2015. (09:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Priča kao medalja koja ima dvije strane... Svi ćemo jednoga biti s druge strane medalje, a isto tako treba disati život punim plućima.... Mislim da se treba pustiti samo da nas vrijeme ponese...
24.04.2015. (16:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
život je precijenjen. prebrzo prolazi da bi se čovjek upuštao u neka dublja razmišljanja o tome. pitanje je tko će sutra biti uopće živ. ova baka je bar doživjela 90 godina, a naše generacije odlaze ranije. bit će što bude.
24.04.2015. (20:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
be yourself
23.04.2015. (09:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dnevnikJR
Vecina starijih ljudi domove dozivljava kao kaznu,,,i pritom se osjecaju odbaceno..Moja mama je na pragu sezdesetih, ali vec sada nam je jasno dala do znanja da kad vise ne bude mogla dalje sama da zeli u dom..i to ne samo da nas ne opterecuje, nego zato da i tih zadnjih godina bude okruzena ljudima s kojima ce imati slicne interese i druziti se...Mislim da je to jednako dijelu tvoje price u kojem istices da otvorenih ociju mozes i u starosti vidjeti ljepotu zivota, a ona nam.je gotovo uvijek vezana uz ljude...super post:-)
23.04.2015. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
majra
Dom nije baš samo "druženje vršnjaka slične dobi".
I dok si "samo" strar a ne i bolestan, čak zvuči zabavno. Ali verujem da nije.
To je život u pelenama među nepoznatim ljudima.
Kada moji roditelji budu stari i nemoćni, želim im uzvratiti ljubav koju su meni dali.
24.04.2015. (09:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moja Moda
Priča kao medalja koja ima dvije strane... Svi ćemo jednoga biti s druge strane medalje, a isto tako treba disati život punim plućima.... Mislim da se treba pustiti samo da nas vrijeme ponese...
24.04.2015. (16:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
život je precijenjen. prebrzo prolazi da bi se čovjek upuštao u neka dublja razmišljanja o tome. pitanje je tko će sutra biti uopće živ. ova baka je bar doživjela 90 godina, a naše generacije odlaze ranije. bit će što bude.
24.04.2015. (20:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...