mnogi ljudi su u teškom položaju i izgubio im se osmijeh s lica. tko zna kamo se toj ženi žurilo? nikad ne znaš što koga muči. nedavno je jedna uzdisala u busu, mnogi su prošli kraj nje i otišli dalje, ja sam je pitala što joj je i otkrila njenu strašnu istinu. pomogla sam joj koliko sam mogla.
14.04.2015. (16:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moguće, mene su više začudili svi oni koji su me mrko pogledali kad sam ju htjela pustiti preko reda....njima sam odjednom ja postala problem i trn u oku....toliko o ljudskosti....
14.04.2015. (16:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Toliko se noževa zarilo u mene, da kad mi netko pruži cvijet, ne mogu baš shvatiti što je to. Treba vremena." rekao je davno Charles Bukowski pa vjerojatno tako reagiraju mnogi ljudi...
dogodilo mi se slično nešto kad je suprug davao krv u jednoj ZG bolnici, a ja sam samo trebala predate uzorak, no nisam znala trebam li i ja uzeti broj ili ne pa sam ga uzela (za svaki slučaj)
kasnije sam vidjela, da ne trebam broj i kad je med.sestra prozvala supruga, predao je svoju uputnicu, a ja sam svoj broj dala čovjeku, koji je tek stigao
Isuse, kako me jedan dedek napao!!!! da što ja tu dijelim brojeve, kad oni čekaju od 7 sati bla bla bla ma kao da sam mu ubila nekoga... a bila sam samo ljubazna, zašto bih bacila neiskorišten broj, ako može nekom pomoći, a vidjela sam da je taj gospodin, kojem sam dala broj, isto stariji i baš nije podnosio stajanje...
eto.. netko zahvali, netko te napadne .... tako je to u životu
14.04.2015. (18:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam uporna u tome da bez obzira na čudne poglede, ako mogu pomognem nekome, pa makar sitnicom....i samo osmijeh u prolazu nekome može popraviti dan, može mu značiti sve u tom trenutku.
14.04.2015. (20:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Osmijeh,dodir,lijepa riječ...to su pojave koje čovjeka okarakteriziraju kao "čudaka". A nitko ne razmišlja da nam je zemlju vodilo i vodi grupa pravih čudaka koji su sve te ljude koji su zaboravili biti čovjek ,doveli u takvo stanje. Žalosno...jedan nam je život dan,trebalo bi ga živjeti a ne životariti!
14.04.2015. (21:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cupoftea
lovci na čudesa....
14.04.2015. (16:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
mnogi ljudi su u teškom položaju i izgubio im se osmijeh s lica. tko zna kamo se toj ženi žurilo? nikad ne znaš što koga muči. nedavno je jedna uzdisala u busu, mnogi su prošli kraj nje i otišli dalje, ja sam je pitala što joj je i otkrila njenu strašnu istinu. pomogla sam joj koliko sam mogla.
14.04.2015. (16:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cupoftea
Moguće, mene su više začudili svi oni koji su me mrko pogledali kad sam ju htjela pustiti preko reda....njima sam odjednom ja postala problem i trn u oku....toliko o ljudskosti....
14.04.2015. (16:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
"Toliko se noževa zarilo u mene, da kad mi netko pruži cvijet, ne mogu baš shvatiti što je to. Treba vremena." rekao je davno Charles Bukowski pa vjerojatno tako reagiraju mnogi ljudi...
dogodilo mi se slično nešto kad je suprug davao krv u jednoj ZG bolnici, a ja sam samo trebala predate uzorak, no nisam znala trebam li i ja uzeti broj ili ne pa sam ga uzela (za svaki slučaj)
kasnije sam vidjela, da ne trebam broj i kad je med.sestra prozvala supruga, predao je svoju uputnicu, a ja sam svoj broj dala čovjeku, koji je tek stigao
Isuse, kako me jedan dedek napao!!!! da što ja tu dijelim brojeve, kad oni čekaju od 7 sati bla bla bla ma kao da sam mu ubila nekoga...
a bila sam samo ljubazna, zašto bih bacila neiskorišten broj, ako može nekom pomoći, a vidjela sam da je taj gospodin, kojem sam dala broj, isto stariji i baš nije podnosio stajanje...
eto.. netko zahvali, netko te napadne .... tako je to u životu
14.04.2015. (18:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cupoftea
Ja sam uporna u tome da bez obzira na čudne poglede, ako mogu pomognem nekome, pa makar sitnicom....i samo osmijeh u prolazu nekome može popraviti dan, može mu značiti sve u tom trenutku.
14.04.2015. (20:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Just me
Osmijeh,dodir,lijepa riječ...to su pojave koje čovjeka okarakteriziraju kao "čudaka". A nitko ne razmišlja da nam je zemlju vodilo i vodi grupa pravih čudaka koji su sve te ljude koji su zaboravili biti čovjek ,doveli u takvo stanje. Žalosno...jedan nam je život dan,trebalo bi ga živjeti a ne životariti!
14.04.2015. (21:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...