Katkad je cak moguce i bez livade i drveta: sve sto trebamo moze biti nekoliko jedva suvislih rijeci koje nazvrljamo olovkom na poledjini najbezveznijeg racuna, pa si onda papiric pribadacom pricvrstimo medju lopatice. Kad ga iduci put uz pomoc spigla budemo trazili, kako bismo se prisjetili tko smo, naici cemo samo na vrh pribadace koji viri iz koze. Ceduljica je vec duboko ispod, a mozda i nije: mozda se izgubila u nekom presvlacenju. Ne mozemo znati.
14.02.2015. (13:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dar za prepoznavanjem dobro/loše, istina/laž, želim/ ne želim i sve tako, nikada ne dopušta opuštanje. Stalna napetost u detektiranju ispravno/ neispravnoga generalnom emocijom - propitkivanjem je li odluka ispravna - zatire emocije u začetku.
Kada god ti propitkuješ - ljubav je negdje kod nekoga tko ne pita ništa. Kod nekoga tko se u jezero podno slapa bacio naglavačke ne pitajući se hoće li na nekoj podvodnoj stijeni slomiti vrat.
15.02.2015. (12:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@brenninger: nekad ne znamo. nekad nas boli briga :) @S.: nekad moja najomraženija riječ - MOŽDA. danas... nemam pojma. više mi odgovara pozicija osobe koja odradi stav odmah i sada. @marionetta: boli, da. i onda dopustiš da se bol ponavlja, kružno. od novih i od starih ljudi, od svih. onda odjednom ne osjećaš više ništa. barem u tim krugovima. možda je vrijeme i za drugačije tekstualne zbilje. bitno je da tu bol ne usmjeriš protiv sebe (ili ako već moraš, neka bude u što manjoj mjeri). @magle dolaze: pa slomiš vrat :P šalim se, ovo mi je jedan od najdražih komentara ovdje ikad. na njega ja nemam komentar. definitivno. @Ne okreci se: ;)
17.02.2015. (15:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brenninger
Katkad je cak moguce i bez livade i drveta: sve sto trebamo moze biti nekoliko jedva suvislih rijeci koje nazvrljamo olovkom na poledjini najbezveznijeg racuna, pa si onda papiric pribadacom pricvrstimo medju lopatice. Kad ga iduci put uz pomoc spigla budemo trazili, kako bismo se prisjetili tko smo, naici cemo samo na vrh pribadace koji viri iz koze. Ceduljica je vec duboko ispod, a mozda i nije: mozda se izgubila u nekom presvlacenju. Ne mozemo znati.
14.02.2015. (13:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
majra
Kao da je Sunce.. Za kasnije, za možda..
Možda.
15.02.2015. (01:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marionetta
ovo boli...
sreća da postoji livada i drvo.
...
...
...
zapravo sam bez riječi
šteta što išta moram upisati u komentar...
...
...
...
15.02.2015. (07:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
magle dolaze
Dar za prepoznavanjem dobro/loše, istina/laž, želim/ ne želim i sve tako, nikada ne dopušta opuštanje. Stalna napetost u detektiranju ispravno/ neispravnoga generalnom emocijom - propitkivanjem je li odluka ispravna - zatire emocije u začetku.
Kada god ti propitkuješ - ljubav je negdje kod nekoga tko ne pita ništa. Kod nekoga tko se u jezero podno slapa bacio naglavačke ne pitajući se hoće li na nekoj podvodnoj stijeni slomiti vrat.
15.02.2015. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne okreci se
Poseban svijet u svijetu.
16.02.2015. (20:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
@brenninger: nekad ne znamo. nekad nas boli briga :)
@S.: nekad moja najomraženija riječ - MOŽDA. danas... nemam pojma. više mi odgovara pozicija osobe koja odradi stav odmah i sada.
@marionetta: boli, da. i onda dopustiš da se bol ponavlja, kružno. od novih i od starih ljudi, od svih. onda odjednom ne osjećaš više ništa. barem u tim krugovima. možda je vrijeme i za drugačije tekstualne zbilje. bitno je da tu bol ne usmjeriš protiv sebe (ili ako već moraš, neka bude u što manjoj mjeri).
@magle dolaze: pa slomiš vrat :P šalim se, ovo mi je jedan od najdražih komentara ovdje ikad. na njega ja nemam komentar. definitivno.
@Ne okreci se: ;)
17.02.2015. (15:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...