ne znam zašto sam baš danas, nakon dugo vremena, odlučio pogledati kroz ovaj prozor.
jučer me netko pitao kako sam. rekao sam da ne znam što reći. obično se kaže dobro. onda me pitao kaj ima. ponovio sam da ne znam što reći. obično se kaže ništa. to je istinita priča. stvarno se dogodilo. mora da sam prejednostavan. mislim, zar nije neobično u jedno spojiti dobro i ništa. ako je dobro onda već je nešto.
kroz prozor vidim puno sunca. to je dobro. lijepo je u miru uživati u sunčanom nedjeljnom jutru.
15.02.2015. (10:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa čovjeku nije moguće biti prejednostavan. Možeš biti samo dovoljno jednostavan. Ili to barem pokušavati bit. Zato je vrlo jednostavo rješenje tvoje enigme zašto si svratio - jasno, zato jer sam baš to bila poželjela! - Molim vas, recite nam, samo za našu publiku, kako je to postati ostvarenjem nečije želje? Osjećate li se čudno? Kako, što mislite reći time da ne znate što reći?
Ali i ti si ovaj put stvarno pretjerao s pohvalama...
"ne znam zašto sam baš danas, nakon dugo vremena, odlučio pogledati kroz ovaj prozor. kroz prozor vidim puno sunca. to je dobro. lijepo je."
Ooh, pa hvala ti :), divno je što u meni prepoznaješ jutarnje sunce! :) :) :) A dobro, netko bi mogao reć da sam to malo izvukla iz konteksta, ali čuj - žena za sebe jednostavno mora izvući sve što i odakle može :p
...
Zapravo, moguće je lako spojiti to. Dobro i ništa. Na žalost nemam baš neki sretan primjer. Jučer sam prvi put posjetila tetka u bolnici, ostao je bio na nekim pretragama, ali sve nije slutilo na dobro. Uglavnom, stigli su mu prvi nalazi koji ukazuju na teži oblik tumora. A on se tako boji smrti, oduvijek, više nego drugi ljudi koje znam :( I zamisli sad kako bi i mojoj teti i njemu i svima nama uostalom bilo drugačije čuti da joj na pitanje - Kak si, što ima?, on odgovori - Dobro, nema ništa. Umjesto da ima ono nešto :(((
Eto vidiš, malo je što na ovom svijetu nemoguće. Kombinacija svakakvih... A ima čak i slučajeva da se ne umire samo od bolesti. I opet, ima nekih neizlječivih bolesti koje čovjeku daju volju za život.
...
Uvijek su me učili da bi na takva reda-radi pitanja kao "Kako si?", trebalo odgovoriti "Dobro." A uglavnom jesu reda-radi. Eh, koja bi to scena mogla biti da tako nekom slučajnom prolazniku na posve nedužno površan upit iz pristojnosti, krenem temeljito istresati dušu na pločnik :) I ne dam mu smisliti uzmak. Ili da samo ispričam kakve sam sve ptičice vidjela da su jutros sletjele na stolić sa sjemenkama u vrtu. Tko bi to zaista želio slušati samo zato što je jadan pitao? Tako najčešće umjesto onog "Dobro" odgovaram preciznijom izvedenicom "Bit će dobro." S tim ne možeš pogriješiti.
