Prije nekoliko mjeseci dobila sam ovaj roman na recenziju, od jednog drugog našeg velikog izdavača. Bila je to najlošiji roman koji sam ikada čitala u rukopisu (i recenzirala), na svim razinama, te sam odbila napisati pozitivnu recenziju. Stoga je ovo za mene, nažalost, nelijepa vijest, osim ako autorice u međuvremenu nisu značajno popravile rukopis (što, teoretski, ne isključujem kao mogućnost, iako mi se čini malo vjerojatno). Ipak, veseli me što vidim da je barem izdavačka kuća druga, jer mi to daje zaključiti da se ipak - makar i formalno - ponekad još uvijek drži do mišljenja struke.
19.04.2015. (21:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako god, Ama Gi, mislim da je krajnje nepristojno i pomalo bezobrazno ovakav komentar nekome uputiti sakriven iza "blogerskog pseudonima"... Kad se proziva treba se znati i tko proziva...
21.04.2015. (07:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga/i urbana riječi, ja ne mislim tako, upravo suprotno. Komentirala sam na blogu, gdje su i svi ostali iza pseudonima, ispod teksta koji o tome govori . Autor bloga je odabrao prilog i dozvolio komentare, a ja sam rekla ono što o tome imam reći. Dapače, mogla bih i mnogo detaljnije i argumetiranije (što sam i navela urednici koja mi je tekst posla na recenziju), no ne smatram da je za potrebe bloga potrebno ulaziti u takve detalje. Dakako, ako netko misli da je potrebno, mogu i to, no mislim da se tek to ne bi svidjelo ni autoricama, ni urednici, ni nakladničkoj kući. Ipak, ne vidim razlog zašto bih trebala šutjeli o tome. Dapače, već dugo me nešto nije ovoliko sablaznilo, iako oko nas ima pregršt loše književosti. No ako se mene pita (a ako o ičemu imam pojma, onda je to upravo književost - živim je i znanstveno, i nastavno, i kritičarski, i praktično) - ovo nije čak ni osrednja, ili loša književnost. Ovo s književnosti jedva da ima ikakve veze. I vidiš, u cijeloj priči me možda najviše zasmetalo upravo to, što se prodaju, kao što narod lijepo kaže 'muda pod bubrege'. Danas se izdaje stotine romana koji su trivijalni, razno razne varijate chick lita, tone knjiga o samopomoći i sliči žanrovi koje ne vidim osobito vrijednima... Pa ipak, ako se takve knjige u startu deklariraju takvima, to me nimalo ne smeta... Neka se izdaje, jasno je da takve knjige donose profit, i da su nakladnicima nužne. To svi znamo, jer znamo da je i kultura danas značajno tržišno orijentirana, i da je, nažalost, generirana profitom. Iluzivno i naivno bilo bi se tome čuditi. Pa ipak, u ovom slučaju, roman se prezentira kao 'književnost', a ja odgovorno tvrdim da to nije. I ne samo kao književnost, nego i kao dobra književnost (čitala sam uredničku kritiku). E, vidiš, u tome već vidim problem, i to veliki. Prezentirati nešto pod dobru književnost, bez ikakvog odmaka u subverziju ili nešto slično (nedavno sam komentirala upravo na ovom blogu vezano uz Nives Celzijus, pa sam se načelno složila s autorom da je tamo moguće govoriti o subverzivnom djelovanju - ovdje je sve toliko doslovno i patetično, da boli od doslovnosti). Takva razina licimjerja u izdavaštvu (pod pretpostavkom da su svjesni o čemu se zapravo radi) je nešto protiv čega ću se uvijek boriti, baš kao i protiv neznanja i nedostatka elementarnog ukusa (pod pretpostavkom da nisu). Nisam ni sama sigurna koje od toga dvoga je gora opcija. Na blogu, dakako, govorim pod nickom, iz jednog jedinog razloga jer ne želim na blogu otkrivati svoj identitet (ideja bloga i podrazumijeva pseudonime, zar ne) - ne radi ovoga slučaja, nego generalno (drag mi je modus blogerskog komuniciranja, koji je anoniman). No to nikako ne znači da autoricama romana osobno ili urednici knjige ne bih bila spremna otkriti svoje puno ime i prezime, zajedno s akademskim titualama i znanstveno-nastavnim zvanjima. U konačnici, roman o kojem govorimo dobio je negativu recenziju upravo od mene kao građanske osobe, osobe punog imena i prezimena, a ne od mene kao blog-nicka. To što sam ovdje rekla jedno te isto na istu temu, samo potvrđuje da sam dosljedna sama sebi (pri čemu ističem da nikog od aktera ove priče osobno ne poznajem, da slučajmo netko ne pomisli da se radi o kakvom obliku revanšizma osobne razine). Žao mi je što ti s tim imaš problema, baš kao što mi je jasno da se autoricama, a vjerojatno ni urednici i nakladiku ovo ne bi svidjelo. Pa ipak, ni moja stručna znanja, a ni temeljni moralni osjećaj, ne dozvoljava mi da govorim bilo što drugo osim ovoga. Ulazeći u javni prostor ovakvim projektima, i autori i nakladnici trebaju biti spremni na ovakve reakcije. Na njima je kako će se s time nositi.