16.02.2015. (23:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sad kiši, ali jutro je stvarno bilo lijepo. Možda malo prohladno, ali sunčano i baš lijepo. Bilo je ovih dana mnogo takvih jutara. Nadam se da si uspio pohvatati sva, do ispod kostiju upiti taj mir koji znaš u njima naći za sebe. U svom tom cvrkutavom nemiru koji vani glasno buja probuđenim životom :) Meni se taj osjećaj pak dogodio sinoć. Nije ni nebo ni zvijezde,ništa takvoga, čula sam opet guske. Divlje guske. I ovaj put ne samo onaj ššsš zvuk lepeta u preletu, nego baš gakanje. Nešto slično kao gakanje običnih gusaka. Nisam ih vidjela, sjedila sam ispod nadstrešnice, rezuckala sam neke grančice smilja koje mi je bilo žao baciti nakon proljetnog skraćivanja grma i zamislila sam tim reznicama zasaditi možda neke nove grmiće. Volim smilje i bilo bi dobro imati ga još više u vrtu, miriše na ljeto i kamen morske obale. I tako, kad sam ih čula, nisam stigla dovoljno brzo skloniti tu košaru s grančicama s krila i odmah skočiti van na vrijeme da im uhvatim barem obrise pogledom prema nebu. Nije važno, ipak me odmah obuzeo osjećaj te neke ugode, umirenosti. Samo zato jer sam ih opet čula. Jer su opet preletjele, isto kao i lani. Zbog te stalnosti, osjećaja da nisam jedino što je uvijek isto. Ma razumijem, jasno mi je razumski da su promjene korisne i potrebne, da vuku svijet i ljude unaprijed, samo meni treba više vremena za prilagodbu, uvijek mi treba više vremena. Valjda zato i u tako malenom znaku nepromjenjivosti kao što je običan prelet jata divljih gusaka nalazim za sebe sigurnost koje mi katkad nedostaje. Sad sam pak sretna zbog ove kiše. Zalijeva vrtove i čini dobro suhim biljčicama. Ali sutra ću opet biti sretna ako se vrati sunce, za tvoja jutra. Budi dobro.
25.03.2015. (19:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Licima nam brazda jakost običnim suncem, vjetrom i solju. Ne možemo ni zamisliti što sve i gdje može ucrtati najsnažnijim alatom...
Otpisati nije uvijek i od svakoga "samo", znaš da nije. Ali najbolje je napisati ono što želiš, kad poželiš.
Znaš li da su i jaglaci stvarno ustrajan cvijetak? Ne znam jesam li ti govorila o tome, da sam ih udomila u novom vrtu. Lani su još bili skromni neugledni listići, ali sad se poredala cijela vojska tih raskupusanih žutih grmića cijelom jednom stranom staze. Nakon što se po njima i hodalo i trčalo, pa čak i vozilo u tačkama, jer nije lako uvijek pogoditi stazu :) I već se šire u travnjak. Kažem ti, ustrajni.
01.04.2015. (21:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne odu. Dobro, prestanu cvasti nakon nekog vremena i ne vidi se više ta žuta nježnost do nekog novog proljeća. Budu vidljivi samo zeleni listići. Ali jaglac je jaglac.
Jesu, ustrajne su, mislim. Možeš im hodati po glavi i one opet dalje žive. Znala sam čuti za tratinčice i da su jednostavne. I to ne razumijem. Kitnjasta ljepota žutog sunašca uokvirenog čipkastim vjenčićem od bijelih latica meni se čini daleko cifrastijom od jaglaca na primjer. Osim posve bijelih latica ponekad budu i lagano zarumenjene rubom vjenčića, te su tek daleko od slike skromnog i jednostavnog... Uostalom, tratinčica je nešto kao bebi verzija livadske ivančice, a ta je prava kraljica cvijeća, nikakva vrtna ruža ili što već. Kako je onda tratinčica jednostavna?
Pa sve te moje nedoumice oko one dječje igre/objesti trganja sirotih latica ne bi li se saznalo voli li te on ili ne. Mislim, ako te tko voli onda to i znaš. Jedino možda ne znaš na koji te točno način voli, ali kako to onda može znati jedna tratinčica? Uglavnom, kada su mi curice pokazale tu igru otkrivanja vole li nas naši dečkovi, sigurna sam da nijedna od nas još nije ni blizu imala dečka i da je žrtva opustošenog travnjaka bila skroz besmislena. Kao što uostalom žrtve uglavnom i budu, besmislene. Da, nemam ja ništa protiv tratinčica, naprotiv, drage su mi, a i lijepo izgledaju umiješane u zelenu salatu :). Ali jaglac je jaglac.
15.04.2015. (16:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
ne znam zašto sam baš danas, nakon dugo vremena, odlučio pogledati kroz ovaj prozor.
jučer me netko pitao kako sam. rekao sam da ne znam što reći. obično se kaže dobro. onda me pitao kaj ima. ponovio sam da ne znam što reći. obično se kaže ništa. to je istinita priča. stvarno se dogodilo. mora da sam prejednostavan. mislim, zar nije neobično u jedno spojiti dobro i ništa. ako je dobro onda već je nešto.
kroz prozor vidim puno sunca. to je dobro. lijepo je u miru uživati u sunčanom nedjeljnom jutru.
15.02.2015. (10:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Pa čovjeku nije moguće biti prejednostavan. Možeš biti samo dovoljno jednostavan. Ili to barem pokušavati bit.
Zato je vrlo jednostavo rješenje tvoje enigme zašto si svratio - jasno, zato jer sam baš to bila poželjela!
- Molim vas, recite nam, samo za našu publiku, kako je to postati ostvarenjem nečije želje? Osjećate li se čudno? Kako, što mislite reći time da ne znate što reći?
Ali i ti si ovaj put stvarno pretjerao s pohvalama...
"ne znam zašto sam baš danas, nakon dugo vremena, odlučio pogledati kroz ovaj prozor. kroz prozor vidim puno sunca. to je dobro. lijepo je."
Ooh, pa hvala ti :), divno je što u meni prepoznaješ jutarnje sunce! :) :) :)
A dobro, netko bi mogao reć da sam to malo izvukla iz konteksta, ali čuj - žena za sebe jednostavno mora izvući sve što i odakle može :p
...
Zapravo, moguće je lako spojiti to. Dobro i ništa. Na žalost nemam baš neki sretan primjer. Jučer sam prvi put posjetila tetka u bolnici, ostao je bio na nekim pretragama, ali sve nije slutilo na dobro. Uglavnom, stigli su mu prvi nalazi koji ukazuju na teži oblik tumora. A on se tako boji smrti, oduvijek, više nego drugi ljudi koje znam :(
I zamisli sad kako bi i mojoj teti i njemu i svima nama uostalom bilo drugačije čuti da joj na pitanje - Kak si, što ima?, on odgovori - Dobro, nema ništa. Umjesto da ima ono nešto :(((
Eto vidiš, malo je što na ovom svijetu nemoguće. Kombinacija svakakvih... A ima čak i slučajeva da se ne umire samo od bolesti.
I opet, ima nekih neizlječivih bolesti koje čovjeku daju volju za život.
...
Uvijek su me učili da bi na takva reda-radi pitanja kao "Kako si?", trebalo odgovoriti "Dobro." A uglavnom jesu reda-radi.
Eh, koja bi to scena mogla biti da tako nekom slučajnom prolazniku na posve nedužno površan upit iz pristojnosti, krenem temeljito istresati dušu na pločnik :) I ne dam mu smisliti uzmak. Ili da samo ispričam kakve sam sve ptičice vidjela da su jutros sletjele na stolić sa sjemenkama u vrtu. Tko bi to zaista želio slušati samo zato što je jadan pitao?
Tako najčešće umjesto onog "Dobro" odgovaram preciznijom izvedenicom "Bit će dobro." S tim ne možeš pogriješiti.
16.02.2015. (23:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Sad kiši, ali jutro je stvarno bilo lijepo. Možda malo prohladno, ali sunčano i baš lijepo. Bilo je ovih dana mnogo takvih jutara. Nadam se da si uspio pohvatati sva, do ispod kostiju upiti taj mir koji znaš u njima naći za sebe. U svom tom cvrkutavom nemiru koji vani glasno buja probuđenim životom :) Meni se taj osjećaj pak dogodio sinoć. Nije ni nebo ni zvijezde,ništa takvoga, čula sam opet guske. Divlje guske. I ovaj put ne samo onaj ššsš zvuk lepeta u preletu, nego baš gakanje. Nešto slično kao gakanje običnih gusaka. Nisam ih vidjela, sjedila sam ispod nadstrešnice, rezuckala sam neke grančice smilja koje mi je bilo žao baciti nakon proljetnog skraćivanja grma i zamislila sam tim reznicama zasaditi možda neke nove grmiće. Volim smilje i bilo bi dobro imati ga još više u vrtu, miriše na ljeto i kamen morske obale. I tako, kad sam ih čula, nisam stigla dovoljno brzo skloniti tu košaru s grančicama s krila i odmah skočiti van na vrijeme da im uhvatim barem obrise pogledom prema nebu. Nije važno, ipak me odmah obuzeo osjećaj te neke ugode, umirenosti. Samo zato jer sam ih opet čula. Jer su opet preletjele, isto kao i lani. Zbog te stalnosti, osjećaja da nisam jedino što je uvijek isto. Ma razumijem, jasno mi je razumski da su promjene korisne i potrebne, da vuku svijet i ljude unaprijed, samo meni treba više vremena za prilagodbu, uvijek mi treba više vremena. Valjda zato i u tako malenom znaku nepromjenjivosti kao što je običan prelet jata divljih gusaka nalazim za sebe sigurnost koje mi katkad nedostaje. Sad sam pak sretna zbog ove kiše. Zalijeva vrtove i čini dobro suhim biljčicama. Ali sutra ću opet biti sretna ako se vrati sunce, za tvoja jutra. Budi dobro.