21.04.2015. (16:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne mogu suditi neprocitanom romanu... s druge strane, čest je slučaj dobrih knjiga s lošom kritikom, dok pojedine loše knjige struka obasipa subjektivnim lovorikama.... sve je u konačnici na čitateljstvu. knjige se ne pišu za struku nego za raju... samo toliko. ugodan dan.
22.04.2015. (15:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se da nije moguće suditi o napročitanom, pa se bezveze i upuštati u raspravu u tom slučaju. Što se opaske o kritikama tiče, ne bih se sasvim složila - danas je mnogo češći slučaj loših knjiga s pozitivnim kritikama, nego obrnuto. I generalno, malo je dobre kritike - današnjoj kritici nerijetko nedostaje onaj temeljni element koji je i čini kritikom - kritički stav, a pogotovo argumentiran. Ili stava uopće nema, pa se kritika pretvara u prikaz, ili nije dovoljno jasno i utemeljeno argumentiran. Malo je dobrih i stručnih kritičara. A kritike bi trebali pisati upravo takvi, iako se slažem da se knjige ne pišu samo za struku. No niti struka nužno podrazumijeva nešto elitističko/ozbiljno/dosadno, niti 'raja' nužno podrazumijeva nešto neobrazovano/nešto s nedostatkom ukusa i znanja. Barem ja tako to vidim. A čim se ljestvica diže više, barem od strane onih koji i jesu kompetentni suditi, tim će vjerojatno i biti više kvalitetnije proze koja se pušta u javni prostor. U protivnom, ne bi nam trebali ni urednici, ni recenzentni, ni kritičari, a nisam sasvim sigurna da bi takav 'divlji' sustav gdje bi autorski izraz sam sebe uređivao, generirao i vrednovao bilo dobro rješenje (iako, je, istina, zgodno kao ideja za razmišljanje). Dokle, međutim, društvo daje legitimitet za ovjeru kvalitete struci (urednicima, kritičarima, znanstvenicima itd.), mislim da je njihov posao i dužnost da takvi i budu - objektivni i stručni u probiru. Ovdje nisu bili nimalo, što me i potaklo da o tome kažem svoje mišljenje.
23.04.2015. (16:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa zadnjim navodom se zapravo slažem. Čak i podržavam subjektivnu kritiku uz uvjet da je argumentirana, no često na žalost nije. S druge strane, fascinira me kako pojedine knjige koje dobiju "prestižnu" književnu nagradu pokupe redom sve loše i osuđujuće kritike. Tko je zakazao? Prosudbena komisija, koja je isto tako stručna, ili kritičari? Stvar prosudbe, u takvom slučaju, opet pada na čitateljstvo. Jedino što će čitanost biti, takvih knjiga, daleko veča od nenagrađivanih knjiga...
24.04.2015. (11:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Da, ni jedna kritika ne može biti do kraja objektivna, to je tako po prirodi stvari (jer smo subjektivna i individualna bića) i same književnosti (koju je nemoguće mjeriti egzaktno). No mislim da je itekako moguće odvojiti nešto što je loše, od onoga što je dobro, a pogotovo od onoga što je vrhunski. Ljudi su oduvijek to mogli, pa nema razloga da čovjek 21. stoljeća to ne može. I osobni ukus (koji se, dakako, razvija i gradi), ali i znanje o onome o čemu se piše, jesu nužni za to. Danas književnost ovjeravaju mnogi, i to je o.k. dokle je nešto na razini osobnog suda (jer se tekst i piše za pojedinca, i konzumira pojedinačno). No mislim da one pozicije kojima je društvo dalo legitimitet da utječaju na ukus javnosti, da rade probire, odlučuju o financijskoj raspodjeli (što će s objavljivati ili neće), kako će se nešto prezentirati i promovirati, što će biti ili neće biti nagrađeno, hoće li nešto ući u obrazovni sustav itd., dakle - sve one funkcije koje utječu na javnu prezentaciju i kanonizaciju teksta i autora, treba shvatiti ozbiljno. Nažalost, to često nije slučaj - u povjerenstvima često sjede nekompetentni ljudi (i to godinama jedni te isti, što je pprema mojem mišljenju sasvim neprihvatljivo), kritike se pišu po narudžbi, knjige nerijetko izdaju po principu poznanstava i sl., da ne kažem da su ona tijela kojima se daje moć ključnih arbitara (recimo, komisije za dodjelu potpota pri ministarstvima) podložna preispitivanju sa svih strana... Dakako, većinu ovoga ne govorim na prazno, nego temeljem iskustva. I u ovom slučaju, vezano uz drugi roman Lari Mari (prvi nisam čitala pa me mogu suditi), elementarno su zakazale neke od stručnih razina o kojima bi trebala ovisiti (ne)objava teksta, osobito u finacijski teškim vremenima kao što je ovo trenutno, gdje je omjer između onoga što se piše i onoga što se može objaviti vrlo nesrazmjeran. A što se čitatelja tiče, dakako, on je zadnji i ključan u tom lancu... No čitatelj je direktno ovisan o onima koji su u tom lancu prvi (što mu ponude, da ne kažem - tutnu pod nos, i kako mu to prezentiraju), tim više je njihova odgovornost veća. Da ne govorim da među čitateljima ima i mlade generacije čije se potrebe i ukus tek formiraju, a upravo oni koji često produciraju čisto smeće zaboravljaju na odgovornost koju njihova funkcija podrazumijeva. Volim usporedbu s ljestvicom u skoku u vis... Zamisli, recimo, da Blanka Vlašić nikada nije ni pokušala skakati iznad 1 m, bi li danas bila vrhunska skakačica? Dakako da ne bi... Tako i ovdje, nudeći smeće, dugoročno zaglupljujemo i primitiviziramo ljude (naciju), a time i društvo generalno, udaljujući ga sve više od onoga kakvo bi, možda, moglo biti.
25.04.2015. (08:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Prije nekoliko mjeseci dobila sam ovaj roman na recenziju, od jednog drugog našeg velikog izdavača. Bila je to najlošiji roman koji sam ikada čitala u rukopisu (i recenzirala), na svim razinama, te sam odbila napisati pozitivnu recenziju. Stoga je ovo za mene, nažalost, nelijepa vijest, osim ako autorice u međuvremenu nisu značajno popravile rukopis (što, teoretski, ne isključujem kao mogućnost, iako mi se čini malo vjerojatno). Ipak, veseli me što vidim da je barem izdavačka kuća druga, jer mi to daje zaključiti da se ipak - makar i formalno - ponekad još uvijek drži do mišljenja struke.
19.04.2015. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
urbana rijec
Kako god, Ama Gi, mislim da je krajnje nepristojno i pomalo bezobrazno ovakav komentar nekome uputiti sakriven iza "blogerskog pseudonima"... Kad se proziva treba se znati i tko proziva...