25.03.2015. (19:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
da samo znaš kako je ovo dobro... i sad, zar da ti samo otpišem? žao mi je što nemam proznog nadahnuća.
tamo gdje je čovjek
tamo su i šume i pustinje
i gerilska borba.
gradovi koji zalaze.
a ja sam daleko.
sproveo oceane kroz jedra.
misli se
da sunce i vjetar i sol
izbrazdaju lice
ali samo je Bog dovoljno ustrajan
da nas ojača.
25.03.2015. (22:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Licima nam brazda jakost običnim suncem, vjetrom i solju. Ne možemo ni zamisliti što sve i gdje može ucrtati najsnažnijim alatom...
Otpisati nije uvijek i od svakoga "samo", znaš da nije.
Ali najbolje je napisati ono što želiš, kad poželiš.
Znaš li da su i jaglaci stvarno ustrajan cvijetak? Ne znam jesam li ti govorila o tome, da sam ih udomila u novom vrtu. Lani su još bili skromni neugledni listići, ali sad se poredala cijela vojska tih raskupusanih žutih grmića cijelom jednom stranom staze. Nakon što se po njima i hodalo i trčalo, pa čak i vozilo u tačkama, jer nije lako uvijek pogoditi stazu :) I već se šire u travnjak. Kažem ti, ustrajni.
01.04.2015. (21:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Sretan Uskrs.
05.04.2015. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
hvala!
u vrtu, uz stazu ili drugdje, treba imati cvijeća za svaku priliku, doba godine. jer što kad jaglaci odu? a znam i da su tratinčice ustrajne.
09.04.2015. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Ne odu. Dobro, prestanu cvasti nakon nekog vremena i ne vidi se više ta žuta nježnost do nekog novog proljeća. Budu vidljivi samo zeleni listići. Ali jaglac je jaglac.
Jesu, ustrajne su, mislim. Možeš im hodati po glavi i one opet dalje žive. Znala sam čuti za tratinčice i da su jednostavne. I to ne razumijem. Kitnjasta ljepota žutog sunašca uokvirenog čipkastim vjenčićem od bijelih latica meni se čini daleko cifrastijom od jaglaca na primjer. Osim posve bijelih latica ponekad budu i lagano zarumenjene rubom vjenčića, te su tek daleko od slike skromnog i jednostavnog... Uostalom, tratinčica je nešto kao bebi verzija livadske ivančice, a ta je prava kraljica cvijeća, nikakva vrtna ruža ili što već. Kako je onda tratinčica jednostavna?
Pa sve te moje nedoumice oko one dječje igre/objesti trganja sirotih latica ne bi li se saznalo voli li te on ili ne. Mislim, ako te tko voli onda to i znaš. Jedino možda ne znaš na koji te točno način voli, ali kako to onda može znati jedna tratinčica? Uglavnom, kada su mi curice pokazale tu igru otkrivanja vole li nas naši dečkovi, sigurna sam da nijedna od nas još nije ni blizu imala dečka i da je žrtva opustošenog travnjaka bila skroz besmislena. Kao što uostalom žrtve uglavnom i budu, besmislene.
Da, nemam ja ništa protiv tratinčica, naprotiv, drage su mi, a i lijepo izgledaju umiješane u zelenu salatu :). Ali jaglac je jaglac.
15.04.2015. (16:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...