21.04.2015. (07:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Draga/i urbana riječi, ja ne mislim tako, upravo suprotno. Komentirala sam na blogu, gdje su i svi ostali iza pseudonima, ispod teksta koji o tome govori . Autor bloga je odabrao prilog i dozvolio komentare, a ja sam rekla ono što o tome imam reći. Dapače, mogla bih i mnogo detaljnije i argumetiranije (što sam i navela urednici koja mi je tekst posla na recenziju), no ne smatram da je za potrebe bloga potrebno ulaziti u takve detalje. Dakako, ako netko misli da je potrebno, mogu i to, no mislim da se tek to ne bi svidjelo ni autoricama, ni urednici, ni nakladničkoj kući. Ipak, ne vidim razlog zašto bih trebala šutjeli o tome. Dapače, već dugo me nešto nije ovoliko sablaznilo, iako oko nas ima pregršt loše književosti. No ako se mene pita (a ako o ičemu imam pojma, onda je to upravo književost - živim je i znanstveno, i nastavno, i kritičarski, i praktično) - ovo nije čak ni osrednja, ili loša književnost. Ovo s književnosti jedva da ima ikakve veze. I vidiš, u cijeloj priči me možda najviše zasmetalo upravo to, što se prodaju, kao što narod lijepo kaže 'muda pod bubrege'. Danas se izdaje stotine romana koji su trivijalni, razno razne varijate chick lita, tone knjiga o samopomoći i sliči žanrovi koje ne vidim osobito vrijednima... Pa ipak, ako se takve knjige u startu deklariraju takvima, to me nimalo ne smeta... Neka se izdaje, jasno je da takve knjige donose profit, i da su nakladnicima nužne. To svi znamo, jer znamo da je i kultura danas značajno tržišno orijentirana, i da je, nažalost, generirana profitom. Iluzivno i naivno bilo bi se tome čuditi. Pa ipak, u ovom slučaju, roman se prezentira kao 'književnost', a ja odgovorno tvrdim da to nije. I ne samo kao književnost, nego i kao dobra književnost (čitala sam uredničku kritiku). E, vidiš, u tome već vidim problem, i to veliki. Prezentirati nešto pod dobru književnost, bez ikakvog odmaka u subverziju ili nešto slično (nedavno sam komentirala upravo na ovom blogu vezano uz Nives Celzijus, pa sam se načelno složila s autorom da je tamo moguće govoriti o subverzivnom djelovanju - ovdje je sve toliko doslovno i patetično, da boli od doslovnosti). Takva razina licimjerja u izdavaštvu (pod pretpostavkom da su svjesni o čemu se zapravo radi) je nešto protiv čega ću se uvijek boriti, baš kao i protiv neznanja i nedostatka elementarnog ukusa (pod pretpostavkom da nisu). Nisam ni sama sigurna koje od toga dvoga je gora opcija. Na blogu, dakako, govorim pod nickom, iz jednog jedinog razloga jer ne želim na blogu otkrivati svoj identitet (ideja bloga i podrazumijeva pseudonime, zar ne) - ne radi ovoga slučaja, nego generalno (drag mi je modus blogerskog komuniciranja, koji je anoniman). No to nikako ne znači da autoricama romana osobno ili urednici knjige ne bih bila spremna otkriti svoje puno ime i prezime, zajedno s akademskim titualama i znanstveno-nastavnim zvanjima. U konačnici, roman o kojem govorimo dobio je negativu recenziju upravo od mene kao građanske osobe, osobe punog imena i prezimena, a ne od mene kao blog-nicka. To što sam ovdje rekla jedno te isto na istu temu, samo potvrđuje da sam dosljedna sama sebi (pri čemu ističem da nikog od aktera ove priče osobno ne poznajem, da slučajmo netko ne pomisli da se radi o kakvom obliku revanšizma osobne razine). Žao mi je što ti s tim imaš problema, baš kao što mi je jasno da se autoricama, a vjerojatno ni urednici i nakladiku ovo ne bi svidjelo. Pa ipak, ni moja stručna znanja, a ni temeljni moralni osjećaj, ne dozvoljava mi da govorim bilo što drugo osim ovoga. Ulazeći u javni prostor ovakvim projektima, i autori i nakladnici trebaju biti spremni na ovakve reakcije. Na njima je kako će se s time nositi.
21.04.2015. (16:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
urbana rijec
ne mogu suditi neprocitanom romanu... s druge strane, čest je slučaj dobrih knjiga s lošom kritikom, dok pojedine loše knjige struka obasipa subjektivnim lovorikama.... sve je u konačnici na čitateljstvu. knjige se ne pišu za struku nego za raju... samo toliko. ugodan dan.
22.04.2015. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Slažem se da nije moguće suditi o napročitanom, pa se bezveze i upuštati u raspravu u tom slučaju. Što se opaske o kritikama tiče, ne bih se sasvim složila - danas je mnogo češći slučaj loših knjiga s pozitivnim kritikama, nego obrnuto. I generalno, malo je dobre kritike - današnjoj kritici nerijetko nedostaje onaj temeljni element koji je i čini kritikom - kritički stav, a pogotovo argumentiran. Ili stava uopće nema, pa se kritika pretvara u prikaz, ili nije dovoljno jasno i utemeljeno argumentiran. Malo je dobrih i stručnih kritičara. A kritike bi trebali pisati upravo takvi, iako se slažem da se knjige ne pišu samo za struku. No niti struka nužno podrazumijeva nešto elitističko/ozbiljno/dosadno, niti 'raja' nužno podrazumijeva nešto neobrazovano/nešto s nedostatkom ukusa i znanja. Barem ja tako to vidim. A čim se ljestvica diže više, barem od strane onih koji i jesu kompetentni suditi, tim će vjerojatno i biti više kvalitetnije proze koja se pušta u javni prostor. U protivnom, ne bi nam trebali ni urednici, ni recenzentni, ni kritičari, a nisam sasvim sigurna da bi takav 'divlji' sustav gdje bi autorski izraz sam sebe uređivao, generirao i vrednovao bilo dobro rješenje (iako, je, istina, zgodno kao ideja za razmišljanje). Dokle, međutim, društvo daje legitimitet za ovjeru kvalitete struci (urednicima, kritičarima, znanstvenicima itd.), mislim da je njihov posao i dužnost da takvi i budu - objektivni i stručni u probiru. Ovdje nisu bili nimalo, što me i potaklo da o tome kažem svoje mišljenje.
23.04.2015. (16:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
urbana rijec
Sa zadnjim navodom se zapravo slažem. Čak i podržavam subjektivnu kritiku uz uvjet da je argumentirana, no često na žalost nije. S druge strane, fascinira me kako pojedine knjige koje dobiju "prestižnu" književnu nagradu pokupe redom sve loše i osuđujuće kritike. Tko je zakazao? Prosudbena komisija, koja je isto tako stručna, ili kritičari? Stvar prosudbe, u takvom slučaju, opet pada na čitateljstvo. Jedino što će čitanost biti, takvih knjiga, daleko veča od nenagrađivanih knjiga...
24.04.2015. (11:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Da, ni jedna kritika ne može biti do kraja objektivna, to je tako po prirodi stvari (jer smo subjektivna i individualna bića) i same književnosti (koju je nemoguće mjeriti egzaktno). No mislim da je itekako moguće odvojiti nešto što je loše, od onoga što je dobro, a pogotovo od onoga što je vrhunski. Ljudi su oduvijek to mogli, pa nema razloga da čovjek 21. stoljeća to ne može. I osobni ukus (koji se, dakako, razvija i gradi), ali i znanje o onome o čemu se piše, jesu nužni za to. Danas književnost ovjeravaju mnogi, i to je o.k. dokle je nešto na razini osobnog suda (jer se tekst i piše za pojedinca, i konzumira pojedinačno). No mislim da one pozicije kojima je društvo dalo legitimitet da utječaju na ukus javnosti, da rade probire, odlučuju o financijskoj raspodjeli (što će s objavljivati ili neće), kako će se nešto prezentirati i promovirati, što će biti ili neće biti nagrađeno, hoće li nešto ući u obrazovni sustav itd., dakle - sve one funkcije koje utječu na javnu prezentaciju i kanonizaciju teksta i autora, treba shvatiti ozbiljno. Nažalost, to često nije slučaj - u povjerenstvima često sjede nekompetentni ljudi (i to godinama jedni te isti, što je pprema mojem mišljenju sasvim neprihvatljivo), kritike se pišu po narudžbi, knjige nerijetko izdaju po principu poznanstava i sl., da ne kažem da su ona tijela kojima se daje moć ključnih arbitara (recimo, komisije za dodjelu potpota pri ministarstvima) podložna preispitivanju sa svih strana... Dakako, većinu ovoga ne govorim na prazno, nego temeljem iskustva. I u ovom slučaju, vezano uz drugi roman Lari Mari (prvi nisam čitala pa me mogu suditi), elementarno su zakazale neke od stručnih razina o kojima bi trebala ovisiti (ne)objava teksta, osobito u finacijski teškim vremenima kao što je ovo trenutno, gdje je omjer između onoga što se piše i onoga što se može objaviti vrlo nesrazmjeran. A što se čitatelja tiče, dakako, on je zadnji i ključan u tom lancu... No čitatelj je direktno ovisan o onima koji su u tom lancu prvi (što mu ponude, da ne kažem - tutnu pod nos, i kako mu to prezentiraju), tim više je njihova odgovornost veća. Da ne govorim da među čitateljima ima i mlade generacije čije se potrebe i ukus tek formiraju, a upravo oni koji često produciraju čisto smeće zaboravljaju na odgovornost koju njihova funkcija podrazumijeva. Volim usporedbu s ljestvicom u skoku u vis... Zamisli, recimo, da Blanka Vlašić nikada nije ni pokušala skakati iznad 1 m, bi li danas bila vrhunska skakačica? Dakako da ne bi... Tako i ovdje, nudeći smeće, dugoročno zaglupljujemo i primitiviziramo ljude (naciju), a time i društvo generalno, udaljujući ga sve više od onoga kakvo bi, možda, moglo biti.
25.04.2015. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...